REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-366/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Srđanu Sessi, na temelju prijedloga sudske savjetnice Stelle Vujković, u pravnoj stvari tužitelja MALI PALIT d.o.o., Rab, Banjol 165, OIB: 81377394871, kojeg zastupa punomoćnik Mario Vrtodušić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o., Rijeka, Nikole Tesle 9, protiv tuženika STIMA-DOM j.d.o.o., Zagreb, Loborinci 28, OIB: 87438555545, kojeg zastupa punomoćnik Matija Potočnjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Potočnjak & partneri d.o.o., Zagreb, Zadarska ulica 77, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 5. ožujka 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja, s danom objave 9. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vladimira Marčinka, Zagreb, Palmotićeva 43a, poslovni broj Ovrv-69913/2024 (UPP/OS-Ovrv-966/2024) od 6. rujna 2024., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 2.400,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 205,86 eura od 26. ožujka 2023. do isplate,

- na iznos od 777,11 eura od 21. ožujka 2023. do isplate,

- na iznos od 2,90 eura od 27. veljače 2023. do isplate,

- na iznos od 882,27 eura od 24. veljače 2023. do isplate,

- na iznos od 34,31 eura od 25. prosinca 2022. do isplate,

- na iznos od 497,55 eura od 6. prosinca 2022. do isplate;

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine .

r i j e š i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vladimira Marčinka, Zagreb, Palmotićeva 43a, poslovni broj Ovrv-69913/2024 (UPP/OS-Ovrv-966/2024) od 6. rujna 2024., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 1.243,35 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te se utvrđuje da je u tom dijelu tužba povučena.

II. Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja u iznosu od 2.400,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 205,86 eura od 26. ožujka 2023. do isplate,

- na iznos od 777,11 eura od 21. ožujka 2023. do isplate,

- na iznos od 2,90 eura od 27. veljače 2023. do isplate,

- na iznos od 882,27 eura od 24. veljače 2023. do isplate,

- na iznos od 34,31 eura od 25. prosinca 2022. do isplate,

- na iznos od 497,55 eura od 6. prosinca 2022. do isplate;

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine ;

određuje se:

p r e t h o d n a  m j e r a

zabranom bankama koje vode tuženikove račune da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplate sa njegovih računa koji se vode pod osobnim identifikacijskim brojem tuženika novčani iznos za koji je određena prethodna mjera.

III. Ovo rješenje dostavit će se Financijskoj agenciji na provedbu.

IV. Provedbom prethodne mjere tužitelj stječe založno pravo na predmetu osiguranja.

V. Iznos novčanih sredstava tuženika kod banaka, za koji je određena zabrana isplate, ne može se prenijeti s tih računa dok zabrana traje, osim radi namirenja osigurane tražbine.

VI. Prethodna mjera trajat će najdulje do proteka petnaest dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.

VII. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za određivanje prethodne mjere za daljnji iznos od 1.243,35 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu kojim predlaže osiguranje za troškove ovršnog postupka u iznosu od 275,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

VIII. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 375,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

IX. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 375,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 17. srpnja 2024. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, na osnovu kojeg je javni bilježnik Vladimir Marčinko, Zagreb, Palmotićeva 43a, donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-69913/2024 (UPP/OS-Ovrv-966/2024) od 6. rujna 2024. (dalje: rješenje o ovrsi), radi naplate tražbine tužitelja u iznosu od 3.643,35 eura te troškova ovršnog postupka u iznosu od 275,00 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je izjavio pravodoban prigovor, slijedom čega se Općinski građanski sud u Zagrebu rješenjem, poslovni broj Povrv-3444/2024-2 od 12. prosinca 2024., oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je spis 10. travnja 2025. stupljen ovome sudu. Ovaj sud je potom rješenjem, poslovni broj Povrv-366/2025-3 od 17. travnja 2025., stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je postupak nastavio kao po prigovoru protiv platnog naloga.

3. U svom prigovoru od 10. rujna 2024. tuženik je osporio osnovanost i visinu potraživanja s obrazloženjem da tužiteljeva tražbina ne postoji u tuženikovim evidencijama, pa da prema tome ne postoji niti dug prema tužitelju. Osim toga, naveo je da nije zaprimio tužiteljeve račune niti preuzeo robu.

4. Očitujući se na navode iz tuženikovog prigovora protiv rješenja o ovrsi, tužitelj je podneskom od 9. svibnja 2025. osporio navode iz tuženikovog prigovora protiv rješenja o ovrsi te naveo da tužiteljevo potraživanje proizlazi iz dospjelih, a nepodmirenih računa za isporučenu robu koji su mu ispostavljeni u razdoblju od 25. studenoga 2022. do 8. svibnja 2023., kao i da je uz svaki račun tuženiku dostavljena i otpremnica, koju je isti potpisao. Stoga, predložio je da sud da održi održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, uz naknadu troškova ovršnih i parničnih troškova, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

5. Podneskom od 9. svibnja 2025. tužitelj je predložio određivanje prethodne mjere za iznos glavnice od 3.643,35 eura te troškova ovršnog postupka u iznosu od 275,00 eura, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sukladno odredbi članka 501.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.

- službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. , dalje: ZPP).

6. Nadalje, podneskom od 14. siječnja 2026. tužitelj je naveo da je s tuženikom 27. lipnja 2025. sklopio Sporazum o namirenju duga prema kojem mu se tuženik obvezao podmiriti iznos glavnice od 3.643,35 eura te iznos ovršnih i parničnih troškova od 992,76 eura, s time da se glavnicu obvezao podmiriti u dva obroka, i to iznos od 2.400,00 eura najkasnije do 15. srpnja 2025., a iznos od 1.243,35 do 31. srpnja 2025. S time u vezi, naveo je da mu je tuženik uplatom od 20. kolovoza 2025. podmirio samo iznos od 1.243,35 eura na ime glavnice duga te iznos od 992,76 na ime dosad nastalih troškova ovršnih i parničnih troškova.

7. Na pripremnom ročištu od 15. siječnja 2026. tužitelj je uslijed tuženikove uplate djelomično povukao tužbu po osnovi glavnice duga u iznosu od 1.243,35 eura, dok je predložio djelomično održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za iznos od 2.400,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je tako novi tužbeni zahtjev konačno uredio podneskom od 2. veljače 2026. Na predmetnom ročištu tuženik se nije usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe te je naveo da je njegova stranka spremna podmiriti preostali iznos duga, samo što to trenutno nije u mogućnosti učiniti.

8. S obzirom da se tuženik nije usprotivio povlačenju tužbe, sud je sukladno odredbi članka 193. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 456. stavak 1. ZPP-a, odlučio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

9. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 15., 55. i 93. spisa), utužene račune s otpremnicama (list 56. -77. spisa), potvrdu o uplati od 20. kolovoza 2025. (list 94. spisa) i Sporazum o namirenju duga od

27. lipnja 2025. (list 95.-96. spisa).

10. Osim toga, sud je na temelju odredbe članka 221.b. stavak 4. ZPP-a rješenjem, poslovni broj Povrv-366/2025-6 od 3. lipnja 2025., naložio tuženiku da u roku od petnaest dana ovom sudu dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženom računu tužitelja, uz upozorenje iz da se će smatrati da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženom računu ako u zadanom roku ne postupi po pozivu suda.

11. Sud je, na temelju odredbe članka 292. stavak 4. ZPP-a, raspravnim rješenjem od 5. ožujka 2026. odbio dokazne prijedloge tužitelja saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja i tuženika jer izvođenje tih dokaza u konkretnom slučaju nije bilo potrebno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

12. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, a u smislu odredbe članka 8. ZPP-a te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

13. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu preostalog nepodmirenog potraživanja po osnovi računa broj 631-01-91, 629-01-91, 251-01-91, 249-01-91, 2828-01-91 i 2701-01-91, ispostavljenih po osnovi kupoprodaje robe, u iznosu od 2.400,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

14. Između stranaka nije sporno da je tuženik s tužiteljem sklopio Sporazum o namirenju duga od 27. lipnja 2025. (list 95. -96. spisa) kojim se tuženik obvezao tužitelju podmiriti glavnicu duga od 3.643,35 eura u dva obroka, i to prvi obrok u iznosu od 2.400,00 eura najkasnije do 15. srpnja 2025. te drugi obrok u iznosu od 1.234,35 eura najkasnije do 31. srpnja 2025., kao i nastale troškove parničnog i ovršnog postupka koji su tada iznosili 992,76 eura. Nije niti sporno da je tuženik 20. kolovoza 2025., dakle, nakon pokretanja ovog parničnog postupka, tužitelju podmirio iznos od 1.234,35 eura po osnovi predmetnog Sporazuma (list 94. spisa), niti je sporno da mu je podmirio dotad nastale troškove parničnog i ovršnog postupka u iznosu od 992,76 eura.

15. Osim toga, nije sporno da je preostalo nepodmireno dugovanje tuženika prema tužitelju po osnovi glavnice duga u iznosu od 2.400,00 eura, s time da tuženik u ovoj fazi postupka više ne osporava osnovanost potraživanja po osnovi predmetnog duga, kao niti visinu tog potraživanja te tužiteljev obračun preostalog duga uključujući i način uračunavanja njegovog ispunjenja, štoviše, na ročištu od 15. siječnja 2026. tuženik je izrazio spremnost podmiriti tužitelju preostali iznos duga.

16. Prema odredbi članka 376. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.; dalje: ZOO) ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

17. Osim toga, odredbom članka 9. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dok je odredbom članka 342. stavak 1. ZOO-a određeno da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

18. Stoga, s obzirom da je na temelju rezultata provedenog postupka sud zaključio o postojanju tražbine tužitelja, sud je zaključio je da je tuženik, sukladno odredbama članaka 4. i 9. ZOO-a te članka 376. stavak 1. ZOO-a, dužan isplatiti tužitelju preostalu nepodmirenu tražbinu u iznosu od 2.400,00 eura.

19. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom . Sud je visinu stope zatezne kamate odredio na temelju odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a, po stopi za odnose između trgovaca. U skladu s odredbom članka 183. stavak 1. ZOO-a, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje.

20. Budući da tuženik nije ispunio utuženu tražbinu po dospijeću, dužan je , osim glavnice, platiti i zakonske zatezne kamate koje teku od prvog sljedećeg dana nakon dana dospijeća utuženih računa pa do isplate (članak 300. stavak 1. ZOO -a prema kojem rok određen u danima počinje teći prvog dana poslije događaja od kojega se rok računa).

21. Imajući u vidu sve prethodno izneseno, sud je na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a djelomično održao na snazi platni nalog iz javnobilježničkog rješenja o ovrsi te odlučio kao u izreci presude.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 151., članka 154. stavka 1. i 2., članka 155. te članka 164. stavka 2. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., 107/25.; dalje: Tarifa), prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje.

23. Na ime zatraženih troškova parničnog postupka, tužitelju je priznat trošak zastupanja po odvjetniku u skladu s Tarifom, i to za sastav podneska od 14. siječnja 2026. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8.3. Tarife) te za zastupanje na ročištu od 5. ožujka 2026. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), što sve uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) iznosi ukupno 375,00 eura.

24. Na troškove parničnog postupka tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, koje teku od 9. travnja 2026. kao dana donošenja presude, pa do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a).

25. S druge strane, tužitelj nema pravo na naknadu troškova za sastav podneska od 2. veljače 2026. u iznosu od 100,00 eura, uvećano za PDV, budući da je troškove sastava navedenog podneska prouzročio upravo sam tužitelj u smislu odredbe članka 156. stavak 1. ZPP-a budući da vlastitom krivnjom nije ranije, već u podnesku od 14. siječnja 2026. (čiji trošak sastava mu je u cijelosti priznat), uredio tužbeni zahtjev u skladu s navodima iz tog podneska, a što je trebao već tada učiniti. Iz istog razloga tužitelj nema pravo na naknadu troškova za zastupanje na ročištu od 15. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 eura, uvećano za PDV, budući da je navedeno ročište odgođeno krivnjom samog tužitelja, koji nije bio u mogućnosti određeno postaviti tužbeni zahtjev na predmetnom ročištu, već je predlagao da mu se dodjeli rok za postupanje po navedenom.

26. Osim toga, tužitelj nema pravo na naknadu troškova za "sudske pristojbe po odluci suda" budući da zahtjev za naknadu troškova mora biti određeno postavljen, kako po osnovi, tako i po visini, sve sukladno odredbi članka 164. stavak 2. ZPP -a prema kojem je stranka dužna u zahtjevu za naknadu troškova određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

27. Stoga, tužitelj nema pravo na naknadu troškova parničnih troškova u daljnjem iznosu od 375,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

28. Slijedom navedenog, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao pod točkama XIII. i IX. izreke rješenja.

29. Zaključno, prijedlog tužitelja za donošenje prethodne mjere na temelju odredbe članka 501.a ZPP-a sud nalazi osnovanim.

30. Naime, odredbom članka 501.a ZPP-a propisano je da će sud, u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

31. Za razliku od strožih pretpostavki za određivanje prethodne mjere po odredbama Ovršnog zakona, bitan kriterij za donošenje predmetne prethodne mjere je pitanje postojanja veće vjerojatnosti za tužiteljev uspjeh u sporu. S obzirom da je sud u ovoj presudi prihvatio tužbeni zahtjev, smatra se da je dokazana i veća vjerojatnost da tužitelj uspije u sporu, odnosno da je tuženikova vjerojatnost za uspjeh u sporu manja od one tužiteljeve, a sve sukladno već obrazloženim razlozima.

32. Iz sadržaja odredbe članka 501.a ZPP-a proizlazi da se prethodna mjera propisana istom odredbom može odrediti najkasnije do zaključenja glavne rasprave. Međutim, kada je prijedlog za osiguranje podnesen do zaključenja glavne rasprave, a sud prethodnu mjeru odredi nakon zaključenja glavne rasprave, kao što je to ovdje slučaj, na odgovarajući način se primjenjuje odredba iz članka 337. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.; dalje: OZ), kojom je propisano da vrijeme za koje se prethodna mjera određuje može trajati najduže do proteka petnaest dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu. Stoga, sud je prihvatio predloženu mjeru osiguranja jer bi u suprotnom tužitelj kao predlagatelj osiguranja bio onemogućen u ostvarivanju prava na osiguranje određivanjem prethodne mjere, iako je isto pravovremeno predložio (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u rješenju, poslovni broj Pž-5316/2020 od 29. prosinca 2020.).

33. Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan iz gore iznesenih razloga slijedom čega je prihvatio predloženu mjeru osiguranja u odnosu na preostali nepodmireni iznos glavnice od 2.400,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od sljedećeg dana od dana dospijeća utuženih računa pa do isplate , po stopi na temelju odredbe članka 29. stavak 2. ZOO-a, dok je odbio prijedlog za osiguranje novčane tražbine u daljnjem iznosu od 1.243,35 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i za iznos od 275,00 eura na ime troškova ovršnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sve iz razloga što je tijekom postupka tuženik djelomično podmirio glavnicu duga u iznosu od 1.243,35 eura, kao i troškove ovršnog postupka od 275,00 eura, pa u tom dijelu nema osnove za određivanje prethodne mjere.

34. Stoga je na temelju članka 501. a ZPP-a, a u vezi s člankom 335. OZ-a te člankom 337. stavak 1., 2. i 4. OZ-a, odlučeno kao u točkama II. - VII. izreke rješenja.

U Zagrebu 9. travnja 2026.

Sudac:

Srđan Sessa

Nacrt odluke izradila:

Stella Vujković, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske putem ovog suda u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta (članak 358. stavak 1. ZPP-a). Žalba ne odgađa provedbu rješenja o prethodnoj mjeri (članak 11. stavak 4. i članak 352. stavak 3. OZ-a).