REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-267/2023-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, Đorđićeva 15, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, uz zamjenicu punomoćnice EE, odvjetničku vježbenicu, i punomoćnice tuženika ŽED, zaposlenice, dana 9. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I/
Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete isplati iznos od 2.669,72 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 20. veljače 2023. do 29. prosinca 2023., sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.450,00 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 9. travnja 2026. do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka navodio da je kao radnik poslodavca Hrvatske šume d.o.o., čiji je tuženik osiguravatelj, dana 4. studenog 2022. pretrpio ozljedu na radu, te u ovom postupku potražuje naknadu nastale štete, sve uz pripadajuće zakonske zatezne kamate i naknadu troškova.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da nije sporno da je osiguravatelj poslodavca tužitelja, s tim da se osporavala osnovanost te visina postavljenog tužbenog zahtjeva.
3. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju (str. 5-10 spisa), Prijavu o ozljedi na radu od 8. studenog 2022. (str. 11-15 spisa), fotografije (str. 17-18 spisa), List Pokrića br. 228700091119, uz prilog (str. 23-24 spisa) i Uvjete za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti (str. 25-29 spisa), kao što je saslušao i samog tužitelja na ročištu održanom 11. veljače 2026. (str. 48-50 spisa) te je također provedeno i medicinsko vještačenje po vještaku dr. Žarku Rašiću (nalaz i mišljenje od 7. siječnja 2025. str. 40- 41 spisa).
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
5. Među strankama pritom nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod poslodavca čiji je osiguravatelj tuženik, kao što nije sporan niti nastanak štetnog događaja (povreda na radu tužitelja priznata odlukom HZZO-a – str. 15 spisa).
6. S obzirom na navode tuženika kojima osporava vlastitu odgovornost za naknadu štete u ovom pravnoj stvari, valja ukazati da je dakle konkretna povreda na radu tužitelja priznata odlukom HZZO-a od 24. studenog 2022. pri čemu, kako je već rečeno, nije vidljivo da bi se na bilo koji način spominjala eventualna odgovornost ili suodgovornost tužitelja, i kojom odlukom HZZO-a je vezan i ovaj sud (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovnog broja Revr-947/2017 od 11. rujna 2018., kada ukazuje na vezanost parničnog suda odlukom HZZO-a). Navedene okolnosti proizlaze i iz iskaza tužitelja, koji u bitnome navodi način organiziranja konkretnog posla kojeg je obavljao kao šumski radnik (priprema trupaca za utovar) kao i dinamiku nastanka štetnog događaja (udarac u glavu komadom drveta odbačenim nakon kontakta s vodilicom motorne pile), što je podudarno i s odgovarajućim navodima iz Prijave o ozljedi na radu (t. 33.-47.), i iz čega se ne ukazuje da bi se postupanje tužitelja moglo opisati kao namjerno ili počinjeno s krajnjom nepažnjom, u kojem smislu onda nije utvrđeno postojanje eventualnih egzoneracijskih razloga koji bi od odgovornosti oslobodili tuženika kao poslodavca tj. posljedično osiguravatelja, sve u smislu odredbe čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN, 71/14 i dr.) koji propisuje objektivnu odgovornost poslodavca za štete nastale na radu i u vezi rada (što je ovdje slučaj), dok se od odgovornosti može osloboditi samo uslijed više sile, radnje trećeg te namjere ili krajnje nepažnje oštećenika (tužitelja), a postojanje kojih okolnosti nije utvrđeno tj. tuženik isto tijekom ovog postupka nije dokazao, u kojem smislu su neosnovani navodi koje tuženik iznosi s tim u vezi u odgovoru na tužbu te na ročištu od 11. veljače 2026., pri čemu nije bilo potrebno niti izvoditi dodatne dokaze s tim u vezi, npr. saslušavati svjedoka Ž, budući da je i bez provođenja tog dokaza činjenično stanje bilo u dovoljnoj mjeri utvrđeno tj. nije utvrđeno da bi tužitelj postupao namjerno ili s krajnjom nepažnjom, a što jedino može osloboditi ili umanjiti odgovornost ovdje tuženika vezano za naknadu štete nastale povodom predmetnog događaja.
7. Tim slijedom je onda utvrđena odgovornost tuženika kao osiguravatelja poslodavca tužitelja, bez doprinosa odnosno suodgovornosti tužitelja, na koji način je stoga u daljnjem tijeku postupka utvrđivana visina nastale štete, prvenstveno provođenjem medicinskog vještačenja po dr. Žarku Rašiću, koji je u svom pisanom nalazu i mišljenju (str. 40-41 spisa) utvrdio da je tužitelj stradao u štetnom događaju kada je zadobio ozljedu u području donje usnice s lijeve strane – gnječno razdernu ranu te je liječen po nadležnom liječniku obiteljske medicine uz previjanje u odgovarajućim razmacima.
8. U navedenom štetnom događaju zadobivena ozljeda u području donje usnice nije dovela do smanjenja životnih aktivnosti.
9. Takozvani primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je kratkotrajan i intenzivan, dok je sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) bio jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 4 dana te manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 15 dana.
10. Fizička bol jakog intenziteta, trajnog karaktera bila je sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 4 dana, a bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 30 dana.
11. Nakon predmetnog štetnog događaja tužitelju je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 7 dana po 2 sata dnevno, te još 7 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku na tržnicu, trgovinu i sl., kao i za pripremu odgovarajuće kašaste hrane.
12. Opisani ožiljak predstavlja naruženje lakog stupnja kada se pomnije s udaljenosti od 1 metra gleda u područje usnice tužitelja.
13. Sud je u cijelosti prihvatio predmetni nalaz i mišljenje vještaka, budući da je predmetno vještačenje provedeno od strane osobe koja raspolaže potrebnim znanjima za provođenje istog, dok je nalaz i mišljenje podudaran i s priloženom medicinskom dokumentacijom, s tim da niti stranke nisu prigovarale istom (navod tuženika s ročišta od 11. veljače 2026.).
14. Tim slijedom, u smislu odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), u vezi čl. 111. st. 1. Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.), tužitelju bi pripadala odgovarajuća naknada zbog utvrđene povrede prava osobnosti, i to uzimajući u obzir pretrpljene fizičke bolove, strah te naruženje, o čemu je sud vodio računa, te bi tužitelju s tog osnova ukupno pripadalo 2.600,00 eur (u smislu postojećih Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje visine nematerijalne štete, i to za bol 1.000,00 eur, strah 900,00 eur te za naruženje 700,00 eur /koje naruženje je konstatirano i neposrednim opažanjem na ročištu od 11. veljače 2026./).
15. Također tužitelju pripada i naknada za materijalnu nenovčanu štetu, uslijed primljene tuđe pomoći u naprijed naznačenom trajanju (ukupno 21 sat), za što mu pripada 69,72 eur, s tim da cijena jednog sata pružanja takve pomoći utvrđena uzimajući u obzir cijenu takve usluge (25,00 kn po satu tj. 3,32 eur), sve i u smislu čl. 223. Zakona o parničnom postupku.
16. Uzimajući u obzir navedeno, proizlazilo bi da bi tužitelju ukupno pripadao iznos od 2.669,72 eur, s naslova naknade neimovinske štete te naknade za pruženu tuđu pomoć i njegu, kako je i bilo zatraženo konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 29. siječnja 2025., pri čemu se nije moglo prihvatiti protivljenje tuženika djelomičnom povlačenju tužbe iz navedenog podneska, kojeg je tuženik zaprimio još 31. siječnja 2025. te je stoga tuženik prekludiran s protivljenjem do kojeg je došlo na ročištu od 11. veljače 2026., sve u smislu odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku, koji propisuje rok od 15 dana od saznanja za takvu vrstu protivljenja.
17. U tom smislu odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.
18. Visina zakonske zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, s tim da su kamate na dosuđeni iznos iz točke I. izreke tekuće od dana 20. veljače 2023. (dan podnošenja tužbe), sve i u smislu odredbe čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima.
19. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona.
20. Punomoćniku tužitelja u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te temeljem priloženog troškovnika stoga pripada nagrada za sastav tužbe te podneska od 29. siječnja 2025., za svaku radnju po 100 bodova, kao i nagrada za sastav podnesaka od 26. svibnja 2023. i 20. veljače 2024., za svaki po 25 bodova, te nagrada za zastupanje na ročištima održanim 19. veljače 2024. i 11. veljače 2026., za svako ročište po 100 bodova, kao i nagrada za pristup na ročište za objavu od 50 bodova, što je ukupno 500 bodova, odnosno 1.000,00 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (250,00 eur) iznos od 1.250,00 eur, kao i uz nadoknadu iznosa uplaćenog za podmirenje troškova medicinskog vještačenja od 200,00 eur, ukupno 1.450,00 eur, koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tuženik dužan isplatiti tužitelju, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u ovoj parnici, dok tim slijedom tuženik nema pravo na nadoknadu parničnih troškova.
21. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.).
22. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.
Zagreb, 9. travnja 2026.
Sudac:
Domagoj Franjo Frntić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.
DNA:
- punomoćniku tužitelja
- tuženiku