Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: UsI-4025/2024-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Sanda Jeromela, uz sudjelovanje zapisničarke Sanja Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužitelja BU, državljanina Ruske Federacije, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Mirjana Oredić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu ROŽMAN & OREDIĆ, Karlovac, Dr. V. Mačeka 1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, nakon održane usmene rasprave, 9. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23-06/10652, URBROJ: 511-01-212-24-5 od 19. kolovoza 2024. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 3.750,00 EUR, u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora odbija.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-03/23-06/10652, URBROJ: 511-01-212-24-5 od 19. kolovoza 2024. u točki 1. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, dok je točkom 2. izreke naloženo tužitelju u roku od 8 dana od dana izvršnosti tog rješenja napusti Europski gospodarski prostor, jer će u protivnom biti prisilno udaljen.
2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da je ruski državljanin, da je njegovom ocu DU odobrena međunarodna zaštita rješenjem Uprave za imigraciju državljanstvo i upravne poslove Republike Hrvatske od 8. kolovoza 2023. a njegovoj sestri KU rješenjem od 7. veljače 2023. Ističe da su članovi njegove obitelji bili izloženi vjerskom progonu zbog pripadnosti vjerskoj zajednici Jehovinih svjedoka te opisuje okolnosti uslijed kojih su oboje bili prisiljeni napustiti zemlju podrijetla. Otac je morao napustiti zemlju jer je saznao da će potpuno nevin biti uhićen jer je Jehovin svjedok a što se odrazilo i položaj njegove obitelji pa tako i tužitelja i od tada tužitelj živi u strahu i neizvjesnosti, dok je sestra bila prisiljena dati otkaz na poslu jer pripada Jehovinim svjedocima i također napustiti zemlju. Ističe da su članovi njegove obitelji bili izloženi vjerskom progonu zbog pripadnosti vjerskoj zajednici B svjedoka, kojoj i tužitelj navodi da pripada od 2016., o čemu je i priložio Potvrdu od 7. svibnja 2024. Smatra da je odgovorima na pitanja vezano uz Bibliju i vjerovanja Jehovinih svjedoka dokazao da dijeli učenja i vjerovanja te da živi kao Jehovini svjedok. Opisuje vjerske progone kojima su izvrgnuti općenito Jehovini svjedoci u Rusiji te je zbog straha od progonstva zbog vjere odlučio napustiti Rusiju i zatražiti međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj u kojoj žive njegov otac i sestra zbog istih razloga. Navodi da sa ocem i majkom, koja također traži azil, trenutno živi u [adresa] i da ima dozvolu boravka u Republici Hrvatskoj te se spojio sa obitelji i asimilirao u lokalnu zajednicu. Ističe da postoji osnovan strah da bi u slučaju povratka bio uhićen zbog vjerske pripadnosti jer se intenzivirao progon Jehovinih svjedoka. Poziva se na presude ELJSP prema kojima je progon Jehovinih svjedoka protuzakonit. Smatra da ispunjava uvjete za pružanje supsidijarne zaštite jer obzirom na stanje ljudskih prava Jehovinih svjedoka u Rusiji, postoji opravdan strah da bi povratkom u zemlju podrijetla tužitelj trpio ozbiljnu nepravdu te radi toga niti ne želi prihvatiti zaštitu u zemlji podrijetla. Predlaže da sud uvaži tužbu i poništi osporavano rješenje podredno da ga utvrdi ništetnim.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je tužba neosnovana jer je postupak međunarodne zaštite proveden zakonito, uz potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje. Osporava navode tužitelja da su članovi njegove obitelji proganjani radi vjeroispovijesti već je otac tužitelja zajedno sa tužiteljevom tetom optužen za počinjenje kaznenog djela pronevjere u vrijeme kada Jehovini svjedoci nisu bili zabranjeni u Rusiji. Navodi da tužitelj nije tijekom postupka već naknadno priložio Zapisnik FSB-a o pretrazi mjesta od 8. studenog 2017. pa je upitna njegova vjerodostojnost jer nema službenog pečata. Ostaje kod toga da tužitelj nije proganjan na temelju svoje vjeroispovijesti jer uredno posluje sa svojim tvrtkama u Rusiji te se protiv njega ne vodi kazneni postupak. Što se tiče slučaja njegovog oca i sestre , tuženik navodi da se svaki predmet sagledava zasebno te se zadržava pravo odluke u predmetnima članova obitelji kako je to i ELJSP potvrdio u svojim odlukama. Predlaže se odbiti tužbu.
4. Na ročištu dana 4. ožujka 2025. tužitelj je saslušan a predložio je da se saslušaju i njegov otac i sestra te svjedoci koji su također radi vjeroispovijesti napustili Rusiju.
5. U podnescima od 10. lipnja 2025. i 12. veljače 2026. tužitelj se pozvao na presudu Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Us I-1687/2024-23 u kojem je poništeno osporeno rješenje tuženika u odnosu na njegovu tetu FU i predmet vraćen na ponovni postupak, jednako kao i presudom ovog Suda u predmetu koji se odnosi na njegovu majku SU poslovni broj Us I- 4431/2024, što potvrđuje da je cijela obitelj bila izložena vjerskom progonu. Navodi da je njegovom ocu i sestri odobrena međunarodna zaštita dok tuženik nije odobrio tužitelju iako se radi o činjenično i pravno istovrsnim predmetima.
6. Sud je održao usmenu raspravu u prisutnosti tužitelja, opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, saslušao je tužitelja te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24).
7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika, spis MU (oca) i ZU (sestre) te je nakon provedene rasprave ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.
8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj, državljanin Ruske Federacije, dana 8. svibnja 2023., podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj navodeći da je napustio Rusku federaciju radi vjerskog progona B svjedoka, da postoji opravdan strah da bi ga povratkom u zemlju podrijetla uhitili jer se postupci protiv B svjedoka falsificiraju, kao i da se pozvao na okolnosti pod kojima su otac i sestra napustili zemlju podrijetla.
9. Tuženik je prihvatio samo tužiteljeve izjave o identitetu i državljanstvu, dok ostali navodi nisu ocijenjeni u dovoljnoj mjeri. Nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15., 127/17. i 33/23.) niti okolnosti koje bi opravdavale priznanje supsidijarne zaštite prema članku 21. istog Zakona. Stoga je zahtjev odbijen, a tužitelju je naloženo napustiti Europski gospodarski prostor.
10. Naime, tužiteljevom ocu DU rješenjem tuženika KLASA: UP/I-217-03/17-06/1733, URBROJ: 511-01-212-23-51 od 8. kolovoza 2023. i tužiteljevoj sestri OU rješenjem tuženika KLASA: UP/I-217-03/19- 06/116, URBROJ: 511-01-212-23-52 od 7. veljače 2023., odobreni su zahtjevi za međunarodnu zaštitu te im je priznat azil u Republici Hrvatskoj, upravo iz razloga jer je ocijenjeno da kod njih postoji osnovan strah od proganjanja.
11. U odnosu na tužiteljevu majku SU Upravni sud u Zagrebu presudom poslovni broj Us I-4431/2024-6 od 26. rujna 2025. poništio osporeno rješenje tuženika kojim je odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu i predmet vraćen na ponovni postupak ali do donošenja ove presude nije odlučeno o njenom zahtjevu. Također i u odnosu na tužiteljevu sestru FU presudom Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Us I-1687/2024-23 od 28. svibnja 2025. poništeno je osporeno rješenje tuženika kojim je odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu i predmet vraćen na ponovni postupak i do donošenja ove presude nije odlučeno o njenom zahtjevu.
12. Prema članku 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine" broj 70/2015, 127/2017, 33/2023, 17/2025 dalje ZMPZ) azil će se priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.
13. Prema članku 21. ZMPZ-a supsidijarna zaštita priznat će se tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje (st 1.). Ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba (st. 2).
14. Članak 4. Direktive 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite treba tumačiti na način da prilikom pojedinačne procjene zahtjeva za međunarodnu zaštitu treba uzeti u obzir prijetnje od proganjanja i ozbiljne nepravde prema članu obitelji podnositelja zahtjeva kako bi se utvrdilo je li potonji, zbog svoje obiteljske veze s tom ugroženom osobom, i sam izložen takvim prijetnjama (tako Sud Europske unije u predmetu D i dr., presuda C-652/16 od 4. listopada 2018.).
15. Međunarodna zaštita ne priznaje se automatski samo zato što je član obitelji podnositelja izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi, već se svaki zahtjev procjenjuje pojedinačno. Međutim, u individualnoj procjeni ne može se zanemariti ugroženost člana obitelji. Ako je član obitelji u zemlji podrijetla izložen riziku, onda i sam podnositelj zahtjeva može biti posredno ili direktno ugrožen zbog obiteljske povezanosti. To proizlazi iz uvodne izjave 36. Direktive 2011/95/EU i potvrđeno je praksom Suda EU (D, C- 652/16, t. 44.–51.) – članovi obitelji ugrožene osobe u pravilu se nalaze u osjetljivoj situaciji.
16. Iako tužitelj ne ulazi u krug osoba koje se u smislu članka 4. stavka 1. točke
18. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti smatraju članovima obitelji, činjenice iz predmeta oca i sestre tužitelja, mogu biti odlučne za procjenu tužiteljevog zahtjeva, kroz materijalnu procjenu postojanja rizika zbog obiteljske povezanosti i postupanja vlasti prema članovima obitelji u zemlji podrijetla u takvim ili sličnim slučajevima.
17. Stoga je tuženik bio dužan u okviru pojedinačne procjene tužiteljevog zahtjeva uzeti u obzir činjenicu da su otac i sestra dobili azil upravo zbog osnovanog straha od proganjanja. Iz obrazloženja osporenog rješenja ne proizlazi da je tuženik navedene okolnosti razmotrio iako je tužitelj na to upirao.
18. Prema ocjeni ovog suda ocjena tuženika za sada nije u dovoljnoj mjeri sveobuhvatna, nije donesena uzimajući u obzir savjesno i brižno sve dokaze pa se ne može utvrditi da li tužitelj osnovano strahuje od proganjanja odnosno postoje li opravdani razlozi koji ukazuju da će se tužitelj suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja nepravde povratkom u zemlju podrijetla.
19. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da osporavano rješenje nije zakonito i na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a odlučio je kao u točki I. izreke ove presude.
20. O trošku upravnog spora, sud je odlučio u točki II. izreke s ukladno članku 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, ocijenivši da je tužitelj uspio u sporu, pa je sud naložio tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora za sastav tužbe prema Tbr. 27/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23) u iznosu od 1.000,00 EUR, te dva zastupanja na ročištima u iznosu od po 1.000,00 EUR prema Tbr. 27/2 Tarife, što sve uvećano za PDV iznosi 3.750,00 EUR.
21. Sud nije ocijenio opravdanim zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastava dva podneska kojima je ostao kod navoda iz tužbe te je imao mogućnost izjašnjavanja na ročištima.
U Zagrebu 9. travnja 2026.,
Sutkinja:
Sanda Jeromela
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Opunomoćeniku tužitelja putem e-komunikacije
2. tuženiku
3. U spis
