Poslovni broj: Us I-400/2024-28

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja ĆĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3., OIB: 84397956623, zastupan po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) DĐ, radi promjene omjera uzroka nastanka invalidnosti, nakon održane neposredne i javne rasprave zaključene dana 20. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja i opunomoćenice tuženika, dana 9. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba u Zagrebu, Klasa: UP/II 141-02/23-01/03430180327, Urbroj: 341-99-05/3-23- 6412 od 09. siječnja 2024.

II.Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I-141-02/22-01/03430180327, Urbroj: 341-18-

05/3-22-2867 od 29. studenog 2022.

III.Tužitelju ĆĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenom **.**.1974., hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata, kod kojega je nastao djelomični gubitak radne sposobnosti, dijelom kao posljedica 60% bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske a dijelom kao posljedica 40% bolesti izvan tih okolnosti, priznaje se pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti počevši od 14. travnja 2022.

IV.Nalaže se Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područnoj službi u Splitu da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donese odluku o određivanju visine tužiteljeve mirovine počevši od 14. travnja 2022.

V.Nalaže se tuženiku, Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, OIB: 84397956623, da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne odluke naknadi tužitelju troškove ovog upravnog spora u iznosu od 604,80 eur.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 141-02/23-01/03430180327, Urbroj: 341-99-05/3-23-6412 od 09. siječnja 2024. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje HZMO), Područne službe u Splitu, Klasa:

UP/I-141-02/22-01/03430180327, Urbroj: 341-18-05/3-22-2867 od 29. studenog 2022. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2.Navedenim prvostupanjskim rješenjem je hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata ĆĐ, ovdje tužitelju, kod kojega je nastao djelomični gubitak radne sposobnosti dijelom kao posljedica 30% bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom kao posljedica 70% izvan tih okolnosti, priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti od 14. travnja 2022. u svoti od 2.587,67 kn mjesečno (343,44 EUR). Od 1. srpnja 2022. mirovina iznosi 2.747,60 kn mjesečno (364,67 EUR). Određeno je i da žalba ne odgađa izvršenje tog rješenja.

3.Tužitelj tužbom pobija citirano drugostupanjsko rješenje zbog nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja smatrajući da je istim povrijeđen zakon na njegovu štetu. Tužitelj u bitnome navodi kronologiju postupanja u upravnom postupku i navodi da je presudom ovoga suda poništeno rješenje tuženika i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak te da se u točki 15. obrazloženja presude navodi da je Nalaz i mišljenje nejasno i nedovoljno obrazložen, da su navodi iz istog proturječni sami sebi te iz kojeg proizlazi da činjenice koje su s medicinskog stajališta važne za odlučívanje o tužiteljevom pravu pogrešno i nepotpuno utvrđene. U ponovnom postupku tijelo vještačenja da je donijelo istovjetan nalaz i mišljenje kako o uzrocima koji dovode do nastanka djelomičnog gubitka radne sposobnosti tako i u pogledu omjera u kojima pojedina oboljenja utječu na radnu nesposobnost. Tuženo tijelo da odbija žalbu kao neosnovanu temeljeći osporavano rješenje na nalazu i mišljenju tijela medicínskog vještačenja iako da je nedvojbeno da je isto doneseno na temelju tendenciozno, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tijelo medicinskog vještačenja da pogrešno izvodi činjenice iz dva različita upravna postupaka kojim se utvrđuju različita prava (status HRVI i ocjena radne sposobnosti).Tužitelj ukazuje da se radi o različitim upravnim postupcima koji se vode drugačijom metodologijom i drugačijim propisima, gdje se prvenstveno utvrđuje na koji način i u kojoj mjeri pojedina oboljenja kompromitiraju ili ne nečiju radnu sposobnost, pa da je tako moguće da PTSP može dovesti do 100% gubitka dijela radne sposobnosti, a sve ovisno za koje se poslove provodi ocjena radne sposobnost. PTSP da dovodi do gubitka radne sposobnosti za sve one poslove koji zahtijevaju odgovornost, koncentraciju, pamćenje, rad sa strankama, rad na poslovíma koji zahtijevaju nošenje oružja i sl. Međutim, tijelo medicinskog vještačenja da opetovano odbíja prihvatiti takva razmišljanja te da kao „spasonosno” rješenje prihvaćaju utvrđivanje nekih neimenovanih bolesti kako bi pokrili „razliku” do 100%. U predmetnom slučaju da utvrđuju depresiju i trajne promjene osobnosti kao spasonosno rješenje pri čemu da odbijaju dati suvislo obrazloženje za ocjenu po kojima one sa „golemih” 70% utječu u gubitku tužiteljeve radne sposobnosti. Prema Listi, koju da tijelo vještačenja vrlo selektivno i tendenciozno primjenjuje da je vrlo lako utvrditi da je bolest depresija opisana u T.234. i da se depresija ocjenjuje u rasponu do maksimalno 30%, dok da se bolest PTSP opisan u T.238. ocjenjuje u maksimalnom rasponu do 40% pa da se s obzirom na to vrlo lako može zaključiti da je PTSP teže psihičko oboljenje. Ističe se i da je neprihvatljivo obrazloženje tijela medicinskog vještačenja jer da je stručnom procjenom ovlaštene ustanove KBC Splita utvrđeno postojanje uzročno-posljedične veze bolesti psihe (PTSP, poremećaj prilagodbe TPO, povratni depresivni poremećaj) i vremena tužiteljeva sudjelovanja u obrani suvereniteta RH. Ovlaštena ustanova da na izravan način osporava zaključke vijeća viših vještaka u pogledu uzroka koji dovode do nastanka depresije -povratnog depresivnog poremećaja za koje vijeće viših vještaka navode da ih uzrokuje realitet, životna problematika i stresne situacije nevezane uz ratna zbivanja. Osim toga da se ne može prihvatiti utvrđenje vijeća viših vještaka o postojanju 70% bolesti koja nije u svezi s tužiteljevim sudjelovanjem u obrani suvereniteta i obrazloženje o uzrocima u realitetu, životnim problemima i stresnim situacijama nevezanih uz ratna zbivanja (obiteljska trauma) i zbog činjenice da je liječenje psihičkog oboljenja započeto 1993. godine a da su obiteljska trauma i stresne situacije (navodi se amputacija šake djeteta) desila 2015. godine, odnosno nakon 22 godine pa da se postavlja pitanje na koje je načine liječnik koji je postavljao dijagnoze 1993. godine mogao predvidjeti obiteljsku tragediju 22 godine prije njenog nastanka. Naime, ističe se da ukupna medicinska dokumentacija u naravi zadržava iste dijagnoze psihičkog oboljenja kroz cjelokupno tridesetogodišnje liječenje i da se ne nalazi podatak da bi obiteljska trauma dovela do nastanka nekakvog novog psihičkog oboljenja. Takva tragedija u obitelji da nije „popravila" tužiteljevo zdravstveno stanje ali da nije niti dovelo do nastanka nekog novog psihičkog oboljenja koje bi sa vrlo visokih 70% sudjelovalo u gubitku tužiteljeve radne sposobnosti. Iz navedenog da je razvidno da tijela medicinskog vještačenja temeljem paušalnog rada izvode zaključke suprotne činjenicama koje su sadržane u medicinskoj dokumentaciji. Ističe se da se u predmetnom slučaju radi o neobrazloženim, nepotpunim i na medicinskoj dokumentaciji neutemeljenim nalazima vijeća viših vještaka te da takvi nisu tuženom tijelu mogli poslužiti kao valjana osnova za donošenje rješenja u postupku izvršenja presude Upravnog suda, tim i više što da dostavljena medicinska dokumentacija na izravan i nesumnjiv način osporavaju rad i zakonitost rada tuženog tijela i njegovih tijela medicinskog vještačenja. Slijedom navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje poništi.

4.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana, da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Postupak vještačenja da je pravilno proveden sukladno odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, Uredbe o metodologijama vještačenja i Zakona o mirovinskom osiguranju. Vezano za žalbene navode o Listi postotka oštećenja organizma (dalje Lista II.), koja je sastavni dio Uredbe, tuženik napominje da se navedena Lista II primjenjuje prilikom utvrđivanja visine postotka oštećenja organizma prema propisima o pravima hrvatskih branitelja i propisa o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata. Lista II da nije osnova za odlučivanje o ocjeni radne sposobnosti sukladno odredbi članka 39. ZOMO-a i članka 30. ZHBDR te da u ovom predmetu ocjena radne sposobnosti ista nije od utjecaja. Slijedom navedenog tuženik smatra da je osporavano rješenje na zakonu osnovano i utemeljeno te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

5.U tijeku ovog upravnog spora je održavanjem ročišta za raspravu i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

6.Tužitelj je na ročištima za raspravu ustrajao u navodima tužbe, usprotivio se navodima iz tuženikova odgovora na tužbu kao neosnovanim te je predložio provođenje medicinskog vještačenja na sporne okolnosti.

7.Tuženik je po svom opunomoćeniku ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženju osporavanog rješenja, a što se tiče medicinskog vještačenja, odluku je prepustio sudu.

8.Ovaj sud je izveo dokaze čitanjem spisa ovog upravnog spora, spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu e komunikacijom te je radi utvrđivanja spornih činjenica proveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji prof. dr. sc. Dolores Britvić, primarijus, spec. psihijatar. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

9.Tužitelj je zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.

10.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

11.Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za priznavanjem prava na invalidsku mirovinu sukladno odredbi članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 147/20, 84/21, 156/23 dalje: ZOMO-a) u vezi sa odredbom članka 30. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihove obitelji („Narodne novine“ broj 121/17, 98/19, 84/21, 156/23; dalje: ZHBDR-a).

12.Prema odredbi članka 39. stavak 1. ZOMO-a smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 2. istog članka je propisano da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima. Stavkom 3. istog članka je propisano da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 4. istog članka je propisano da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

13.Odredbom članka 30. stavak 2. ZHBDR propisano je da hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata kod kojega je potpuni gubitak radne sposobnosti ili djelomični gubitak radne sposobnosti djelomično prouzročen ranjavanjem, ozljedom, zatočeništvom u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu, bolesti, pogoršanjem bolesti odnosno pojavom bolesti zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a djelomice bolešću, ozljedom izvan rada, ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću izvan tih okolnosti, invalidska mirovina određuje se razmjerno utjecaju pojedinih uzroka na potpuni ili djelomični gubitak radne sposobnosti. Stavkom 3. istog članka propisano je da pravo na invalidsku mirovinu hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata ostvaruje na temelju izvršnog rješenja o trajno utvrđenom statusu hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata.

14.Iz podataka spisa predmeta je razvidno te među strankama nije sporno:

-da je postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu pokrenut na prijedlog izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite podnesenog dana 20. siječnja 2022.;

-da je tužitelj rođen dana **.**.1973. i da je do 14. travnja 2022. navršio 49 godina i 3 mjeseca života;

-da je izvršnim rješenjem tužitelju trajno utvrđen status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata;

-da tužitelj nije bio pripadnik gardijske postrojbe;

- da je tužitelj sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u trajanju od 171 dan u borbenom sektoru;

-da je temeljem tužiteljevog zahtjeva prvostupanjsko tijelo pribavilo nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (dalje: Zavoda za vještačenje), Područnog ureda Split, evidencijski broj vještačenja: 753637 od 15. travnja 2022., prema kojem je, po neposrednom pregledu tužitelja i medicinske i druge dokumentacije, utvrđeno da je kod tužitelja dana 14. travnja 2022. nastao djelomični gubitak radne sposobnosti, dijelom kao posljedica bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom kao posljedica bolesti 70% nastale izvan okolnosti vezanih za obranu suvereniteta Republike Hrvatske a svoj nalaz i mišljenje obrazlaže navodeći da se osiguranik upućuje na vještačenje radi procjene preostale radne sposobnosti u 49. godini života i s oko 21. godinu radnog staža, da je po zanimanju trgovac, da je zadnje radno mjesto trgovac te da nije u radnom odnosu od 2018. godine. Nadalje se navodi da se osiguranik liječi po psihijatru ambulantno i kroz program Dnevne bolnice Klinike za psihijatriju KBC Split u više navrata od 1993., da je sudionik Domovinskog rata oko osam mjeseci, da rezultati psihologijske obrade ukazuju na značajno izražene simptome posttraumatskog stresa te depresivne tegobe aktualno visokog intenziteta, da je na planu ličnosti oštećeno samopoimanje, rizik od auto i heteroagresivnih ponašanja u situacijama intenzivnog stresa. Prema Rješenju Upravnog odjela za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava RH SDŽ od 27. prosinca 2021. mu je priznat status HRVI X skupine s 20% oštećenja organizma za stalno po osnovi bolesti PTSP (TPO). Vijeće viših vještaka zaključno utvrđuje da temeljem anamneze, kliničkog statusa i medicinske dokumentacije, kod tužitelja postoji djelomični gubitak radne sposobnosti uz omjer uzroka invalidnosti: 30% bolest u svezi ZOPHBDR-a (PTSP), 70% bolesti koje nisu u svezi ZOPHBDR-a (ostale bolesti u komorbiditetu);

-da je potom Povjerenstvo za reviziju ocjene radne sposobnosti prema članku 53. ZHBDR-a obavilo reviziju navedenog nalaza i mišljenja dana 25. svibnja 2022., i da je dalo suglasnost na navedeni nalaz i mišljenje vijeća vještaka;

- da je temeljem navedenih utvrđenja prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje od 29. studenog 2022. kojim je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, a sve kako je to pobliže navedeno u izreci tog rješenja;

-da je tužitelj na navedeno rješenje izjavio žalbu povodom koje je tuženik pribavio nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, Središnjeg ureda u Zagrebu, evidencijski broj vještačenja: 876206 od 6. ožujka 2023., u kojem je, u bitnom, navedeno da vijeće viših vještaka po uvidu u navode iz žalbe kao i u kompletan spis, nalazi da je tužitelj rođ. 1973., SSS, trgovac radio kao prodavač, ostvario oko 21 godinu RS, VRO od 2018., da je hrvatski branitelj, da mu je prema Rješenju Upravnog odjela za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava RH SDŽ od 27. prosinca 2021. priznat status HRVI X skupine s 20% oštećenja organizma za stalno po osnovi bolesti PTSP po T 238 b. Stručna procjena ovlaštene zdravstvene ustanove KBC Split da je ustanovila postojanje uzročno-posljedične veze bolesti psihe (PTSP chr, poremećaj prilagodbe, TPO, povratni depresivni poremećaj) sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta RH. Prvi nalaz psihijatra j e od 20. rujna 1993. pod dg PTSP- anksiozna slika, u kojem se opisuju traumatske situacije za vrijeme boravka na bojištu te je od 1993. do 1996. provodio ambulantno psihijatrijsko liječenje pod dg PTSP. Ponovno intenzivira liječenje 2010. i 2011. pod dg PTSP. Nakon pauze, 2014. godine da se ponovno liječi pod dg PTSP, a u studenom 2014. dr. Ć pored navedene dijagnoze postavlja i dg sy depressivu, a u siječnju 2015. i poremećaj prilagodbe. Dijagnoza TPO pojavljuje se u nalazima psihijatra 2015. Nadalje se navodi da se uvidom u medicinsku dokumentaciju, iz otpusnog pisma dnevne bolnice Klinike za psihijatriju iz 2015. godine iščitava traumatska situacija u obitelji koja se dogodila prije hospitalizacije (sinu amputirana šaka), a dijagnoza sy depressivum da se javlja istovremeno kao i poremećaj prilagodbe 2015. Anamnestički podatci i opisani simptomi da ukazuju na to da je depresija - povratni depresivni poremećaj posljedica realitetne, životne problematike i stresnih situacija nevezanih uz ratna zbivanja. Ostvarivanje HRVI radi psihičke bolesti PTSP da se prema Listi II oštećenja organizma gradira do 40% po T 238d. Tužitelj da je u svim postupcima revizija nadležnog tijela pri MHB ostvario ocjenu za PTSP po T 238 b od 20%. Zaključno se navodi da vijeće viših vještaka potvrđuje ocjenski stav vijeća vještaka: Djelomični gubitak radne sposobnosti. Uzrok da je 30% bolest po ZOHBDR (PTSP), 70% bolest bez sveze (Depressio, Osnovni poremećaj osobnosti s povremenim psihotičnim ruminacijama);

-da je temeljem navedenog tuženik donio rješenje Klasa: UP/II 141-02/22- 02/03430180327, Urbroj: 341-99-05/3-22-7600 od 15. ožujka 2023. kojim je žalba tužitelja odbijena te potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja;

-da je tužitelj protiv tog rješenja kod ovoga suda pokrenuo upravni spor u kojem je presudom ovoga suda, poslovni broj: 14 UsI-1091/23-7 od 22. rujna 2023. navedeno rješenje tuženika poništeno i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak uz nalog da u ponovnom postupku pribavi novi Nalaz i mišljenje u kojem će se vještak psihijatrijske struke jasno očitovati o utjecaju bolesti PTSP na radnu sposobnost tužitelja u odnosu na druge psihičke bolesti (cijeneći činjenicu da je stručna procjena ovlaštene zdravstvene ustanove KBC Split ustanovila postojanje uzročno-posljedične veze bolesti psihe: PTSP chr, poremećaj prilagodbe, TPO, povratni depresivni poremećaj sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta RH ), te da nakon toga na temelju pravilno i potpuno utvrđenog relevantnog činjeničnog stanja, pravilnom primjenom materijalnog prava, donese novo zakonito rješenje pridržavajući se pritom pravnih shvaćanja i primjedaba ovog suda;

-da je tuženik u izvršenju navedene presude pribavio nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: 976038 od 13. studenoga 2023. u obrazloženju kojeg je navedeno da se vještačenje obavlja po presudi Upravnog suda u Splitu od 22. rujna 2023. te se u bitnome ponavljaju navodi iz prethodnog nalaza i mišljenja od 6. ožujka 2023. te se ponavlja da anamnestički podatci i opisani simptomi ukazuju na to da je depresija - povratni depresivni poremećaj posljedica realitetne, životne problematike i stresnih situacija nevezanih uz ratna zbivanja. Naglašava se i pozitivni hereditet. Nadalje se, vezano za navode suda da je paušalno izvučeno 70% ostalih bolesti navodi da je sukladno ZOHBDR isključivo priznati PTSP kao posljedica rata, i to je procjena koja je bila verificirana u tri godine po svim protokolima vještačenja D. Ističe se da se prema ZOHBDR može isključivo priznati D radi PTSP a da nadležne komisije uvažavaju ratni put te izloženost traumatskim događanjima koje još jednom provjerava i nadležno Povjerenstvo za reviziju ocijene radne sposobnosti pri MHB koje je cijenilo kumulirani razmjer bolesti u svezi ZOHBDR. Taj postotak da je nadležno Povjerenstvo pri MHB moglo a da i često povećava, no, kod tužitelja da su temeljem svih spoznaja psihijatrijske struke ali i značaja evidencije ratnog puta cijenili 30%. Nadalje se navodi da je član vijeća viših vještaka bio po struci psihijatar koji je i radio u utvrđivanju D u postupcima revizije te da se sažeto nastojalo pojasniti bit kumulativnog razmjera prema ZOHBDR. Ponovno se naglašava da se ostvarivanje HRVI radi psihičke bolesti PTSP prema Listi Il oštećenja organizma gradira do 40% po T 238d-(u toj točci se priznaje komorbiditet sa depresijom). Ističe se da isto ovisi o proceduri liječenja ali i simptomima te ordiniranoj psihoframakoterapiji, koje nadležna komisija pomno u tri godine razmatra. Status se utvrđuje u tri protokola, temeljem pregleda gdje se evidentira klinička slika te postupci revizije gdje se rezimira kompleksna slika. Tužitelj da je u svim postupcima revizija nadležnog tijela pri MHB ostvario ocjenu za PTSP po T 238 b od 20%, isključivo radi PTSP. Depresija kao zasebni psihički poremećaj da nije povezana sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu kao niti osnovni nestrukturirani poremećaj osobnosti koji povremeno ima i psihotični nivo te se navodi i neorganska psihoza (psih. 12/2021). Nadalje se navodi da je KB Split meritoran, no, da je bitno prema ZOHBDR jasno definirati koja je dijagnoza povezana sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Ukazuje se na to da se u testiranju psihologa 2018. navodi: Dobiveni rezultati psihologijske obrade ukazuju na značajno izražene simptome PTSP te depresivnost visokog intenziteta uz naglašenu prisutnost suicidalnih misli. Na planu ličnosti naglašeni depresivnost ozlojeđenost, nepovjerljivost, introvertiranost te slaba kontrola vlastitih impulsa. Depresija je znatno teža bolest nego PTSP, a kod tužitelja da ona usprkos kontinuiranog liječenja ima i psihotične relapse. Radi se i o nestrukturiranoj osobnosti a to da je razvidno iz prvog nalaza psihijatra koji navodi anksiozno stanje. Radnu sposobnost mnogo više ledira psihički poremećaj depresije te osnovni poremećaj osobnosti nego PTSP te je i razmjer na taj način utvrđen. Obzirom na mladu dob te značaj radno okupacione terapije također se cijenila kontraindikacija, kao mogućnost nastavka radnog procesa. Zaključno se navodi da vijeće viših vještaka potvrđuje svoj nalaza ID876206. Djelomični gubitak radne sposobnosti. Uzrok je 30% bolest po ZOHBDR (PTSP), 70% bolest bez sveze (Depressio, Osnovni poremećaj osobnosti s povremenim psihotičnim ruminacijama);

-da je tuženik potom donio osporavano drugostupanjsko rješenje kojim je zahtjev tužitelja odbijen i potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja.

15.Tužitelj navodima u tužbi i tijekom ovoga spora sadržajno osporava nalaz i mišljenje nadležnih tijela vještačenja u upravnom postupku odnosno sporno je da li je nastali djelomični gubitak radne sposobnosti tužitelja uzrokovan dijelom 30% bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom 70% bolešću izvan tih okolnosti.

16.Radi razjašnjenja spornih okolnosti ovaj sud je prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za psihijatriju a koje vještačenje je povjereno stalnoj sudskoj vještakinji prof. dr. sc. Dolores Britvić, primarijus, spec. psihijatar.

17.Iz nalaza i mišljenja navedene stalne sudske vještakinje, zaprimljenog kod ovoga suda dana 15. prosinca 2025., je razvidno da je ista pregledala cjelokupnu medicinsku i drugu dokumentaciju koja prileži spisu, te je obavila i intervju sa tužiteljem. Iz tog nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj rođen u radničkoj obitelji kao najmlađe dijete. Majka je bila psihički bolesna, liječila se od Shizofrenije. Tijekom djetinjstva bio je urednog psihomotornog razvoja, uredno se prilagođavao na polazak u školu, kao vrlo dobar i odličan đak završio osnovno i srednjoškolsko obrazovanje (trgovac). Obzirom da je maturirao u vrijeme početka rata, 1992.god. odlazi 2 mjeseca na redovnu obuku a potom se priključuje postrojbama Hrvatske vojske. Bio je vozač u tenku te je u dva navrata doživio ranjavanje suboraca iz tenka nakon čega dolazi do pojave psihičkih smetnji zbog kojih je zatražio pomoć psihijatra. Opisuje niz simptoma u vidu sanjanja traumatskog događaja, nesanice, ustrašenih reakcija, anksioznosti, straha od vraćanja u tenk, izbjegavanje svega što ga podsjeća na rat, koji su dijagnosticirani kao Posttraumatski stresni poremećaj. Redovito odlazi na psihijatrijske preglede od 1993. do 1997. i uzima propisanu terapiju (antidepresivimaescitalopram, anksioliticima Helex). Nakon toga je relativno zadovoljavajuće funkcionira do 2010. kada dolazi do pogoršanja psihičkog stanja u vidu ponovne pojave simptoma PTSP-a u vidu tjeskobe, nesanice, napetosti, prisjećanja na ratne događaje. Liječio se 2010. i 2011. da bi se stanje značajno pogoršalo 2014. kada su uz dijagnoza postavljene dg. PTSP-a, Poremećaja prilagodbe, Depresije a potom i Trajnih promjena osobnosti. Nastavio se liječiti tijekom 2015., 2016., 2017., 2018., 2019., 2020. i 2021. kada su u terapiji promijenjeni antidepresivi (Velafax) a uslijed pogoršanja stanja PTSP-a i trajnih promjena osobnosti uveden je i antipsihotik (najprije Prazine a potom i Kventiax). Međutim, unatoč liječenju i sada po 3-4 puta mjesečno sanja traumatski događaj, povremeno ima smetnje spavanja i buđenje u noći sa smetnjama usnivanja, ustrašene reakcije, tjeskobu, socijalnu izolaciju, sklonost povlačenju i izbjegavanju socijalnih kontakata. Također je u više navrata imao suicidalne misli s razmišljanjima o načinu izvršenja suicida. U psihičkom statusu je razvidno da je urednog vanjskog izgleda, kontakt se uredno uspostavlja i održava, na postavljena pitanja daje detaljne odgovore. Psihomotorno je napet, tjeskoban pogotovo kad priča o traumatskim događajima. Depresivnog je osnovnog raspoloženja, emocionalno nestabilan, moguće su impulzivne reakcije. Misaoni tijek je osiromašen, sadržajno depresivno obojeni sadržaji uz intruzivne fenomene. Sniženih je voljnih funkcija, pažnja je pojačanog tenaciteta i sniženog vigiliteta. Intelektualne funkcije su u skladu s obrazovanjem, deficit kognitivnih funkcija po funkcionalnom tipu. Dijagnoza PTSP se dijagnosticira temeljem postojanja simptoma pojačane pobuđenosti (nesanice, ustrašenih reakcija), izbjegavanja i afektivne otupjelosti (izbjegava sve što ga prisjeća na traumatske događaje, smanjen raspon osjećaja), simptomi ponovnog proživljavanja (sanjanje traumatskih događaja). Nesumnjivo su prisutne i Trajne promjene osobnosti nakon traumatskih događaja F 62.0 koje se ogledaju u emocionalnoj nestabilnosti, sklonosti socijalnoj izolaciji i negativnim osjećajima i kogniciji. Ove promjene su isključivo posljedica sudjelovanja u ratu i nisu neovisne od ratnih trauma. O težini navedenih psihičkih smetnji govori dugogodišnja redovita uporaba antidepresiva (venlafaxina) i antipsihotika (kvetiapina). Sudska vještakinja ističe da je depresivni poremećaj, od kojeg se tužitelj također liječi, vrlo česti komorbiditet PTSP i da se ne može reći da je on isključivo izdvojeni poremećaj koji nije u svezi sa sudjelovanjem u ratu. Da bi o tome mogli govoriti trebali bi biti sigurni da bi se taj poremećaj razvio neovisno o sudjelovanju u Domovinskom ratu i izloženosti traumatskim događajima što je vrlo teško. Ističe se da je tužitelj u rat otišao kao vrlo mlad, po završetku srednje škole, nakon svega 2 mjeseca obuke i da je kao takav bio visoko rizičan i vulnerabilan za razvoj PTSP i Trajnih promjena osobnosti. Sudska vještakinja zaključno navodi da se kod tužitelja može postaviti dijagnoza PTSP-a, Trajnih promjena osobnosti i Depresije; da se dijagnoza PTSP dijagnosticira temeljem postojanja simptoma pojačane pobuđenosti (nesanice, ustrašenih reakcija), izbjegavanja i afektivne otupjelosti (izbjegava sve što ga prisjeća na traumatske događaje, smanjen raspon osjećaja), simptomi ponovnog proživljavanja (sanjanje traumatskih događaja); da su prisutne i Trajne promjene osobnosti nakon traumatskih događaja F 62.0 koje se ogledaju u emocionalnoj nestabilnosti, sklonosti socijalnoj izolaciji i negativnim osjećajima i kogniciji a isključivo su posljedica sudjelovanja u ratu i nisu neovisne od ratnih trauma. O težini navedenih psihičkih smetnji govori dugogodišnja redovita uporaba antidepresiva (venlafaxina) i antipsihotika (kvetiapina). Nadalje, depresivni poremećaj, od kojeg se tužitelj također liječi, je vrlo česti komorbiditet PTSP da se ne može reći da je on isključivo izdvojeni poremećaj koji nije u svezi sa sudjelovanjem u ratu. Da bi o tome mogli govoriti trebali bi biti sigurni da bi se taj poremećaj razvio neovisno o sudjelovanju u Domovinskom ratu i izloženosti traumatskim događajima što je vrlo teško. Vještakinja je mišljenja da je kod tužitelja nastupila invalidnost koja je posljedica psihičkih poremećaja u omjeru od 60 % sudjelovanja u Domovinskom ratu a 40 % nije u vezi sa sudjelovanjem u ratu te da gubitak radne sposobnosti datira od 2014. godine.

18.Tužitelj je u podnesku zaprimljenom kod ovoga suda dana 27. siječnja 2026. naveo da je suglasan sa nalazom i mišljenjem sudske vještakinje.

19.Tuženik je uz podnesak od 28. siječnja 2026. dostavio očitovanje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje Središnjeg ureda od 23. siječnja 2026. na nalaz i mišljenje sudske vještakinje prof. dr. sc. Dolores Britvić, primarijus, spec. psihijatar. U tom očitovanju se navodi da je vijeće viših vijeće vještaka razmotrilo svu raspoloživu medicinsku dokumentaciju te nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka te utvrđuje da je vještačenje prihvatljivo.

20.Tužitelj je na ročištu za raspravu održanom dana 20. ožujka 2026. ustrajao u navodima da je suglasan sa nalazom i mišljenjem sudske vještakinje te je odustao od prijedloga za provođenjem dokaza medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku za medicinu rada navodeći da se sudska vještakinja za psihijatriju u svom nalazu i mišljenju detaljno o svemu izjasnila, da je vijeće viših vještaka izjasnilo da je vještvo dr. Dolores Britvić prihvatljivo te je predložio da se rasprava zaključi i odluka donese prema stanju u spisu.

21.Tuženik je po svojoj opunomoćenici na istom ročištu za raspravu ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženju osporavanog rješenja te je predložio da se rasprava zaključi, a naveo je i da nema daljnjih dokaznih prijedloga te je predložio da se odluka donese prema stanju u spisu.

22.Cijeneći sva prednja utvrđenja ovaj sud smatra da su, nakon izvođenja dokaza medicinskim vještačenjem po neovisnoj stalnoj sudskoj vještakinji prof. dr. sc. Dolores Britvić, primarijus, spec. psihijatar, navodi tužitelja u tužbi i tijekom ovoga spora, kojima osporava zakonitost i osnovanost razloga osporavanog rješenja, koje se temelji na nalazu i mišljenju nadležnih tijela vještačenja, osnovani te da su nalazi i mišljenja u upravnom postupku odnosno osporavana rješenja doneseni na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, radi čega je povrijeđen Zakon na štetu tužitelja.

23.Sudska vještakinja je, za razliku od vještaka u upravnom postupku, vrlo detaljno analizirala cjelokupnu medicinsku i drugu dokumentaciju tužitelja u spisu te je, za razliku od vještaka u upravnom postupku izvršila i detaljan intervju sa tužiteljem, kao i pregled medicinske dokumentacije koju je tužitelj dostavio tijekom ovoga spora. Svoj nalaz i mišljenje je vrlo detaljno obrazložila, a što vještaci u upravnom postupku nisu učinili. Ti nalazi i mišljenja nisu potpuni, jasni niti dovoljno obrazloženi i ne sadržavaju sve činjenice koje su s medicinskog stajališta važne za donošenje pravilnog rješenja. Na to ukazuje i činjenica da je vijeće viših vještaka u svom očitovanju od 23. siječnja 2026. nalaz i mišljenje sudske vještakinje ocijenilo prihvatljivim.

24.Ovaj sud nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje prihvaća kao vjerodostojan i objektivni dokaz jer je sačinjen po pravilima medicinske struke i znanosti te je u suglasju sa medicinskom i drugom dokumentacijom u spisu. Radi se o neovisnoj i nepristranoj stalnoj sudskoj vještakinji čija je uža specijalnost psihijatrija koja je vještačenje provela detaljno, iscrpno i objektivno te je ista dala odgovore na sva sporna pitanja, a što vještaci u upravnom postupku nisu učinili. Naime, iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje jasno proizlazi da je kod tužitelja nastupila invalidnost koja je posljedica psihičkih poremećaja u omjeru od 60 % sudjelovanja u Domovinskom ratu a 40 % nije u vezi sa sudjelovanjem u ratu te da gubitak radne sposobnosti datira od 2014. godine. Sudska vještakinja je dala argumentirane razloge zbog čega smatra da nalazi i mišljenja vještaka u upravnom postupku nisu pravilni. Naime, kada se ima u vidu medicinska dokumentacija tužitelja koja prileži spisu jasno je da instucionalizirana tijela vještačenja, za razliku od sudske vještakinje čija je uža specijalnost psihijatrija, pri donošenju svojih nalaza i mišljenja nisu pravilno cijenila da su bolesti tužitelja povezane s PTSP-om i to trajne promjene osobnosti i depresivni poremećaj u uzročno posljedičnoj vezi sa njegovim sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Isti su, između ostalog, zanemarili činjenicu da je tužitelj u rat otišao kao vrlo mlad, po završetku srednje škole, nakon svega 2 mjeseca obuke i da je kao takav, kako to navodi sudska vještakinja, bio visoko rizičan i vulnerabilan za razvoj PTSP i Trajnih promjena osobnosti. Činjenica je i da je tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu ukupno 171 dan u borbenom sektoru, da je bio vozač u tenku te da je u dva navrata doživio ranjavanje suboraca iz tenka nakon čega dolazi do pojave psihičkih smetnji zbog kojih je zatražio pomoć psihijatra te je redovito odlazio na psihijatrijske preglede od 1993. do 1997. godine te je uzimao propisanu terapiju. Sudska vještakinja je jasno istakla da se dijagnoza PTSP dijagnosticira temeljem postojanja simptoma pojačane pobuđenosti (nesanice, ustrašenih reakcija), izbjegavanja i afektivne otupjelosti (izbjegava sve što ga prisjeća na traumatske događaje, smanjen raspon osjećaja), simptomi ponovnog proživljavanja (sanjanje traumatskih događaja); da se trajne promjene osobnosti nakon traumatskih događaja F 62.0 ogledaju u emocionalnoj nestabilnosti, sklonosti socijalnoj izolaciji i negativnim osjećajima i kogniciji a koje su, prema ocjeni sudske vještakinje, isključivo posljedica sudjelovanja tužitelja u ratu i nisu neovisne od ratnih trauma. Činjenica je da iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje proizlazi da je kod tužitelja prisutna dugogodišnja redovita uporaba antidepresiva (venlafaxina) i antipsihotika (kvetiapina), a što govori o težini psihičkih smetnji kod tužitelja. Tužitelj se liječi i od depresivnog poremećaja. Iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje jasno proizlazi da je depresivni poremećaj vrlo česti komorbiditet PTSP i da se, suprotno navodima vijeća viših vještaka, ne može reći da je depresivni poremećaj isključivo izdvojeni poremećaj koji nije u svezi sa sudjelovanjem u ratu te se ne može sa sigurnošću reći da se taj poremećaj razvio neovisno o sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu i izloženosti traumatskim događajima.

25.Stoga, imajući u vidu sve izloženo, te kako su navedeni nalazi i mišljenja pribavljeni tijekom upravnog postupka u suprotnosti s provedenim sudsko medicinskim vještačenjem u predmetnom upravnom sporu, iz kojeg nedvojbeno proizlazi da su bolesti dijagnoza PTSP, trajne promjene osobnosti i depresivni poremećaj nastale kao izravna posljedica sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u omjeru od 60%, a 40 posto izvan tih okolnosti, koje vještačenje ovaj sud u cijelosti prihvaća kao vjerodostojan, stručan i argumentiran dokaz, to po ocjeni ovoga suda, u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno te nalazi i mišljenja institucionaliziranih tijela vještačenja u upravnom javnopravnim tijelima nisu mogla poslužiti kao valjana osnova za donošenje osporavanih rješenja. Za ponoviti je da je i vijeće viših vještaka Zavoda za vještačenje u svom gore navedenom očitovanju na nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje, naveli da isto smatraju prihvatljivim. Činjenica je i da je tuženik po svojoj opunomoćenici na ročištu za raspravu održanom dana 09. travnja 2026. naveo da nema daljnjih dokaznih prijedloga te je predložio da se rasprava zaključi i odluka donese prema stanju u spisu.

26.Polazeći od svih prednjih utvrđenja te citiranih zakonskih odredbi ZOMO-a i ZHBDR-a, ovaj sud ocjenjuje kako je osporavanim drugostupanjskim rješenjem, i prvostupanjskim rješenjem, koja su nepravilna i nezakonita, povrijeđen zakon na štetu tužitelja slijedom čega je, pozivom na odredbu članka 117. stavak 1. ZUS-a valjalo poništiti drugostupanjsko rješenje od 09. siječnja 2024., kao i prvostupanjsko rješenje od 29. studenog 2022., te tužitelju, D iz Domovinskog rata, kod kojega je nastao djelomični gubitak radne sposobnosti dijelom kao posljedica 60% bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom kao posljedica 40% bolesti izvan tih okolnosti, priznati pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti počevši od 14. travnja 2022. (datum pregleda tužitelja pred prvostupanjskim tijelom vještačenja odnosno članak 128. stavak 1. ZOMO-a) i naložiti prvostupanjskom tijelu da u daljnjem roku od 60 dana donese odluku o određivanju visine te i takve tužiteljeve invalidske mirovine. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama I., II, III. i IV. izreke ove presude.

27.Tužitelj je zatražio i popisao trošak ovog upravnog spora u ukupnom iznosu od 604,80 eur.

28.Kako je tužitelj uspio u ovome sporu istome je sukladno odredbi članka 144. stavka 1. i 147. stavka 1. ZUS-a valjalo kao opravdane priznati troškove vještačenja u iznosu o 604,80 eur. Navedenim je odlučeno kao pod točkom V. izreke presude.

U Splitu, 9. travnja 2026.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

-tužitelju,

-tuženiku,

-u spis.