REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1654/2023-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja MĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 17. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 9. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Dopušta se preinaka povišenjem tužbenog zahtjeva kako ga je tužitelj postavio podneskom od dana 8. rujna 2025.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.749,83 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 8.740,00 eura od dana 4. ožujka 2023. do isplate,

- na iznos od 460,20 eura od dana 9. studenog 2023. do isplate,

- na iznos od 0,11 eura od dana 15. veljače 2023. do isplate,

- na iznos od 278,57 eura od dana 15. ožujka 2023. do isplate,

- na iznos od 205,45 eura od dana 15. travnja 2023. do isplate,

- na iznos od 261,16 eura od dana 15. svibnja 2023. do isplate,

- na iznos od 201,01 eura od dana 15. lipnja 2023. do isplate,

- na iznos od 201,01 eura od dana 15. srpnja 2023. do isplate,

- na iznos od 201,01 eura od dana 15. kolovoza 2023. do isplate,

- na iznos od 201,01 eura od dana 15. rujna 2023. do isplate,

i to do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.739,70 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. ožujka 2023. do isplate. IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 6.119,72 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. travnja 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

V Odbija se tuženik u cijelosti sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi kako je dana 22. listopada 2022. tužitelj stradao u prometnoj nezgodi u Zagrebu, u ulici Ružmarinka, kao vozač vozila registarske [registarska oznaka], da je za nezgodu odgovoran nepoznati hrvatski državljanin koji je vozilom registarske [registarska oznaka] oduzeo pravo prednosti prolaska vozila kojim je upravljao tužitelj i na taj način uzorkovao prometnu nezgodu. Vozilo štetnika je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika policom broj [broj police]. Nadalje, tužitelj navodi kako je predmetnoj nezgodi zadobio tjelesne ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciju uz tužbu, zbog čega mu je pružena medicinska pomoć u KBC Sestre milosrdnice. Također navodi kako mu je uslijed štetnog događaja zaostalo naruženje u predjelu desnog ramena u obliku ožiljka duljine cca 20 cm, potom da je pretrpio i frakturu desnog palca na kojem je također zaostalo naruženje u obliku oštećenog nokta. Tužitelj navodi kako su mu uslijed predmetnog štetnog događaja nastali troškovi prijevoza na liječničke preglede i fizikalne terapije, kao i da je iz priloženih računa vidljivo da su vožnje poduzimane u navedenu svrhu na dan obavljanja liječničkih pregleda i fizikalnih terapija , na ime troškova prijevoza tužitelj potražuje isplatu iznosa od 303,35 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. svibnja 2023. do isplate.

2. Nadalje, tužitelj navodi kako je zbog predmetnog štetnog događaja bio na bolovanju od 24. listopada 2022. do 3. svibnja 2023. o čemu u spis dostavlja izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad.

3. Tužitelj navodi kako se dana 3. ožujka 2023. u mirnom postupku obratio tuženiku odštetnim zahtjevom koji mu je na ime neimovinske štete i imovinske na ime tuđe pomoći i njege isplatio iznos od 10.000,00 eura, potom nesporan iznos od 728,69 eura na ime naknade neto izgubljene zarade za razdoblje od listopada 2022. do siječnja 2023. kao i nesporan iznos od 87,15 eura na ime troškova prijevoza za razdoblje od listopada 2022. do dana 16. veljače 2023.

4. Slijedom svega navedenog, tužitelj potražuje od tuženika isplatu daljnjeg iznosa od 6.075,31 eura i to iznos od 5.000,00 eura na ime povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. ožujka 2023. do isplate, iznos od 216,20 eura na ime troškova prijevoza sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. svibnja 2023. do isplate, te na ime izgubljene zarade iznos od 256,68 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. ožujka 2023. do isplate, na iznos od 183,56 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 15. travnja 2023. do isplate, na iznos od 239,27 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2023. do isplate, na iznos od 179,60 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. lipnja 2023. do isplate, sve uz naknadu troškova postupka uz pripadajuće zakonske zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

5. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak predmetnog štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost. Navodi kako je dana 28. travnja 2023. isplatio tužitelju nesporan dio naknade štete u ukupnom iznosu od 11.131,56 eura i to s osnova neimovinske štete iznos od 9.055,00 eura, s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 945,00 eura, s osnove izgubljene zarade iznos od 322,87 eura, s osnova troškova liječenja i troškova prijevoza iznos od 80,00 eura te s osnova oštećenja kacige iznos od 80,00 eura, čime smatra kako je time u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju po predmetnom štetnom događaju. Osporava zahtjev tužitelja na ime izgubljene zarade budući smatra da je gore navedenom isplatom u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju, slijedom čega predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tuženiku.

6. Nadalje, tužitelj je tijekom postupka, a nakon zaključenja prethodnog postupka (zaključen dana 4. ožujka 2024. – list 253-254 spisa) te provedenog medicinskog i financijsko-knjigovodstvenog vještačenja uredio tužbeni zahtjev podneskom od 8. rujna 2025. kojim potražuje isplatu ukupnog iznosa od 13.489,53 eura (na ime neimovinske štete za povredu prava osobnosti te za tuđu pomoć i njegu iznos od 11.480,00 eura, za troškove prijevoza iznos od 460,20 eura, za izgubljenu zaradu ukupni iznos od 1.549,63 eura) sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao u točki II. izreke, te uz naknadu troškova postupka tužitelju.

7. Sud ukazuje kako predmetno uređenje tužbenog zahtjeva predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva u smislu čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje ZPP), budući je podneskom od 8. rujna 2025. tužitelj uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje ukupni iznos od 13.489,53 eura, dok je prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživao iznos od 6.075,31 eura.

8. Tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva uređenog podneskom od 8. rujna 2025.

9. Odredbom članka 190. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 191. stavka 1. istog zakona, određeno je da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Odredbom članka 191. stavak 2. ZPP-a predviđena je iznimka takvog pravila prema kojoj bi se tužbeni zahtjev mogao preinačiti ukoliko bi tužitelj zahtijevao iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu zbog okolnosti nastalih nakon podnošenja tužbe, slijedom čega bi preinaka iznimno bila dopuštena ukoliko bi se nakon zaključenja prethodnog postupka ustanovilo postojanje činjenica koje opravdavaju takvu preinaku, a za koje stranke nisu mogle znati ranije bez svoje krivnje, primjerice da je vještak u nalazu i mišljenju ustanovio znatnije odstupanje od činjenica koje se nisu mogle utvrditi temeljem priležeće dokumentacije u spisu, primjerice smanjenje životnih aktivnosti u većem obujmu, zaostalo naruženje i slično. I u takvoj situaciji preinaka ne bi automatizmom bila dopuštena već bi valjalo provesti test razmjernosti, odnosno korisnosti pravne norme o nedopuštanju objektivne preinake tužbe u javnom interesu, kako ne bi došlo do povrede čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10).

10. Kako je u konkretnom slučaju u odnosu na naknadno utvrđenu visinu nastale neimovinske i imovinske štete, a što je utvrđeno provedenim medicinskim vještačenjem, došlo do takvog odstupanja, time su utvrđene nove činjenice gdje tužitelj preinaku nije mogao učiniti prije zaključenja prethodnog postupka, pa sud smatra kako je riječ o dopuštenoj iznimci koja bi bila opravdana po provedenom testu razmjernosti, slijedom čega je preinaka tužbenog zahtjeva dopuštena kako je to odlučeno u toč. I. izreke, a budući je evidentno kako stranka za predmetno potraživanje odnosno obujam istog nije mogla znati ranije bez svoje krivnje, odnosno vidljivo je kako je bilo potrebno provesti dokaz i medicinskim i financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po ovlaštenim sudskim vještacima, obzirom ni sud niti stranke nemaju stručna znanja da bi se navedeno utvrdilo bez navedenog vještačenja.

11. Također, sud ocjenjuje pojedine procesne situacije u parnici u cilju donošenja pravilne i zakonite odluke, pazeći na nužnost pravovremenog pružanja pravne zaštite uz što manji utrošak vremena i dužan je spriječiti one dispozicije koje su same po sebi u suprotnosti sa postojećim pravnim poretkom no i one koje su same po sebi dopuštene, ali imaju za cilj da proizvedu nedopuštene pravne posljedice, odnosno kojima stranke zloupotrebljavaju svoja procesna ovlaštenja, te je temeljem odredbe članka 190. stavaka 1. i 2. ZPP-a sud dopustio preinaku obzirom je to svrhovito za konačno rješenje odnosa među strankama, čime je odlučeno kao pod toč. I. izreke.

12. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u potvrdu MUP-a, PU Zagrebačka, I PPP Zagreb od 22. listopada 2022., medicinsku dokumentaciju tužitelja, crno-bijele fotografije sa lista 26-29, 274-275 spisa, izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad sa lista 30-38, 236-240 spisa, isplatne liste sa lista 39-59, 241-250 spisa, račune za troškove prijevoza sa lista 60-109, 124-220, 251-252 spisa, odštetni zahtjev, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke, te je proveden dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Miljenku Franiću i financijsko- knjigovodstveno vještačenje po vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

13. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim do visine kao pod toč. II. izreke.

14. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, aktivna i pasivna legitimacija, te odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja. Nije sporno i da su tuđu pomoć i njegu tužitelju pružali ukućani (stranke učinile nespornim na ročištu održanom dana 4. ožujka 2024. – list 253-254 spisa). Nadalje, među strankama nije sporno i da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju iznos od 11.131,56 eura na ime naknade štete koja je predmet ovog postupka (neimovinska šteta iznos od 9.055,00 eura, imovinska šteta za tuđu pomoć i njegu iznos od 945,00 eura, za izgubljenu zaradu iznos od 322,87 eura, za troškove liječenja i troškova prijevoza iznos od 80,00 eura te iznos od 80,00 eura na ime oštećene kacige koja nije predmet ovog postupka).

15. Među strankama je sporna uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i privremene nesposobnosti za rad tužitelja te visina predmetnog tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa, kako je to prethodno navedeno, po svim osnovama potraživanja.

16. Radi utvrđenja visine neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, te radi utvrđenja uzročno-posljedične veze između predmetnog štetnog događaja i privremene nesposobnosti za rad tužitelja i opravdanosti troškova prijevoza, sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke te dokaz medicinskim vještačenjem po dr. Miljenku Franiću.

17. Tužitelj u svom iskazu navodi kako je uslijed predmetnog štetnog događaja kao posljedica navedenih ozljeda njegova desna ruka sada duža te ista ne stoji u jednakom položaju kao i druga zdrava ruka što je golom oku jasno vidljivo. Tužitelj ističe kako (kao posljedicu navedene ozlijede) osjeća razne tegobe i to ponajprije pri spavanju zbog položaja ležanja, potom kod promjene vremenskih prilika, kada osjeća bolove mora primijeniti terapiju analgeticima, a napominje da primjenjuje kontinuirani oprez kod korištenja desne ruke ozlijeđene u predmetnom štetnom događaju te napominje da navedenom rukom može podizati teret do 5 kg, uslijed čega pazi da navedena ruka ne bude pod većim opterećenjima pa tako kao primjer navodi i korištenje javnog prijevoza kada se iz opreza koristi lijevom rukom pri pridržavanju rukohvata. Napominje kako još uvijek osjeća strah od sudjelovanja u prometu te od predmetnog štetnog događaja nikada više nije vozio motor, a napominje da su mu onemogućene i znatno smanjene sve aktivnosti kojima se bavio prije štetnog događaja i to rekreativni sport, radovi u vrtu, voćnjaku i slično. Nadalje u odnosu na nastale troškove prijevoza uslijed liječenja tužitelj ističe kako je radi odlaska kod liječnika i na fizikalne terapije koristio usluge taksija obzirom jer on i supruga nemaju automobil uz napomenu da supruga nema položen vozački ispit, a javni prijevoz nije dolazio u obzirom je tužitelj bio ozlijeđen te se morao posebno paziti za vrijeme navedenog liječenja kako ne bi došao u još gore zdravstveno stanje, a u javnom prijevozu takav oprez nije mogao osigurati. Sud je na navedenom ročištu na kojem je tužitelj dao svoj iskaz (10. ožujka 2025.) izvršio neposredni uvid u zaostalo naruženje kod tužitelja, te utvrdio kako je isto jasno vidljivo i sa udaljenosti u vidu istaknutog ožiljka koji počinje gotovo od vrha ramena pa sve do dijela ruke koji predstavlja gornji dio iznad nadlaktice desne ruke kao i da je navedeni ožiljak jasno istaknut drugom bojom različitom od okolne kože te su vidljivi šavovi na istom.

18. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao stranke obzirom je isti iskazivao životno i logično te u suglasju sa priloženom medicinskom dokumentacijom u spisu kao i sa ostalom dokumentacijom temeljem koje potražuje naknadu štete za izgubljenu zaradu i za troškove prijevoza (izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad sa lista 30-38, 236-240 spisa, isplatne liste sa lista 39-59, 241-250 spisa, račune za troškove prijevoza sa lista 60-109, 124-220, 251-252 spisa), a u konačnici i u suglasnosti sa nalazom i mišljenjem vještaka dr. Miljenka Franića kako to sud pojašnjava u nastavku ove presude.

19. Tako iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Miljenka Franića od 11. rujna 2024. proizlazi kako je dana 22. listopada 2022. tužitelj stradao u predmetnom štetnom događaju kada je zadobio sljedeće ozljede: lom kirurškog vrata i oba tuberkula desne nadlaktične kosti sa dislokacijom, lom vrška distalne falange palca desne šake, te istegnuće vratne paravertebralne muskulature. Tužitelj je u štetnom događaju zadobio opisane ozljede te je provedeno adekvatno liječenje po traumatologu, ortopedu i fizijatru. U 3 navrata je operacijski liječen i provedena je fizikalna terapija u više navrata. Nakon stabilizacije zdravstvenog stanja tužitelja zaostale su ograničene kretnje desnim ramenom koje su bolne u slabijem do težem stupnju. Zaostala je deformacija desnog ramena, sa vidljivim ožiljkom od cca 20 cm s prednje strane desnog ramena. Atrofija mekih česti desnog ramena i nadlaktice te smanjena GMS desne ruke. Zaostala je napeta i bolna vratna paravertebralna muskulatura te trapezijusi, kretnje vratne kralježnice su bolne i ograničene u slabijem stupnju. Vještak dr. Miljenko Franić navodi kako smatra da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda koje je zadobio tužitelj. Mišljenja je da se zdravstveno stanje stabiliziralo 1. prosinca 2023. obzirom na karakter ozljeda zadobivenih u štetnom događaju te priloženu medicinsku dokumentaciju. Troškovi prijevoza u svrhu liječenja su opravdani. Trajne posljedice navedenih ozljeda smanjuju opću i radnu sposobnost tužitelja za 26% i u tom će postotku morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu. Strah , tzv. primarni strah koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja bio je vrlo intenzivan i kratkotrajan. Takozvani sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta je bio prisutan 5 dana, srednjeg intenziteta 30 dana, slabijeg intenziteta 60 dana. Bol jakog intenziteta imao je 6 dana, srednje jakog intenziteta trajanja 40 dana, a manjeg intenziteta trajanja još 80 dana. Daljnji povremeni bolovi su trajne prirode i uključeni su u pojačane napore. Tuđa pomoć i njega bila je potrebna tužitelju 2 sata dnevno kroz 60 dana liječenja. U periodu od 120 dana bila je potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od 1 sat dnevno (pomoć kod održavanja osobne higijene, oblačenja, odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju, odlaska u trgovinu, kućanskih poslova). Naruženje srednjeg stupnja je zaostalo obzirom na opisane ožiljke na desnom ramenu te zdjelici uz zaostali deformitet desnog ramena.

20. Nadalje, vještak dr. Miljenko Franić dao je naknadno i dopunsko očitovanje dana 28. studenog 2024. u kojem navodi kako je privremena nesposobnost za rad od listopada 2022. do kolovoza 2023. uzročno posljedično povezana sa štetnim događajem.

21. Stranke nisu prigovarale navedenom nalazu i mišljenju vještaka niti dopunskom očitovanju istog.

22. Sud je u cijelosti prihvatio izrađeni nalaz i mišljenje vještaka dr. Miljenka Franića obzirom je isti izrađen po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u potrebnu dokumentaciju, a nalaz i mišljenje, kako prvotno izrađeno tako i dopunsko, valjano je obrazloženo, dano u suglasju sa suvremenim dostignućima medicinske znanosti. Naime, vještak je detaljno opisao ozljede koje je tužitelj zadobio nalazeći uporište za ocjenu istih u medicinskoj dokumentaciji te je na temelju nedvojbeno utvrđenih ozljeda dao ocjenu fizičkih bolova, straha, zaostalih trajnih posljedica, zaostalog naruženja te potrebom i opsegom tuđe pomoći, kao i u odnosu na uzročno- posljedičnu vezu između predmetnog štetnog događaja i privremene nesposobnosti za rad tužitelja te opravdanosti troškova prijevoza radi odlaska na liječničke preglede i fizikalne terapije, slijedom čega je predmetno vještačenje u cije losti objektivno i prihvatljivo te stranke na isto nisu isticale prigovore i primjedbe.

23. Nadalje, sud je na prijedlog tužitelja proveo i dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. radi utvrđenja visine izgubljene zarade.

24. Tako vještak Petra Blašković u svom nalazu i mišljenju od 29. srpnja 2025. navodi kako na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije izgubljena zarada tužitelja za utuženo razdoblje, temeljem prosječne neto plaće koju je tužitelj ostvarivao kod poslodavca u razdoblju od tri mjeseca koja su prethodila štetnom događaju, iznosi neto 2.278,02 eura, a u dopunskom nalazu i mišljenju od 10. prosinca 2025. vještak Petra Blašković navodi kako su dodaci uključeni u izračun s obzirom da su isti iskazani u bruto iznosu kao dio bruto plaće, a time i kao dio neto plaće tužitelja. Slijedom navedenog, izračun izgubljene zarade izvršen je temeljem neto plaća upravo kako su one iskazane na isplatnim listama , no ukoliko sud zauzme stav da Dodatak po KU HSZUZ 2011-2017 (315.00) i Dodatak za radnike iz KU 2019 (rad. iz. priv. KU) ne predstavljaju plaću, izgubljena zarada tužitelja u utuženom razdoblju od listopada 2022. do kolovoza 2023. godine iznosi 1.704,47 eura.

25. Tužitelj se očitovao na način da ostaje kod postavljenog tužbenog zahtjeva iz podneska od dana 8. rujna 2025. te se protivi korištenju pisane dopune izrađene po prigovoru tuženika iz razloga što se i sam vještak očitovao kako su dodaci uključeni u izračun obzirom su isti iskazani u bruto iznosu kao dio bruto plaće, a time i kao dio neto plaće tužitelja. Slijedom navedenoga, osnovni izračun izgubljene zarade izvršen je temeljem neto plaća upravo kako su one iskazane na isplatnim listama. Dodaci koje tužitelj ostvaruje po kolektivnom ugovoru predstavljaju sastavni dio plaće jer proizlaze iz radnog odnosa i redovito se isplaćuju uz osnovnu plaću. Prema načelu potpune naknade, izgubljena zarada se utvrđuje u visini stvarnih i redovitih primanja koje bi tužitelj ostvario da nije pretrpio štetni događaj. Tužitelj također upućuje na odredbu iz čl. 90. st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23) kojom je propisano da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću iz stavka 1. ovoga članka, koju radnik ostvaruje prema propisanim, utvrđenim ili ugovorenim osnovama odnosno mjerilima određenim posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, da isplata dodataka koji proizlaze iz kolektivnog ugovora čini dio plaće u smislu čl. 90. st. 1. i 2. Zakona o radu te se isti ne mogu tretirati kao izvanredna ili jednokratna primanja, već kao redovni dohodak iz radnog odnosa. Polazeći od načela restitutio in integrum, kod utvrđivanja izgubljene zarade mjerodavna je plaća koju bi tužitelj ostvario da je nastavio raditi, uključujući sve platne dodatke koji su po svojoj naravi redoviti i vezani uz obavljanje rada.

26. Navedeno je i stav ovog suda, čime je sud u cijelosti prihvatio prvotno izrađeni nalaz i mišljenje vještaka Petre Blašković od 29. srpnja 2025. i prema kojem je tužitelj i uredio tužbeni zahtjev iz podneska od 8. rujna 2025.

27. Slijedom svega navedenog i dokumentacije koja prileži spisu te iz provedenih dokaza, proizlazi da je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime je istom nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO).

28. Utvrđena težina povreda i okolnosti u slučaju opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu sukladno čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su u konkretnom slučaju pravo na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane i isprepletene oblike tih povreda, ukazuje se opravdanim dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete.

29. Sud je raspravljao i utvrdio činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, strah, te zaostale trajne posljedice i zaostalo naruženje budući su one u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

30. Naime, kada je riječ o dosuđenju pravične novčane naknade neimovinske štete, za istaknuti je da pravična novčana naknada nema samo kompenzacijsku već i satisfakcijsku funkciju, gdje su navedene funkcije pravične novčane naknade fokusirane na oštećenika i potrebu da se on barem približno dovede u stanje u kojem je bio prije poduzimanja štetne radnje i nastupanja njezinih štetnih posljedica.

31. Za istaknuti je kako je tužitelj nedvojbeno bio sudionikom predmetnog štetnog događaja, da je isti zadobio tjelesne ozljede pobliže opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji te da je za predmetni štetni događaj isključivo odgovoran osiguranik tuženika, kao i da su zadobivene ozljede zahtijevale od tužitelja mirovanje i primjenu adekvatnog liječenja kako bi došao u stanje u kojem je bio prije nastupanja štetnih posljedica predmetnog događaja, odnosno prije zadobivenih ozljeda, pretrpljenog straha i fizičkih bolova kao i zaostalih trajnih posljedica zaostalog naruženja.

32. Uzimajući u obzir sve navedene činjenice, a posebice vrstu ozljeda, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, pretrpljeni strah, zaostale trajne posljedice i zaostalo naruženje prema utvrđenju vještaka dr. Miljenka Franića, a čiji je nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvatio kako je to prethodno pojašnjeno, te neugodnosti koje je tužitelj trpio tijekom liječenja, kao i trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, opseg trajnih posljedica u odnosu na smanjenje životnih aktivnosti te u odnosu na zaostalo naruženje srednjeg stupnja, to sud smatra kako tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede na duševno i tjelesno zdravlje temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, u ukupnom iznosu od 17.300,00 eura umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 9.055,00 eura, dakle iznos od 8.245,00 eura pri čemu sud ukazuje kako je pri određivanju visine pravične novčane naknade uzeo u obzir i promjene u vrijednosti valute Republike Hrvatske uzrokovane inflatornim kretanjima koja su intenzivna posljednjih nekoliko godina, te se koristio i podacima Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na 2020. od posljednje promjene Orijentacijskih kriterija gdje su se troškovi života u više navrata povisili u svim segmentima, kako u Republici Hrvatskoj tako i u globalnim razmjerima. Sud ističe kako je ove okolnosti uzeo u obzir i kod odmjeravanja visine cijene sata za tuđu nestručnu pomoć, kako je to navedeno u nastavku obrazloženja.

33. Temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge troškove u vezi s time.

34. Time je sud našao osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja s osnova imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u visini od 1.440,00 eura. Prema odredbama čl. 1089. st. 2. ZOO-a tužitelj ima pravo na naknadu troškova neophodne tuđe pomoći i njege prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana bila sposobna pružiti takvu uslugu. Tužitelj ima pravo na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu i onda kada je ta pomoć pružena besplatno, što je ovdje slučaj (tužitelj nije dostavio račun ovlaštene ustanove za pružanje takvih usluga) uz naznaku da se radilo o pružanju tuđe pomoći i njege nakon liječničke obrade te otpusta kući, a po zadobivenim ozljedama.

35. Sud je prema slobodnoj ocjeni, a primjenom čl. 223. ZPP-a i čl. 10. ZPP-a, jer bi svaki drugi način utvrđivanja uzrokovao nerazmjerne troškove, a također bi postupak u ovoj pravnoj stvari bio nepotrebno produžen, imajući u vidu domicil tužitelja i cijenu radne snage koja je sposobna pružiti slične usluge, a sve bez poreznog opterećenja, utvrdio da je cijena jednog sata za pružanje pomoći i njege primjerena u iznosu od 6,00 eura.

36. Iz nalaza i mišljenja utvrđeno je kako je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 240 sati, a koju pomoć su istom pružali ukućani te se ista sastojala u pomoći pri obavljanju osobne higijene, odijevanja, hranjenja, dok je cijenu sata u visini od 6,00 eura utvrdio sud, kako je to prethodno navedeno, to tužitelju, a temeljem čl. 1089. st. 2. ZOO-a u svezi odredbe čl. 223. ZPP-a pripada pravo na iznos naknade štete za tuđu pomoć u visini od 1.440,00 eura umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 945,00 eura čime je istom dosuđen daljnji iznos od 495,00 eura kako je to odlučeno u točki II. izreke.

37. Nadalje, tužitelj je sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO-a potraživao od tuženika i naknadu troškova prijevoza radi odlaska na liječničke preglede i terapije, koju osnovanost je sud utvrdio provedenim medicinskim vještačenjem gdje je vještak dr. Miljenko Franić u svom nalazu i mišljenju od 11. rujna 2024. istaknuo kako su troškovi prijevoza u svrhu liječenja opravdani, a što je stav i ovog suda obzirom na zadobivene ozljede gdje bi korištenje javnog prijevoza moglo utjecati na pogoršanje zdravstvenog stanja (tužitelj je imao ozljedu desnog ramena vrata i palca desne šake te ostale navedene ozljede), a isti kao i njegova supruga nemaju u vlasništvu osobni automobil te su time navedeni troškovi prijevoza bili opravdani, čime je utvrđena osnovanost navedenog potraživanja dok je sud uvidom u priložene račune troškova prijevoza sa lista 60-109, 124-220, 251-252 spisa utvrdio visinu tužbenog zahtjeva u pogledu navedenih troškova i utvrdio da zatražena visina od 460,20 eura odgovara utvrđenoj visini iz priloženih računa.

38. Tužitelj je nadalje potraživao konačno postavljenim tužbenim zahtjevom i naknadu štete zbog izgubljene zarade obzirom je isti kao posljedicu iza predmetnog štetnog događaja bio privremeno nesposoban za rad, a koju osnovanost i uzročno posljedičnu vezu između zadobivenih tjelesnih ozljeda u predmetnom štetnom događaju i korištenja bolovanja je sud utvrdio provedenim medicinskim vještačenjem u kojem je vještak dr. Miljenko Franić istaknuo kako je privremena nesposobnost za rad od listopada 2022. do kolovoza 2023. uzročno posljedično povezana sa štetnim događajem.

39. Visinu predmetnog potraživanja na ime izgubljene zarade u iznosu od 1.549,63 eura sud je utvrdio provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Petri Blašković, koji je nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvatio kako je to navedeno prethodno u ovoj presudi, a sukladno čijem nalazu i mišljenju je tužitelj i postavio tužbeni zahtjev u odnosu na navedeno potraživanje kao i u odnosu na dospijeće svakog pojedinog iznosa kako to stoji u točki II. izreke.

40. Člankom 12. stavak 1. ZOOP-a, koji je lex specialis u odnosu na ZOO, određeno je da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu tog zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva: obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Odredbom čl. 12. st. 3. ZOOP-a određeno je da je odgovorni osiguratelj dužan isplatiti iznos naknade štete u roku iz st. 1. ovog članka, a u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete.

41. Nadalje, stavkom 4. istog članka ZOOP-a određeno je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 1. ovog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

42. Da bi tuženik mogao isplatiti tužitelju naknadu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć, mora mu biti poznat, kako opseg, tako i visina njegove obveze, a za to je nužno da je tuženiku dostavljena relevantna medicinska dokumentacija na temelju koje se može utvrditi u kojem opsegu je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja tužitelja te koji je opseg potrebne tuđe pomoći. Sud ukazuje kako u spisu prileži odštetni zahtjev od 14. veljače 2023. (poslan poštom te putem e-maila dana 3. ožujka 2023.), a koji primitak tuženik nije osporio tijekom postupka.

43. Sud ističe da je zaključkom sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog u Šibeniku, broj Su-IV-155/16 zaključeno da zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete teku od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguratelju, a ako takav zahtjev nije bio podnesen, onda od podnošenja tužbe, i to za onu štetu koja je u tom trenutku nastala, odnosno, koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva (tako i Rev 1056/2017-3 od 27. travnja 2021. i Rev-1721/2015 od 23. ožujka 2022.). Kako su tužitelju već u trenutku predaje odštetnog zahtjeva tuženiku bile dijagnosticirane sve tjelesne ozljede koje su ovim postupkom utvrđene i po provedenom medicinskom vještačenju kao i činjenica da je tužitelj radi zadobivenih ozljeda morao biti podvrgnut višestrukim operativnim zahvatima, to je navedena šteta svakako bila predvidiva u tom trenutku. Slijedom navedenog, obzirom na izražena mišljenja u odlukama Vrhovnog suda RH, sud ukazuje kako time tužitelj ima pravo na zatezne kamate na neimovinsku štetu od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva, kako je to tužitelj i zatražio konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, čime su iste dosuđene od 4. ožujka 2023. te je odlučeno kao u točki II. izreke.

44. Odredbom čl. 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete čime sud ukazuje kako tužitelj ima pravo na zatezne kamate na imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege od trenutka nastanka iste no kako isti kamate potražuje i od kasnijeg datuma odnosno od podnošenja odštetnog zahtjeva što je povoljnije za tuženika, to su zakonske zatezne kamate dosuđene tužitelju od 4. ožujka 2023. do isplate, čime je odlučeno kao u točki II. presude.

45. Nadalje, u odnosu na zatražene zakonske zatezne kamate na ime troškova prijevoza u iznosu od 460,20 eura, sud ukazuje kako tužitelj ima pravo na iste od dana nastanka navedenih troškova, no kako tužitelj iste potražuje u ukupnom iznosu od dana posljednjeg računa (9. studenog 2023.), a što je povoljnije za tuženika, to je sud udovoljio i tom zahtjevu tužitelja kako je to odlučeno u točki II. izreke.

46. Odredbom čl. 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete pa sud ukazuje da kada je riječ o naknadi štete zbog izgubljene zarade, a o čemu je ovdje riječ, da je visina utvrđena prema cijenama odnosno visini plaće u svakom pojedinom mjesecu i da se u tom slučaju naknada štete smatra dospjelom u trenutku kada tužitelj (oštećenik) ima pravo na isplatu (razlike) plaće u konkretnom mjesecu čime oštećeniku pripadaju kamate na izgubljenu zaradu od dospjelosti svakog pojedinog iznosa izgubljene zarade.

47. Nadalje, dospijeće zatraženih zakonskih zateznih kamata u odnosu na izgubljenu zaradu, sud je utvrdio provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Petri Blašković kako je to prethodno navedeno, čime je tužitelj iste zatražio sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a od dana nastanka svakog pojedinog iznosa kako je to sud i dosudio u točki II. izreke.

48. Kako je tužitelj postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio isplatu ukupnog iznosa od 13.489,53 eura to je sud istom kako je to prethodno pojašnjeno dosudio iznos od 10.749,83 eura i to na ime neimovinske štete iznos od 8.245,00 eura, iznos od 495,00 eura na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu , iznos od 460,20 eura na ime troškova prijevoza i iznos od 1.549,63 eura na ime izgubljene zarade kako je to odlučeno u točki II. izreke, dok je tužitelja odbio u odnosu na dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.739,70 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je to odlučeno u točki III. izreke.

49. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

50. Ovaj sud smatra da je tužitelj u pogledu osnove tužbenog zahtjeva usp io u cijelosti sa 100%, te visine tužbenog zahtjeva sa 79% (dosuđenih 10.749,63 eura stavljeno u omjer sa zatraženih 13.489,53 eura prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu x 100%), iz čega proizlazi da je gledajući i osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužitelj ukupno uspio u sporu sa 89,5% (100% uspjeha u pogledu osnove tužbenog zahtjeva + 79% uspjeha u pogledu visine tužbenog zahtjeva = 179% : 2), iz čega proizlazi da je uspjeh tuženika u ovoj parnici 10,5%. Sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a proizlazi da će sud odmjeriti trošak tužitelju prema postotku koji se dobije na način da se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela (što je u konkretnom slučaju tužitelj) odbije postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (što je u konkretnom slučaju tuženik). Dakle, kada se od uspjeha tužitelja od 89,5% oduzme uspjeh tuženika od 10,5%, dobije se 79%, prema kojem će postotku sud odmjeriti trošak tužitelja u ovoj pravnoj stvari.

51. Odluka o troškovima, temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, čl. 155. ZPP- a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika rad (Narodne novine broj 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa) te priloženim troškovnicima, sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 13.489,53 eura prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu dok je stopa zatezne kamate na trošak određena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Tužitelju je tako priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 6.119,72 eura i to na ime sastava odštetnog zahtjeva, potom tužbe prema Tbr. 7/1 te podneska od 17.1.2023., 11.10.2024., 14.3.2025. i 8.9.2025. prema Tbr. 8/1, potom za sastav podneska od 24.9.2025., 12.1.2026. prema Tbr. 8/3 za svaku radnju u iznosu od po 250,00 eura, za sastav podneska od 11.3.2024. prema Tbr. 8/4 u iznosu od 50,00 eura te za pristup odvjetnika na ročište za objavu presude prema Tbr. 9/3 u iznosu od po 100,00 eura, sve uz pripadajući PDV 25%, čemu je valjalo pridodati i trošak medicinskog i financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u ukupnom iznosu od 449,08 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,60 eura i na presudu u iznosu od 181,30 eura, sve sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 9/21, 51/23), što prema uspjehu tužitelja u sporu ukupno iznosi 6.119,72 eura, čime je odlučeno kao pod toč. IV. izreke u odnosu na trošak tužitelja i u točki V. izreke u odnosu na trošak tuženika sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a.

52. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 23.6.2025. obzirom se radi o dokazu uplate predujma troškova, a što se dokazuje uvidom u novčane obveze e - predmeta ili putem obračunskog lista računovodstva ovog suda, čime navedeni trošak nije nužan za vođenje postupka u smislu čl. 155. ZPP-a. Nadalje, 53. Odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 9. travnja 2026.

Sudac:

Violeta Veselić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz sudsku pristojbu na presudu

2. tuženiku po pun.

3. spis

U Zagrebu, dana 9. travnja 2026. godine

Viši sudski savjetnik-specijalist: Lidija Đogaš Batovanja