Poslovni broj: Us I-2266/2025-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljica pod 1) ET, OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2) BT, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje iz Klisa, Put Svetog Ante 13, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20 , uz sudjelovanje zainteresirane osobe EKLATA d.o.o., OIB: 11849965226, Split, Osječka 11, zastupane po opunomoćeniku Zoranu Ivišu, odvjetniku u Splitu, Put Supavla 1, radi izdavanja lokacijske dozvole, nakon javne i usmene rasprave zaključene 2. travnja 2026. u prisutnosti tužiteljica pod 1) i 2) i zamjenice opunomoćenika zainteresirane osobe, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 9. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljica pod 1) i 2) kojim traže poništenje rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, klasa: UP/II-350-05/23-13/2, urbroj: 531-03-25-6 od 21. srpnja 2025. i lokacijske dozvole Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostave Solin, klasa: UP/I-350-05/19-01/000009 urbroj: 2181/1-11-00-06/01-20-0021 od 17. siječnja 2020.

r i j e š i o  j e

Nalaže se tužiteljicama pod 1) i 2) da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o troškovima spora na ime naknade troškova upravnog spora isplate zainteresiranoj osobi iznos od 2.500,00 (dvije tisuće petsto) eura, dok se u preostalom dijelu, odnosno za više zatraženo zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troškova spora odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužiteljica podnesenoj 16. rujna 2025. protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, klasa: UP/II-350-05/23-13/2, urbroj: 531-03-25-6 od 21. srpnja 2025., tužiteljice u bitnom najprije reproduciraju izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navode kako je prethodno Visoki upravni sud Republike Hrvatske donio presudu poslovni broj: Usž-2850/22-5 od 18. listopada 2023. kojom su točkom I. poništena presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-335/22 od 28. ožujka 2022., točkom II. poništeno je rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Samostalnog sektora za pravne poslove, Službe za žalbe i zastupanja, klasa: UP/II- 350-05/20-02/15, urbroj: 531-09-2-20-2 od 21. svibnja 2020., te je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak, no u osporenom rješenju tuženik uglavnom ponavlja sadržaje rješenja kojima su odbijane njihove prethodne žalbe, da bi na kraju zaključio kako cijeni pobijanu lokacijsku dozvolu zakonitom i pravilnom, čijim donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljica. Tuženik u obrazloženju citira navedenu presudu Visokog upravnog suda počevši od točke 8. do točke 13., dok točku 7. presude preskače u kojoj je navedeno kako ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je pobijanom presudom prvostupanjskog suda i rješenjem tuženika povrijeđeno pravo na strani tužiteljica, no tuženik niti jednom riječju ne spominje niti se osvrće na ovu točku obrazloženju rješenja. Ovakav postupak drže kao potpuno ignoriranje suda i presude, pa na kraju i njih kao građanki ove države na koje se ovo rješenje odnosi. Ignoriranje činjenice zadiranja u nečije pravo vlasništva znači da je povrijeđeno načelo zakonitosti, nije poštivan Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, čl. 1. st. 3., te Ustav RH čl. 3. Pobijana lokacijska dozvola nikako ne može biti zakonita jer se temelji na nezakonitom članku akta tj. članku 8. Prostornog plana općine [adresa] iz 2017., čiju su zakonitost osporavali pred Visokim upravnim sudom i prije pokretanja prvostupanjskog spora. Visoki upravni sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Usoz-28/20 od 24. siječnja 2022. ocijenio je nezakonitom te ukinuo dio odredbe čl. 8 koji glasi „uz obveznu pisanu suglasnost Općine Klis". lako u Prostornom planu Općine [adresa] postoji čl. 7 (prilog) kojim su regulirani parametri za sve vrste gradnje pa tako i za ugostiteljsko-turističke građevine u što spada i hotel (po kojem se bez problema mogla izdati lokacijska dozvola), postoji potreba da se doda članak 8. ČI. 8. reguliraju se parametri gradnje samo jedne građevine tj. baš ovog hotela, zaista jedinstven slučaj da se za jednu građevinu u prostornom planu donosi poseban članak. U proceduri donošenja PPU što su pronašle na stranicama Općine Klis u prostorno-planskoj dokumentaciji 2017. sudjelovao je u javnoj raspravi sam investitor za ovaj hotel s primjedbama, koje su prihvaćene (u prilogu). Iz primjedbe se može zaključiti da je bio upoznat i s nekim prostornim planom iz 2015. koji nije nigdje objavljen. Članak 8. u Prostornom planu 2017. dodan je s ciljem ostvarenja interesa privatnog investitora za gradnju hotela. Da bi se udovoljilo veličini građevine kako je investitor zamislio, a zbog lokacije i ograničenosti veličine čestice, donesena je odredba o gradnji na granici čestice i uz pisanu suglasnost općine [adresa]. U ovom Prostornom planu za bilo koju vrstu gradnje od poljske kućice pa na dalje određena je udaljenost od granice sa susjednom česticom od 4 m, a manju udaljenost uvjetuje pisanom suglasnošću susjeda, jedino u slučaju gradnje ovog hotela općina određuje da se može graditi na granici čestice. To je diskriminacija njih u odnosu na sve stanovnike općine [adresa]. Općina odlučuje da se ne mora poštivati udaljenost i uzima sebi za pravo da raspolaže njihovim vlasničkim pravima. Očito je da je i ovom slučaju bila potrebna suglasnost, jer da nije potrebna ne bi je ni uvjetovali, ali ne općine [adresa], kako su sami sebi odredili. Ovom odredbom su ih htjeli isključiti iz postupka izdavanja lokacijske dozvole, općina je prisvojila njihovo pravo kao vlasnica susjedne nekretnine. Javnim pozivom obaviještene su o uvidu u spis i to im je omogućeno, ali koja je svrha kad im se oduzima pravo oko izjašnjavanja u pogledu gradnje na granici s njihovom česticom. SDŽ, Upravni odjel za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Solin prihvaća suglasnost koju je izdala općina [adresa] iz koje nije vidljivo ni na kojoj čestici će se graditi, a niti se navodi čestica 4430/1 na čijoj granici se može graditi bez poštivanja udaljenosti, pa mogu reći da ova suglasnost nije pravno valjana, a po Zakonu o prostornom uređenju Općina Klis niti nema svojstvo stranke u postupku izdavanja lokacijske dozvole. Ne može Općina Klis potpisati suglasnost za gradnju na granici čestice, čije su suvlasnice, niti ovom niti bilo kojem investitoru. Općina Klis nije vlasnik ni suvlasnik njihove čestice, niti ima ikakva vlasnička prava nad njihovom česticom. Ovim postupkom značilo bi da se općina [adresa] priznaje vlasnikom njihove čestice. U cijelom dosadašnjem postupku nisu dobili odgovor na temelju kojeg zakona općina ima pravo odlučiti da se samo u jednom jedinom slučaju građevina može graditi bez poštivanja udaljenosti od granice čestice tj. na samoj granici građevinske čestice. U svim rješenjima kojim su odbijene njihove žalbe poziva se na čl. 8. Prostornog plana općine [adresa]. Prostorni plan je podzakonski akt i sve odredbe bi trebale biti u skladu sa zakonima temeljem kojih su donesene, ili je možda čl. 8. napisan kao posebni zakon. Ne samo što su povrijeđena njihova vlasnička prava, ovakvom gradnjom bila bi ugrožena sigurnost i stabilnost njihove stare višestoljetne kuće, a i sigurnost njihovog življenja u njoj. Čestica 4430/1 k. o. [katastarska općina] čije su suvlasnice je vrlo uska, u zemljišnim knjigama se vodi kao „avlija", a ujedno je jedini pristup nekretninama svih suvlasnika. Najdužom stranom položena je samo uz njihovu nekretninu, nijednog drugog suvlasnika, njihove nekretnine su na vrhu čestice, zato su one najviše ugrožene jer je njihova nekretnina najbliže planiranom hotelu. Po kojem to zakonu na udaljenosti od 2-3 metra od kuće u kojoj žive može biti sagrađena građevina od 3 kata i potkrovlja sa 50 smještajnih jedinica od kojih će barem polovica imati vanjski prostor u obliku lođa i bazen na krovu na pročelju prema njihovoj kući i dvorištu. Teren je takav da i suteren u odnosu na njihovu kuću ima visinu kata i sigurno će imati prozore. Prizemlje i dvorište njihove kuće je ispod razine čestice koja graniči s česticom investitora, ukopano je u zemlji. Hoće li strepiti izaći u vlastito dvorište da im s visine od preko 20 metara nešto ne doleti u glavu. Ugrožava se njihova sigurnost i privatnost, ne poštuju se pravila zaštite od širenja požara na tako maloj udaljenosti, zaštita od potresa. Nijedan zakon ni pravilnik se ne poštuje. Tvrde, ono isto što su iznosile i u primjedbama prilikom uvida u spis da je visina hotela veća od dopuštene čl. 8. PPU [adresa] jer prilikom mjerenja kao polazišna točka nije uzeta najniža kota uređenog terena uz građevinu. Odgovoreno je da je uvidom u idejni projekt utvrđeno da je visina vijenca udaljena od najniže točke uređenog terena uz građevinu u skladu s odredbama plana i iznosi 20 m, bez argumenata. Kao da se hotel gradi na livadi, a pad terena na čestici iznosi približno 9 metara, što su vidjele i u idejnom projektu. U idejnom projektu navedena je visina - 9,10 metara do prizemlja i +12,70 metara od prizemlja do potkrovlja. Znaju da to ne može biti tako jer pročelje sa strane javnog puta s kojim graniči je +9,10 m do prizemlja (a ne -) i +12,70 m do potkrovlja. Teren je takav da su suteren, podrum (1) i podrum (2) s te strane pročelja potpuno iznad površine zemlje, s druge dvije djelomično, a samo s jedne strane su potpuno ukopani u zemlji. Žive tu i znaju kako teren izgleda. Privatne čestice investitora iznose ukupno 335 m2, a ostalo su čestice ili dijelovi čestica državne imovine. Je li je veličina novoformirane čestice određena lokacijskom dozvolom 2020. godine 1122 m2, postavljaju pitanje budući da na stranici općine [adresa]

- općinskog vijeća postoji poziv i zapisnik 19. sjednice od 28. studenoga 2022. (prilog) gdje investitor tvrtka „Eklata" traži promjenu kulture za čest. 6338/1 zbog mogućeg dijela otkupa iste radi okrupnjivanja novoformirane čestice, što je i prihvaćeno. Što se tiče primjedbi koje su isticale u prethodnim žalbama vezano za Zakon o zaštiti i očuvanja kulturnih dobara, navode da na stranicama općine [adresa] u prostorno planskoj dokumentaciji, još uvijek stoji mišljenje Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Splitu (u prilogu), da li je prihvaćeno ili ne, ne može se zaključiti. Po Zakonu o zaštiti kulturnih dobara dokument prostornog uređenja može se donijeti samo uz prethodnu suglasnost nadležnog tijela kojim se potvrđuje da je sukladan konzervatorskoj podlozi ili utvrđenom sustavu mjera zaštite. Konzervatorski odjel u Splitu tvrdi da im Prostorni plan 2017. općine [adresa] nije dostavljen, da li je ili nije, svakako PPU je donesen. U ovom postupku od početka puno truda je uloženo u dokazivanje da neke čestice obuhvaćene lokacijskom dozvolom nisu pod zaštitom i da nemaju svojstvo kulturnog dobra, pa je priložena i potvrda Konzervatorskog odjela kojom se to dokazuje. Međutim, na Geoportalu kulturnih dobara, koji predstavlja središnje mjesto pristupa o nepokretnim kulturnim dobrima u nadležnosti Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, za čestice 4434/6 i 6338/1 koje su obuhvaćene lokacijskom dozvolom za novoformiranu česticu stoji: Rezultati pretrage na katastarskoj čestici [adresa], Titula: Tvrđava [adresa], Tip: Pojedinačna kulturna baština, Status Zaštite: Zaštićeno kulturno dobro. Rezultati pretrage na katastarskoj čestici [adresa], Titula: Tvrđava Klis, Tip: Pojedinačna kulturna baština, Status Zaštite: Zaštićeno kulturno dobro. U prostornom planu općine [adresa] čl. 22. je posvećen zaštiti kulturno povijesnih cjelina i lokaliteta, a ne primjenjuje se. Činjenica je da Konzervatorski odjel u Splitu, a i općina [adresa] pod čijom upravom je Tvrđava Klis od 2018. štite gradnju nove građevine u neposrednoj blizini tvrđave, a ne tvrđavu [adresa]. Slijedom izloženog, tužiteljice su tužbenim zahtjevom predložile sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsku lokacijsku dozvolu.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljica.

3.Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu, u bitnom navodi kako se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao u cijelosti neosnovanima. Prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo su svojim rješenjima odlučno činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdili te na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili materijalno pravo. Drugostupanjsko tijelo, ovdje tuženik je u cijelosti postupilo po uputi Visokog upravnog suda RH iz presude od 18. listopada 2023. kojom je predmet vraćen na ponovni postupak, te je tuženik detaljno obrazložio sve one odlučne stvari na koje je uputio Visoki upravni sud RH u svojoj poništavajućoj odluci. Dakle, tuženik je uzimajući u obzir stajalište VUS-a odlučio o osnovanosti žalbe tužiteljica, te je predmetnu žalbu odbio. U provedenom postupku je utvrđeno da iz lokacijske dozvole proizlazi da je idejni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s odredbom članka 8. PPU Općine [adresa], pa je navode tužiteljica da se istim krše odredbe Zakona o gradnji i drugih propisa, otklonio kao u cijelosti neosnovane. Tuženik je izričito naveo da prigovor tužiteljica u odnosu na odredbu članka 8. PPU Općine [adresa], ne može cijeniti iz razloga što je odredbom članka 122. stavaka 4. Zakona o prostornom uređenju propisano da se akt za provedbu prostornog plana izdaje u skladu s prostornim planom koji važi na dan podnošenja zahtjeva za njegovo izdavanje, odnosno u skladu sa prostornim planom koji važi na dan izdavanja akta za provedbu prostornog plana, ako to podnositelj zahtjeva zatraži. Tuženik je nadalje točno i detaljno objasnio da pozivanje tužiteljica na odredbu članka 19. Zakona o gradnji (Narodne novine br. 153/13, 20/17, 39/19), a koji je stupio na snagu 25. travnja 2019. ne može primijeniti jer je predmetni zahtjev podnesen 29. ožujka 2019., naglašavajući da je člankom 19. Zakona o gradnji (Narodne novine br. 153/13, 20/17) koji je važio na dan podnošenja zahtjeva dopušteno odstupanje u odnosu na glavni projekt sukladno pravilima struke, ako se time ne utječe na ispunjavanje temeljnih zahtjeva za građevinu i ne mijenja usklađenost građevine sa utvrđenim lokacijskim uvjetima. Tuženik se detaljno osvrnuo i na navod tužiteljica u odnosu na suglasnost Općine Klis od 28. svibnja 2019., da u istoj neovlaštena osoba u ime Općine Klis daje suglasnost, navodeći da je Općinski načelnik MT, dao punomoć HT da potpiše suglasnost u predmetu. Tuženik je odgovorio i na navode tužiteljica da je Općina Klis cestu i javno dobro u općoj uporabi planirala uknjižiti kao svoje vlasništvo i pod svoje upravljanje, dala suglasnost privatnom investitoru da otuđuje i raspolaže javnim dobrom, navodeći da je je rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela u Splitu upisana zabilježba odbijenog prijedloga predlagateljice Općine Klis. Nastavno na navedeno, tuženik ukazuje da se lokacijskom dozvolom samo cijeni mogućnost planiranog zahvata u prostoru s osnova prostornog plana te se istom ne odobrava gradnja, a uvjeti određeni lokacijskom dozvolom predstavljaju lokacijske uvjete u postupku ishođenja akata za građenje, prema odredbama Zakona o gradnji te dodatno ističe da je odrednom članka 125. stavak 1. točka 5. Zakona o prostornom uređenju propisano da se lokacijska dozvola izdaje i u slučaju da nisu riješeni imovinsko pravni odnosi. Tuženik nadalje u rješenju kojeg pobijaju tužiteljice konstatira da je podnositelj priložio dokumentaciju propisanu temeljem odredbi zakona 127. i 128. Zakona o prostornom uređenju. Tuženik se posebno osvrnuo na žalbene navode tužiteljica i obrazloženje presude Visokog upravnog suda RH od 18. listopada 2023. glede sudjelovanja nadležnog konzervatorskog ureda, s čim u vezi zainteresirana osoba reproducira obrazloženje osporenog rješenja. Tuženik se također detaljno osvrnuo i na dopis Ministarstva kulture, Konzervatorskog odjela u Splitu, od 10. prosinca 2019., te je elaborirao kako predmetni dopis ne predstavlja posebne uvjete u smislu odredbi ZPU-a, što je razvidno iz samog dopisa u kojem je navedeno “predmetne čestice nisu zaštićene temeljem Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara“, te nadalje naveo da Konzervatorski odjel „ne sudjeluje u postupku ishođenja lokacijske i građevinske dozvole“. Nadalje, tuženik podvlači da stručno mišljenje konzervatorskog odjela nije obvezujuće, a niti je konzervatorski odjel donio rješenje kojim se odbija utvrđivanje posebnih uvjeta. Također, sve i da se navedeni dopis može podvesti pod posebne uvjete, isti su sukladno odredbi čl. 136. st. 2. i 3. ZPU-a utvrđeni izvan propisanog roka, što je tuženik u pobijanom rješenju također detaljno elaborirao. Zaključno, u odnosu na navode iz tužbe gdje tužiteljice problematiziraju pitanje po kojem se to zakonu na udaljenost od 2-3 metra u kući u kojoj se živi može biti sagrađena građevina od 3 kata, zainteresirana osoba ističe kako je člankom 7. Prostornog plana definirana gradnja svih vrsta objekata (tako i ugostiteljsko-turističkih - st. 14. čl. 7.) unutar građevinskih područja naselja, dok članak 8. Prostornog plana definira gradnju hotela i sl. turističkih sadržaja u centru naselja Klis. Predmetni članak 8. Prostornog plana se, dakle, odnosi na prostor centra naselja te definira mogućnosti gradnje hotela u centru i pobliže definira uvjete gradnje. Idejnim projektom je definiran objekt hotela sukladno svim parametrima iz članka 8. Prostornog plana Općine [adresa], što tužiteljice i ne spore, uključujući propisani položaj objekta unutar građevinske čestice i udaljenosti istog od granica građevinske čestice. Dakle, nedvojbeno se u konkretnom slučaju primjenjuje članak 8. Prostornog plana, koji je pravilno primijenjen od strane prvostupanjskog tijela, a ne članak 7. Prostornog plana na koji se tužiteljice pozivaju, s obzirom da se zemljište nalazi u centru naselja Klis u pogledu veličine i položaja građevine na građevnoj čestici. Udaljenost od građevinskog pravca, ako je propisana, odnosno od međe se definira prostorno planskom dokumentacijom lokalne samouprave - u ovom slučaju Prostornim planom Općine [adresa]. Dakle, sukladno Prostornom planu Općine [adresa] i odredbama iz čl. 8 citiranog Prostornog plana, ne postoji uvjet obveznog građevinskog pravca, a udaljenost građevine od ruba građevinske čestice se može planirati i na samoj granici građevinske čestice, što je propisano člankom 8. stavkom 7. Prostornog plana i zbog čega je Općina Klis i dala suglasnost. Naime, članak 8. stavak 7. PPU-a [adresa] propisuje da se udaljenost građevina od ruba građevinske čestice ne mora striktno primjenjivati, odnosno građevina se može planirati i na samoj granici građevinske čestice uz obveznu pisanu suglasnost Općine Klis. Sukladno tome, u idejnom projektu položaj građevine je u skladu sa navedenom odredbom prostornog plana budući je zainteresirana strana priložila suglasnost Općine Klis od 28. svibnja 2019. da se građevina može planirati i na samoj granici građevinske čestice. Slijedom iznesenog, zainteresirana osoba predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljica te im naložiti nadoknaditi trošak upravnog spra zainteresiranoj osobi.

4.U sporu je održana rasprava 2. travnja 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupile tužiteljice pod 1) i 2) i zamjenica opunomoćenika zainteresirane osobe, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

5.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika i prvostupanjske lokacijske dozvole.

9.Naime, prvostupanjskom lokacijskom dozvolom Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostave Solin, klasa: UP/I-350-05/19-01/000009 urbroj: 2181/1-11-00-06/01-20-0021 od 17. siječnja 2020. utvrđuju se lokacijski uvjeti za provedbu sljedećeg zahvata u prostoru: građenje građevine, katnosti Po2+Po1+Su+Pr+3+Pk ugostiteljsko-turističke namjene, 2.b skupine - hotel koji se sastoji od 50 smještajnih jedinica s pratećim sadržajima - građenje građevine infrastrukturne namjene energetskog sustava, 2.b skupine - trafostanica (zgrada bez opreme) na novoformiranoj građevnoj čestici oznake k.č.z. 4429 κ.ο. [adresa] koja se oblikuje od k.č.z. *469, 4430/2, 4429, i dijelova k.č.z. 6338/1, 4431/1, 6337/1, 4434/6 i 4432/2 sve k. o. [katastarska općina] u površini od 1122 m² te se određuju lokacijski uvjeti definirani priloženom projektnom dokumentacijom koja je sastavni dio lokacijske dozvole, u bitnom iz razloga što je prvostupanjsko tijelo zaključilo da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za izdavanje takvog akta, slijedom čega je lokacijska dozvola izdana pozivom na odredbu članka 115. st. 1. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", 153/13, 65/17 i 114/18).

10.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, klasa: UP/II-350-05/23-13/2, urbroj: 531-03-25-6 od 21. srpnja 2025., a koje je doneseno u izvršenju presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, posl.br.: Usž-2850/22-5, od 18. listopada 2023., postupajući po žalbi tužiteljica iz ovog spora njihova žalba je odbijena, čime je potvrđena naprijed citirana prvostupanjska lokacijska dozvola, to u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo tijelo prvog stupnja u svom aktu, odnosno što je i tuženik smatrao da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za izdavanjem takvog akta, slijedom čega je tuženik isti ocijenio pravilnim i zakonitim.

11.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske pretpostavke za izdavanje predmetne lokacijske dozvole, posebice s aspekta usklađenosti planiranog zahvata s mjerodavnom prostorno planskom dokumentacijom, u svezi s čim je li činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i potom na isto pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, ujedno spornim se ukazuje i je li tuženik u ponovnom postupku postupio sukladno uputi iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, posl.br.: Usž-2850/22-5, od 18. listopada 2023., u čijem izvršenju je akt tuženika donesen, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenih akata tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti.

12.Odredbom članka 146. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", 153/13, 65/17 i 114/18) propisano je da se lokacijska dozvola izdaje nakon što je u provedenom postupku utvrđeno da: 1. je uz zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole priložena propisana dokumentacija, 2. je idejni projekt izrađen u skladu s prostornim planom, 3. su utvrđeni svi posebni uvjeti, 4. je donesen urbanistički plan uređenja, ako se dozvola izdaje na području za koje je ovim Zakonom propisana obveza njegova donošenja, 5. je vlasnik građevinskog zemljišta ispunio svoju dužnost iz članka 171. ovoga Zakona, ako takva dužnost postoji.

Stavkom 4. istog članka propisano je da se lokacijska dozvola za građenje nove zgrade izdaje nakon što je u provedenom postupku utvrđeno da: 1. su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka, 2. da postoji mogućnost priključenja građevne čestice, odnosno zgrade na prometnu površinu ili da je izdana građevinska dozvola za građenje prometne površine, 3. da postoji mogućnost priključenja zgrade na javni sustav odvodnje otpadnih voda, ako prostornim planom nije omogućeno priključenje na vlastiti sustav odvodnje i 4. da postoji mogućnost priključenja zgrade na niskonaponsku električnu mrežu ili da ima autonomni sustav opskrbom električnom energijom, ako se radi o zgradi u kojoj je projektirano korištenje iste.

13.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužiteljica iz ovog spora izjavljenoj protiv prvostupanjske lokacijske dozvole istu odbio, ovo stoga što je i ovaj sud stajališta kako su u predmetnoj upravnoj stvari bile ispunjene sve zakonske pretpostavke da bi se zahtjevu zainteresirane osobe za izdavanje lokacijske dozvole moglo udovoljiti, slijedom čega je prvostupanjsko tijelo pravilno postupio kada je izdalo takav akt, kao i tuženik kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužiteljica izjavljenu protiv istog, pa stoga sud osporene akte kako tuženika, tako i prvostupanjskog tijela cijeni u cijelosti pravilnima i zakonitima, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljica.

14.Sud nalazi potrebnim prije svega navesti kako iz podataka spisa upravnog tijela dostavljenom od strane tuženika uz odgovor na tužbu proizlazi kako je tuženik svojim prethodnim rješenjem KLASA: UP/II-350-05/20-02/15, URBROJ: 531-09-2-20- 2, od 21. svibnja 2020. odbio žalbu tužiteljica podnesenu protiv iste prvostupanjske lokacijske dozvole, protiv kojeg su tužiteljice pokrenuli upravni spor u kojem je ovaj sud presudom posl.br.: Us l-335/2022-20 od 28. ožujka 2022. odbio tužbeni zahtjev tužiteljica za poništavanjem citiranog rješenja tuženika, protiv koje presude su tužiteljice izjavile žalbu, nakon čega je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br.: Usž-2850/22-5, od 18. listopada 2023. točkom I. poništena prvostupanjska presuda ovog suda, dok je točkom II. poništeno rješenje tuženika i predmet mu je vraćen na ponovno odlučivanje. Visoki upravni sud RH u citiranoj presudi u bitnom je naveo kako iz podataka spisa proizlazi da su predmetnom lokacijskom dozvolom utvrđeni lokacijski uvjeti za gradnju građevine-hotela na novoformiranoj kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema idejnim projektima izrađenim od strane ovlaštenih osoba, a koja čestica se prema kartografskom prikazu Prostornog plana uređenja Općine [adresa] („Službeni vjesnik Općine Klis broj 4/00, 2/09, 5/17 i 8/17, u daljnjem tekstu Plana) nalazi u zoni izrađenog dijela naselja unutar arheološkog područja i unutar obuhvata obvezne izrade konzervatorskog elaborata, te unutar obuhvata ekološke mreže NATURA 2000. Sukladno dostavljenom izvatku iz zemljišne knjige kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (od kojih se formira kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) su temeljem rješenja Zavoda za zaštitu spomenika kulture Split zaštićene kao spomenik kulture, te su temeljem rješenja Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela Split od 18. siječnja 2007. stavljene pod preventivnu zaštitu arheološki lokalitet i tvrđava [adresa]. U tijeku postupka prvostupanjsko tijelo je zatražilo posebne uvjete Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Splitu, koje je dana 10. siječnja 2019. donijelo mišljenje u kojem je navelo da predmetne čestice nisu zaštićene temeljem Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, te izrazilo stručno mišljenje prema kojem je zbog planirane gradnje hotela u neposrednoj blizini zaštićenog kulturnog dobra Republike Hrvatske tvrđave [adresa], na lokaciji koja je odredbama Plana zaštićena ruralna cjelina, zbog izuzetne vrijednosti tvrđave [adresa], te postojeće matrice naselja Klis, kao i predviđenih tlocrta i oblika planirane građevine, idejno rješenje građevine predimenzionirano, te da bi svojim tlocrtnim i visinskim gabaritima građevina trebala biti manja i pravilnijeg tlocrta. Također je ukazalo da Konzervatorskom odjelu nije dostavljena Odluka o izmjeni i dopuni prostornog plana iz 2017. zbog čega na istu nije izdana suglasnost. Prvostupanjsko upravno tijelo ocjenjuje da Konzervatorski odjel na poziv tog tijela nije postupio u skladu s odredbom članka 135. stavka 2. Zakona o prostornom uređenju jer nije utvrdilo posebne uvjete niti odbilo zahtjev za utvrđenje posebnih uvjeta, zbog čega smatra da posebnih uvjeta nema i da to tijelo nije niti trebalo sudjelovati u postupku izdavanja lokacijske dozvole, koje stajalište je potvrdio tuženik. Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je zakonitost rješenja tuženika uz obrazloženje kako su upravna tijela u provedenom postupku pravilno utvrdila da su za izdavanje predmetne lokacijske dozvole ispunjene sve pretpostavke propisane odredbom članka 146. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine" broj 153/13, 65/17, i 114/18), odnosno da je idejni projekt u skladu s Planom, da je zahtjevu priložena sva propisana dokumentacija, te da su utvrđeni svi posebni uvjeti. Iz sadržaja obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da prvostupanjski sud ocjenjuje neosnovanim prigovore tužiteljica u pogledu izdavanja posebnih uvjeta Konzervatorskog odjela, jer spisu predmeta prileže potvrda Ministarstva kulture i medija prema kojoj predmetne čestice od kojih se formira građevinska čestica na kojoj je planirana gradnja nisu u režimu zaštite temeljem Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnog dobra, kao i očitovanje nadležnog tijela da za predmetni zahvat nije potrebno provesti postupak procjene utjecaja zahvata na ekološku mrežu. Međutim, Visoki upravni sud RH ne nalazi pravilnim zaključak prvostupanjskog suda i tuženika, s obzirom da se u postupku donošenja lokacijske dozvole ocjenjuje usklađenost predviđenog zahvata s lokacijskim uvjetima, te se utvrđuju svi posebni uvjeti. Imajući u vidu naprijed navedeno ovaj Sud ne može otkloniti prigovore tužiteljica prema kojima Konzervatorski odjel po pozivu prvostupanjskog tijela nije utvrdio posebne uvjete. Ovo stoga što iz dostavljenog očitovanja Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Splitu od 10. siječnja 2019. proizlazi da je to tijelo unatoč tome što je navelo da predmetne čestice nisu zaštićene temeljem Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, donijelo stručno mišljenje u pogledu planiranog zahvata. U prilog tome da je to tijelo trebalo sudjelovati u postupku ide i činjenica da je prema obrazloženju iz presude ovog Suda poslovni broj Usoz-28/20 od 24. siječnja 2022., kojom je povodom zahtjeva tužiteljica ocjenjivana zakonitost Odluke o donošenju izmjena i dopuna Prostornog plana uređenja Općine [adresa] ("Službeni vjesnik Općine Klis", broj 5/17.), Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske na poziv Suda dopisom od 26. travnja 2021. obavijestilo da je vezano za Prostorni plan Općine [adresa] izdalo posebne uvjete dana 22. travnja 2014.

15.Potom, u izvršenju citirane presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske tuženik donosi osporeno rješenje od 21. srpnja 2025. kojim ponovno odbija žalbu tužiteljica podnesenu protiv prvostupanjske lokacijske dozvole. Tuženik u obrazloženju osporenog rješenja navodi kako je o predmetnom zahtjevu zainteresirane osobe odlučeno na temelju Prostornog plana uređenja općine [adresa] ("Službeni vjesnik Općine Klis", broj 4/00, 2/09, 5/17, 8/17 - pročišćeni tekst - u daljnjem tekstu: PPU Općine [adresa]), prema kojem se predmetna građevna čestica prema kartografskom prikazu "Korištenje i namjena prostora" nalazi u zoni izgrađeni dio naselja, prema kartografskom prikazu 3.a. "Uvjeti korištenja i zaštite prostora, uvjeti korištenja" nalazi unutar arheološkog područja i unutar obuhvata obvezne izrade konzervatorskog elaborata, dok se prema kartografskom prikazu 3.b. "Uvjeti korištenja i zaštite prostora, područja primjene posebnih mjera uređenja i zaštite" nalazi unutar područja ekološke mreže NATURA 2000, te iz pobijane lokacijske dozvole proizlazi da je idejni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu sa odredbom članka 8. PPU Općine [adresa]. Stoga tuženik u odnosu na navode tužiteljica u kojima navode da se planirana nezakonita gradnja jer se istom krše odredbe Ustava RH, Zakona o gradnji, odredbe prostornog plana županije kao plana višeg reda u odnosu na PPU Općine [adresa] te i samog PPU Općine [adresa], te druge prigovore dane u tom pravcu otklanja kao neosnovane. Naime, tužiteljice da su iste prigovore isticale i tijekom prvostupanjskog postupka, a razloge za njihovo otklanjanje prvostupanjsko tijelo pravilno je ocijenilo u obrazloženju pobijane lokacijske dozvole, a koje razloge prihvaća i tuženik pozivom na članak 120. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku. S tim u vezi, tuženik ukazuje da je prvostupanjsko tijelo u konkretnom slučaju pravilno primijenilo odredbu članka 8. PPU Općine [adresa] kako je to obrazloženo u pobijanoj lokacijskoj dozvoli, te prigovore tužiteljica usmjerene na nezakonitost članka 8. PPU Općine [adresa] tuženik da ne može cijeniti. Naime, odredbom članka 122. stavka 4. Zakona o prostornom uređenju propisano je da se akt za provedbu prostornog plana izdaje u skladu s prostornim planom koji važi na dan podnošenja zahtjeva za njegovo izdavanje, odnosno u skladu s prostornim planom koji važi na dan izdavanja akta za provedbu prostornog plana ako to podnositelj zahtjeva zatraži. U konkretnom slučaju prostorni plan koji ima u vidu citirana odredba članka 122. stavka 4. Zakona o prostornom uređenju je Prostorni plan uređenja Općine [adresa] ("Službeni vjesnik Općine Klis", broj 4/00, 2/09, 5/17, 8/17 - pročišćeni tekst). U odnosu na pozivanje tužiteljica vezno za odredbu članka 19. Zakona o gradnji, tuženik ukazuje da iz navoda tužiteljica proizlazi da se iste pozivaju na odredbu članka 19. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13, 20/17 i 39/19), a koji je stupio na snagu 25. travnja 2019., dok je predmetni zahtjev podnesen 29. ožujka 2019. S tim u vezi tuženik ukazuje da je člankom 19. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13, 20/17) propisano da je prilikom građenja građevine dopušteno odstupanje u odnosu na glavni projekt sukladno pravilima struke ako se time ne utječe na ispunjavanje temeljnih zahtjeva za građevinu i ne mijenja usklađenost građevine s utvrđenim lokacijskim uvjetima, dok je odredbom člana 106. Zakona o gradnji propisano da se građenju građevine može pristupiti samo na temelju građevinske dozvole.

16.Nadalje, u obrazloženju osporenog rješenja, a u odnosu na navod tužiteljica vezano za suglasnost Općine Klis od 28. svibnja 2019. da u istoj neovlaštena osoba HT dopisom Klasa: 021-05/19-01/01 od 28. svibnja 2019. u ime Općine Klis daje suglasnost, dok po Zakonu i Statutu općine [adresa], općinu zastupa načelnik, tuženik ukazuje da je suglasnost, klasa: 021-05/19-01/01, urbroj: 2180/03-01/19-987 od 28. svibnja 2019. potpisna od strane pročelnika Jedinstvenog upravnog odjela općine Klis, načelnika HT temeljem punomoći, klasa: 021-05/18-01/01, urbroj:

2180/03-01/18-2102 od 17. prosinca 2018. potpisana od strane Općinskog načelnika FT. Iz citirane punomoći proizlazi da se opunomoćuje HT da potpiše suglasnost u predmetu društva EKLATA d.o.o. za planiranju građevinu na granici građevne čestice. Nadalje, u odnosu na navode tužiteljica da općina koja je cestu i javno dobro u općoj uporabi planirala uknjižiti kao svoje vlasništvo i pod svoje upravljanje, daje suglasnost privatnom investitoru da otuđuje i raspolaže javnim dobrom u općom uporabi, tuženik ukazuje da je iz z. k. ul. br.: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da rješenjem Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Solin, posl. br.: Z- 35597/2018 upisana zabilježba odbijenog prijedloga, predlagateljice Općine Klis, kojim predlaže upis nerazvrstane ceste na čest. zem. [katastarska čestica]/ I (put površine 1437 m2, anagrafske oznake Put Svetog Ante) upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i uknjižbe iste kao javno dobro u općoj uporabi kao neotuđivo vlasništvo Općine [adresa], za cijelo, pod upravom Općine Klis. Također, tuženik ukazuje da se lokacijskom dozvolom cijeni mogućnost planiranog zahvata u prostoru s osnova prostornog plana, te se istom ne odobrava gradnja, a uvjeti određeni lokacijskom dozvolom predstavljaju lokacijske uvjete u postupku ishođenja akta za građenje prema odredbama Zakona o gradnji. Osim navedenog, tuženik ukazuje da je odredbom članka 125. stavka 1. točke 5. Zakona o prostornom uređenju propisano da se lokacijska dozvola izdaje, između ostalih, i u slučaju da nisu riješeni imovinsko pravni odnosi. Međutim, u postupku izdavanja građevinske dozvole podnositelj zahtjeva dužan je dokazati pravni interes za izdavanje iste, te u tom pravcu priložiti dokaz u smislu članka 109. Zakona o gradnji.

17.Potom, tuženik navodi kako je pregledom podataka spisa predmeta, utvrđeno da je podnositelj zahtjeva u spis priložio dokumentaciju propisanu odredbama čl. 127. i 129. Zakona o prostornom uređenju. Također, u postupku koji je prethodio izdavanju lokacijske dozvole pozvane su stranke u postupku na uvid u spis predmeta kako to propisuje odredba članka 142. ZPU-a. Pregledom podataka spisa predmeta i projektne dokumentacije također je utvrđeno kako su utvrđeni svi propisani posebni uvjeti. U odnosu na žalbene navode tužiteljica i obrazloženje presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, posl.br.: Usž-2850/22-5, od 18. listopada 2023. a glede sudjelovanja nadležnog konzervatorskog ureda u predmetnom postupku, te s time u svezi utvrđivanja posebnih uvjeta tuženik ističe da je odredbom čl. 3. st. 1. toč. 28. Zakona o prostornom uređenju (dalje: ZPU) propisano da su posebni uvjeti oni uvjeti za provedbu zahvata u prostoru koje u slučaju propisanom posebnim propisom u svrhu provedbe tog propisa javnopravno tijelo utvrđuje na način propisan ovim Zakonom, osim uvjeta koji se utvrđuju u postupku procjene utjecaja zahvata na okoliš i u postupku ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu. Način utvrđivanja posebnih uvjeta propisan je u bitnome odredbama čl. 135. i 136. Tako je odredbom čl. 135. ZPU-a propisano: (1) U svrhu izrade idejnog projekta za provedbu zahvata u prostoru za koji se izdaje lokacijska dozvola javnopravno tijelo određeno posebnim propisom po zahtjevu zainteresirane osobe utvrđuje posebne uvjete u slučaju u kojem je to propisano posebnim propisom. (2) U zahtjevu za utvrđivanje posebnih uvjeta navode se podaci koji su u smislu posebnog propisa potrebni za utvrđivanje posebnih uvjeta ili se uz zahtjev, ako je to potrebno, prilaže opis i grafički prikaz namjeravanog zahvata u prostoru koji sadrži, odnosno prikazuje podatke koji su u smislu posebnog propisa potrebni za utvrđivanje posebnih uvjeta. (3) Javnopravno tijelo dužno je na zahtjev zainteresirane osobe utvrditi posebne uvjete ili zahtjev za njihovo utvrđivanje rješenjem odbiti u roku od petnaest dana od dana primitka urednog zahtjeva. (4) Javnopravno tijelo od zainteresirane osobe ne može u svrhu utvrđivanja posebnih uvjeta tražiti plaćanje predujma troškova, odnosno troškova utvrđivanja posebnih uvjeta niti dostavu, odnosno izradu drugih dokumenata ili elaborata, osim opisa i grafičkog prikaza namjeravanog zahvata u prostoru iz stavka 2. ovoga članka. Odredbom čl. 136. ZPU-a propisano je: (1) Upravno tijelo, odnosno Ministarstvo u svrhu utvrđivanja posebnih uvjeta koji na zahtjev zainteresirane osobe nisu utvrđeni do pokretanja postupka za izdavanje lokacijske dozvole u roku od osam dana od dana primitka zahtjeva za izdavanje lokacijske dozvole poziva javnopravno tijelo da iste utvrdi. (2) Javnopravno tijelo dužno je posebne uvjete iz stavka 1. ovoga članka utvrditi ili rješenjem odbiti njihovo utvrđivanje te uvjete, odnosno rješenje dostaviti zainteresiranoj osobi upravnom tijelu, odnosno Ministarstvu u roku od petnaest dana od dana primitka poziva upravnog tijela, odnosno Ministarstva. (3) Smatra se da posebnih uvjeta nema, odnosno da se građevina može priključiti na infrastrukturu, ako javnopravno tijelo u roku iz stavka 2. ovoga članka upravnom tijelu, odnosno Ministarstvu ne dostavi posebne uvjete ili rješenje kojim se odbija utvrđivanje posebnih uvjeta. (4) Stavci 1., 2. i 3. ovoga članka ne odnose se na slučaj u kojemu je u tijeku postupak povodom žalbe zainteresirane osobe protiv rješenja kojim se odbija zahtjev za utvrđivanje posebnih uvjeta, odnosno postupak povodom prigovora zainteresirane osobe protiv utvrđenih posebnih uvjeta, u kojem se slučaju zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole odbija.

18.Tuženik nadalje u svom aktu navodi kako uzimajući u obzir naprijed citirane odredbe ZPU-a i podatke spisa predmeta prvenstveno valja istaknuti kako je upravo ZPU-om propisano da se na temelju tog Zakona utvrđuju posebni uvjeti, kao što je i propisano postupanje javnopravnih tijela prilikom utvrđivanja posebnih uvjeta te posljedica ako se isti ne utvrde u zakonom propisanom roku ili se u istome roku ne donese rješenje o njihovoj obustavi. U pogledu spornog dopisa Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Splitu, klasa: 612-08/18- 01/3270, urbroj: 532-04-02-15/14-19-4 od 10. prosinca 2019., tuženik primarno ističe kako navedeni dopis ne predstavlja posebne uvjete u smislu gore navedenih odredbi ZPU-a, što je iz samog dopisa vidljivo s obzirom da u istome stoji: "predmetne čestice nisu zaštićene temeljem Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Stoga ovaj Odjel ne sudjeluje u postupku ishođenja lokacijske i građevinske dozvole.". Nadalje, u odnosu na dio navedenog dopisa u kojem isto javno pravno tijelo ponavlja svoje stručno mišljenje u pogledu gabarita i oblikovanja planirane građevine, tuženik ističe kako isti da bi obvezivao podnositelje zahtjeva da s istim usklade idejni projekt mora biti sadržano kroz posebne uvjete nadležnog konzervatorskog odjela, a koji posebni uvjeti nisu u konkretnom slučaju izdani za planirani zahvat (kako je gore obrazloženo i proizlazi i iz samog dopisa konzervatora), a niti je nadležni konzervatorski odjel donio rješenje kojim se odbija utvrđivanje posebnih uvjeta. Stoga stručno mišljenje konzervatora za zahvat u kojima to javnopravno tijelo ne sudjeluje i ne utvrđuje posebne uvjete ne samo da nije obvezujuće, već se isto preklapa sa ključnom stvari koja se utvrđuje u postupku izdavanja lokacijske dozvole, a to je je li izrađeni idejni projekt izrađen u skladu s prostornim planom. U tom pravcu tuženik ističe kako planirani zahvat mora biti u skladu s primjenjivim prostornim planom, a ne stručnim mišljenjem nadležnog konzervatorskog odjela u predmetu u kojem isto tijelo ne sudjeluje u postupku izdavanja građevinske i lokacijske dozvole, odnosno izvan zakonom propisanog okvira za utvrđivanje posebnih uvjeta. Također, primjedba da nadležnom konzervatorskom odjelu nisu dostavljene Izmjene i dopune prostornog plana općine [adresa] iz 2017. godine, te da na iste nisu dali potrebna mišljenja ni suglasnost, nije od utjecaja na vođenje ovog postupka niti je utvrđivanje zakonitosti donošenja dokumenta prostornog uređenja u nadležnosti ovog upravnog tijela, a sve kako je to pravilno obrazložilo prvostupanjsko tijelo u lokacijskoj dozvoli.

19.Konačno, tuženik u osporenom rješenju zaključno navodi kako sve i da se navedeni dopis konzervatora može podvesti pod posebne uvjete, isti su sukladno odredbi čl. 136. st. 2. i 3. ZPU-a, utvrđeni izvan propisanog roka. Naime, prvostupanjsko tijelo je sukladno odredbi čl. 136. st. 1. ZPU-a dopisom od 22. studenog 2019. pozvalo nadležni konzervatorski odjel da utvrdi posebne uvjete za planirani zahvat ili da donese rješenje kojim se odbija zahtjev za njihovo utvrđivanje. Na povratnici koja prileže navedenom dopisu nije otisnut datum kada je nadležni konzervatorski odjel zaprimio navedeni dopis, međutim vidljiv je datum otisnut na poštanskom pečatu kada je povratnica vraćena pošiljatelju, a to je 29. studenog 2019. Na poštanskoj omotnici koja prileže uz gore navedeni dopis nadležnog konzervatorskog odjela od 10. prosinca 2019., vidljivo je kako je isti predan pružatelju poštanskih usluga 24. prosinca 2019., dakle izvan propisanog roka. Stoga bi se sukladno odredbi čl. 136. st. 3. ZPU-a imalo smatrati kako posebnih uvjeta nema. Slijedom naprijed navedenih utvrđenja, tuženik cijeni lokacijsku dozvolu zakonitom i pravilnom, te da njenim donošenjem nije povrijeđen zakona štetu tužiteljica, dok preostali žalbeni navodi tužiteljica nisu od utjecaja na mogućnost donošenja drugačijeg rješenja u ovoj upravnoj stvari, pa uslijed izloženog na temelju odredbe članka 116. toč. 1. Zakona o općem upravnom postupku tuženik osporenim rješenjem odbija žalbu tužiteljica, a protiv kojeg su tužiteljice pokrenule predmetni upravni spor.

20.Također, prije samog obrazlaganja neosnovanosti tužbenih prigovora tužiteljica, sud nalazi potrebnim navesti kako primjećuje da su tužbeni prigovori tužiteljica koje iznose u ovom sporu, zapravo u bitnom identični onima koje su tužiteljice iznosile najprije u postupku pred prvostupanjskim tijelom, a potom i u žalbenom postupku, odnosno u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog akta, pa kako su po stajalištu ovog suda prvostupanjsko tijelo i tuženik u obrazloženjima osporenih rješenja pravilno otklonili sve relevantne prigovore tužiteljica, s kojim obrazloženjima je u cijelosti suglasan i ovaj sud, to pak znači kako sud smatra da su akt tuženika, kao i akt prvostupanjskog tijela u cijelosti pravilni i zakoniti, čijim donošenjem nije došlo do povrede zakona na štetu tužiteljica.

21.Nadalje, za navesti je kako tužiteljice u tužbi neutemeljeno navode da tuženik u obrazloženju svog rješenja nije otklonio sve njihove žalbene prigovore, to pak stoga što ovaj sud zaključuje upravo suprotno, odnosno da je tuženik pravilno otklonio sve bitne i relevantne žalbene prigovore, s tim da tužiteljice zanemaruju odredbu čl. 120. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) kojom je propisano da u obrazloženju drugostupanjskog rješenja ocijenit će se i svi navodi žalbe, a ako je već prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svojeg rješenja pravilno ocijenilo navode koji se u žalbi iznose, drugostupanjsko tijelo može se pozvati na razloge prvostupanjskog rješenja, a na koji način je tuženik u konkretnom slučaju i postupio, kod kojeg nedvojbenog stanja stari je potpuno jasno da nije došlo do povrede zakona na štetu tužiteljica. S tim u vezi dodatno je za navesti kako prema ustaljenoj upravno sudskoj praksi Visokog upravnog suda RH, a koju prihvaća i ovaj prvostupanjski upravni sud, tuženik nije obvezan odgovoriti na svaki navod tužitelja, osobito jer se isti zapravo ponavljaju ili se uopće ne odnose na predmet spora, slijedom čega je tuženik opseg obrazlaganja osporavane odluke uskladio s okolnostima konkretnog slučaja i prirodom upravne stvari te je obrazložio sve relevantne prigovore u obrazloženju osporenog rješenja, što je u skladu sa stajalištem Visokog upravnog suda RH izraženom u većem broju odluka tog suda, pa tako primjerice i u presudi poslovni br.: Usž-3170/2022-2, prema kojem obveza obrazlaganja odluka se ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirode stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, a na koji način je tuženik u konkretnom slučaju prema shvaćanju ovog suda i postupio, s čim u vezi sud dodatno zaključuje i da je tuženik u cijelosti postupio u skladu s uputom iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, posl.br.: Usž-2850/22-5, od 18. listopada 2023., a u čijem izvršenju je akt tuženika i donesen.

22.Glede tužbenih prigovora u kojima tužiteljice ističu neusklađenost planiranog zahvata u prostoru u odnosu na mjerodavnu prostorno plansku dokumentaciju, za istaknuti je kako su tužiteljice identične prigovore isticale i u postupku pred prvostupanjskim tijelom, koje pak prigovore je prvostupanjsko tijelo pravilno otklonilo u obrazloženju lokacijske dozvole, kao i tuženi u obrazloženju osporenog rješenja, s čim u vezi je za nadodati kako je također neosnovan prigovor tužiteljica u kojem posebice apostrofiraju odredbu čl. 8. PPU Općine [adresa] koja po njihovom mišljenju u konkretnom slučaju nije pravilno primijenjena, to pak stoga što je i po stajalištu ovog suda citirana odredba pravilno primijenjena i to upravo iz razloga koji su obrazloženi u prvostupanjskoj lokacijskoj dozvoli, dok su prigovori usmjereni na nezakonitost same odredbe članka 8. PPU Općine [adresa] bespredmetni, to pak stoga što predmet ovog spora nije, niti može biti ocjena zakonitosti PPU Općine [adresa] kao općeg upravnog akta, jer je takvo što u isključivoj nadležnosti Visokog upravnog suda RH, dok je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti pojedinačnih upravnih akata i to osporenog rješenja tuženika od 21. srpnja 2025. i prvostupanjske lokacijske dozvole od 17. siječnja 2020. Ujedno, s prethodnim u vezi za nadodati je kako je citirana odredba bila predmetom ocjene zakonitosti pred za to nadležnim Visokim upravnim sudom RH koji je svojom presudom poslovni broj: Usoz-28/20-16 od 24. siječnja 2022. ukinuo odredbu članka 8. Odluke o donošenju Izmjena i dopuna Prostornog plana uređenja općine [adresa] („Službeni vjesnik Općine Klis“ br. 5/17), ali isključivo u dijelu koji se odnosi na novi članak 8. stavak 7., a koji dio glasi:“ uz obveznu pisanu suglasnost Općine Klis“, što znači da je u preostalom dijelu ova odredba u cijelosti ostala neizmijenjana, odnosno da ju je navedeni sud ocijenio zakonitom.

23.Što se pak tiče prigovora koji se odnose na sudjelovanje nadležnog konzervatorskog ureda u predmetnom postupku, te s tim u vezi utvrđivanje posebnih uvjeta za kazati je kako je odredbom čl. 3. st. 1. toč. 28. Zakona o prostornom uređenju propisano da su posebni uvjeti oni uvjeti za provedbu zahvata u prostoru koje u slučaju propisanom posebnim propisom u svrhu provedbe tog propisa javnopravno tijelo utvrđuje na način propisan ovim Zakonom, osim uvjeta koji se utvrđuju u postupku procjene utjecaja zahvata na okoliš i u postupku ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu, s tim da je način utvrđivanja posebnih uvjeta propisan u bitnome naprijed citiranim odredbama čl. 135. i 136. istog Zakona, pa uzimajući u obzir citirane odredbe ZPU-a i podatke spisa predmeta za naglasiti je kako je upravo ZPU-om propisano da se na temelju tog Zakona utvrđuju posebni uvjeti, kao što je i propisano postupanje javnopravnih tijela prilikom utvrđivanja posebnih uvjeta te posljedica ako se isti ne utvrde u zakonom propisanom roku ili se u istome roku ne donese rješenje o njihovoj obustavi. Stoga, glede samog spornog dopisa Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Splitu, klasa: 612-08/18-01/3270, urbroj: 532-04-02-15/14-19-4 od 10. prosinca 2019., za kazati je kako navedeni dopis ni po mišljenju ovog suda ne predstavlja posebne uvjete u smislu citiranih odredbi ZPU- a, što je pak vidljivo i iz samog dopisa s obzirom da se u istom navodi: "predmetne čestice nisu zaštićene temeljem Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Stoga ovaj Odjel ne sudjeluje u postupku ishođenja lokacijske i građevinske dozvole.". Ujedno, u odnosu na dio navedenog dopisa u kojem isto javno pravno tijelo ponavlja svoje stručno mišljenje u pogledu gabarita i oblikovanja planirane građevine, za istaknuti je kako isti da bi obvezivao podnositelje zahtjeva da s istim usklade idejni projekt mora biti sadržan kroz posebne uvjete nadležnog konzervatorskog odjela, a koji posebni uvjeti nisu u konkretnom slučaju izdani za planirani zahvat (što proizlazi i iz samog dopisa konzervatora), s tim da je od važnosti i činjenica da nadležni konzervatorski nije donio rješenje kojim se odbija utvrđivanje posebnih uvjeta.

24.Uslijed prethodno obrazloženog, stručno mišljenje konzervatora za zahvat u kojima to javnopravno tijelo ne sudjeluje i ne utvrđuje posebne uvjete ne samo da nije obvezujuće, već se isto preklapa i sa ključnom stvari koja se utvrđuje u postupku izdavanja lokacijske dozvole, a to je okolnost je li izrađeni idejni projekt izrađen u skladu s prostornim planom, te je u tom pravcu za navesti kako planirani zahvat mora biti u skladu s primjenjivim prostornim planom, a ne stručnim mišljenjem nadležnog konzervatorskog odjela u predmetu u kojem to tijelo ne sudjeluje u postupku izdavanja građevinske i lokacijske dozvole, odnosno izvan zakonom propisanog okvira za utvrđivanje posebnih uvjeta. Isto tako, niti primjedba da nadležnom konzervatorskom odjelu nisu dostavljene Izmjene i dopune prostornog plana općine [adresa] iz 2017., te da na iste nisu dali potrebna mišljenja ni suglasnost, nije, niti može biti od utjecaja na konkretnu upravnu stvar s obzirom da u nadležnosti upravnih tijela, kao niti u nadležnosti ovog suda nije utvrđivanje zakonitosti donošenja dokumenta prostornog uređenja, a što su pravilno obrazložili prvostupanjsko tijelo u lokacijskoj dozvoli, kao i tuženik u osporenom rješenja, s čijim obrazloženjima je u cijelosti suglasan i ovaj sud. Konačno, za nadodati je kako je ovaj sud suglasan i sa stajalištem tuženika iz obrazloženja osporenog rješenja u pogledu toga da ako bi se navedeni dopis konzervatora i podveo pod posebne uvjete, tada bi isti također bili suprotni odredbi čl. 136. st. 2. i 3. ZPU-a, jer bi bili utvrđeni izvan propisanog roka i to upravo iz razloga koje je tuženik obrazložio u svom aktom, a s kojim obrazloženjem je suglasan i ovaj sud.

25.Zaključno, sud nalazi potrebnim navesti i kako se lokacijskom dozvolom isključivo utvrđuju način i uvjeti pod kojima se određeni zahvat u prostoru može izvesti s osnova važeće prostorno planske dokumentacije i posebnih propisa koji se tiču konkretnog zahvata u prostoru te se izdavanjem iste ne stječe pravo građenja građevine niti se utječe na vlasničke odnose koji se rješavaju u posebnim postupcima (postupci izvlaštenja, odnosno građevinske dozvole), a u kojima stranke sudjeluju upravo radi zaštite svojih vlasničkih prava, slijedom čega imajući u vidu da su u predmetnoj upravnoj stvari bili ispunjeni svi zakonom propisani uvjeti za izdavanje tražene lokacijske dozvole, svi ostali tužbeni navodi tužiteljica ne utječu na drugačije rješavanje ove upravne stvari pa sud stoga akte čija ocjena zakonitosti je predmet ovog upravnog spora cijeni u cijelosti pravilnima i zakonitima.

26.Naposljetku, vezano za ostala pitanja koje tužiteljice problematiziraju u tužbi, za nadodati je kako stranke u postupku izdavanja lokacijske dozvole mogu imati primjedbe na projektiranje predmetnog zahvata i projektno rješenje, ali iste nedvojbeno ne mogu imati odlučan utjecaj na planirani zahvat budući je isti neupitno izrađen sukladno mjerodavnoj prostorno planskoj dokumentaciji kao i sukladno pravilima struke. Stoga, okolnost protivljenja planiranom zahvatu osobe koja ima status stranke u postupku izdavanja lokacije dozvole nije, niti može biti zapreka izdavanju traženog akta, to iz razloga što suglasnost susjeda međašnika nije uvjet propisan za izdavanje lokacijske dozvole već se susjedi međašnici kao stranke u postupku izjašnjavaju u pogledu traženog zahvata u odnosu na mogućnosti koje propisuje postojeća prostorno planska dokumentacija, dok se lokacijska dozvola izdaje kada su ispunjene propisane pretpostavke, a nakon što nadležno tijelo koje izdaje lokacijsku dozvolu u smislu odredbe čl. 141. st. 3. Zakona o prostornom uređenju stranki, prije izdavanja takvog akta pruži mogućnost uvida u spis predmeta radi izjašnjenja, na koji način je tijelo prvog stupnja u konkretnoj upravnoj stvari i postupilo, dok protivljenje bilo koje stranke, pa tako i tužiteljica iz ovog spora u postupku izdavanju lokacijske dozvole nije od utjecaja na zakonitost takvog akta, odnosno ne predstavlja smetnju njegovom izdavanju, već se ista izdaje ukoliko nadležno tijelo utvrdi da su ispunjeni svi uvjeti propisani prethodno citiranom odredbom članka 146. st. 1. citiranog Zakona, kao što je to bilo i u konkretnom slučaju. Ujedno je za nadodati i kako se u upravnom postupku izdavanja lokacijske dozvole ne odlučuje o imovinsko pravnim odnosima pa se navodi tužiteljica u vidu eventualnog zadiranja u njihovo pravo vlasništva, ukazuju u cijelosti bespredmetnima.

27.Slijedom iznijetog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti prvostupanjskom lokacijskom dozvolom nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljica, pa kako tužiteljice u ovom sporu ne iznose pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njihove tužbe.

28.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega je zakonito kako osporeno rješenje tuženika, tako i prvostupanjska lokacijska dozvola, uslijed čega tužbeni prigovori tužiteljica nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

29.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanih rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljica kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

30.Naposljetku, s obzirom na uspjeh zainteresirane osobe u ovom sporu, trebalo joj je djelomično priznati zahtijevanu naknadu troškova u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23) i to za sastav odgovora na tužbu od 25. ožujka 2026., te za pristup na raspravu 2. travnja 2026. u iznosu od po 500 bodova (Tbr. 27. st. 1. t. 2.), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54.), daje iznos od 2.000,00 eura, i što uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46.) ukupno iznosi 2.500,00 eura, koji iznos je zainteresiranoj osobi i obistinjen, međutim u preostalom dijelu, odnosno u odnosu na zahtjev za naknadom troškova spora koji se odnose na sastav odgovora na tužbu, zastupanja na ročištima 18. ožujka 2022. i 28. ožujka 2022, te za sastav odgovora na žalbu u sporu koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem: Us I-335/2022, takav zahtjev valjalo je odbiti, to pak stoga što se navedeni troškovi ne odnose na predmetni spor, već se odnose na troškove spora koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem: Us I-335/2022, a koji je pravomoćno okončan donošenjem pravomoćne presude od strane Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, kojom je točkom I. poništena presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-335/22 od 28. ožujka 2022., točkom II. poništeno je rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Samostalnog sektora za pravne poslove, Službe za žalbe i zastupanja, klasa: UP/II-350-05/20-02/15, urbroj: 531-09-2-20-2 od 21. svibnja 2020. te je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak, točkom III. naloženo je tuženiku da nadoknadi tužiteljicama troškove upravnog spora u iznosu od 2.177,46 EUR-a/16.406,25 kn u roku od 15 dana od dana dostave ove presude, te je točkom IV. odbijen zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška žalbenog dijela upravnog spora, slijedom čega je nedvojbeno da se radi o pravomoćno okončanom sporu, pa je zahtjev za naknadom troškova koji se odnose na naznačeni pravomoćno okončani spor u cijelosti neosnovan, uslijed čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Splitu, 9. travnja 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljicama pod 1) i 2) ET i BT, obje iz Klisa, Put Svetog

Ante 13, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz zapisnik od 2. travnja 2026., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- opunomoćeniku zainteresirane osobe Zoranu Ivišu, odvjetniku u Splitu, Put

Supavla 1, uz zapisnik o objavi,

- u spis.