Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pr-35/2023-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužiteljice RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Damiru Rudešu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Damir Rudeš, Marijo Rođak i Hrvoje Kalauz, Zagreb, protiv tuženika Nastavni zavod za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije, Osijek, Drinska 8, OIB:46854859465, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 26. veljače 2026. u nazočnosti tužiteljice i tadašnjeg punomoćnika tuženika Filipa Glavaša, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Glavaš & Partneri, Osijek, uz javnu objavu dana 9. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan u cijelosti, koji glasi:

"I/ Nalaže se tuženiku, NASTAVNI ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO OSJEČKO-BARANJSKE ŽUPANIJE (OIB:46854859465) iz Osijeka, Drinska 8, da tužiteljici, VAVIDEC DANICI (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], isplati iznos od 12.802,69 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

• 521,02 EUR od 15.08.2018.g., pa do isplate,

• 491,69 EUR od 15.09.2018.g., pa do isplate.

• 481,86 EUR od 15.10.2018.g., pa do isplate,

• 487,69 EUR od 15.11.2018.g., pa do isplate,

• 505,26 EUR od 15.12.2018.g., pa do isplate,

• 523,74 EUR od 15.01.2019.g., pa do isplate,

• 513,35 EUR od 15.02.2019.g., pa do isplate,

• 426,04 EUR od 15.03.2019.g., pa do isplate,

• 409,71 EUR od 15.04.2019.g., pa do isplate,

• 521,93 EUR od 15.05.2019.g., pa do isplate,

• 526,94 EUR od 15.06.2019.g., pa do isplate,

• 546,38 EUR od 15.07.2019.g., pa do isplate,

• 537,29 EUR od 15.08.2019.g., pa do isplate,

• 517,69 EUR od 15.09.2019.g., pa do isplate,

• 572,17 EUR od 15.10.2019.g., pa do isplate,

• 563,31 EUR od 15.11.2019.g., pa do isplate,

• 600,67 EUR od 15.12.2019.g., pa do isplate,

• 556,90 EUR od 15.01.2020.g., pa do isplate,

• 596,77 EUR od 15.02.2020.g., pa do isplate,

• 576,31 EUR od 15.03.2020.g., pa do isplate,

• 570,56 EUR od 15.04.2020.g., pa do isplate,

• 572,45 EUR od 15.05.2020.g., pa do isplate,

• 578,11 EUR od 15.06.2020.g., pa do isplate,

• 604,86 EUR od 15.07.2020.g., pa do isplate, i to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

II/ Nalaže se tuženiku, NASTAVNI ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO OSJEČKO-BARANJSKE ŽUPANIJE (OIB:46854859465) iz Osijeka, Drinska 8, da tužiteljici, VAVIDEC DANICI (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], naknadi troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate i to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljici RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Nastavni zavod za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije, Osijek, Drinska 8, OIB:46854859465, podmiri prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.937,50 eura (tisućudevetstotridesetsedameurapedesetcenti) sa zateznom kamatom tekućom od dana 9. travnja 2026. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška na ime sudskih pristojbi po odmjeri suda, s pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika dana 11. travnja 2023. podnijela tužbu s tužbenim zahtjevom radi isplate iznosa od 12.764,33 eura, a koji nakon preinake tužbe glasi kao pod I. izreke, koju obrazlaže navodeći da je između tuženika, kao poslodavca, i nje kao radnice, dana 14.06.2021. sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme temeljem kojeg radnica obavlja poslove voditelja odsjeka za sterilizaciju u organizacijskoj jedinici Služba za mikrobiologiju opisane pod točkom IV/10 Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta kod tuženika. Gore navedenim Ugovorom o radu nastavljen je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između stranaka dana 26.02.2014. sa Dodatkom Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 11.11.2014. Ugovorom o radu od 26.02.2014. predviđeno je da će radnica za poslodavca obavljati poslove zdravstvenog radnika u javnom zdravstvu-zdravstveno laboratorijski tehničar u Službi za mikrobiologiju opisane pod točkom IV/9 Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta poslodavca. Dodatkom Ugovora o radu od 11.11.2014. izmijenjen je opis poslova radnice na način da je predviđeno da radnica obavlja poslove zdravstvenog djelatnika u javnom zdravstvu-inženjer medicinskolaboratorijske dijagnostike u Službi za mikrobiologiju opisane pod točkom IV/8 Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta poslodavca, sukladno zvanju radnika. Dana 29.06.2018. završila je Sveučilišni diplomski studij medicinsko laboratorijske dijagnostike na Medicinskom fakultetu u Osijeku, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku i stekla je akademski naziv magistra laboratorijske dijagnostike (Visoka stručna sprema). Zakon o zdravstvenoj zaštiti u čl. 155. st. 2. propisuje tko se smatra zdravstvenim djelatnikom i propisuje da se zdravstveni radnici obrazuju na medicinskom, dentalnom ili farmaceutsko-biokemijskom fakultetu te drugom visokom učilištu koje izvodi studijski program za zdravstveno zanimanje, kao i na učilištu te srednjim strukovnim školama koje imaju rješenje nadležnog Ministarstva o odobrenju za izvođenje pojedinog nastavnog plana i programa obrazovanja/strukovnog kurikuluma koji je razvrstan u obrazovni sektor u području zdravstva. Člankom 168. st. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti propisano je da zdravstveni radnici stječu stručnu kvalifikaciju završetkom obrazovanja. Iz naprijed navedenog je razvidno da je zdravstveni radnik sa visokom stručnom spremom (VSS) i stečenom stručnom kvalifikacijom. Tuženik, u smislu čl. 128. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ima status zdravstvenog zavoda (zavod za javno zdravstvo jedinica područne-regionalne samouprave). U čl. 6. Zakona o plaćama u javnim službama je propisano da se, ovisno o stručnoj spremi, radna mjesta službenika i namještenika utvrđuju kao radna mjesta I vrste (opći uvjet visoka stručna sprema), II vrste (opći uvjet viša stručna sprema), III vrste (opći uvjet srednja stručna sprema) i IV vrste (opći uvjet niža stručna sprema ili osnovna škola). Na temelju članka 6. st. 2. i članka 7.st.1. Zakona o plaćama u javnim službama Vlada RH je donijela Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (NN broj 25/13.........26/2023). U članku 2.točka c)-radna mjesta I vrste točka 5.podtočka d) naprijed navedene Uredbe propisano da zdravstveni djelatnik u zdravstvenom zavodu ima koeficijent plaće 1,659. S obzirom na činjenicu da je zdravstveni djelatnik u zdravstvenom zavodu ima pravo na koeficijent plaće 1,659., ali joj je tuženik isplaćivao u utuženom razdoblju plaću po koeficijentu 1,164 koji nije predviđen za zdravstvene djelatnike u zdravstvenim zavodima. Od dana stjecanja akademskog magistra laboratorijske dijagnostike (29.06.2018.) do lipnja 2020. tuženik joj je isplaćivao plaću s koeficijentom 1,164, a ukupna razlika neisplaćenih plaća za razdoblje od srpnja 2018. do lipnja 2020. iznosi 96.172,85 kn ili 12.764,33 EUR. Tuženik joj je isplaćivao plaću u razdoblju od 04. do 09. u mjesecu za protekli mjesec, pa stoga od tuženika potražuje isplatu razlike plaće sa zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos od 10-og u sljedećem mjesecu za prethodni mjesec, pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 17. svibnja 2023. tuženik osporava osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtijeva u cijelosti, ističe prigovor zastare, prigovor nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije, navodeći da je tužiteljici ispravno obračunavao plaću temeljem svih zakonskih propisa i internih akata. Nije sporno da tužiteljica i tuženik imaju zaključen Ugovor o radu, no tuženik izričito osporava da je tužiteljici u utuženom vremenskom razdoblju pripadalo pravo na isplatu plaću po koeficijentu 1,659. Naime, s tužiteljicom je u vremenskom razdoblju koje je obuhvaćeno tužbenim zahtjevom, zaključio Ugovor za obavljanje poslova na radnom mjestu zdravstvenog djelatnika u javnom zdravstvu-inženjer medicinsko-laboratorijske dijagnostike u Službi za mikrobiologiju. Točkom IV/8 Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta predviđeno je kako je za navedeno radno mjesto kao poseban uvjet potreban završeni preddiplomski sveučilišni studij/stručni studij medicinsko-laboratorijske dijagnostike kao i odobrenje za samostalan rad. Nadalje, čl. 58 i čl. 59 Zakona o djelatnostima u zdravstvu propisano je da za djelatnost medicinske – laboratorijske djelatnosti, dakle upravo one djelatnosti za koju je s radnicom zaključen Ugovor o radu, postoje samo dvije razine obrazovanja i to: zdravstveno-laboratorijski tehničar (srednja stručna sprema) i stručni I-stupnik medicinsko-laboratorijske djelatnosti (viša stručna sprema). Također, čl. 6 Zakona o plaćama u javnim službama određeno je da se radna mjesta službenika i namještenika utvrđuju kao radna mjesta II vrste za koja je opći uvjet viša stručna sprema, dok je Uredbom (NN 9/14) za radna mjesta II vrste određen koeficijent od 1,164. Dakle, za radno mjesto za koje je zaključen predmetni ugovor o radu je sukladno Pravilniku o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta potrebna viša stručna sprema – a temeljem kojeg uvjeta je s tužiteljicom i zaključen Ugovor o radu za obavljanje ugovorenih poslova. Činjenica da je tužiteljica dana 29. lipnja 2018. stekla akademski naziv magistre laboratorijske dijagnostike, odnosno visoku stručnu spremu, je u cijelosti bespredmetna za ovu pranu stvar budući je tuženik s tužiteljicom zaključio Ugovor o radu za poslove koje obavlja sa višom stručnom spremom. Pojašnjava kako nije uputio tužiteljicu na daljnje školovanje već je tužiteljica samostalno završila visoku stručnu spremu slijedom čega poslodavac nema obavezu tužiteljici dodjeljivati Ugovor za obavljanje poslova s visokom stručnom spremom (VSS) i s novim povećanim koeficijentom. Radnik ne može zahtijevati priznavanje VSS za koju se sam školovao i sam financirao, a niti je radnica zaposlena na radnom mjestu čiji je uvjet VSS sprema. Radnik ne može očekivati povećanje koeficijenta niti raspored na novo radno mjesto samo iz razloga dodatnog školovanja, a na koje ga poslodavac nije uputio niti ima potrebu za takvim kadrom. Njeno sadašnje radno mjesto ne zahtjeva takve stručne kvalifikacije. Da je tomu tako proizlazi iz podataka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranja za tužiteljicu iz kojih je razvidno kako je potrebna stručna sprema za obavljanje VŠS (v. tč. 20 obrasca). Tuženik je u obvezi pridržavati se odredbi Zakona o djelatnostima u zdravstvu, Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta kao i samog Ugovora o radu iz kojih nesporno proizlazi kako je s tužiteljicom zaključen Ugovor o radu za obavljanje poslova na temelju VŠS. Nadalje, tužiteljica je tuženiku kao poseban uvjet za rad dostavila Odobrenja za samostalan rad (licencu) izdana od Hrvatske komore zdravstvenih radnika i to odobrenje od 20. listopada 2014. za vremensko razdoblje od 20. listopada 2014. do 19. srpnja 2017. te odobrenje od 7. srpnja 2017. za vremensko razdoblje od 20. srpnja 2017. do 19. srpnja 2023. U oba Odobrenja (licencama), a koja obuhvaćaju vremensko razdoblje na koje se tužba odnosi, je izrijekom navedeno kako je tužiteljica stekla pravo samostalnog obavljanja poslova „prvostupnika medicinsko-laboratorijske dijagnostike“ – dakle upravo onih poslova i s onom stručnom spremom (VŠS) koji proizlaze iz zaključenog Ugovora o radu. Uz Odobrenje, tužiteljica je dostavila i Diplomu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Medicinskog fakulteta u Osijeku od 26. svibnja 2015. iz koje proizlazi kako je stekla akademski naziv sveučilišne prvostupnice medicinsko laboratorijske dijagnostike.

3. Tijekom postupka tužiteljica se poziva na čl. 155. st. 2. i čl. 168. st. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, iz kojih proizlazi da je zdravstveni radnik sa visokom stručnom spremom (VSS) i stečenom stručnom kvalifikacijom. Propuštanjem promjene Zakona o djelatnostima u zdravstvu, na način da se u zakon uvede i treći stupanj obrazovanja u medicinsko-laboratorijskoj djelatnosti magistra laboratorijske dijagnostike (VSS), navedeni zakon, kao stariji zakon, je u koliziji (preciznije nije aktualiziran) sa temeljnim zakonom koji u Republici Hrvatskoj uređuje područne zdravstva, a to je Zakon o zdravstvenoj zaštiti (NN 100/18, 125/19, 147/20, 119/22, 156/22, 33/23) koji je u konkretnom slučaju kasniji zakon. Treba naglasiti da je Zakon o djelatnostima u zdravstvu donesen 2009.g. prije nego što je Republika Hrvatska postala članicom Europske unije 2013.g., tako da nije niti usklađen s pravnim normama EU. Posebno želi naglasiti da je sistemtizacija radnih mjesta potpuno krivo napravljena (uopće ne priznaje razinu obrazovanja magistara u medicinsko laboratorijskoj djelatnosti i sukladno tome određuje razinu obrazovanja za pojedina radna mjesta iz te struke isključivo do razine VŠS). U prilog navedene tvrdnje dostavlja sudu Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciju radnih mjesta Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije kao i ugovor o radu za radnicu koja je iste razine obrazovanja kao tužiteljica (mag.med.lab.diagn.). U navedenom zavodu postoje još 2 radnika koji su iste razine obrazovanja kao ona (mag.med.lab.diagn.). Posebno ističe da se radi o zdravstvenoj ustanovi iste vrste i ranga kao tuženik (zavod za javno zdravstvo jedinica područne –regionalne samouprave), dakle obje ustanove su zdravstveni zavodi u smislu čl. 128. Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Nadalje, radnica za koju se dostavlja ugovor o radu ima istu stručnu spremu, obavlja iste poslove, radi u mikrobiološkom odjelu u istom rangu zdravstvene ustanove kao i tužiteljica, jedino razlika je što ima znatno višu plaću i koeficijent od tužiteljice (isto vrijedi i za druga 2 navedena radnika). Uvidom u sistematizaciju radnih mjesta i ugovor o radu je evidentno da komparant tužiteljice ima priznat radnopravni status zdravstvenog radnika I vrste sa koeficijentom plaće pod RM I vr.čl.2. (tadašnji koeficijent 1,659), a tužiteljica koeficijent 1,164 kao radno mjesto II vrste kao zdravstveni djelatnik u javnom zdravstvu. Želi naglasiti da su Nastavni zavodi za javno zdravstvo Osječko-baranjske i Primorsko-goranske županije pravne osobe javnog prava, osnivači su im županije, što u praksi Ustavnog suda za ljudska prava i Europskog suda za ljudska prava znači da su izjednačeni sa državom. Po temeljnom zakonu u području zdravstva, a to je Zakon o zdravstvenoj zaštiti, zdravstveni radnici magistri medicinsko-laboratorijske dijagnostike su priznati kao zdravstveni radnici sa VSS i svako drugo tumačenje ili neusklađenost zakona, podzakonskih propisa ili općih akata sa temeljnim zakonom predstavljalo bi diskriminaciju (izravnu ili neizravnu) po osnovi obrazovanja i prava na rad. Ističe nekoliko temeljnih pravnih propise koji se odnose na zabranu diskriminacije (izravne i neizravne): Ustav Republike Hrvatske, Direktiva Vijeća EZ 2000/78/EZ, Zakon o radu, Zakon o suzbijanju diskriminacije. Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije i Nastavni zavod za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije zdravstvene su ustanove iste vrste i ranga (zavod za javno zdravstvo jedinica područne –regionalne samouprave), dakle obje ustanove su zdravstveni zavodi u smislu čl. 128. Zakona o zdravstvenoj zaštiti i moraju imati imati istu sistematizaciju i unutarnje ustrojstvo. Nadalje, radnica za koju se dostavlja ugovor o radu ima istu stručnu spremu, obavlja iste i jednako vrijedne poslove, radi u mikrobiološkom odjelu u istom rangu zdravstvene ustanove kao i ona, jedino razlika je što ima znatno višu plaću i koeficijent od nje (isto vrijedi i za druga 2 navedena radnika). Iz naprijed navedenog je očito da je u odnosu na svojeg komparante u Nastavnom zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, stavljena u nepovoljniji položaj u pogledu obrazovanja i svih materijalnih i ostalih prava koja proizlaze iz toga.

4. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, usklađujući svoj tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem vještaka, tužiteljica podneskom od dana 24. studenog 2025. vrši preinaku tužbe na način da umjesto iznosa od 12.764,33 eura sada zahtijeva iznos od 12.802,69 eura. Tuženik se na ročištu održanom dana 26. veljače 2026. protivio preinaci, nakon čega je sud na istom ročištu rješenjem dopustio preinaku iz razloga svrsishodnosti za konačno rješenje odnosa među strankama, sukladno odredbi čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.).

5. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku saslušao tužiteljicu na ročištu od 20.03.2024., te dopunski na ročištu od 29.04.2025., zakonsku zastupnicu tuženika ĐR, te svjedoka RRC, izvršio uvid i pročitao Diplomu od 25.04.2019. i 26.05.2015. (list 5. i 86. spisa), Ugovor o radu (list 6.-7., 9.-10.), Dodatak ugovora o radu na neodređeno vrijeme (list 8.), obračunske isprave za isplatu plaće-naknade (list 11.-34.), potvrdnicu (list 35.), Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta (pročišćeni tekst) (list 64.-82., 158.-243.), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta (list 83.-84.), potvrdu HZMO od 23.12.2014. (list 15.), Odobrenje HKZR od 7.07.2017. (list 87.), Ugovor o radu (list 94. -96.), Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i sisteamtizaciji radnih mjesta Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije (list 97. -136.), Popis radnih mjesta (list 144.- 153.), Dodatak ugovora o radu za L.E. (list 154.), Ugovor o radu za H.S. (list 155. - 156.), Dodatak ugovora o radu za H.S. (list 157.), Ugovori o radu sa I.L., N.S.Ž.K. (list 253.-266.), proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost razlike isplaćene plaće po koeficijentu 1,164 i 1,659, te pročitao nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije, knjigovodstvo i bankarstvo Financije LB d.o.o. Bilje od 30.10.2025. (lits 297. -306. spisa).

6. Ocjenjujući svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku, a prema svom uvjerenju, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan u cijelosti.

7. Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te je svaka stranka dužna iznijeti činjenice u predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike svakomjesečne bruto plaće u razdoblju od srpnja 2018. do lipnja 2020. s pripadajućim zateznim kamatama, po osnovi razlike između obračunatog koeficijenta od 1,164 za zdravstvenog djelatnika u javnom zdravstvu – inženjera medicinsko laboratorijske dijagnostike za koje je potrebna VŠS i koeficijenta složenosti poslova od 1,659 koji pripada poslovima zdravstvenih djelatnika sa VSS u javnim službama, obzirom da je tužiteljica dana 29.06.2018. stekla akademski naziv magistra medicinsko laboratorijske dijagnostike.

9. Između stranaka nije sporno:

- da je tužiteljica sa tuženikom dana 26.02.2014. sklopila Ugovora o radu na neodređeno vrijeme kojim se nastavlja radni odnos na neodređeno vrijeme od 28.03.1996. te je čl. 2. ugovoreno da će radnik obavljati poslove zdravstvenog djelatnika u javnom zdravstvu– zdravstveno laboratorijski tehničar u Službi za mikrobiologiju opisane pid točkom IV/9 Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta (list 6.-7. spisa);

- da je tužiteljica sa tuženikom dana 11.11.2014. sklopila Dodatak Ugovora o radu na neodređeno vrijeme kojim se mijenja čl. 2. na način da će radnik obavljati poslove zdravstvenog djelatnika u javnom zdravstvu – inženjer medicinsko- laboratorijske dijagnostike u Službi za mikrobiologiju opisane pod točkom IV/8 Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta (list 8.- spisa);

- da je tužiteljica dana 14.06.2021. sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme kojim se nastavlja radni odnos radnika na neodređeno vrijeme temeljem sklopljenog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 26.02.2014. i Dodatka ugovora o radu od 11.11.2014., kojim je utvrđen kontinuitet za obavljanje poslova, da će tužiteljica obavljati poslove voditelja odsjeka za sterilizaciju u organizacijskoj jedinici Služba za mikrobiologiju opisano pod točkom IV/10 Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta (list 9.-10 spisa);

- da je tužiteljica dana 29. lipnja 2018. završila sveučilišni diplomski studij medicinsko laboratorijske dijjagnostike na Medicinskom fakultetu u Osijeku, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku i stekla akademski naziv magistra medicinsko laboratorijske dijagnostike (VSS) (list 5. i 35. spisa);

- da je tužiteljici u razdoblju od srpnja 2018. do lipnja 2020. tuženik isplaćivao plaću prema koeficijentu 1,164 za zdravstvenog djelatnika u javnom zdravstvu – inženjera medicinsko laboratorijske dijagnostike (VŠS) (list 11.-34. spisa);

- da je tužiteljica stekla VŠS za obavljanje poslova od 1.11.2014. (list 85. spisa);

- da je tužiteljica završila sveučilišni predddiplomski studij medicinsko laboratorijske dijagnostike i temeljem Diplome od 26.05.2015. stekla akademski naziv sveučilišna prvostupnica medicinsko laboratorijske dijagnostike (list 86. spisa);

- da je Hrvatska komora zdravstvenih radnika dana 20.10.2014. dala tužiteljici odobrenje za samostalan rad na poslovima prvostupnika medicinsko-laboratorijske dijagnostike za radoblje od 20.10.2014. -19.07.2017. (list 88. spisa);

- da je Hrvatska komora zdravstvenih radnika dana 7.07.2017. dala tužiteljici odobrenje za samostalan rad (licencu) na poslovima prvostupnika medicinsko- laboratorijske dijagnostike od 20.07.2017. – 19.07.2023. (list 87. spisa).

10. Među strankama je sporan:

- osnov i visina tužbe, odnosno da li je tužiteljici u razdoblju 7/2018. – 6/2020. tuženik bio dužan obračunavati plaću po koeficijentu složenosti poslova od 1,659 za poslove VSS zdravstvenog djelatnika u zdravstvenom zavodu;

- prigovor zastare;

- prigovor nedostaka aktivne legitimacije;

- prigovor promašene pasivne legitimacije.

10.1. Iz Dodatka Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 11.11.2014. (list 8. spisa) proizlazi da se mijenja čl. 2. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 26.02.2014. na način da će radnik obavljati poslove zdravstvenog djelatnika u javnom zdravstvu - inženjer medicinsko-laboratorijske dijagnostike u Službi za mikrobiologiju opisane pod točkom IV/8 Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta poslodavca, sukladno zvanju radnika.

10.2. Iz Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta (pročišćeni tekst) na snazi od 12.11.2013. pa nadalje (list 158. -243. spisa) proizlazi da je u Službi za mikrobiologiju pod 12. navedeno radno mjesto II vrste Zdravstveni djelatnik u javnom zdravstvu – inženjer medicinsko – laboratorijske dijagnostike sa posebnim uvjetima preddiplomski sveučilišni studij / stručni studij medicinsko- laboratorijske dijagnostike, te odobrenje za samostalan rad (list 29.-30. Pravilnika, 186.-187. spisa).

10.3. Iz potvrde HZMO obrazac eM-3P od 23.12.2014. (list 85.) proizlazi da je tužiteljica stekla stručnu spremu za obavljanje poslova VSŠ od 1.11.2014.

10.4. Iz Diplome Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Medicinskog fakulteta Osijek od 26.05.2015. (list 86.) proizlazi da je tužiteljica završila sveučilišni preddiplomski studij medicinsko laboratorisjke dijagnostike i stekla akademski naziv sveučilišna prvostupnica medicinsko laboratorijske dijagnostike.

10.5. Iz odobrenja Hrvatske komore zdravstvenih radnika od dana 20.10.2014. (list 88.) proizlazi da je tužiteljica stekla pravo samostalnog obavljanja poslova prvostupnika medicinsko-laboratorijske dijagnostike za radoblje od 20.10.2014. - 19.07.2017.

10.6. Iz odobrenja Hrvatske komore zdravstvenih radnika (list 87.) od dana 7.07.2017. proizlazi da je tužiteljica stekla pravo samostalnog obavljanja poslova prvostupnika medicinsko-laboratorijske dijagnostike za radoblje od 20.10.2017. - 19.07.2023.

10.7. Sud nije posebno obrazlagao ugovore o radu zaposlenih u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije (list 252.-266. spisa), Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije (list 97.-136. spisa), niti Ugovore o radu (list 150.-157. spisa) jer se istima ne bi utvrdile odlučne činjenice u ovom sporu.

10.8. Kako zahtjev tužiteljice nije osnovan, sud nije posebno obrazlagao nalaz i mišljenje vještaka u odnosu na visinu zahtjeva.

11. Iz iskaza tužiteljice sa ročišta od 20.03.2024. proizlazi da je zaposlena u Zavodu za javno zdravstvo od 1986. godine, kada je završila za prvostupnika 2014. radila je u KBC Osijek, a od 2014. je zaposlena u kod tuženika gdje je zamijenila kolegicu na odjelu za podloge i tada joj je priznata stručna sprema prvostupnika sa koficijentom 1,16. Dana 29. lipnja 2018. je diplomirala za magistru medicinsko laboratorijske dijagnostike i nastavila dalje raditi posao koji je radila, s tim da je išla raditi i na druge odjele i to na odjel za podloge gdje je radila kolegica koja nije imala odgovarajuću stručnu spremu, odnosno završila je za prvostupnika ali joj to nisu priznali. Išla je raditi na odjel za urine, odjel za briseve i crijevne bolesti, tj. radila je na 4 odjela po potrebi, a sve sa stručnom spremom prvostupnika. U međuvremenu je saznala da se na drugim Zavodima za javno zdravstvo priznaje struka magistra medicinske laboratorijske dijagnostike, što se kod tuženika nije priznavalo, radi čega se obratila voditeljici odjela dr. RRC sa zamolbom da s obzirom da je završila visoku stručnu spremu za medicinsku laboratorijsku dijagnostiku, a s čime je ona već bila upoznata, da nešto poduzme da joj se prizna ta stručna sprema i koeficijent. Navodi da je u 50-toj godini života krenula na studij za visoku stručnu spremu, između ostaloga i iz razloga jer je htjela osigurati bolju plaću i bolju mirovinu. Dr. RRC joj je rekla da će vidjeti što može učiniti i da će razgovarati sa ravnateljicom a za što nije dobila odgovor. Prve tri godine za višu stručnu spremu za prvostupnika medicinske laboratorijske dijagnostike ju je školovao tuženik, dok je sama platila školovanje za visoku stručnu spremu tj. za sveučilišni diplomski studij medicinska laboratorijska dijagnostika kao redovni student, joji je uspješno završila i dobila diplomu koju je dostavila tuženiku. Kada se odlučila školovati i steći visoku stručnu spremu, za to nije bilo radnog mjesta na Zavodu, ali je očekivala da će biti iz razloga jer se prethodno kolega R na isti način školovao i bio je prihvaćen kao magistar medicinske laboratorijske dijagnostike i dobio je koeficijent za visoku stručnu spremu, pa je i ona isto očekivala. Kolegica LR je završila u Sarajevu visoku stručnu spremu magistra medicinske laboratorijske dijagnostike i dobila je kod tuženika koeficijent na plaći 1,69. Ona nije dobila nikakvo obrazloženje od tuženika zašto joj ne priznaje taj koeficijent. Osim poslova prema ugovoru o radu koji ima sklopljen, kod tuženika je obavljala i druge poslove izvan toga, kao što su dijagnosticiranje salmonele što je u okviru visoke stručne spreme, a koje poslove može obavljati i prvostupnik i da kod tuženika nisu jasno razgraničeni poslovi. Naime, kada materijal uđe u laboratorij ona vrši cjelokupnu obradu dok nalaz ne izađe van i to radi kao i ostale kolegice koje isto imaju visoku ili višu stručnu spremu. Sada prima plaću prema koeficijentu 1,2, sukladno zadnjem ugovoru koji je potpisala 2020. godine. Pojašnjava da je Odjel za podloge specifičan, na kojem izlijevaju podloge za cijeli odjel, te na tom odjelu mogu raditi i djelatnici nezdravstvene struke kao što su biolozi i medicinski tehničari, te struka koja je potrebna na tom odjelu može biti kemijska i zdravstvena, može biti i viša i visoka stručna sprema, radi se sa praškastim otrovima i kemikalijama. Na tom odjelu radi po potrebi od 2022. godine. Od 2018. je radila na Odjelu za podloge i na drugim odjelima, a sada samo na Odjelu za crijevne bolesti. Na poslovima na kojima je radila od 2018. godine može se raditi i sa visokom i sa višom stručnom spremom. Nakon razgovora sa šeficom Odjela se obratila ravnateljici Zavoda ĐR koja ju je saslušala i rekla da će se raspitati kod pravnice kakve su mogućnosti da joj se to prizna i rekla da to mora riješiti Komora zdravstvenih radnika, a ne može tuženik. Obratila se i Komori zdravstvenih radnika od kojih nije dobila konkretan odgovor, nakon čega je podnijela ovu tužbu. Napominje da su kod tuženika na svim odjelima priznate visoke stručne spreme, osim na Odjelu mikrobiologije gdje ona radi, i ne zna iz kojeg razloga. Sedam djelatnika na Odjelu mikrobiologije je steklo visoke stručne spreme i nikome nije priznat koeficijent 1,69 osim gospođi LR. Od zaprimanja uzorka do pisanja nalaza, odnosno od ulaska u laboratorij do izdavanja nalaza, ona osobno obavlja sve, a liječnik čita ploče koje su nasađene prethodni dan i određuje dijagnosticiranje dalje da li uzorak ide u obradu ili dalje u aglutinaciju (što znači da ako je nešto sumnjivo da se dokazuje koja je vrsta bakterije). Nitko iz Zavoda od nje nije tražio izrijekom da završi visoku stručnu spremu, dok ju je ranije tuženik uputio na školovanje za VŠS i nakon završenog školovanja joj priznao VSŠ automatizmom i dodijelio koeficijent 1,16. U dopunskom očitovanju na ročištu od dana 29.04.2025. u cijelosti ostaje kod svog iskaza navodeći da je i pored poslova koje je opisala u svom iskazu, radila i poslove povjerenika zaštite na radu odnosno zbrajala infektivni otpad, pogotovo za vrijeme pandemije, a smatra da je za to potrebna VSS jer su svi povjerenici manje-više imali takvu stručnu spremu.

11.1. Iz iskaza zakonske zastupnice tuženika - ravnateljice ĐR proizlazi da je nadređena tužiteljici i poznato joj je da je tužiteljica obavljala poslove prema svojoj stručnoj spremi sukladno zaključenom Ugovoru o radu i nije obavljala poslove za koje je potrebna VSS, već je ista samovoljno završila fakultet sa zvanjem magistra laboratorijske dijagnostike i stekla VSS. Međutim poslodavac ju nije poslao na daljnje obrazovanje i nije bilo potrebno da ista završi taj fakultet, te tuženik nije imao mjesto prema sistematizaciji radnih mjesta na koju bi mogao rasporediti tužiteljicu sa stečenom VSS. Poznato joj je i da je tužiteljica radila i poslove voditelja odsjeka za sterilizaciju za što je potrebna VŠS, a ne VSS. Napominje da u slučaju potrebe za promjenom u sistematizaciji i nekim radnim mjestom, Upravno vijeće tuženika o tome odlučuje. Tužiteljica nije radila poslove voditelja zaštite na radu u svom odsjeku. Naime, tek od nedavno imaju Odjel za tehničke poslove u sklopu ravnateljstva (zaštite na radu), a prije toga je te poslove obavljao glavni inženjer (sanitarni) Zavoda koji je imao VSS, a nakon što je isti otišao u mirovinu, ustrojen je navedeni Odjel i tužiteljica nikada nije radila poslove zaštite na radu, niti na tom Odjelu, međutim postojalo je i niz povjerenika zaštite na radu uz tog glavnog inžinjera i nije joj poznato da li je jedan od tih povjerenika bila i tužiteljica, ali ti povjerenici nisu morali imati VSS. Pojašnjava da za obavljanje poslova povjerenika zaštite na radu niti jednom zakonskom odredbom nije propisana VSS, povjerenici se stalno mijenjaju i neki imaju VSS, neki VŠS, a misli da mogu i sa SSS obavljati taj posao. Svaki zavod za javno zdravstvo u državi imao svoju sistematizaciju poslova, sukladno potrebama za određenim poslovima, a nema saznanja kakve bi potrebe bile drugih zavoda.

11.2. Iz iskaza svjedokinje RRC proizlazi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu voditelja Službe za mikrobiologiju od 2018. i zamjenica je ravnateljice tuženika od 2017. Tužiteljica je djelatnica Službe u kojoj je voditelj i sa tužiteljicom je u korektnim odnosima, te je tužiteljica trenutno na radnom mjestu voditelja Odsjeka za sterilizaciju i kontrolu sterilizacije od 2021. godine. U razdoblju od srpnja 2018. do lipnja 2020. tužiteljica je radila na radnom mjestu zdravstvenog djelatnika u javnom zdravstvu - inženjer medicinsko-laboratorijske dijagnostike i u to vrijeme je bila prvostupnik tj. imala je preddiplomski sveučilišni studij medicinsko laboratorijske dijagnostike i primala plaću prema koficijentu koji pripada prvostupniku. U tom periodu imali su 8 djelatnika u istoj poziciji kao i tužiteljica, te su izražavali svoje nezadovoljstvo jer im nije priznata VSS, ali napominje da Zavod njihovo školovanje u smislu postizanja VSS nije tražio, niti je financirao njihovo školovanje. U to vrijeme se ukazala potreba za VSS u pojedinim segmentima voditelja kvalitete i glavnog inženjera službe. Imali su predviđeno radno mjesto za glavnog injženjera službe za mirkobiologiju i voditelja kvalitete, a osim toga nije bilo potrebe niti sistematizacije radnog mjesta za radna mjesta druge vrste VSS. Tužiteljica je obavijestila da je stekla VSS, a ne zna da li se obraćala pravnoj službi u svezi toga. Napominje da tužiteljici nisu davani radni zadaci koji su izvan opisa posla iz njezina ugovora o radu. U odnosu na riješenje u drugim županijama po pitanju magistara medicinsko laboratorijske dijagnostike, izjavljuje da je to vjerojatno riješeno prema njihovim potrebama. Navodi da je LR glavni inženjer službe, a VR je djelatnik druge službe - službe za zdravstvenu ekologiju, dok je djelatnica IR prema sistematizaciji, voditelj kvalitete i dr. znanosti čije je školovanje financirao Zavod. Napominje da je školovanje tužiteljice u dijelu preddiplomskog sveučilišnog studija financirao Zavod, a čime je ista stekla znanje sveučilišnog prvostupnika medicinske laboratorijske dijagnostike, dok daljnje školovanje tužiteljice Zavod nije tražio, niti financirao. U odnosu na to ima li Zavod potrebu za radnim mjesto stručne spreme kakvu sada ima tužiteljica, izjavljuje da to nije na nivou Zavoda, već na nivou države, te bi Ministarstvo zdravstva trebalo to riješiti, ali prema sadašnjoj sistematizaciji ne postoj slobodno radno mjesto za koje je potrebna stručna sprema kakvu sada ima tužiteljica. U Zavodu se magisterij medicinske laboratorijske dijagnostike priznaje kao visoka stručna sprema, samim time što su dva radna mjesta voditelja kvalitete i glavnog inžinjera službe svrstali u visoku stručnu spremu, a što znači da su priznali tu visoku stručnu spremu, odnosno odredili su ih sistematizacijom na to radno mjesto. Napominje da nije sporna njihova VSS za koju imaju diplome, već je sporno njihovo mjesto u sustavu kod tuženika. Tužiteljica je stekla VSS, međutim tuženik nema potrebe za takvim radnim mjestom uz napomenu da Služba za mikrobiološku djelatnost funkcionira na način da rade u timovima koje tuženik ugovara timove sa Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje. Pojašnjava da u slučaju da se pojavi potreba za radnim mjestom za koje je potrebna stručna sprema kakvu ima tužiteljica, tada je potrebna izmjena sistematizacije i smatra da je to pitanje za pravnu službu tuženika. Postupak izmjene sistematizacije ide na prijedlog voditelja Službe, upućuje se prema pravnoj službi i ravnatelju, te je potrebna potvrda od Upravnog vijeća Nastavnog zavoda. Bilo je slučajeva u Zavodu da prilikom stjecanja odgovarajuće stručne spreme se automatizmom djelatnika koji je stekao takvu stručnu spremu raspoređuje na radno mjesto sa tom stručnom spremom, ali kada je Zavod financirao školovanje takvog djelatnika. Navodi da su poslovi koje obavlja tužiteljica u okviru poslova prvostupnika medicinsko laboratorijske dijagnostike.

12. Prije svega treba napomenuti da je prigovor zastare neosnovan.

12.1. Naime, temeljem odredbe čl. 139. Zakona o radu (“Narodne novine” broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.) ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina.

12.2. Kako najstarije potraživanje tužiteljice potječe iz srpnja 2018. godine, a tužba je podnesena dana 11. travnja 2023., dakle unutar petogodišnjeg roka, to zastara potraživanja u konkretnom slučaju nije nastupila.

13. Kako se predmetni spor odnosi na potraživanje tužiteljice iz radnog odnosa temeljem Ugovora o radu, koji je ista kao radnica sklopila sa tuženikom kao poslodavcem, to prigovor nedostatka aktivne legitimacije, kao i promašene pasivne legitimacije, nisu osnovani.

14. Cijeneći izvedene dokaze sud je utvrdio da je tužiteljica sa tuženikom dana 26.02.2014. sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme kojim se nastavlja radni odnos na neodređeno vrijeme od 28.03.1996., kojim je čl. 2. ugovoreno da će radnik obavljati poslove zdravstvenog djelatnika u javnom zdravstvu – zdravstveno laboratorijski tehničar u Službi za mikrobiologiju, da je sa tuženikom dana 11.11.2014. sklopila Dodatak Ugovora o radu na neodređeno vrijeme kojim se mijenja čl. 2. na način da će radnik obavljati poslove zdravstvenog djelatnika u javnom zdravstvu – inženjer medicinsko-laboratorijske dijagnostike u Službi za mikrobiologiju sukladno Pravilniku o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, te je u razdoblju od srpnja 2018. do lipnja 2020. radila kod tuženika na radnom mjestu zdravstvenog djelatnika u javnom zdravstvu - inženjer medicinsko-laboratorijske dijagnostike kao prvostupnik, imala je preddiplomski sveučilišni studij medicinsko laboratorijske dijagnostike, odobrenja za samostalno obavljanje poslova (licencu) prvostupnika medicinsko-laboratorijske dijagnostike (VSŠ), izdanu od strane Hrvatske komore zdravstvenih radnika za razdoblje od 20.10.2014. do 19.07.2023., te je primala plaću prema koficijentu koji pripada prvostupniku (VSŠ) od 1,1640. Nadalje, da je tužiteljica, iako je znala da za to nema potrebe kod tuženika, niti slobodnog radnog mjesta, samoinicijativno o vlastitom trošku nastavila daljnje školovanje i dana 29.06.2018. završila sveučilišni diplomski studij medicinsko laboratorijske dijjagnostike na Medicinskom fakultetu u Osijeku i stekla akademski naziv magistra medicinsko laboratorijske dijagnostike (VSS), za koje zvanje dakle kod tuženika nije postojala potreba, niti je tuženik uputio tužiteljicu za školovanje za VSS, a niti je prema sistematizaciji radnih mjesta imao radno mjesto na koje bi mogao rasporediti tužiteljicu sa stečenom VSS i sukladno tome joj dodijeliti viši koeficijent. Naime, sukladno potrebama svakog Zavoda, postupak izmjene sistematizacije ide na prijedlog voditelja službe, upućuje se prema pravnoj službi i ravnatelju, te je potrebna potvrda od Upravnog vijeća Zavoda; dok bi, nakon stjecanja odgovarajuće stručne spreme tuženik automatizmom mogao rasporediti djelatnika koji je stekao određenu stručnu spremu na odgovarajuće radno mjesto za tu stručnu spremu isključivo u slučaju kada je postojala potreba za takvim radnim mjestom, u kojem je slučaju tuženik upućivao na školovanje i financirao školovanje takvog djelatnika. Upravo je na takav način, radi potreba Zavoda, tuženik uputio na školovanje tužiteljicu koje je školovanje i financirao istoj za stjecanje VSŠ za prvostupnika medicinske laboratorijske dijagnostike i nakon kojeg završetka školovanja je tužiteljici priznao VSŠ i automatizmom ju rasporedio na radno mjesto za VSŠ – zdravstvenog djelatnika u javnom zdravstvu – inženjera medicinsko-laboratorijske dijagnostike i sukladno stečenoj VSŠ istoj isplaćivao plaću prema pripadajućem koeficijentu za to radno mjesto 1,1640 u utuženom razdoblju. Unatoč tvrdnjama tužiteljice da je u utuženom razdoblju obavljala i poslove koji iziskuju VSS, iz iskaza saslušane svjedokinje – nadređene tužiteljici – voditeljice Službe za mikrobiologiju RRC, proizlazi da je tužiteljica obavljala poslove u okviru poslova prvostupnika medicinsko laboratorijske dijagnostike sukladno sklopljenom Ugovoru o radu, te da nikada nije obavljala poslove za koje je propisana VSS, a što je iskazala i zakonska zastupnica tuženika ĐR. Kako je svjedokinja RRC iskazivala na konkretno i na temelju neposrednih saznanja o radu tužiteljice kao nadređena istoj - voditeljica Službe za mikrobiologiju od 2018. u kojoj je radila tužiteljica, čiji je iskaz sukladan iskazu zakonske zastupnice tuženika u bitnom, sud je iskaz imenovane svjedokinje u cijelosti cijenio kao vjerodostojan, dok tužiteljica svoje tvrdnje da je u utuženom razdoblju obavljala i poslove koji zahtijevaju VSS, točnije poslove voditelja zaštite na radu u svom Odsjeku, nije ničim dokazala u ovom postupku, dok za povjerenike zaštite na radu ukoliko je te poslove tužiteljica i obavljala, isti nisu zahtijevali VSS, kako to navodi zakonska zastupnica tuženika.

15. Prema odredbi čl. 58. Zakona o djelatnostima u zdravstvu („Narodne novine“ broj 87/09.), temeljno obrazovanje zdravstveno-laboratorijski tehničari stječu uspješnim završavanjem srednjoškolskoga obrazovnog programa za zanimanje zdravstveno-laboratorijski tehničar u skladu s važećim propisima Republike Hrvatske.

15.1. Prema odredbi čl. 59. Zakona o djelatnostima u zdravstvu, temeljno obrazovanje za obavljanje medicinsko-laboratorijske djelatnosti stječe se uspješnim završavanjem stručnog studija za zanimanje stručni prvostupnik medicinsko- laboratorijske dijagnostike u skladu s važećim propisima Republike Hrvatske.

15.2. Drugim riječima, za djelatnost medicinske – laboratorijske djelatnosti postoje dvije razine obrazovanja i to zdravstveno-laboratorijski tehničar (SSS) i stručni prvostupnik medicinsko-laboratorijske dijagnostike (VSŠ).

16. Prema Pravilniku o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta (pročišćeni tekst) tuženika za radno mjesto II vrste – zdravstveni djelatnik u javnim zdravstvu - inženjer medicinsko – laboratorijske dijagnostike, potreban je prediplomski sveučilišni studij / stručni studij medicinsko – laboratorijske dijagnostike i odobrenje za samostalan rad.

17. Prema odredbi čl. 6. st. 1. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ broj 27/01., 39/09., 155/23.), ovisno o stručnoj spremi, radna mjesta službenika i namještenika utvrđuju se kao, između ostalog, radna mjesta II. vrste za koja je opći uvjet viša stručna sprema.

18. Prema Uredbi o izmjenama i dopunama Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama („Narodne novine“ broj 9/2014.), za radna mjesta II vrste je određen koeficijent 1,164.

19. Slijedom navedenog i citiranih zakonskih odredbi, tuženik je u skladu sa Uredbom i stečenom stručnom spremom tužiteljice donosio rješenja o plaći tužiteljice protiv kojih je tužiteljica mogla izjaviti prigovor Upravnom vijeću Zavoda za javno zdravstvo, a što ona nikada nije učinila, pa je stav ovog suda da ne može osnovano zahtijevati isplatu razlike plaće smatrajući da joj je kroz utuženi period pripada razlika plaće prema koeficijentu od 1,659, sukladno stečenoj VSS, za koje radno mjesto tuženik u utuženom razdoblju nije imao potrebe i što je tužiteljica znala, a niti je tužiteljicu uputio na školovanje za VSS, niti je to školovanje istoj financirao, kao što je to učinio radi potreba posla za stjecanje VSŠ za tužiteljicu na koje ju je radno mjesto i rasporedio po završetku školovanja, dok daljnje školovanje od tužiteljice Zavod nije zahtijevao jer za to nije imao potreba, niti radnog mjesta prema sistematizaciji na koje bi ju mogao rasporediti. Dakle, tužiteljici je plaća bila obračunata i isplaćivana sukladno važećoj i primjenjivoj Uredbi, koja rješenja ona nije osporavala. Kako svaki Zavod za javno zdravstvo u Republici Hrvatskoj ima svoju sistematizaciju poslova sukladno potrebama za određenim poslovima, odnosno pojedimim radnim mjestima, nije osnovano pozivanje tužiteljice na bilo koji oblik diskriminacije prema Ustavu Republike Hrvatske, Zakonu o radu, Direktivi Vijeća EZ 2000/78/EZ i Zakonu o suzbijanju diskriminacije, jer je tuženik isplaćivao plaću tužiteljici u utuženom razdoblju u skladu s Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, potrebama posla u Zavodu i Uredbi, koja rješenja o plaći tužiteljica nije osporavala kako je navedeno, a niti je u odnosu na ostale zaposlene kod tuženika na istom radnom mjestu i sa VSŠ, sukladno sklopljenom Ugovoru o radu, bila diskriminirana po bilo kojem osnovu od strane poslodavca.

20. Slijedom navedenog, zahtjev tužiteljice nije osnovan, radi čega je odlučeno kao pod I. izreke.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

21.1. Tuženik je podnio zahtjev za naknadu parničnog troška od 1.937,50 eura uvećan za pristojbe po odmjeri suda u nenaznačenom iznosu. Zahtjev je osnovan do iznosa od 1.937,50 eura i sastoji se od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ime sastava odgovora na tužbu od 200,00 eura (Tbr. 8.t.1.), podneska od dana 12.03.2024. od 50,00 eura (Tbr. 8. t. 4.), a od dana 17.01.2025. i 2.12.2025. u iznosima od po 200,00 eura (Tbr. 8.t.1.), zastupanja na ročištu od dana 4.12.2023., 20.03.2024., 29.04.2025. i 26.02.2026. u iznosima od po 200,00 eura (Tbr. 9.t.1.), a na ročištu za objavu presude od dana 9.04.2026. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.t.3.), te obračunatog PDV-a od 387,50 eura (Tbr. 46.) i u skladu je s navedenim tarifnim brojevima, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., 107/2025.), te čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod II. izreke.

21.2. Zahtjev tuženika za naknadu troška za pristojbe po odmjeri suda nije osnovan, jer sud o naknadi troškova odlučuje na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja; te je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu, u skladu s odredbom čl. 164. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, radi čega je taj neodređen zahtjev odbijen kao pod III. izreke.

U Osijeku, 9. travnja 2026.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. Tuženika