REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3387/2020-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlatki Toplak, u pravnoj stvari tužiteljice VEA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Luki Tomašegoviću, odvjetniku i drugim odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vedriš & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika VE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Darku Braje, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. veljače 2026. u prisutnosti tužiteljice i punomoćnika stranaka, dana 9. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljice VEA koji glasi:

" Nalaže se tuženiku VE isplatiti tužiteljici DE iznos 22.562,88 eur eur sa zateznom kamatom od 12. studenog 2019. do isplate te joj isplatiti i trošak postupka sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici VEA isplatiti tuženiku VE trošak parničnog postupka u iznosu 5.000,00 eur, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je sa tuženikom bila u ljubavnoj vezi od listopada 2010. do lipnja 2019. te da je tuženiku tijekom njihove veze pozajmljivala novčane iznose do ukupnog iznosa 170.000,00 kn, koji da se tuženik obvezao vratiti tužiteljici, bez određenog roka vraćanja tj. na poziv tužiteljice. Tvrdi da je tuženiku pozajmljivala novčane iznose uz obvezu da joj te iznose vrati, ali bez određenog roka vraćanja, kako slijedi: početkom 2013. godine, Oktal Pharma d.o.o., kod koje je tuženik radio kao dostavljač lijekova, odlučila je djelatnost dostave lijekova ukinuti te za tu svrhu angažirati vanjske suradnike. Zbog toga je Oktal Pharma d.o.o. otkazala radne odnose svojim dostavljačima lijekova i ponudila im da taj posao rade kao vanjski suradnici. Uzimajući u obzir kako je tuženiku za pokretanje posla dostave lijekova bio potreban početni kapital te stoga što nije bio kreditno sposoban pa nije mogao sam ugovoriti kredit, tužiteljica je u dogovoru s tuženikom ugovorila kredit kod Erste & Steiermärckischebank d.d. za iznos od 50.000,00 kn. Uzimajući u obzir kako je dio tog kredita morala upotrijebiti za podmirenje troškova banke, 14. veljače 2013. isplatila je tuženiku iznos od 38.000,00 kn na račun u Raiffeisenbank Austria d.d. broj 2484008-3230478086 te naknadno gotovinski 19. veljače 2013. iznos od 2.000,00 kn, a 11. ožujka 2013. iznos od 3.000,00 kn, odnosno ukupno 43.000,00 kn. Naknadno je tužiteljica tuženiku gotovinski isplatila ostatak do iznosa od 50.000,00 kn. Tužiteljica je Erste & Steiermärckischebank d.d. radi otplate kredita isplatila 60 anuiteta u iznosu od 1.028,24, kn odnosno ukupno 61.694,40 kn te je platila interkalarnu kamatu u iznosu od 191,11 kn. Uzimajući u obzir navedeno, tužiteljica potražuje od tuženika temeljem s ove osnove iznos od 61.885,51 kn. Uzimajući u obzir kako je tuženik bio opterećen različitim obvezama te da nije mogao plaćati mjesečne račune za mobilne usluge A1 Hrvatska d.o.o., tužiteljica je u njegovo ime preuzela obvezu podmirenja mjesečnih računa za mobilne usluge pa su tako s njenog računa u banci skinuti iznosi: 173,04 kn dana 18. ožujka 2013., 170,25 kn dana 16. travnja 2013., 90,88 kn dana 17. svibnja 2013. i 88,76 kn dana 20. lipnja 2013., odnosno ukupno 522,93 kn. Uzimajući u obzir kako je tuženik bio opterećen različitim obvezama, tužiteljica je tuženiku ponekad dala na korištenje svoju debitnu karticu tekućeg računa koju je tuženik koristio za dizanje gotovine na različitim bankomatima diljem Hrvatske u ukupnom iznosu 37.949,60 kn, a kako je to specificirano u tužbi pod toč. c. Također tvrdi da je tuženiku ponekad dala na korištenje svoju debitnu karticu tekućeg računa za kupovinu na različitim EFT-POS terminalima na različitim lokacijama po Hrvatskoj u ukupnom iznosu 3.424,29 kn. Tužiteljica je također platila tuženikov dug prema društvu Hrvatski telekom d.d. i to iznos 520,00 kn dana 14. studenog 2016. Tužiteljica je tuženiku ponekad dala na korištenje njenu kreditnu karticu Diners Club koju je on iskoristio za troškove navedene u toč. f. tužbe u ukupnom iznosu 61.395,64 kn. Tvrdi i da je tuženiku tijekom njihove veze isplatila gotovinski još preko 10.000,00 kn tako da tuženikov dug prema tužiteljici iznosi preko 170.000,00 kn, ali da od njega potražuje zaokruženi iznos 170.000,00 kn. Ističe da je tuženik u siječnju 2018. NE potvrdio da tužiteljici duguje utuženi iznos. Uzimajući u obzir da je tužiteljica u radnom odnosu kod Oktal Pharme d.o.o. na lokaciji Utinjska ul. 40, Zagreb, kod kojeg društva je i tuženik u poslovnom odnosu kao vanjski suradnik, 2. rujna 2019. došao je u ured tužiteljice te joj u prisutnosti njezine kolegice JE izjavio da će joj utuženi iznos vratiti kroz 6 mjeseci kad postane kreditno sposoban, kad namjerava dići kredit radi vraćanja tog duga. Međutim, do dana podnošenja tužbe tuženik nije niti podigao kredit radi vraćanja spomenutog iznosa niti je tužiteljici vratio taj iznos sredstvima iz drugih izvora. Navodi da je 10. rujna 2019. dopisom po punomoćniku formalno pozvala tuženika da joj vrati spomenute iznose zajma, kojeg je on zaprimio 12. rujna 2019. Tim dopisom je tuženiku također ponudila dogovor oko vraćanja tog duga. Tuženik se oglušio na taj dopis. Tužiteljica je 7. listopada 2019. novim dopisom po punomoćniku pozvala tuženika da joj vrati spomenute iznose zajma, ovaj put naglašavajući da raspolaže dokazima o svojoj tražbini i također nudeći mu dogovor oko vraćanja tog duga. Tuženik je zaprimio taj dopis 14. listopada 2019. te se i na njega oglušio. Pozivom na odredbe čl. 499. u vezi čl. 504. Zakona o obveznim odnosima,uzimajući u obzir da je tuženik zaprimio zahtjev tužiteljice da joj vrati pozajmljeni iznos 12. rujna 2019., tužiteljica navodi da njena tražbina dospijeva 12. studenog 2019. pa zahtjevom iz tužbe predlaže obvezati tuženik na isplatu iznosa 170.000,00 kn sa zateznom kamatom od 12. studenog 2019. do isplate te ga obvezati i na isplatu troškova postupka sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Podneskom od 27. svibnja 2025. tužiteljica je novčani zahtjev za isplatu iskazala u važećoj valuti eur (22.562,88 eur)

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava da bi on i tužiteljica bili u ljubavnoj vezi. Tuženik navodi da su u razdoblju od listopada 2010. pa do lipnja 2019. tužiteljica i tuženik živjeli u izvanbračnoj zajednici sa svim obilježjima te pravima i obvezama koji su propisani Zakonom. Izvanbračna zajednica da stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe Obiteljskog zakona o pravima i obvezama bračnih drugova, prava i obveze roditelja i djece, obveze uzdržavanja, imovinskih i drugih odnosa, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi bračni odnosi. Također ističe, a s obzirom da su stranke živjele prijavljene na različitim adresama da za postojanje izvanbračne zajednice nije uvjet da iste žive i da budu prijavljene na istoj adresi. Osporava da bi tužiteljica pozajmljivala novčane iznose tuženiku na način kako je to precizirano u tužbi. Tuženik priznaje da je tužiteljica podigla kredit kod Erste banke te priznaje da je tužiteljica iznos od 38.000,00 kn uplatila na račun tuženika iz razloga navedenih u tužbi. Tuženik ne priznaje da bi primio drugi iznos osim navedenoga. Također tuženik priznaje da je korištenjem kreditne kartice opterećivao račun tužiteljice samo za iznos kupljenog goriva za djelatnost koju je obavljao. Ovdje tuženik naročito ističe da su sve financijske transakcije između stranaka nastale kao posljedica upravo izvanbračne zajednice u kojoj su stranke živjele. Navodi da je sve iznose koje je primio po kreditu kao i korištenjem kreditne kartice višestruko vratio tužiteljici i to direktnim uplatama na račun tužiteljice ili gotovinskim vraćanju na ruke tužiteljice ili financiranjem zajedničkog života (trošak stanovanja, hrane, telefona, izleta, godišnjeg odmora trošak automobile itd.). Ponovno se napominje, da su stranke sve obavljale u skladu sa zajedničkim dogovorima kao i zajedničkim obavezama koji proizlaze iz zajednice u kojoj su živjeli. Iz dokaza koje je tužiteljica dostavlja uz tužbu može se jedino zaključiti da su primanja tužiteljice bila mala, ( plaća oko cca 3.500,00 kn) te da se plaća podigla sa računa najčešće već nakon tjedan dana od uplate, što ukazuje da je u zajedničkom životu stranaka upravo tuženik svojim sredstvima značajno doprinosio zajedničkom životu stranaka te da su primanja tuženika bila višestruko veća od primanja tužiteljice. Također iz dokaza koje dostavlja tužiteljica zaključuje se da su neosnovane tvrdnje tužiteljice o postojanju obaveze tuženika prema njoj. Predlaže tužbu odbaciti, podredno odbiti i traži trošak postupka.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u: izvod prometa po računu tužiteljice (list 13-63 i 71-82 spisa), potvrdu Erste&Steiermarkische bank d.o.o. o uvjetima otplate od 1.3.2013. (list 65 spisa), obračun naknade od 12.2.2013. (list 66 spisa), uplatnice (list 67-69 spisa), analitiku člana od 2010. do 2019. (list 83-106 spisa), potvrdu Oktal Pharma d.o.o. od 21.2.2020. (list 107-108 spisa), dopisi tužiteljice od 9.9.2019. i 7.10.2019. i povratnice (list 109- 113 spisa), preslike SMS poruka stranaka od 2.3.2018. (list 123-124 spisa), popis transakcija na bankomatima i POS uređajima (list 129-132 spisa), popis transakcija Diners Club karticom (list 133-137 spisa), izvadak o stanju i prometu tuženika (list 139-211 i 226-230 spisa), izvadak po transakcijskom računu (list 212-225 i 231-275 spisa), dopis Erste&Steiermarkische bank d.d. od 5.10.2021. i ispis transakcija (list 282-283 spisa), dopis Erste Card Club d.o.o. od 5.11.2021. uz analitičke kartice i podatke o transakcijama (list 285-304 spisa), iskaz tužiteljice (list 310-311 i 334-335 spisa), iskaz tuženika (list 311-312 spisa), iskaz svjedokinje JE (list 314 spisa), iskaz svjedokinje HE (315 spisa), iskaz svjedokinje TE (ranije V, list 316-317 spisa), iskaz svjedoka ČE (list 317 spisa), iskaz svjedoka GE (list 318 spisa), iskaz svjedokinje OE (list 323-324 spisa).

4. Temeljem provedenog postupka, a cijeneći izvedene dokaze svakog zasebno i u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu: ZPP) sud utvrđuje zahtjev neosnovanim.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa ukupno 22.562,88 eur koji tužiteljica temelji na tvrdnji da je utuženi iznos, a kao višestruke pozajmice, predavan tuženiku u razdoblju listopad 2010. – lipanj 2019., a kada da su stranke bile u vezi i da se tuženik taj iznos obvezao vratiti po pozivu tužiteljice dakle, bez određenog roka. Tužiteljica tvrdi da je utuženi iznos uključivao pozajmice na ime podignutog kredita na ime tužiteljice kojeg da je predala tuženiku; na ime preuzete obveze plaćanja mjesečnih računa tuženika za mobilne usluge A1 Hrvatska d.o.o. i duga tuženika prema Hrvatskom telekomu d.d.; po tuženiku korištenu tužiteljičinu debitnu karticu tekućeg računa za podizanje gotovine i plaćanje roba i usluga; po tuženiku korištenu tužiteljičinu kreditnu Diners karticu; na ime tekućeg računa za podizanje gotovine i plaćanje roba i usluga te isplatu tuženiku gotovine u iznosu preko 10.000,00 kn.

6. Među strankama nije sporno da su u razdoblju listopad 2010. - lipanj 2019. bile u vezi međutim, obzirom na tvrdnje tuženika sporno je je li ta veza u navedenom razdoblju imala karakter izvanbračne zajednice pri čemu tuženik ne spori da je tužiteljica podigla kredit kod Erste Banke te da mu je iznos 38.000,00 kn uplatila na njegov račun za pokretanje tuženikova obrta te ne spori da je korištenjem kreditne kartice opterećivao račun tužiteljice za iznos kupljenog goriva, a za potrebe obavljanja obrtničke djelatnosti.

7. Obzirom na tvrdnju tužiteljice da je ukupno utuženi iznos tuženiku predala kao pozajmicu, a tuženik pak osporava da bi isti bili pozajmljivani na način kako se navodi tužbi jer da su stranke u utuženom razdoblju bile u vezi koja je imala karakter izvanbračne zajednice koja da je stvarala osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica u navedenom razdoblju, sa svim pravima i obvezama, prvenstveno je, po ocjeni ovog suda, valjalo utvrditi osnovanost potonjeg navoda tuženika.

8. Naime, obzirom da dakle, tužiteljica svoj zahtjev temelji na činjeničnim tvrdnjama iz kojih bi proizlazilo da je tuženiku u više navrata pozajmljivala određene iznose novaca, a iz stanja spisa proizlazi da o tome nisu sastavljane pisane potvrde, a koje iznose da se tuženik obvezao vratiti "po pozivu" tužiteljice, pravni odnos stranaka valjalo je procjenjivati i u skladu sa odredbom čl. 499. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje u tekstu ZOO) pri čemu je valjalo imati u vidu da je ugovor o zajmu neformalan, dvostranoobvezan, konsenzualan i realan ugovor koji nastaje kada se stranke sporazume o bitnim sastojcima istog i to - određenom iznosu novca koje se zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu te vrijeme trajanja zajma nakon kojeg se zajmoprimac obvezuje vratiti taj novac. Prema tome, u konkretnom slučaju, na tužiteljici je u skladu sa odredbom čl. 219. st.1. u vezi čl. 221a ZPP dokaz postojanja pravnog odnosa, odnosno njegovih bitnih sastojaka u skladu sa odredbom čl. 499. ZOO, imajući pritom posebno u vidu da, u konkretnom slučaju, uslijed izostanka pisanog Ugovora o zajmu, tužiteljica zahtjev temelji na vlastitoj tvrdnji o sklapanju usmenog ugovora o zajmu i to u odnosu na svaki iznos za koji tvrdi da je pozajmila tuženiku u razdoblju listopad 2010. – lipanj 2019., u ukupnom utuženom iznosu.

9. Iz iskaza svjedoka JE proizlazi da je radna kolegica tužiteljice, poznato joj je da su stranke u razdoblju 2010. do 2019. bile u ljubavnoj vezi i da nisu živjele na istoj adresi te da je tuženik povremeno dolazio kod tužiteljice. U tome da je tužiteljica pozajmljivala novac tuženiku u tom razdoblju saznanja ima iz pričanja tužiteljice iako je osobno vidjela da je jednom tuženik došao u ured tužiteljice kada ga je ova pitala kada joj misli vratiti novac, a na što da joj je tuženik uzrujano odgovorio da ga ne gnjavi te da će podići kredit i vratiti joj 170.000,00 kn, a to je bilo 2019. pred kraj njihove veze.

10. Svjedok NE, o vezi stranaka iskazuje kao i svjedok JE. Navodi da joj je tuženik osobno u siječnju 2018. rekao da namjerava ostaviti tužiteljicu, ali da ne može jer da bi joj morao vratiti 150.000,00 kn koje je uzeo od tužiteljice radi duga prema kamatarima. Nema saznanja da bi tuženik posuđivao novac od tužiteljice radi pokretanja privatnog posla te nema saznanja o bilo kakvim drugim svotama novaca koje da bi tužiteljica dala tuženiku.

11. Iz iskaza svjedoka TE proizlazi da je bila knjigovođa tuženika od početka obavljanja njegova obrta. Zna da su stranke bile u vezi duže vrijeme, nema saznanja da bi tužiteljica podigla bilo kakav kredit da bi novac predala tuženiku, ali zna jer joj je tuženik predavao račune kada bi svojim novcem podmirio trošak po Diners kartici, da je na izlistu stajalo ime tužiteljice. Mjesečni prihod tuženika iznosio je oko 30.000,00 kn, a zna da je tuženik koristio karticu tužiteljice i svoje majke samo kada je bio u blokadi.

12. Iz iskaza svjedoka ČE i GE, brata i oca tuženika, proizlazi da nemaju nikakvih saznanja o financijskom dijelu veze stranaka za vrijeme trajanja te veze. Bratu je sve naknadno ispričao tuženik nakon prekida sa tužiteljicom. Njihovi iskazi iscrpljuju se u opisivanju prirode veze stranaka u utuženom razdoblju pa tako brat navodi da je tuženik 90% vremena boravio kod tužiteljice, to zna jer se sa bratom viđao tjedno pa je tako isti nakon posla eventualno otišao na sport i bio kod tužiteljice. Zna da su stranke odlazile na zajednička putovanja, jednom su ljetovali i u njegovom apartmanu na moru, odlazili su na vikend putovanja, njihovi roditelji su se viđali, a zna da su se stranke na jednom putovanju u Beč, što je bilo 2 godine prije njihova prekida, i zaručili. Upravo to su mu stranke same i priopćile. Misli da je tuženik za vrijeme trajanja veze sa tužiteljicom imao veća primanja. Ne zna tko je plaćao putovanja. Otac tuženika u iskazu potvrđuje da su se stranke zaručile jer je majka tužiteljice nazvala majku tuženika i to joj rekla i čestitala. Navodi da ih je posjećivala obitelj tužiteljice prigodno za rođendane, berbu grožđa. Opisuje situaciju kada je tužiteljica došla i njihovu kuću sa osobom za koju je rekla da je njena rođakinja i pred njim rekla da je to osoba sa kojom ju tuženik vara, bacila neke papire i rekla tuženiku da je on kriv što ne mogu imati djece, a nakon toga su i prekinuli te je tužiteljica tražila povrat novca.

13. Svjedok OE, majke tužiteljice, potvrđuje da su stranke bile u vezi oko 9 godina, iz pričanja tužiteljice zna da je posuđivala novac tuženiku koji da joj je isti govorio vratiti. Navodi da je tuženik uobičajeno dolazio u njihovu kuću par puta tjedno, prespavao i odlazio na posao te da kod njih nije držao nikakve osobne stvari, nije obavljao nikakve kućanske poslove, nije doprinosio troškovima kućanstva, a ona i suprug su plaćali režije za kuću. Navodi da tuženik nije ničime uzdržavao tužiteljicu, da stranke nisu odlazile na zajednička putovanja, ali su jednom bili u Beču kod njene sestre, a kada su se i zaručili što da joj je tužiteljica osobno rekla, a to je i prenijela obitelji tuženika. Posjećivali su obitelj tuženika sveukupno oko 5 puta i koliko joj je poznato stranke nisu imale namjeru imati zajedničko dijete.

14. Tužiteljica iskazuje da je veza sa tuženikom imala isključivo emocionalni karakter, nikako ekonomski jer da je ona sve plaćala, a da tuženik nije ništa doprinosio. Tijekom veze podigla je kredit 50.000,00 kn i taj novac predala tuženiku za pokretanje privatnog posla, kredit je otplatila, a tuženik joj ništa nije vratio. Tijekom veze davala je tuženiku svoju karticu koju je isti koristio za različita plaćanja i podizanje novca na bankomatu. Inače tuženik je bio zaposlen, ali je njegova kartica bila blokirana, imao je otvoren zaštićeni račun, saznala je i da isti ima dugove prema kamatarima. Družili su se sa zajedničkim prijateljima, upoznali su roditelje, ali nisu odlazili na zajednička putovanja. Tvrdi da tuženik nije sudjelovao u plaćanju režijskih troškova kuće njenih roditelja, troškova prehrane, života, a da je sa tuženikom dogovorila da utuženi iznos predstavlja pozajmicu koju da će joj tuženik vratiti. Spori da bi sa tuženikom bila u izvanbračnoj zajednici, za putovanje u Beč navodi da se nije radilo ni o kakvim formalnim zarukama, tuženik ju nije nikada formalno zaprosio, već da joj se te zgode tuženik ponudio kupiti prsten i da je to zapravo poklon, a da je njena mama, kao roditelj koji svojem djetetu želi najbolje, to očito shvatila kao zaruke. Tijekom njihove veze nisu planirali ništa zajedničko u smislu zajedničkog života te da je "tuženik imao potpuno slobodnu volju dolaziti i odlaziti kada je htio, njemu su prioritet bili rekreacija i društvo, a ona mu je bila samo pravan u smislu - volim te, ali mi koristiš samo kad treba posuditi novac". Obavljala je redoviti ginekološki pregled, nije bacala nikakve papire u kući tuženikovih roditelja, a i tuženik je obavio spermiogram na kojem nalazi nisu bili zadovoljavajući, nikada nije imala namjeru imati dijete sa tuženikom. Pred kraj njihove veze nisu niti bili više intimni, prekidi su bili učestali, došla je do saznanja da se tuženik viđao i sa drugim osobama, inače je tuženikove roditelje posjećivala prigodno.

15. Tuženik iskazuje da je njihova veza bila izvanbračna zajednica jer da su čak namjeravali imati zajedničko dijete, 90% njihove veze živio je na adresi tužiteljice u [adresa] iako su formalno njihove adrese bile različite. Točno je da nisu zajednički putovali međutim su 10 godina živjeli praktički pod istim krovom upoznali su svoje roditelje imali su zajedničke prijatelje. Zajedno su plaćali režijske troškove, hranu kada je npr. trebalo kupiti nove gume za auto nije se gledali čiji su to točno novci. Nekretnina u kojoj su živjeli predstavlja kuću u vlasništvu tužiteljičinog oca. 2013. je pokrenuo samostalni obrt za prijevoz te je surađivao kao što čini i dan danas s Oktal pharmom te mu je radi pokretanja tog obrta tužiteljica zaista pomogla na način da je podigla kredit u visini od 50.000,00 kn te mu je od tog novca, misli, tužiteljica dala na ruke 38.000,00 kn i na tom joj je zahvalan. Navodi da je njegova plaća u Oktal Pharmi bila negdje oko 4.000,00 kn, a tužiteljičina čak i manja. Dok je radio u Oktal Pharmi imao je karticu tekućeg računa, ali nije imao sredstava na njoj, a dok je otvorio obrt nije bio dužan imati karticu tekućeg računa ali je imao Diners karticu koja je odmah bila blokirana jer je bilo nemoguće podmiriti sve troškove jer mu je od Oktal Pharme bilo odgođeno plaćanje od 60 dana. Ne spori da je koristio Diners karticu tužiteljice za plaćanje robe i usluga te za podizanje novca, ali je uvijek pritom tražio R1 račun. Navodi da kada je pokrenuo vlastiti obrt primanja na račun su bila oko 30.000,00 do 35.000,00 kn međutim, nakon plaćanja svih davanja mu je ostalo jako malo na računu, a radi se o poslovnom računu Visa kartice. Naime, kao obrtnik nije si dužan isplaćivati plaću. Za vrijeme trajanja njihove zajednice prosječno troškovi mjesečno iznosili su 10.000 do 15.000 kn i to se radi o troškovima po Diners karticama. a koje je uglavnom podmirivao tuženik koliko je mogao. 38.000,00 kn koje mu je tužiteljica dala za pokretanje obrta istoj je vratio. Tuženikov brat je financirao trošak popravka tužiteljičinog auta. Problemi u njihovoj zajednici počeli su kada nisu uspjeli realizirati želju za zajedničkim djetetom te navodi da ga je tužiteljica tražila više puta da joj vrati iznos od 170.000,00 kn, a njemu nije bilo jasno što bi joj točno to trebao vratiti. Navodi da je točno da je u par navrata osim Diners kartice tužiteljice koristio i karticu njezinog tekućeg računa i to sva ta potrošnja je evidentirana R1 računima. Diners kartica tužiteljice korištena je i uporabom pina dakle tuženik karticu nije ukrao i karticu koristio po cijeloj Hrvatskoj. Diners karticu tužiteljice je i koristio za podizanje gotovine kako bi se podmirili računi za prethodni mjesec. Od zajedničkih troškova najmanje je sudjelovao u troškovima prehrane budući da je tu bila i obitelj tužiteljice, a u svemu ostalom su sudjelovali zajednički, dakle troškovi izlaska, putovanja na more. Navodi da nije gledao "gdje koja kuna ide" jer je smatrao da to nije bitno uz sva njegova primanja. Za vrijeme života kod tužiteljice su faktički boravili u etaži kuće, a sa njima su živjeli sestra tužiteljice i majka. Radilo se o kući gdje su u donjem dijelu bile kupaonica, kuhinja, špajza, a na katu su bile sobe. Za vrijeme njihove veze vrlo je malo boravio na svojoj adresi prebivališta, a napominje da je čak moguće putem GPS u njegovom vozilu provjeriti gdje se točno isto kretalo. Navodi da mu je tužiteljica poslala kamatare na vrata radi naplate ovdje tuženog iznosa i to nakon 2019. kada je tuženik već bio u vezi sa novom osobom koja je imala dijete od 2 godine te navodi da su ti kamatari znali sve podatke u vezi tog djeteta gdje je u vrtiću, a nakon sudskog poziva njegova tadašnja djevojka je prekinula vezu s njim iz navedenog razloga. Tuženik je u vezi toga i bio na policiji odnosno u I PP gdje su mu rekli da može i pokrenuti postupak budući da se radilo o prijetnji smrću, a što nije želio dalje pokretati.

16. Analizirajući iskaze saslušanih svjedoka i stranaka u njihovoj ukupnosti, za zaključiti je da samo tužiteljica u svom iskazu navodi da je ukupno utuženi iznos predan tuženiku kao pozajmica. Naime, saslušani svjedoci nemaju osobna neposredna saznanja o tome da bi tužiteljica tuženiku davala novčane iznose tijekom njihove veze kao zajam. Naime, svjedoci JE i OE o pozajmljivanju novaca znaju po pričanju tužiteljice, svjedok NE o tome uopće nema saznanja, svjedok TE nema nikakva saznanja o podizanju kredita i kao tuženikov knjigovođa zna da je tuženik svojim sredstvima podmirivao troškove za prijevoz, gorivo, cestarinu i popravak vozila i zatim njoj predavao račune radi knjigovodstvenog provođenja. Svjedoci ČE i GE nemaju osobna neposredna saznanja o tome kako je veza stranaka funkcionirala u financijskom smislu. Tuženik pak ne spori da mu je tužiteljica predala iznos koji je podigla kreditom na svoje ime, a kako bi isti pokrenuo obrt i na tome je tužiteljici i zahvalan. Priznaje i da je tijekom veze sa tužiteljicom koristio njenu Diners karticu za plaćanje roba i usluga te podizanje novca, ali je za to tražio R1 račun, karticu nije ukrao, ista mu je dana po tužiteljici, znao je pin kartice. Priznaje je i to da ga je tužiteljica više puta tražila da joj vrati iznos 170.000,00 kn i to nakon što su počeli problemi u njihovoj vezi, ali mu nije točno bilo jasno što bi tužiteljici trebao vratiti jer tijekom njihove veze nije gledao "gdje koja kuna ide" smatrajući to nebitnim kraj činjenice da su oboje imali primanja.

17. Imajući u vidu navedeno zaključuje se da je tužiteljica, a na kojoj je teret dokazivanja u skladu sa odredbom čl. 219. st.1. u vezi čl. 221a ZPP nije dokazala da bi utuženi novčani iznos tijekom veze sa tuženikom istom predavala kao pozajmicu niti se u tom dijelu njen iskaz prihvaća kao životan, logičan i uvjerljiv. Naime, sudu je neživotno da bi stranke bile u vezi gotovo 9 godina, da upravo po prekidu njihove veze tužiteljica doslovno zbraja novčane iznose koje da je, po vlastitoj tvrdnji, pozajmljivala tuženiku upravo tijekom tih gotovo 9 godina i po prekidu njihove veze odlučuje da je sada taj ukupni iznos pozajmice "po pozivu" i dospio. Pritom ponavlja se, niti jedan od svjedoka ne potvrđuje takve tvrdnje tužiteljice, a da bi o tome imao osobna dakle, neposredna saznanja.

18. Upravo suprotno, iako tužiteljica izričito spori da bi sa tuženikom bila u izvanbračnoj zajednici, iz iskaza tuženika te svjedoka ČE i GE koje sud prihvaća kao međusobno suglasne, uvjerljive i logične, proizlazilo da bi da su stranke tijekom gotovo 9 godina bile u vezi koja je imala karakter izvanbračne zajednice i to dakle, neovisno o tome što iste nikada nisu formalno bile prijavljene na istoj adresi prebivališta, a što nije niti sporno, a kako to proizlazi i iz iskaza svjedoka JE i NE. Iz iskaza tuženika te svjedoka ČE i GE proizlazilo bi i da su se stranke tijekom veze i zaručile, a što u konačnici i u iskazu potvrđuje i majka tužiteljice kada navodi da je joj je to sama tužiteljica priopćila, a što tužiteljica spori tvrdnjom da je to njena majka to pogrešno shvatila jer da je prsten od tuženika dobila na poklon. Iz iskaza tuženika i navednih svjedoka proizlazi i da su se obitelji stranaka upoznale te prigodno družile, a što svakako ukazuje na viši stupanj emocionalne povezanosti stranaka koje su dakle i upoznale roditelje međusobno. Čak i ginekološki pregledi koje je obavljala tužiteljica za vrijeme veze stranaka, logično i kao redovne, kada se uzme u obzir da je i tuženik obavljao specifičnu pretragu spermiogram, koja se sama po sebi ne obavlja kao redovna pretraga, ipak ukazuje da su stranke, a suprotno kazivanju tužiteljice, poduzimale određene medicinske pretrage u smislu mogućeg ostvarenja roditeljstva, a što također ukazuje na viši stupanj emocionalne povezanosti i zajedničkog života. Čak i nesporna činjenica da je tuženik boravio kod tužiteljice tijekom njihove veze, a koju tužiteljica relativizira navodom "imao je slobodnu volju, dolazio je kad je htio i koliko je htio", također ukazuje da se tužiteljica nije dakle, protivila tom boravku pa čak i da tuženik nije imao osobne stvari u obiteljskoj kući roditelja tužiteljice, ipak ukazuje da su stranke kroz gotovo 9 godina njihove veze realizirale pa i na taj način volju za zajedničkim životom, a što potvrđuje i sam tuženik koji je u svom iskazu prilično detaljno opisao stambenu situaciju i način života sa tužiteljicom, a koji sud prihvaća kao životan i uvjerljiv. U takvim okolnostima prihvaćen je i iskaz tuženika kada navodi "nije gledao gdje koja kuna ide" te da je najmanje sudjelovao u troškovima prehrane jer je u tome sudjelovala i obitelj tužiteljice koja je također živjela u kući, a u svim ostalim troškovima sudjelovali su zajednički.

19. Dakle, da bi se odnos mogao kvalificirati kao izvanbračna zajednica, nužno da je da između osoba postoji trajnija životna, ekonomska i emotivna zajednica. Iz čl. 11 st. 1. Obiteljskog zakona proizlazi (Narodne novine 116/03,17/204,136/04,107/07,57/11,61/11 i 25/13 te 103/15 i 98/19 u daljnjem tekstu: ObZ), koji je vrijedio u vrijeme trajanja veze stranaka, a time i navodne posudbe novčanih iznosa, propisano je da se odredbe zakona o učincima izvanbračne zajednice, primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka. Iz st. 2 istog članka proizlazi da izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz st. 1 članka, stvara osobe i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.

20. Ocjenom prethodno navedenih dokaza proizlazi da su stranke živjele u ekonomskoj, emocionalnoj i životnoj /stambenoj zajednici u vremenskom razdoblju duljem od predviđene tri godine sud smatra da je njihova životna zajednica imala karakteristike izvanbračne zajednice te da je ista ispunjavala kriterij višeg stupnja emocionalne i ekonomske povezanosti stranaka, neovisno o subjektivnom doživljaju tužiteljice koja navodi da je tuženiku bila samo pravan u smislu "volim te, ali mi koristiš samo kada treba posuditi novac".

21. Budući da je odredbama ObZ propisno da propisano da bračnu stečevinu predstavlja imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Stoga kada iz priložene dokumentacije u vidu priloženih preslika isplatnica, transakcija po bankomatima, analitike člana Erste Card Cluba, dopisa Erste Banke sa podacima i analitkom člana, iz kojih je vidljiv promet po računima koji glase na tužiteljicu pa sve da je i dio tog prometa učinio tuženik, za zaključiti je da je isti učinjen unutar izvanbračne zajednice stranaka koja je u navedenom razdoblju izjednačena sa bračnom, a kraj činjenice da je iz priloženog izvatka o stanju o i prometu po računu tuženika i tuženik imao promet po svom računu, kraj utvrđenja da tužiteljica nije dokazala da bi utužene iznose predala tuženiku po osnovi pozajmice, zaključuje se da su isti dani unutar izvanbračne zajednice i istoj su koristili. Naime, sudu je neživotno i nelogično da bi tužiteljica plaćala tuženikove račune mobilnih usluga, nesporno davala tuženiku svoje bankovne kartice na korištenje, sve za vrijeme trajanja njihove zajednice, iako je mogla i morala znati da su bankovne kartice neprenosive i da iste može koristiti samo osoba na koju glase, a da pri tom tuženika nije doživljavala kao izvanbračnog supruga. U tom smislu, kraj nedokazanog pravnog odnosa zajma, ocijenjen je i 2013. podignuti iznos kredita na ime tužiteljice u visini 50.000,00 kn, a kojeg je tužiteljica nesporno predala tuženiku za pokretanje njegovog obrta jer iako je na preslici univerzalnog naloga za plaćanje (list 68 spisa) navedeno da je iznos 38.000,00 kn prebačeno na ime posudbe, tu svrhu plaćanja unijela je sama tužiteljica, tuženik ne spori dapače, zahvalan je na danom iznosu za pokretanje obrta, ali ponavlja se nije dokazano da se radilo o zajmu jer je isti iskorišten za pokretanje obrta tuženika za vrijeme za vrijeme izvanbračne zajednice stranaka i taj kredit je u konačnici i otplaćen za vrijeme trajanja te zajednice te je po ocjeni ovog suda u ekonomskom smislu i posredno iskorišten za potrebe iste.

22. Slijedom svega navedenog tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan te budući da je zahtjev utvrđen neosnovanim u osnovi, sud nije posebno obrazlagao istaknuti prigovor zastare te je odlučeno kao u izreci.

23. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 151. i čl. 155. ZPP i isti je suđen tuženiku, sastoji se od zastupanja istog po punomoćniku odvjetniku, u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje u tekstu Tarifa/23), naznačenoj vrijednosti predmeta spora i prema priloženom troškovniku.

23.1. Tuženiku je tako priznat trošak za: sastav odgovora na tužbu 250 bodova (tbr.8/1 Tarife), sastav podneska od 14. rujna 2021. 250 bodova (tbr. 8/1 Tarife) i za zastupanje na ročištima 1. ožujka 2021., 23. rujna 2021., 10. travnja 2024., 14. listopada 2024., 10. ožujka 2025., 9. lipnja 2025., 25. rujna 2025. i 16. veljače 2026., svako po 250 bodova (tbr. 9/1 Tarife), ukupno 2.500 bodova što primjenom tbr. 54 Tarife iznosi 5.000,00 eur.

U Zagrebu 9. travnja 2026.

Sudac

Vlatka Toplak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

- punom. tužiteljice

- punom. tuženika