REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Povrv-202/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli – Pola, po sucu Danieli Subotić Biondić, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKI HOLDNIG d.o.o., OIB: 85584865987, sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika CK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] II, zastupanog po punomoćniku Igoru Šaruniću, odvjetniku u Rijeci, radi isplate, bez održavanja rasprave, dana 09. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršitelja dužnosti javnog bilježnika Marka Vitasovića iz Pule, poslovni broj Ovrv-1369/2025, UPP/OS-Ovrv-125/2025 od 12. svibnja 2025. koji glasi: "Nalaže se tuženiku CK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] II, 52100 Pula, da tužitelju ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - PODRUŽNICA ZAGREBPARKING, OIB: 85584865987, [adresa], 10000 Zagreb, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, R-90876, namiri tražbinu u iznosu od 13,27 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 01.12.2022. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stan ja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR01, s pozivom na broj 12092091-90876-6, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 163,27 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijsk im trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, koja na iznos troškova teče od dana 09.04.2026. pa do isplate, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška odbija.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 24. veljače 2025. podnio protiv tuženika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – Izvoda iz poslovnih knjiga, radi naplate iznosa od 13,27 eur s pripadajućim zateznim kamatama. Javni bilježnik donio je rješenje o ovrsi, na koje je rješenje tuženik pravodobno izjavio prigovor.

2.Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u bitnom naveo da navedeno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nije zakonito i ovršenik ga ovim putem u cijelosti pobija iz niže navedenih razloga. Pobijano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave je doneseno na temelju vjerodostojne isprave i to izvatka iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja, broj R-90876 od 21. 02. 2025. godine iz kojeg proizlazi da je ovršenik dužan ovrhovoditelju iznos od 13,27 Eura temeljem računa broj 210526/0007000018/2 od dana 31.10. 2022. godine sa dospijećem dana 30. 11. 2022. godine. Ovršenik prigovara i ističe da nije dužan ovrhovoditelju gore navedenu tražbinu iz izvatka iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja, broj R-90876, odnosno računa broj 210526/0007000018/2 od dana 31.10. 2022. godine sa dospijećem dana 30. 11. 2022. god ine u iznosu od 13,27 Eura, niti zakonske zatezne kamate, niti trošak ovršnog postupka iz niže navedenih razloga. Naime, ovršenik tijekom 2022. godine sa osobnim vozilom uopće nije bio u Zagrebu tako da objektivno nije niti mogao parkirati vozilo na bilo kojem parkiralištu u Zagrebu na kojem ovrhovoditelj provodi naplatu parkirnih mjesta, a niti je dužan platiti parkirnu kartu zbog čije naplate je pokrenut predmetni ovršni postupak. Iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga ovrhovoditelja br. R-90876 od 21. 02. 2025. proizlazi da ovršenik nije platio račun broj 210526/0007000018/2 od dana 31.10. 2022. godine sa dospijećem dana 30. 11. 2022. godine. Iz prednjeg bi proizlazilo da je ovršenik dana 31. 10. 2022. godine parkirao osobno vozilo u Zagrebu i da nije platio parkirnu kartu. Međutim, kako ovršenik nije dana 31.10.2022. godine, kao uostalom i cijele 2022. godine bio sa autom u Zagrebu, niti parkirao auto na parkirnim mjestima gdje ovrhovoditelj provodi naplatu parkirališta, to isti nije dužan ovrhovoditelju isplatiti navedeni iznos zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka. Zbog svega gore iznesenog osporava se istinitost i osnovanost vjerodostojne isprave na temelju koje je doneseno pobijano rješenje o ovrsi te istinitost i osnovanost računa broj 210526/0007000018/2 od dana 31.10.2022. godine sa dospijećem dana 30. 11. 2022. godine te zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Ovršenik samo opreza radi ističe i prigovor zastare potraživanja ovrhovoditelja.

3.Po prigovoru tuženika rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, na temelju čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona NN 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/2020, u nastavku – OZ).

4.Tužitelj se u ostavljenom roku očitovao na prigovor podneskom od 9. rujna 2025. u kojem je u bitnom naveo da je člankom 4. Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja (Službeni glasnik Grada Zagreba 22/2019, u daljnjem tekstu Odluka) određeno kako poslove organiziranja parkiranja obavlja trgovačko društvo tužitelja podružnica Zagrebparking dakle tužitelj. U konkretnom slučaju tuženik je parkirao vozilo reg. oznake [registarska oznaka] kojeg je vlasnik i to dana 27. listopada 2022. na adresi [adresa] na javnom parkiralištu, dakle bio je korisnik javnog parkirališta a da pri tome nije imao valjane parkirališne karte što je utvrđeno neposrednim nadzorom organizatora parkiranja tj. tužitelja. Čl. 3. i 7. Odluke određeno je da korisnik javnog parkirališta (vlasnik vozila) sklapa s organizatorom parkiranja ugovor o korištenju javnog parkirališta s naplatom uz korištenje dnevne parkirališne karte. Korisnikom se smatra vlasnik vozila koji je evidentiran u odgovarajućim evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova prema registarskoj oznaci vozila, a za vozila koja nisu evidentirana vlasnik vozila utvrđuje se na drugi način. Člankom 18. I 20. Odluke propisano je da za korištenje javnih parkirališta korisnik parkirališta mora imati parkirališnu kartu. Parkirališna karta izdaje se kao dnevna karta za određenu parkirališnu zonu a kraće vrijeme korištenja parkirališna karta izdaje se i kao satna karta. Člankom 24. Odluke propisano je da ako korisnik parkirališta ne kupi odnosno ne preuzme dnevnu kartu, smatra se da je preuzeo dnevnu kartu što mu ju je osoba koja ovlasti organizator parkiran aj dakle tužitelj stavila na vozilo i dužan ju je platiti u roku od 8 dana od dana sklapanja ugovora. Budući da navedenog dana tuženik nije imao valjane parkirališne karte očito je kako je na temelju čl. 24. Odluke preuzeo dnevnu kartu s nalogom za plaćanje. Tuženik u svom prigovoru osporava potraživanje tvrdnjom da utuženog dana sa svojim vozilom nije bio u Zagrebu koji prigovor je neosnovan. Naime iz spisa proizlazi da je za predmetno vozilo 27. listopada 2022. izdana dnevna parkirališna karta broj 4253225 uz što je generirani račun broj 210526/000700018/2. Nadalje, u spis se dostavljaju i podaci iz Parking informacijskog sustava (PIS) te iz IOS kao i drugi dokazi koji svi zajedno potvrđuju osnovanost zahtjeva. U tom PIS-u je evidentiran i komentar kontrolora "vozač napušta parkirno mjesto u vrijeme izrade dnevne parkirališne karte". Radi se o službenim evidencijama nastalim u obavljanju javnih ovlasti koji u smislu čl. 230. ZPP-a imaju dokaznu snagu i javne isprave. Na priloženoj fotografiji razabire se obraz vozila koje napušta parkirno mjesto. Sama činjenica da vozilo tuženika nije fotografirano posljedica je ponašanja samog tuženika koji je upravo u trenutku fotografiranja vozilom napustio parkirno mjesto. Ta okolnost ne može ići na štetu tužitelja već isključivo na štetu tuženika koji je svojim postupanjem onemogućio uredno dokumentiranje vozila. Potpuno je isključeno da bi službena osoba proizvoljno izmislila reg. oznaku vozila i čitav niz događaja. Slijed navedenih radnji u vezi sa službenim evidencijama i računom jasno potvrđuje da se radilo o vozilu tuženika. Na tu okolnost po potrebi predlaže saslušati kontrolora LK. S obzirom na navedeno tužitelj ističe da su tvrdnje tuženika paušalne i ničim potkrijepljene dok svi dokazi – račun, detalji dpk (PIS), IOS, priložena fotografija te komentar kontrolora nedvojbeno potvrđuju osnovanost tužbenog zahtjeva ubog čega predlaže odbiti prigovor tuženika. Cijena dnevne karte izdane dana 27.10.2022.g. određena je, čl. 7. Pravilnika o korištenju javnih parkirališta i javnih garaža (Službeni glasnik Grada Zagreba 17/2018), iz kojeg proizlazi da cijena dnevne karte za l. zonu iznosi 100,00 kn l 13,27 EUR, iz čega je razvidno kako je tuženik dužan podmiriti ukupni iznos od 100 kn l 13,27 EUR. U odnosu na gore navedeno, tužitelj posebno želi napomenuti kako su cijene dnevnih parkirališnih karata, u spomenutom Pravilniku, iskazane u kunama budući da su isti doneseni u vrijeme dok je kuna bila službena valuta u RH. No, na izvatku iz ovjerovljenih poslovn ih knjiga koji se odnosi na tuženika, spomenuti iznos računa iskazan je u eurima, stoga je ukupni iznos sada iskazan u službenoj valuti koja je u rh od 01.01.2023.g. Tužitelj ističe, u smislu dokazivanja pasivne legitimacije, da je tuženik vlasnik predmetnog vozila, reg. oznaka [registarska oznaka] koje je prethodno navedenog dana bilo parkirano na javnom parkiralištu bez valjane parkirališne karte. Budući da je tuženik bio vlasnik predmetnog vozila tijekom utuženog razdoblja, upravo je tuženik naveden u vjerodostojnim ispravama (izvatku iz ovjerovljenih knjiga i računima) na temelju kojih je pokrenut predmetni postupak. Tužitelj opreza radi ističe kako ima valjanu vjerodostojnu ispravu, temeljem koje inicijalno je pokrenuo ovršni postupak. Člankom 31. st. 1. Ovršnog zakona je određeno da je vjerodostojna isprava prema Ovršnom zakonu, račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom. Člankom 31. st. 2. cit. Zakona je određeno kako je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze. Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga broj r-90876, priložen u spisu predstavlja vjerodostojnu ispravu temeljem koje je javni bilježnik donio navedeno Rješenje o ovrsi. Na navedenom Izvodu je vrlo jasno označen vjerovnik, dužnik, a kao predmet su označene tražbine utvrđena računu br. 210526/0007000018/2 od 31.10.2022.g., koja je određena po vrsti kao novčana tražbina, u ukupnom opsegu od 13,27 EUR, dok je vrijeme ispunjenja određeno - dospijeće na dan 30.11.2022.g. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, tužitelj navodi kako nije nastupila zastara za predmetni utuženi račun. Naime, tužitelj ističe da je predmetni račun dospio na naplatu dana 30.11.2022.g. dok je tužitelj predmetni prijedlog za ovrhu podnio dana 24.02.2025. g., iz čega je razvidno kako je sukladno Cl. 241. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05; 41/08, 125/11, dalje sve: ZOO) zastara prekinuta prije proteka zastarnog roka, koji se u ovome predmetu računa prema Cl. 225. Zakona o obveznim odnosima, te iznosi 5 godina. Slijedom svega navedenoga, a s obzirom na to da je tužitelj nesporno dokazao i osnovu i visinu svoga potraživanja, tužitelj predlaže da Naslovni sud presudom u cijelosti održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, posl. br. UPP-OS-Ovrv-125/2025; Ovrv-1369/2025 od dana 12.05.2025.g., koje je donio Vršitelj dužnosti javnog bilježnika Marko Vitasović iz [adresa], te da obveže tuženika na naknadu troškova ovog postupka uvećanih za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke pa do isplate.

5.Tuženik se u ostavljenom zakonskom roku od 15 dana od primitka navedenog podneska tužitelja očitovao na navode tužitelja podneskom od 30.09.2025. u kojem navodi da su neistiniti navodi da je tuženik dana 27.10.2022. godine parkirao vozilo reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) na adresi [adresa]. Tuženik nije cijele 2022. godine uopće niti jednom sa automobilom reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) bio u Zagrebu, pa tako niti dana 27.10.2022. godine, a iz čega slijedi logičan zaključak da tuženik toga dana nije parkirao navedeno vozilo u Zagrebu, na adresi [adresa] i da nije dužan platiti dnevnu parkirnu kartu u iznosu od 100,00 kuna, odnosno 13,27 Eura. 3. Da tuženik nije bio dana 27.10.2022. godine u Zagrebu, niti da je parkirao automobil reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) na javnom parkiralištu na adresi [adresa] proizlazi iz fotografija koje je tužitelj dostavio u spis uz svoj podnesak od 09. rujna 2025. godine. Naime, na navedenim fotografijama koje nisu najčitkije vidi se parkirani crni automobil čija registarska oznaka počinje sa slovima “ZG”, a što znači da se ne radi o automobilu sa registarskim oznakama “PU”. Na fotografijama koje je tužitelj dostavio u spis nema fotografiranog automobila reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) pa iz prednjeg nedvojbeno proizlazi da tuženik nije dana 27. 10. 2022. godine parkirao automobil sa registarskim oznakama [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) na javnom parkiralištu na adresi [adresa]. Tužitelj neistinito i proturječno fotografijama navodi da je vozač vozila PU264NH(HR) napustio parkirno mjesto u vrijeme izrade dnevne parkirališne karte, odnosno da je upravo u trenutku fotografiranja napustio parkirno mjesto. Prije svega, tuženik te navode kategorički osporava, iz razloga što tijekom 2022. godine uopće nije bio sa predmetnim automobilom u Zagrebu, a također i iz razloga što iz dostavljenih fotografija ne proizlazi da je tuženik upravo u trenutku fotografiranja napustio parkirno mjesto. Naime, potpuno je nevjerodostojno da kontrolor zaposlen kod tužitelja ukoliko je navodno obilazio automobil reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) u cilju provjere da li ima plaćenu parkirališnu kartu koja se stavlja s unutrašnje strane prednjeg vjetrobranskog stakla ne bi prije svega tražio od vozača da mu pokaže parkirnu kartu ukoliko istu ne bi vidio ispod vjetrobranskog stakla te da ne bi nakon što je navodno utvrdio da isti nema plaćenu parkirnu kartu fotografirao navedeno vozilo na predmetnom parkirališnom mjestu. Nadalje, izlazak iz parkirališnog m jesta je radnja koja traje minimalno 30 sekundi, a zavisno o intenzitetu prometa na prometnici na koju se uključuje parkirano vozilo izlazak može trajati i više od jedne minute. Obzirom na navedenu činjenicu potpuno je nevjerodostojno da kontrolor tužitelja nakon što je provjerio da navodno vozilo registarske oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) nema plaćenu parkirališnu kartu ne bi stigao fotografirati automobil reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) u tom vremenu na način da se na fotografiji vidi predmetni automobil i njegova registarska oznaka. Iz svega slijedi zaključak da je zaista zaposlenik tužitelja (kontrolor) proizvoljno izmislio registarsku oznaku i čitav događaj. Slijedom navedenog izdana dnevna parkirališna karta broj 4253225 i račun broj 210526/0007000018/2 su neosnovani te tuženik osporava osnov i visinu tražbine iz tih isprava. Ozbirom da tužitelj nije dostavio dokaz da je osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka].264NH(HR) dana 27.10.2022. godine bio parkiran na javnom parkiralištu u [adresa], a na tužitelju je teret dokaza, tuženik predlaže da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja. 5. Tuženik se protivi saslušanju svjedoka LK iz razloga što je taj dokazni prijedlog suvišan pored činjenice da tužitelj nije dostavio u spis fotografiju iz koje bi pro izlazilo da je osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) bio dana 27. 10. 2022. godine parkiran na javnom parkiralištu u [adresa]. Ukoliko sud unatoč gore osnovanom prigovoru tuženika kojim se protivi saslušanju navedenog svjedoka ipak odredi saslušanje svjedoka LK, tuženik se protiv da se isti sasluša zamolbenim putem u Zagrebu. Naime, uopće nije ekonomično da tuženik iz [adresa], a njegov punomoćnik iz Rijeke odlaze u Zagreb radi saslušanja navedenog svjedoka. Kada pri tome imamo u vidu trošak tuženikovog punomoćnika na osnovu minimalno 4 sata izbivanja iz odvjetničkog ureda i putni trošak tuženika iz [adresa], odnosno punomoćnika tuženika iz Rijeke do Zagreba i natrag, onda je potpuno jasno da nije ekonomičnije saslušati svjedoka LK na sudu u Zagrebu, nego na sudu u Puli. Ukoliko pak sud prihvati dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka LK, tada se podredno i samo opreza radi predlaže saslušanje tuženika na sve okolnosti iz tuženikovog prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i ovog podneska.

6.Tužbeni zahtjev je osnovan.

7.Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati dugovani iznos s osnova dospjelog a neplaćenog potraživanja za izdanu dnevnu parkirnu kartu. Između stranaka je sporno da li je tuženik parkirao vozilo reg. oznake [registarska oznaka] kojeg je vlasnik dana 27. listopada 2022. na adresi [adresa] na javnom parkiralištu bez valjane parkirališne karte te da li je slijedom navedenog u obvezi platiti tužitelju utuženi iznos na ime izdane dnevne parkirne karte.

8.U postupku je izvršen uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, potvrdu o izvršenom uvidu u podatke MUP-a, Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o korištenju javnih parkirališta i javnih garaža (list 33 i 35), fotografije (list 36), Pravilnik o korištenju javnih parkirališta i javnih garaža (list 37-62), dnevnu parkirališnu kartu (79 i 80), fotografije i izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 81-84).

9.Sukladno odredbi čl. 4. Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja (Službeni glasnik Grada Zagreba 22/2019, u daljnjem tekstu Odluka) određeno je da poslove organiziranja parkiranja obavlja trgovačko društvo tužitelja podružnica Zagrebparking dakle tužitelj. Prema čl. 3. i 7. Odluke određeno je da korisnik javnog parkirališta (vlasnik vozila) sklapa s organizatorom parkiranja ugovor o korištenju javnog parkirališta s naplatom uz korištenje dnevne parkirališne karte a korisnikom se smatra vlasnik vozila koji je evidentiran u odgovarajućim evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova prema registarskoj oznaci vozila, a za vozila koja nisu evidentirana vlasnik vozila utvrđuje se na drugi način. Člankom 18. i 20. Odluke propisano je da za korištenje javnih parkirališta korisnik parkirališta mora imati parkirališnu kartu, parkirališna karta izdaje se kao dnevna karta za određenu parkirališnu zonu a kraće vrijeme korištenja parkirališna karta izdaje se i kao satna karta. Člankom 24. Odluke propisano je da ako korisnik parkirališta ne kupi odnosno ne preuzme dnevnu kartu, smatra se da je preuzeo dnevnu kartu.

10. U konkretnom slučaju je od strane tužitelja za vozilo reg oznake [registarska oznaka] dana 27. listopada 2022. izdana dnevna parkirališna karta broj 4253225 uz račun broj 210526/000700018/2 što sve proizlazi iz izvadka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga koji je vjerodostojna isprava. Tužitelj je nadalje kao dokaz da je vozilo reg oznake [registarska oznaka] u vlasništvu tuženika bilo navedenog dana na adresi [adresa] na javnom parkiralištu bez valjane parkirališne karte dostavio i podatke iz Parking informacijskog sustava (list 79) u kojem je evidentiran i komentar kontrolora "vozač napušta parkirno mjesto u vrijeme izrade dnevne parkirališne karte" , pa kako se radi o službenoj evidenciji nastaloj u obavljanju javnih ovlasti takav dokument u smislu čl. 230. Zakona o parničnom postupku ima dokaznu snagu javne isprave kako to osnovano ukazuje tužitelj. Tužitelj je dostavio i fotografije međutim na istoj je vidljiv samo dio vozila koje napušta parkirno mjesto bez vidljive registarske oznake, no obzirom na navode iz prigovora tuženika valja napomenuti kako prema stajalištu suda nije vjerojatno da bi službena osoba proizvoljno izmislila reg. oznaku vozila i opisani tijek događaja slijedom čega sud takav prigovor tuženika ne cijeni osnovanim.

10.1. Slijedom svega navedenog valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev temeljem naprijed citirane odredbe 3., 7., 18., 20. i 24. Odluke u vezi sa čl. 9. Zakona o obveznim odnosima i odlučiti kao u toč. I izreke.

11. Konačno nije osnovan niti prigovor zastare jer je predmetni račun dospio na naplatu dana 30.11.2022. dok je tužitelj predmetni prijedlog za ovrhu podnio dana 24.02.2025. dakle unutar petogodišnjeg zastarnog roka sukladno čl. 225. ZOO- a.

12.Odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točki II izreke temelji se na članku 154. st. 1. ZPP-a u vezi s člankom 164. ZPP-a, a visina troška odmjerena je u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, u nastavku: OT) i to jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak 50 bodova (Tbr. 7. t. 8. OT), uvećano za PDV 25% (Tbr. 42. OT), što iznosi 125,00 eur, pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eur te plaćena javnobilježnička nagrada u iznosu od 25,00 eur, što ukupno iznosi 163,27 eur.

U Puli, 09. travnja 2026.

S u d a c

Daniela Subotić Biondić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi ovom sudu, putem sustava e - komunikacije, a ako ju podnosi stranka koja nije obvezan sudionik e-komunikacije, dužna ju je podnijeti u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (članak 467.a Zakona o parničnom postupku).

Dna:

- tužitelju po pun. uz sudsku pristojbu za presudu

- tuženiku