REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] U 5

Poslovni broj: Us I-770/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužiteljice UZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa suprug DZ iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB: 95093210687, Ulica Republike Austrije 20, Zagreb, radi donošenja rješenja o utvrđivanju građevne čestice, 9. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-350-05/25-08/14, URBROJ: 531-03-25-2 od 28. ožujka 2025. i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Sektora za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odjela za prostorno uređenje, Središnjeg odsjeka za prostorno uređenje KLASA: UP/I-350- 05/24-05/000289, URBROJ: 251-10-21-1/036-24-0004 od 6. prosinca 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak u kojem je isto dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Sektora za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odjela za prostorno uređenje, Središnjeg odsjeka za prostorno uređenje KLASA: UP/I-350-05/24-05/000289, URBROJ: 251-10-21-1/036-24-0004 od 6. prosinca 2024. odbijen je zahtjev ovdje tužiteljice za donošenje rješenja o utvrđivanju građevne čestice za postojeću stambenu zgradu, izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], [adresa].

2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-350-05/25-08/14, URBROJ: 531-03-25-2 od 28. ožujka 2025. odbijena kao neosnovana.

3. Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika, odnosno istim rješenjem potvrđenog prvostupanjskog rješenja, pravodobno podnijela tužbu ovom sudu. Tužbenim navodima, odnosno navodima tijekom ovog spora, ističe kako je u konkretnom slučaju sporno pitanje primjenjuju li se na predmetan slučaj pravila za novu gradnju ili pravila za utvrđivanje građevne čestice postojeće zakonite građevine pri tome ukazujući kako se u konkretnom slučaju radi o utvrđivanju građevne čestice za postojeću, izgrađenu i ozakonjenu građevinu. Naime, nesporno je da kuća na adresi [adresa] postoji od 1960. godine temeljem tada važeće dozvole te da je 1993. godine izvršena dogradnja i adaptacija uz odobrenje nadležnih tijela te da je potom građevina ozakonjena rješenjem o izvedenom stanju od 18. ožujka 2015., slijedom čega ima status zakonite postojeće građevine. Prvostupanjsko tijelo nije pravilno i potpuno utvrdilo činjenično stanje jer nije uzeo u obzir pravni kontinuitet građevine (1960.-1993.-2015.-danas), stvarnu uporabu i funkcionalnu povezanost zemljišta i građevine, dugogodišnji mirni posjed nekretnine (k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], više od 60 godina), činjenicu da je nekretnina kupljena i oporezovano porezom na promet nekretnina 1997 .godine. Time je povrijeđeno načelo materijalne istine, jer nisu utvrđene sve relevantne činjenice potrebne za zakonito odlučivanje. Navedene činjenice dokazuju da se radi o zakonitoj, postojećoj građevini koja čini samostalnu funkcionalnu cjelinu, te se građevna čestica mora utvrditi prema stvarnom stanju, a ne prema uvjetima za novu gradnju. Također, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo. Naime, tužena tijela pogrešno primjenjuju odredbe Zakona o prostornom uređenju (čl. 157; 158; 159.i 160), jer primjenjuju kriterije za novu gradnju (minimalne površine građevinske čestice 400m2), umjesto da primijene pravila koja se odnose na postojeće zakonite građevine. U slučajevima postojećih građevina građevinska čestica određuje se: prema stvarnom stanju na terenu, prema funkcionalnoj cjelini, prema potrebama redovite uporabe građevine, a ne prema uvjetima za novu gradnju. Prema pravilima struke i ustaljenoj praksi, građevinska čestica postojeće građevine obuhvaća: zemljište nužno za redovitu uporabu građevine, pristup javnoj prometnici, prostor potreban za održavanje i korištenje objekta. Predmetna građevina čini samostalnu funkcionalnu cjelinu, nije dio druge građevinske cjeline, koristi se kontinuirano više desetljeća. Stoga je nužno građevinsku česticu utvrditi prema stvarnom i funkcionalnom stanju, a ne prema normama za novu gradnju. Tužena tijela pogrešno se pozivaju na odredbe urbanističkog plana, iako je plan donesen nakon izgradnje predmetne građevine, a građevina postoji i koristi se desetljećima prije donošenja urbanističkog plana. Urbanistički plan ne može se primjenjivati retroaktivno na način da onemogućava formiranje građevinske čestice za već zakonito izgrađenu građevinu. Takva primjena je protivna temeljnim načelima pravne sigurnosti. Odbijanjem zahtjeva za utvrđivanja građevinske čestice tužiteljici se onemogućava redovita uporaba zakonite građevine, faktično se ograničava pravo vlasništva bez valjanog pravnog temelja. Tijelo je moralo paziti na razmjernost odnosa javnog interesa vs privatnog interesa, što je u ovom predmetu svojim postupanjem to propustilo učiniti. Posebno je problematično što tužena tijela: nameću nerealno rješenje pristupa s druge prometnice i ne nude izvedivo rješenje u stvarnosti. Time dolazi do nerazmjernog zadiranja u pravo vlasništva, suprotno Ustavu Republike Hrvatske, načelu razmjernosti i načelima prostornog uređenja. Tužiteljica je već pretrpjela značajno umanjenje imovine izvlaštenjem dijela zemljišta, čime je dodatno smanjen prostor za redovitu uporabu objekta. Unatoč tome, nadležna tijela nisu uzela u obzir stvarne granice korištenja i stvarno stanje na terenu, nisu ponudila izvedivo rješenje. Posljedično, tužiteljica je dovedena u situaciju pravne i faktične nemogućnosti korištenja vlastite nekretnine.

4. Slijedom navedenog, tužiteljica tužbenim zahtjevom predlaže sudu poništi osporavano rješenje tuženika kao i rješenje prvostupanjskog tijela te vratiti predmet na ponovno odlučivanje.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja te je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev.

6. U tijeku spora održana je rasprava dana 1. travnja 2026. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupio je opunomoćenik tužiteljice, dok na istu nije pristupio nitko za tuženika koji je uredno pozvan. Rasprava je na temelju odredbe čl. 89. st. 4. ZUS-a u svezi s čl. 91. st. 3. ZUS-a održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

7. U cilju ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

9. Odredbom čl. 157. st. 1. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine" broj: 153/13., 65/17, 114/18, 39/19, 98/19 i 67/23, dalje: Zakona), koji je ovdje mjerodavan, propisano je da ako za postojeću građevinu nije utvrđena građevna čestica, odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu građevine, kada je obveza utvrđivanja tog zemljišta, odnosno čestice propisana posebnim zakonom ili kada vlasnik građevine želi promijeniti oblik ili veličinu građevne čestice na kojoj je postojeća zgrada u skladu s prostornim planom, parcelacija građevinskog zemljišta provodi se u skladu s rješenjem o utvrđivanju građevne čestice. Prema st. 2. toč. 5. istog čl. Zakona smatra se da za postojeću građevinu nije utvrđena građevna čestica, odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu građevine ako se radi o zgradi ozakonjenoj sukladno posebnom zakonu.

10. Prema odredbi čl. 159. st. 1. Zakona građevna čestica određuje se u skladu s prostornim planom, a ako to nije moguće, tada u skladu s pravilima struke, vodeći računa da se građevna čestica utvrdi tako da oblikom i veličinom omogućava redovitu uporabu građevine.

11. Iz prijedloga oblika i veličine građevne čestice, kakav je prikazan na zahtjevu priloženom Izvodu iz katastarskog plana OSS evidencijski broj: 25266574/2024, od 16. listopada 2024., izrađenom po ovlaštenom inženjeru geodezije UZD, dipl. ing. geod., broj ovlaštenja Geo 962, proizlazi kako ista obuhvaća k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da se navedene čestice nalaze unutar obuhvata Generalnog urbanističkog plana [adresa] ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj: 14/03, 17/06, 1/09, 7/13, 19/15, 22/15 pročišćeni tekst), i to prema kartografskom prikazu "1. Korištenje i namjena prostora" k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] unutar zone mješovite namjene (planske oznake M), a južnim dijelom unutar prostora rezervacije proširenja [adresa]; prema kartografskim prikazima "4.a Uvjeti za korištenje, uređenje i zaštitu prostora, Urbana pravila" i "4.c Uvjeti za korištenje, uređenje i zaštitu prostora, Područja primjene planskih mjera zaštite" iste čestice nalaze se unutar zone "2.2. Linearni potezi urbaniteta" za koju je utvrđena obveza donošenja Urbanističkog plana uređenja Novo Brestje – zapad; te unutar obuhvata Urbanističkog plana uređenja Novo Brestje – zapad ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 15/06), i to prema kartografskom prikazu "2. Korištenje i namjena površina" k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], dijelom unutar zone mješovite pretežito poslovne namjene (planske oznake M2) - kazete oznake M2-1, a zapadnim dijelom unutar zone zaštitnih zelenih površina (planske oznake Z); prema kartografskom prikazu "5. Način gradnje" unutar područja u kojem je predviđena gradnja niskih stambeno poslovnih ili poslovnih građevina, najveće visine Po+P+2P+Pk.

12. U postupku je utvrđeno da građevnu česticu na način kako to tužiteljica predlaže utvrditi, nije moguće utvrditi temeljem naprijed navedenog dokumenta prostornog uređenja, već u skladu s pravilima struke, vodeći računa da građevna čestica oblikom i veličinom omogućava redovitu uporabu građevine.

13. Odbijajući zahtjev tužiteljice prvostupanjsko tijelo i tuženik zaključuju, obzirom tužiteljica nije udovoljila zaključku prvostupanjskog tijela od 4. studenog 2024., a kojim je istoj dana detaljna uputa na koji način korigirati prijedlog oblika i veličine građevne čestice kako bi se moglo donijeti rješenje o utvrđivanju građevne čestice, to jest da je u konkretnom slučaju građevnu česticu potrebno formirati u skladu sa pravilima struke na način da oblikom i veličinom omogućava redovnu uporabu građevine i to u sjevernom dijelu od dijela k.ć.br. 2181/1 k. o. [katastarska općina] kao zemljište ispod zgrade i 3 m od sjevernog pročelja zgrade, a u južnom dijelu od dijelova k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] kao zemljište ispod zgrade i 3 m od južnog pročelja zgrade, pri čemu je tužiteljica upozorena na posljedice nepostupanja, da nije bilo mjesta donošenju rješenja o utvrđivanju građevne čestice po zahtjevu ovdje tužiteljice.

14. Međutim, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica podnijela zahtjev za utvrđivanje građevne čestice, odnosno zemljišta nužnog za redovitu uporabu zgrade, a koji se sastoji od zemljišta oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužiteljice i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] u vlasništvu Grada Zagreba.

15. Iako se ovdje radi o građevnoj čestici, odnosno zemljištu nužnom za redovitu uporabu građevine, koju nije moguće utvrditi u skladu s prostornim planom, već u skladu s pravilima struke, kako to propisuje naprijed citirana odredba čl. 159. st. 1. Zakona, to bi prema shvaćanju suda u konkretnom slučaju bilo moguće istu utvrditi na način da tu česticu u cijelosti čini onaj dio kojeg je tužiteljica vlasnica, a u odnosu na dio nekretnina kojih tužiteljica nije vlasnica, na način na koji je to određeno zaključkom prvostupanjskog upravnog tijela od 4. studenog 2024., odnosno drugačije uz suglasnost vlasnika tog dijela zemljišta. Navedeno pravno stajalište odgovara stajalištu izraženom u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž- 2025/20-4 od 25. veljače 2022.

16. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 117. st. 1. ZUS-a osporeno rješenje kao i rješenje prvostupanjskog tijela valjalo je poništiti i predmet vratiti potonjem tijelu na ponovni postupak, pri čemu je prvostupanjsko upravno tijelo vezano pravnim shvaćanjem i primjedbama ovog suda (čl. 151. st. 2. ZUS-a), u kojem će donijeti novu zakonitu i pravilnu odluku pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Rijeci 9. travnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Dostaviti:

- opunomoćeniku DZ, [adresa],

- Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz spis upravnog postupka