REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-6392/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja IT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Dominik Musulin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, koga zastupa punomoćnik Danko Škare, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 26. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja – odvjetničke vježbenice NT i zamjenice punomoćnika tuženika – odvjetničke vježbenice UT, dana 9. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužitelju TT iznos od 1.562,28 EUR sa zateznom kamatom koja teče na pojedine iznose kako slijedi:

- Iznos od 1,26 EUR od dana 17.9.2005.,

- Iznos od 1,28 EUR od dana 24.10.2005.,

- Iznos od 1,67 EUR od dana 29.11.2005.,

- Iznos od 0,08 EUR od dana 27.12.2005.,

- Iznos od 4,30 EUR od dana 24.10.2008.,

- Iznos od 7,08 EUR od dana 26.11.2008.,

- Iznos od 9,08 EUR od dana 22.1.2009.,

- Iznos od 9,99 EUR od dana 20.2.2009.,

- Iznos od 7,63 EUR od dana 24.3.2009.,

- Iznos od 8,11 EUR od dana 28.4.2009.,

- Iznos od 4,23 EUR od dana 29.5.2009.,

- Iznos od 1,37 EUR od dana 30.6.2009.,

- Iznos od 2,13 EUR od dana 27.7.2009.,

- Iznos od 3,64 EUR od dana 20.8.2009.,

- Iznos od 3,51 EUR od dana 15.9.2009.,

- Iznos od 1,99 EUR od dana 14.10.2009.,

- Iznos od 4,84 EUR od dana 12.11.2009.,

- Iznos od 7,13 EUR od dana 12.1.2010.,

- Iznos od 10,39 EUR od dana 2.2.2010.,

- Iznos od 9,64 EUR od dana 23.2.2010.,

- Iznos od 14,06 EUR od dana 30.3.2010.,

- Iznos od 13,23 EUR od dana 30.4.2010.,

- Iznos od 14,86 EUR od dana 31.5.2010.,

- Iznos od 29,01 EUR od dana 23.6.2010.,

- Iznos od 26,10 EUR od dana 2.8.2010.,

- Iznos od 35,00 EUR od dana 31.8.2010.,

- Iznos od 31,92 EUR od dana 2.10.2010.,

- Iznos od 26,97 EUR od dana 30.10.2010.,

- Iznos od 37,41 EUR od dana 30.11.2010.,

- Iznos od 50,68 EUR od dana 14.1.2011.,

- Iznos od 41,28 EUR od dana 25.1.2011.,

- Iznos od 44,58 EUR od dana 25.2.2011.,

- Iznos od 40,39 EUR od dana 1.4.2011.,

- Iznos od 41,14 EUR od dana 3.5.2011.,

- Iznos od 58,94 EUR od dana 7.6.2011.,

- Iznos od 60,67 EUR od dana 11.7.2011.,

- Iznos od 75,42 EUR od dana 21.7.2011.,

- Iznos od 67,79 EUR od dana 15.9.2011.,

- Iznos od 59,45 EUR od dana 15.9.2011.,

- Iznos od 58,33 EUR od dana 20.10.2011.,

- Iznos od 57,69 EUR od dana 16.11.2011.,

- Iznos od 61,66 EUR od dana 19.12.2011.,

- Iznos od 65,12 EUR od dana 15.2.2012.,

- Iznos od 65,58 EUR od dana 2.3.2012.,

- Iznos od 63,19 EUR od dana 24.4.2012.,

- Iznos od 64,80 EUR od dana 23.5.2012.,

- Iznos od 65,91 EUR od dana 20.6.2012.,

- Iznos od 64,05 EUR od dana 4.8.2012.,

- Iznos od 64,54 EUR od dana 14.11.2012.,

- Iznos od 63,16 EUR od dana 11.4.2013.,

sve do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2007. obračunava u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. naknaditi tužitelju TT troškove postupka u iznosu od 1.377,96 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 9. travnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu br. 029-50-3010128 dana 24. kolovoza 2005., a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 21.440,57 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja. Pored iznosa glavnice, tužitelj je prema odredbi čl. 2. Ugovora bio dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je promjenljiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, ovdje tuženika, a na dan sklapanja Ugovora iznosila je 5,25% godišnje, kao što je istim Ugovorom o kreditu ugovorena i valutna klauzula u CHF (čl. 7. Ugovora). Navodi da su takve odredbe nedopuštene i nepoštene, kako je i utvrđeno pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenom u kolektivnom sporu, a potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., kao i presudom istoga suda poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. S obzirom na ništetnost odredbi o promjenljivosti kamatne stope u skladu s jednostranim odlukama Banke, kao i ništetnih odredbi o vezanosti isplate uz valutu CHF, tužitelj podneskom od 27. lipnja 2022. smanjuje zahtjev postavljen u tužbi (kojem smanjenju se tuženik ne protivi), a podneskom od 13. svibnja 2024. taj zahtjev postavlja u valuti Eur na način da, uz deklaratorni dio zahtjeva kojim traži od suda da utvrdi ništetnima odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorna kamatna stopa promjenljiva u skladu s odlukom tuženika, kao i kojima je ugovorena vezanost kredita uz valutu CHF, a kondemnatornim dijelom zahtjeva potražuje povrat preplaćenih iznosa i to po osnovi promjene kamatne stope iznos od 502,79 Eur, a na ime razlike u tečaju iznos od 1.274,64 Eur, zajedno sa zateznom kamatom i zahtjevom za naknadu troškova postupka.

Podneskom od 2. prosinca 2025. tužitelj preinačuje tužbu na način da umjesto iznosa od 1.274,64 eura sa zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos preplate do isplate, potražuje sada iznos od 1.562,28 eura sa zateznom kamatom koja teče na svaki pojedinačni mjesečni iznos preplate do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi kako je tužitelj neuredno ispunjavao svoje obveze iz Ugovora te kako se uplate ne odnose samo na otplatu kredita, već i na troškove prisilne naplate, kamate na zakašnjela plaćanja te troškove tečajnih razlika. S obzirom da su obveze po Ugovoru plaćale i druge osobe, to ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Ističe prigovor zastare potraživanja te osporava primjenu odluka donesenih u kolektivnom sporu, na koje se tužitelj poziva u tužbi, na ovaj slučaj. Ukazuje na opravdanost promjene kamatne stope od strane tuženika u visini u kojoj su promjene i izvršene te navodi da je ta odredba jasna, razumljiva i lako uočljiva. Vezano uz valutnu klauzulu navodi da je ista odredba jasna i precizna te da se uslijed kretanja više nepredvidivih faktora radi o okolnostima na koje tuženik nije mogao utjecati i koji su bili neočekivani, a slijedom čega se dogodio rast valute CHF u odnosu na HRK. Ističe i kako je tužitelj imao mogućnost pojedinačnog pregovaranja o odredbama čije utvrđenje ništetnosti traži u ovome postupku. Osporava i visinu postavljenog zahtjeva te, s obzirom na sve navedeno, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženiku.

Protivi se preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 2. prosinca 2025.

3. Sud je takvu preinaku dopustio raspravnim rješenjem na glavnoj raspravi održanoj 26. ožujka 2026. Naime, s obzirom da tužitelj od samog početka ovoga postupka jasno navodi kako potražuje mjesečni iznos preplate zbog ništetne odredbe o vezanosti otplate predmetnog kredita uz valutu švicarski franak, to je podneskom od 2. prosinca 2025. samo uskladio zbroj pojedinih mjesečnih iznosa s iznosima koji su navedeni kao relevantni za obračun zatezne kamate te nije postavio nikakav novi zahtjev, već je iz iste činjenične i pravne osnove zatražio iznos koji je dobiven pravilnom operacijom zbrajanja. Stoga je sud u skladu s odredbom čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) takvu preinaku dopustio, jer istu smatra svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama.

4. Presudom ovoga suda poslovni broj P-4493/2021-21 od 17. lipnja 2024. pod toč. I. izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe članka 2. stavka 1. Ugovora o kreditu broj 029-50-3010128 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 24. kolovoza 2005., ovjeren kod javnog bilježnika Zdenko Frid iz Zagreba 24. kolovoza 2005. pod poslovnim brojem OU-792/05, koji glasi: „…promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“, pod toč. II. izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe članka 1. navedenog Ugovora koji glasi: „Kunska protuvrijednost…po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja.“, pod toč. III. izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe članka 7. stavka 1. navedenog Ugovora koji glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…“, pod toč. IV. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 1.274,64 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose, pod toč. V. izreke odbijen je kao djelomično neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu 502,79 eura s pripadajućim zateznim kamatama, dok je pod toč. VI. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju 965,10 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. lipnja 2024. do isplate.

4.1. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1076/2024-3 od 10. rujna 2025. odbijena je kao djelomično neosnovana žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. i potvrđena presuda ovoga suda poslovni broj P- 4493/2021-21 od 17. lipnja 2024. pod toč. I. i III. izreke, preinačena je ista presuda pod toč. II. izreke i za navedeno suđeno: „Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja FT za utvrđenjem ništetnim dijela odredbe članka 1. Ugovora o kreditu broj 029- 50-3010128 kojeg su tužitelj IT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditor sklopili 24. kolovoza 2005., ovjeren kod javnog bilježnika Zdenko Frid iz Zagreba, dana 24. kolovoza 2005. pod poslovnim brojem OU-792/05, koji glasi: „Kunska protuvrijednost…po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja.“, dok je drugostupanjskim rješenjem ukinuta prvostupanjska presuda pod toč. IV. i VI. izreke te je u tome dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti konačnom odlukom.

4.2. Iz obrazloženja odluke drugostupanjskoga suda stoji kako je glede toč. IV. izreke pobijane presude prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu postupka, jer je zbroj pojedinačnih iznosa za 278,91 eura veći od ukupnog iznosa koji je dosuđen, a kako to osnovano ističe tuženik te da je navedeni nedostatak nastao zbog toga što je tužitelj nakon provedenog vještačenja uredio tužbeni zahtjev tako što je kao ukupan iznos zatražio 1.274,64 eura (koji je dobiven tako što je ukupan iznos preplata koji je zbog rasta tečaja više plaćen, koji iznosi 1.562,31 eura, umanjen za ukupan iznos od 287,66 eura, koji je tužitelj manje platio posljedično na ime pada tečaja), ali je pojedinačne iznose na koje potražuje zatezne kamate zatražio kao da konačno potražuje nešto manje od ukupnog iznosa preplate koje je više platio, odnosno iznos od 1.553,55 eura, zbog čega je razlika u zbroju pojedinačnih iznosa za 278,91 eura veća od ukupnog iznosa koji potražuje, a koji nedostatak može ispraviti samo tužitelj tako da uredi tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka. Kako je ukinuta odluka o glavnom zahtjevu, ukinuta je i odluka o parničnom trošku iz toč. II. izreke, jer se radi o sporednoj tražbini koja slijedi pravnu sudbinu glavnog zahtjeva. Dana je uputa ovome prvostupanjskom sudu da, imajući na umu navedeno, pozove tužitelja da uredi tužbeni zahtjev kako bi isti bio podoban za postupanje (čl. 109. u vezi s čl. 186. ZPP) te da o troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP), zajedno s odlukom o troškovima žalbenog postupka.

5. Postupajući u skladu s uputom drugostupanjskoga suda, tužitelj je podneskom od 2. prosinca 2025. uredio tužbeni zahtjev na način da zbog preplate po ništetnoj odredbi o vezanosti otplate kredita uz valutu švicarski franak potražuje iznos od 1.562,28 EUR sa zateznom kamatom kako je specificirano u izreci ove odluke te kojim potražuje naknadu troškova postupka. Navedenu preinaku sud je dopustio, kako je prethodno obrazloženo u ovoj odluci.

6. Stoga je u ovoj fazi postupka preostalo za odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 1.562,28 EUR sa zateznom kamatom kako je specificirano u izreci ove odluke, kao i o zahtjevima stranaka za naknadom troškova postupka, uključujući i zahtjeve za naknadom troškova žalbenog postupka.

7. S obzirom da je, dakle, u ovome postupku pravomoćno utvrđeno da je ništetan dio odredbe članka 7. stavka 1. Ugovora o kreditu br. 029-50-3010128 od 24. kolovoza 2005. koji glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…“, to je valjalo utvrditi je li i u kojoj visini tuženik dužan vratiti ono što je po predmetnim odredbama Ugovora primio, kao i je li nastupila zastara takvog potraživanja tužitelja.

8. Radi utvrđivanja navedenih spornih okolnosti, sud je tijekom dokaznoga postupka izveo sljedeće po strankama predložene dokaze: uvid u Ugovor o kreditu (list 7-11 spisa), knjigovodstvenu karticu (list 13 – 19 spisa), otplatni plan (list 20-23 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću (list 203 – 209 spisa) te je saslušan tužitelj (list 240-241 spisa).

9. Osim navedenih dokaza koji su izvedeni, niti jedna od stranaka nije imala drugih dokaznih prijedloga, tako da su u ovome postupku izvedeni svi po strankama predloženi dokazi.

10. Sud je, na temelju odredbe čl. 8. ZPP-a i provedenog dokaznog postupka, a cijeneći izvedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u preostalom dijelu o kojemu je ostalo za odlučiti u ovoj fazi postupka.

12. S obzirom da se, kako je prethodno obrazloženo, radi o pravomoćno utvrđeno ništetnoj odredbi Ugovora o kreditu br. 029-50-3010128 od 24. kolovoza 2005. koji glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…“, dok je odredbom čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, dalje: ZOO) propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je valjalo utvrditi ima li tužitelj svojstvo potrošača vezano uz predmetni Ugovor o kreditu, je li aktivno legitimiran tražiti povrat preplaćenih iznosa, u kojoj visini te je li takvo potraživanje zastarjelo.

13. Na navedene okolnosti izveden je dokaz saslušanjem tužitelja osobno kao stranke. Iskaz je prihvaćen, budući da je životan i uvjerljiv te u skladu s ispravama u spisu. Iz tako prihvaćenog iskaza tužitelja u bitnome proizlazi da je predmetni ugovor o kreditu sklopio jer su mu bila potrebna sredstva za kupnju vozila. To vozilo bilo mu je potrebno za njegove osobne potrebe, budući da mu je supruga trebala roditi drugo dijete pa im je trebalo vozilo i isključivo za osobne potrebe je vozilo i korišteno. Kredit je otplaćen na način da ga je djelomično on platio, a djelomično je prisilnim putem ustegnut iznos provedbom ovrhe na njegovoj plaći.

14. Na temelju tako prihvaćenog iskaza tužitelja, sud je utvrdio da tužitelj ima svojstvo potrošača, odnosno, da se radi o potrošačkom ugovoru, s obzirom da je odredbom članka 3. stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003. - dalje: ZZP) propisano kako je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

15. Utvrđeno je i da je otplata kredita djelomično izvršena dobrovoljnim uplatama tužitelja, a dijelom prisilnom naplatom na plaći tužitelja. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije kojega ističe tuženik ocijenjen je neosnovanim, s obzirom da je i provedbom prisilne naplate, rate kredita također platio tužitelj, samo ne dobrovoljno, već prisilno, tako da je tužitelj aktivno legitimiran u ovome postupku tražiti povrat preplaćenog dijela rata kredita.

16. Kako je odredbom čl. 323. ZOO-a propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je valjalo utvrditi iznos koji je tužitelj isplatio tuženiku na temelju takve ništetne ugovorne odredbe o vezanosti valutom CHF.

17. Radi utvrđenja visine preplate, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Zrinku Ručeviću. Nalaz i mišljenje prihvaćeni su u cijelosti kako su izrađeni po postavljenom zadatku iz raspravnog rješenja ovoga suda donesenog na ročištu održanom 31. siječnja 2022., budući da su izrađeni stručno i jasno, a niti jedna od stranaka nije mu prigovarala u pogledu matematičkog izračuna, dok se prigovor tuženika odnosi na zadatak postavljen vještaku, kojega određuje sud.

18. Iz nalaza i mišljenja vještaka, proizlazi da su Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita zaključili 24. kolovoza 2005. Ugovor o kreditu broj 029-50-3010128 (u daljnjem tekstu: Ugovor), sa sljedećim osnovnim ugovornim elementima: iznos kredita je kunska protuvrijednost od 21.440,57 CHF obračunato po srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita, rok otplate 84 mjeseca, otplata u jednakim mjesečnim anuitetima, promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata, koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,25 % godišnje, prema knjigovodstvenoj kartici, dospijeće prve obveze bilo je 30. rujna 2005., a sljedećih svakog zadnjeg dana u mjesecu, otplata mjesečnih anuiteta, iskazanih u valuti, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora važećem za CHF na dan dospijeća. Kredit je isplaćen 25. kolovoza 2005., s kojim danom je srednji tečaj kreditora za valutu CHF iznosio 4,742281 kn za 1 CHF pa je isplaćeni iznos od 21.440,57 CHF iskazan u protuvrijednosti kuna iznosio 101.677,21 kn. U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza vještak je mišljenja kako slijedi: ugovoreni iznos od 21.440,57 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita iznosio je protuvrijednost od 101.677,21 kn. Ako se promatraju samo iznosi koje je tužitelj više platio, tada slijedi: razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (30. rujna 2005.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, iznosi ukupno 11.771,20 kn. Ako se promatraju svi iznosi (i pozitivni i negativni, prebijeno), tada slijedi: razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (30. rujna 2005.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, iznosi ukupno 9.603,81 kn. Tužitelju je s plaće kod poslodavca Zagrebačke pekarne Klara d.d. ustegnuto ukopno 33.095,17 kn.

19. Naime, tako postavljen zadatak vještaku dan je s obzirom na činjenicu da u situaciji kada je iz navedenih razloga naznačena ugovorna odredba ništetna, valja primijeniti iznos kredita, odnosno svakog mjesečnog anuiteta bez vezanja za kretanje valute CHF. Na temelju tako prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je kako razlika plaćenog na temelju razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita iznosi 1.562,31 eura (ranije 11.771,20 kn) - ako se u obzir uzmu samo pozitivne razlike; odnosno 1.274,64 eura (ranije 9.603,81 kn) - ako se u obzir uzmu i pozitivne i negativne tečajne razlike.

20. U pogledu navedenoga, prethodno je obrazloženo zašto je vještaku dan zadatak na način da izračuna razliku između plaćenoga i onoga što bi bilo plaćeno da ugovor nije bio vezan uz valutu švicarski franak, dok u pogledu prigovora tuženika vezano uz negativne tečajne razlike, valja navesti kako u situaciji kada je iz navedenih razloga naznačena ugovorna odredba ništetna, valja primijeniti iznos kredita, odnosno svakog mjesečnog anuiteta bez vezanja za kretanje valute CHF. U odnosu na izračun u koji su uključene i tzv. negativne, a ne samo pozitivne razlike tečaja, valja navesti da je sud postavio zadatak vještaku na način da izračuna obje varijante, što je vještak i izračunao. Sud je prihvatio varijantu s uračunatim samo pozitivnim razlikama, s obzirom da je u ovome postupku postavljen zahtjev na povrat preplaćenih iznosa, a sud u skladu s odredbom čl. 2. ZPP-a odlučuje u granicama zahtjeva, dok, sa strane tuženika nije postavljen nikakav zahtjev niti prigovor u tome smislu, čiju bi osnovanost sud utvrđivao (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd- 913/2023-2 od 14. ožujka 2023. pod točkom 6. obrazloženja).

21. Nije osnovan niti prigovor tuženika da su uključeni u izračun i troškovi prisilne naplate te neki drugi troškovi koje je tužitelj dugovao tuženiku van predmetnog Ugovora (prigovor iz odgovora na tužbu), a s obzirom da je vještak jasno naveo da se radi o razlici unutar anuiteta.

22. U odnosu na institut zastare mjerodavna pravna norma je ona iz članka 241. ZOO, prema kojoj se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a vezano uz odredbe čl. 502.a – 502.h ZPP, kojima je reguliran procesnopravni institut podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Stoga je utvrđeno da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla i pravna norma bila bi lišena svog korisnog učinka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.). Zastara restitucijskog zahtjeva u ovome predmetu bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe te je počela ponovno teći (ispočetka) od dana kada je postala pravomoćna odluka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj P- 1401/2012 (koja je postala pravomoćna 10. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost vezanosti za valutu CHF), stoga zastara u ovom slučaju ponovno teče od 11. lipnja 2018. za povrat po osnovi preplate zbog valutne klauzule, a kako je zastarni rok za restituciju u ovome slučaju opći petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO, to potraživanje tužitelja nije zastarjelo u odnosu na zahtjev za isplatom na temelju preplaćenih iznosa po ništetnoj odredbi o vezanosti kredita uz valutu švicarski franak.

22.1. Naime, i iz pravnog shvaćanja zauzetog pod poslovnim bojrm: Su-IV- 33/2022-2, sa prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22) održane 31. siječnja 2022. proizlazi da ako je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

23. S obzirom na navedeno, prihvaćen je zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje povrat preplaćenih iznosa na temelju ništetne odredbe o vezanosti kredita uz valutu švicarski franak te je sud naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.562,28 EUR sa zatraženom zateznom kamatom od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

24. Na dosuđeni iznos tužitelju je dosuđena i zatezna kamata i to od dana stjecanja, a na temelju odredbe čl. 1115. ZOO-a, kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je prethodno navedeno, već prilikom sklapanja samoga ugovora, tuženik je bio nepošten, budući da je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i time ništetne pa je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate.

25. Na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a odlučeno je o naknadi troškova cjelokupnog postupka, a s obzirom na djelomičan uspjeh tužitelja u postupku. Naime, tužitelj je uspio sa 75% zahtjeva (sa 1.562,28 eura od ukupno 2.065,07 eura) pa kada se u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a od toga postotka oduzme postotak s kojim je tuženik uspio u parnici, dolazi se do postotka od 50% u kojemu je tuženik dužan tužitelju naknaditi troškove postupka. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa), trošak zastupanja na ročištima 31.1.2022., 20.5.2024. i 26.3.2026. u visini od 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 26.7.2021., 27.6.2022., 2.9.2022. i 2.12.2025. u visini od 100 bodova za svaki (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 23.2.2022. i 13.5.2024. u visini od 25 bodova za svaki (Tbr. 8/4 Tarife) i trošak zastupanja na ročištima za objavu 17.6.2024. i 9.4.2026. u visini 50 bodova za svako (Tbr. 9/3 Tarife) što ukupno čini 950 bodova, što uvećano za vrijednost boda od 2,00 Eur (Tbr. 50. Tarife) i pripadajući porez na dodanu vrijednost iznosi 2.375,00 Eur, kojem iznosu je nadodan trošak sudske pristojbe na tužbu 49,10 Eur, kao i trošak plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 331,81 Eur, što ukupno iznosi 2.755,91 Eur. Kako je prethodno obrazloženo, tuženik je dužan tužitelju naknaditi 50% toga iznosa, odnosno 1.377,96 Eur, kako je i dosuđeno pod točkom II izreke, a na koji iznos teku zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a u visini propisanoj Zakonom o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 114/22) i Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22).

26. Naprotiv, tužitelju nije dosuđena naknada troškova podneska od 30.8.2023., kojim požuruje postupanje suda, podneska od 2.10.2024., kojim dostavlja punomoć, jer troškovi tih podnesaka nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155. ZPP- a.

27. Što se tiče troškova žalbenog postupka, tužitelju nije dosuđen trošak sastava žalbe, s obzirom da s istom nije uspio (sadržaj žalbe usmjeren je na rješenje o troškovima postupka sadržano u prvostupanjskoj odluci), dok tuženiku nije dosuđen trošak sastava žalbe, s obzirom da je u ovome postupku tužitelj uspio u parnici sa 75% svoga zahtjeva, a tuženik sa 25%, tako da je na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a tuženik dužan naknaditi protivnoj strani – tužitelju troškove cjelokupnog postupka u omjeru koji preostane kada se od omjera uspjeha tužitelja oduzme omjer uspjeha tuženika, kako je i odlučeno rješenjem o troškovima postupka koje je sastavni dio ove presude. Okolnost što je tuženik uspio djelomično sa žalbom protiv prvotno donesene prvostupanjske odluke od 17. lipnja 2024., zbog čega je ta presuda djelomično ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak, ne mijenja činjenicu krajnjeg uspjeha tužitelja i činjenicu da mu je tuženik na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a dužan naknaditi troškove postupka u omjeru u kojem mu pripadaju i u dijelu u kojem su bili potrebni za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, s obzirom da se radi o jednom jedinstvenom postupku, a ne o više njih, u kojemu je tužitelj uspio u većoj mjeri.

.

U Zagrebu 9. travnja 2026.

Sutkinja

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku