Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pr-5/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužitelja IE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Danijeli Kuna, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Telemach Hrvatska d.o.o., Zagreb, Ulica Josipa Marohnića 1, OIB:70133616033, zastupan po punomoćniku Ivanu Jeliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Bradvica Marić Wahl Csarec Skerlev d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja odluke o otkazu nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4. ožujka 2026. u nazočnosti tužitelja i punomoćnice, te punomoćnika tuženika, uz javnu objavu dana 9. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se nedopuštenom Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu tuženika Telemach Hrvatska d.o.o., Ulica Josipa Marohnića 1, 10000 Zagreb, OIB:70133616033, od dana 7. prosinca 2023. godine, kojom je tuženik u pravnom svojstvu poslodavca, dao tužitelju IE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u pravnom svojstvu radnika, redoviti otkaz Ugovora o radu sklopljen dana 30. listopada 2022. godine, te se utvrđuje kako radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku Telemach Hrvatska d.o.o., Ulica Josipa Marohnića 1, 10000 Zagreb, OIB: 70133616033 vratiti tužitelja IE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na rad, i to na radno mjesto voditelja tima telefonske prodaje ili druge odgovarajuće poslove, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Telemach Hrvatska d.o.o., Zagreb, Ulica Josipa Marohnića 1, OIB:70133616033, da tužitelju IE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 625,00 eura (šestodvadesetpeteura) sa zateznim kamatama tekućim od dana 29. travnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 16. siječnja 2024. protiv tuženika podnio tužbu sa tužbenim zahtjevom koji glasi kao pod I. i II. izreke uz zahtjev za naknadu parničnog troška. Tužbu obrazlaže navodeći da je kao radnik sa tuženikom kao poslodavcem dana 30. lipnja 2023. sklopio Ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta Voditelja tima telefonske prodaje, s time što je utvrđeno kako je kao radnik zasnovao radni odnos kod tuženika kao poslodavca dana 1. listopada 2022., čiji je sastavni dio opis poslova Voditelja tima telefonske prodaje kojim je definirano da svakodnevno vodi, prati i upravlja vlastitim timom zaposlenika s ciljem postizanja planiranog poslovnog rezultata kroz odlazne telefonske kampanje i obradu zaprimljenih potencijala. Između ostalog, jasno je definirano kako tužitelj mora kontrolirati kvalitetu rada savjetnika telefonske prodaje (tim zaposlenika kojima je nadređen) kroz svakodnevno preslušavanje poziva i kontrola kvalitete napravljenih prodajnih narudžbi, da je dužan prijavljivati poteškoće u radu usluga i internih sustava te aplikacija poslodavca. Tuženik je dana 7. prosinca 2023. donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu (skrivljenim ponašanjem radnika), koju mu je osobno uručio dana 8. prosinca 2023., a protiv koje je u roku od petnaest dana od uručenja odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, zahtijevao od poslodavca ostvarenje toga prava, odnosno stavljanje izvan snage Odluke o otkazu ugovora o radu od 7. prosinca 2023., koji je zahtjev za zaštitu prava tuženik zaprimio dana 22. prosinca 2023. te se u roku od 15 dana od primitka odluke nije očitovao na njegov zahtjev, slijedom čega tužitelj ustaje ovom tužbom, u zakonskom roku iz članka 133. st. 2. Zakona o radu. U Odluci o otkazu tuženik navodi kako je on neovlašteno vršio uvid u SAP sustav, odnosno u korisničke baze i pregledavao podatke o korisnicima i statusu pretplatničkih ugovora za korisnike koji imaju poteškoće s uslugama, njihove prigovore, te je podatke o takvim korisnicima prosljeđivao konkurentnom operatoru, te da je izrijekom priznao da je postupao na gore opisani način. Navodi da je Odluka o otkazu u cijelosti nezakonita, a svi navodi sadržani u istoj su neistiniti i paušalni, te ističe kako nikada takvo što nije priznao (zato što stvari koje mu tuženik kao poslodavac stavlja na teret nije niti učinio). Pojašnjava da je bio zaposlen na poziciji Voditelja tima telefonske prodaje i po sistematizaciji rada, jedan od zadataka mu je bio i kontroliranje kvalitete rada savjetnika telefonske prodaje kroz svakodnevno preslušavanje poziva i kontrolu kvalitete odrađenih prodajnih narudžbi, te je pri obavljanju svog posla kao nadređena osoba morao kontrolirati savjetnike telefonske prodaje, a upravo oni imaju pristup sustavu SAP i svim korisnicima u bazi, pa je jasno kako je to obavljanje poslova nemoguće bez pristupa bazi i podacima korisnika. Stoga je on imao ovlaštenje na pristup bazi i podacima korisnika i to na način da se svaki put kada bi došao na posao, na svom radnom računalu prijavio („ulogirao“) unošenjem svoga korisničkog imena (Username) i lozinke (Password) te mu je nakon toga bio omogućen pristup bazi podataka i korisnicima za koje mu je to omogućio sam tuženik. Navodi da bez pristupa podatcima korisnika uopće ne može obavljati poslove voditelja tima telefonske prodaje, već voditelj tima mora pristupati sustavu i podatcima korisnika kako bi provjerio statuse njihovih ugovora i usluga. Kao voditelj tima bio je dužan osobno provjeravati statuse pojedinih korisnika te je korisnika nakon inicijalne provjere dodjeljivao u rad nekom od agenata kojima je bio nadređen te su isti kontaktirali korisnika ovisno o usluzi i ponudi koju je bilo potrebno odraditi, te mu je kao Voditelju tima telefonske prodaje bilo apsolutno nužno pristupiti podatcima o korisnicima tuženika a što je i sastavni dio posla Voditelja tima telefonske prodaje. Iz opisa poslova je jasno vidljivo da je poslove koje je on bio dužan obavljati nemoguće obavljati bez pristupa podatcima o korisnicima, a izričito se protivi da bi ikada prosljeđivao podatke konkurentskom operateru. Tuženik u Odluci nije naveo niti kome i kako je to on prosljeđivao povjerljive podatke, o kojim se podacima radi, te ukazuje kako tuženik niti Radničkom vijeću nije dostavio bilo kakav dokaz o istom, niti je na izričito traženje Radničkog vijeća dostavio bilo kakav dokaz kojim bi potkrijepio svoje tvrdnje kako je on priznao prosljeđivanje podataka konkurenciji. Nikada nije prosljeđivao povjerljive podatke iz tuženikovih baza podataka konkurenciji tuženika ili trećima, niti je tuženiku priznao (pisano ili usmeno) da bi prosljeđivao bilo kakve podatke o korisnicima tuženika konkurenciji niti trećima. Tuženik se o namjeravanoj Odluci o otkazu savjetovao sa Radničkim vijećem, a isto je tuženiku dostavilo negativnu odluku, odnosno protivilo se odluci o otkazu iz razloga što sam tuženik nije dokazao niti jednu svoju tvrdnju, odnosno nije dostavilo bilo kakve podatke i dokumentaciju iz koje bi se uopće mogle provjeriti sporne tvrdnje tuženika, te je i samo Radničko vijeće upozorilo tuženika da nije postupio sukladno odredbi čl. 150. Zakona o radu, jer Radničkom vijeću nije dostavilo podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Konačno ističe kako je poslodavac u odnosu na njega propustio postupiti u skladu s odredbom čl. 119. st. 1. Zakona o radu, odnosno poslodavac je prije redovitog otkazivanja Ugovora o radu radnika skrivljenim ponašanjem, bio dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze. Očigledno je kako tuženik kao poslodavac nije smatrao da se radi o tako teškoj povredi (sve i da je ista uopće počinjena, a nije), zbog koje bi mu dao izvanredni otkaz Ugovora o radu, a pored toga, prije otkazivanja omogućio radniku iznošenje obrane, slijedom čega je jasno kako tuženik nije ispoštovao niti zakonsku proceduru propisanu odredbom čl. 119. st. 1. Zakona o radu. Kako nije neovlašteno pristupao bazama podataka tuženikovih korisnika, niti je prosljeđivao podatke o korisnicima konkurenciji tuženika ili trećima, a sam tuženik kao poslodavac nije imao valjani razlog niti je proveo proceduru u skladu sa zakonom prije davanja otkaza predlaže sudu usvojiti njegov tužbeni zahtjev.

1.2. Tijekom postupka tužitelj pojašnjava kako je bio Voditelj telefonske prodaje tima za postojeće korisnike gdje je on morao otvoriti korisnika kojem ističe ugovor ili je bez ugovorne obveze kroz SAP program, kako bi korisnika uopće i mogao dodijeliti u rad nekom od agenata kojima je bio nadređen. Posve su maliciozne i neistinite tvrdnje da bi on priznao da bi bilo kome prosljeđivao bilo kakve podatke o korisnicima tuženika ili bilo kakve druge podatke.

2. U odgovoru na tužbu od 26. travnja 2024. tuženik se u cijelosti protivi navodima iz tužbe i tužbenom zahtjevu kao neosnovanima, te smatra tužiteljeve navode tendenciozno postavljenim kako bi se uklopili u argumentaciju a priori postavljenih tužbenih zahtjeva, pritom prešućujući sve one okolnosti koje ukazuju na njegovu nespornu zakonitost. Tužitelj je radio na radnom mjestu Voditelja tima telefonske prodaje u organizacijskoj jedinici Prodaja i briga o korisnicima / Telefonska prodaja / Interna telefonska prodaja, s naglaskom na riječ Voditelj. Opis, odnosno svrha njegovog radnog mjesta kao voditelja tima je bio svakodnevno vođenje, praćenje i upravljanje vlastitim timom zaposlenika s ciljem postizanja planiranog poslovnog rezultata kroz odlazne telefonske kampanje i obradu zaprimljenih potencijala. Motivacija i razvoj zaposlenika na dnevnoj razini kroz planirane timske i individualne aktivnosti. Dakle, Tužiteljevo radno mjesto i svakodnevni zadaci nisu bili pregledavanje krajnjih korisnika i detalja o njihovim ugovorima s Tuženikom, već upravo suprotno, njegovo posao je bio upravljanje svojim vlastitim timom zaposlenika koji se bave krajnjim korisnicima. On je bio zadužen da ih vodi kroz eventualne teže probleme s korisnicima, educira, usmjerava i radi na poboljšanju kvalitete njihovog rada. Nesporno je da je Tužitelj imao pristup SAP sustavu kroz kojeg se vrši uvid u korisničku bazu, ali sporan je njegov razlog pregledavanja podataka o korisničkim ugovorima i to onim kojim se njegov tim nije nužno bavio u tom trenutku. Također, nije Tužiteljevo pretraživanje baze korisnika jedina stvar koja je pobudila sumnju, već i to koje podatke je pretraživao, jer je pretraživao podatke o korisničkim ugovorima koji uskoro ističu, o pretplatničkim odnosima bez ugovorne obveze te o korisnicima koji imaju određene poteškoće ili su potencijalno nezadovoljni, odnosno sve one s kojima je potrebno obnoviti ugovore. Podaci koje je tužitelj pregledavao su izuzetno osjetljivi, stoga s potpunim pravom pazi i prati razloge zašto se isti pregledavaju. Premda je tužitelj imao uvid u korisničku bazu jer je to bilo u skladu s njegovim radnim mjestom, pregled podataka nije bio dio redovan njegovog posla, a posebno ne pregled točno određenih podataka iz prethodne točke. Nakon što su nadležni primijetili neuobičajene aktivnosti Tužitelja koje se kontinuirano ponavljaju, počeli su sumnjati u njegovu agendu i pokrenuli internu istragu, te ističe da je kod njega u rujnu i listopadu 2023. došlo do određenog broja sumnjivih raskida pretplatničkih odnosa, a koji korisnici su nakon raskida svi redom prešli kod konkurentskog operatera A1 Hrvatska d.o.o. Njegovim nadzornim službama bilo je sumnjivo to što je u gotovo svim tim slučajevima, prije raskida pretplatničkog odnosa, upravo tužitelj bio taj koji je putem SAP sustava tuženika pristupao podacima o korisnicima. Dakle, simptomatično je to da su baš korisnici čije je podatke u sustavu pregledavao tužitelj, nedugo nakon toga raskidali ugovorni odnos s tuženikom i prelazili kod konkurentskog operatera. Upravo gore navedeno prvo su primijetili tužiteljev neposredno nadređeni KE i nadležni direktor ME. Nakon što je određeni broj korisnika raskinuo svoje pretplatničke ugovore s tuženikom i prešao konkurentnom operateru, nastala je osnovana sumnja da tužitelj prosljeđuje povjerljive podatke konkurentnom operateru. Odmah po nastanku sumnje tužiteljevi nadređeni pokrenuli su internu istragu kako bi utvrdili slažu li se datumi pretraživanja po SAP sustavu sa otkazima pretplatničkih ugovora te jesu li pretplatnici koji su prešli u A1 Hrvatska d.o.o. prije toga bili pretraživani i provjeravani od strane tužitelja, koju je istragu vodio ĐE. Nakon što je internom istragom utvrđeno da su sve sumnje na prosljeđivanje informacija konkurenciji opravdane, KE i ME pozvali su tužitelja na razgovor kako bi mu dali priliku da iznese svoje razloge za neuobičajene aktivnosti, koji je na tom razgovoru priznao ME i KE sve gore navedeno, odnosno da je provjeravao podatke o korisnicima i to upravo podatke o npr. o trajanju ugovorne obveze, a zatim iste prosljeđivao dalje. Obzirom na priznanje tužitelja te sve njegove radnje prije priznanja koje su nedvojbeno upućivale na to da je grubo prekršio obveze iz radnog odnosa, nije mogao dopustiti da se već nanesena šteta poveća te je donio Odluku o otkazu ugovora o radu. Nedvojbeno je da je tužitelj svojim svjesnim i namjernim radnjama prekršio obveze iz radnog odnosa, a radi čega je Odluka o otkazu opravdana i zakonita. Tužitelj je kao radnik kod tuženika imao obvezu čuvati u tajnosti podatke o korisnicima i njihovim ugovornim obvezama, a ovlasti koje je imao u sklopu svog radnog mjesta (pretraživanje SAP sustava i pristup podacima) protupravno je koristio kako bi došao do podataka o trajanju ugovorne obveze pojedinih korisnika i te podatke prosljeđivao dalje s namjerom da našteti tuženiku, odnosno da pribavi korist sebi i konkurentu. U odnosu na ne postupanje po čl. 119. Zakona o radu, navodi da ne postoji obveza pisano upozoriti radnika ako postoji okolnost zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Naime, obzirom na kontinuitet i učestalost kršenja obveza iz radnog odnosa od strane tužitelja, sasvim je opravdano donio Odluku o otkazu prije nego je tužitelju dao mogućnost da nanese još veću štetu. Kada se uzme u obzir da je Tužitelj u tom trenutku već nekoliko mjeseci davao povjerljive podatke konkurentu i to isto priznao svojim nadležnim, sasvim je razumno da je tuženik imao ispunjene sve uvjete za donošenje Odluke o otkazu bez da prethodno pisano upozori Tužitelja. Pozivanje Tužitelja na okolnost da Radničko vijeće koje djeluje kod Tuženika nije dalo svoju suglasnost na Odluku o otkazu, ne znači da je predmetna Odluka zbog toga nezakonita ili nedopuštena. Naime, tuženik je u skladu s odredbama Zakona o radu proveo savjetovanje s Radničkim vijećem prije donošenja Odluke o otkazu, a nije od presudnog značaja činjenica što je Radničko vijeće odbilo dati svoju suglasnost na Odluku o otkazu zbog toga što navodno nije na nedvojben način utvrdio razloge za otkaz. Prije donošenja Odluke o otkazu je bio dužan provesti savjetovanje s Radničkim vijećem, a ne ishoditi suglasnost Radničkog vijeća na Odluku o otkazu. S obzirom da je savjetovanje provedeno, u tom smislu nije došlo do povrede odredbi Zakona o radu zbog kojih bi Odluka o otkazu trebala biti proglašena nedopuštenom i nezakonitom.

4. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku saslušao tužitelja, te svjedoke HE, KE, ME i OE, pročitao i završio uvid u Ugovor o radu (list 6.-10. spisa), Opis poslova (list 11. i 31.), Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu (list 12. -13. spisa), Zahtjev za zaštitu prava sa povratnicom (list 14.-17.), Očitovanje Radničkog vijeća (list 18. -19.), Potvrdu (list 20.), te e-mail korespondenciju (list 32.-34.).

5. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.).

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet spora je sudska zaštita prava iz radnog odnosa koju tužitelj ostvaruje zahtijevajući da sud utvrdi da je Odluka o otkazu Ugovora o radu od 7.12.2023. (redoviti otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) nedopuštena, da radni odnos nije prestao i povrat tužitelja na rad.

8. Među strankama nema spora:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 30.06.2023. (zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme 1.10.2022.) na radnom mjestu Voditelj tima telefonske prodaje;

- da je svrha posla Voditelja tima telefonske prodaje da svakodnevno vodi, prati i upravlja vlastitim timom zaposlenika s ciljem postizanja planiranog poslovnog rezultata kroz odlazne telefonske kampanje i obradu zaprimljenih potencijala;

- da je odgovornost Voditelja tima telefonske prodaje između ostalog i kontroliranje kvalitete rada savjetnika telefonske prodaje kroz svakodnevno preslušavanje poziva i kontrole kvalitete napravljenih prodajnih narudžbi;

- da je tužitelj imao pravo pristupa u sustav SAP i NEXIOS;

- da se kroz sustav SAP ulazi u korisničku bazu;

- da je tuženik dana 7.12.2023. donio Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika;

- da je tužitelj Odluku o otkazu primio dana 8.12.2023.;

- da tuženik prije otkazivanja Ugovora o radu u odnosu na povrede radnih obveza nije postupio sukladno čl. 119. Zakona o radu;

- da je protiv Odluke o otkazu, tužitelj podnio Zahtjev za zaštitu prava sukladno roku propisnom čl. 133. st. 1. Zakona o radu, koji je tuženik primio dana 22.12.2023.;

- da se tuženik nije očitovao na Zahtjev za zaštitu prava u roku od 15 dana;

- da je tužitelj podnio tužbu u skladu s odredbom čl. 133. st. 2. i 3. Zakona o radu;

- da je tuženik izdao tužitelju Potvrdu dana 2.01.2024. sukladno odredbi čl. 130. Zakona o radu.

9. Među parničnim strankama je sporno:

- da li je Odluka o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 7.12.2023. dopuštena,

- da li je tužitelj zlouporabio mogućnost uvida u korisničke baze i time počinio osobitu tešku povredu obveza iz radnog odnosa,

- da li se tuženik prije donošenja Odluke o otkazu savjetovao s Radničkim vijećem u skladu s odredbom čl. 150. st. 1. i 2. Zakona o radu

- da li je tuženik bio dužan postupiti u skladu s odredbom čl. 119. Zakona o radu.

10. Čitanjem očitovanja Radničkog vijeća od 28.11.2023. (list 18. -19. spisa) sud utvrđuje da se Vijeće protivilo otkazu tužitelju iz razloga jer je prije donošenja odluke od tuženika zatražilo konkretne datume i podatke na kojima se Odluka o otkazu temelji o „neovlaštenom pristupu bazi i podacima korisnika“, a što je tuženik odbio uz obrazloženje da tako štiti osobne podatke korisnika i ostalih radnika. Nadalje se navodi da je tužitelj zaposlen na poziciji Voditelja telefonske prodaje i da mu je po Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji jedan od zadataka da kontrolira kvalitetu rada savjetnika telefonske prodaje kroz svakodnevno preslušavanje poziva i kontrolu kvalitete odrađenih prodajnih narudžbi. Savjetnik za telefonsku prodaju kao jedan od zadataka ima identifikaciju i rješavanje prigovora korisnika, pa se postavlja pitanje kako je tužitelj mogao kvalitetno obavljati svoj rad u kontroli rada savjetnika bez pristupa korisničkoj bazi u koju imaju pristup svi radnici tuženika kroz sustav. Nadalje navodi da je sam tuženik utvrdio da je dio korisnika koji je imao poteškoća sa uslugama i prigovarao, a što je predstavljao potencijal za prelazak konkurentnom operateru, taj prelazak pokušava staviti na teret tužitelju, iako je utvrdio da postoji potencijal za prelazak drugom operateru zbog nezadovoljstva korisnika. Napominje da poslodavac niti Radničkom vijeću, a niti radniku, nije otkrio podatke o kolikom broju korisnika se radi da bi se potencijalno utvrdilo sporno postupanje tužitelja. Također navodi da tuženik o usmenoj obrani radnika nije vodio zapisnik niti je dostavio bilo kakav dokaz da je radnik dao izjavu kojom priznaje teške povrede radne obveze koje mu se stavljaju na teret, a takvu činjenicu je radnik osporio Radničkom vijeću, navodeći da mu je poslodavac na sastanku izjavio da je siguran da je tužitelj počinio teške povrede radne obveze što će dokazati, a koje dokaze Radničkom vijeću poslodavac nije dostavio. Ističe da poslodavac nije postupio sukladno čl. 150. Zakona o radu, jer Radničkom vijeću nije dostavio sve podatke važne za donošenje odluke i sagledavanja njezina utjecaja na položaj radnika kako bi mu omogućio davanje primjedbi i prijedloga koji bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke.

10.1. Čitanjem Opisa poslova kao sastavnog dijela Ugovora o radu od 30.06.2023. (list 6.-11. spisa) sud utvrđuje da je svrha posla tužitelja kao Voditelja tima telefonske prodaje bilo da svakodnevno vodi, prati i upravlja vlastitim timom zaposlenika s ciljem postizanja planiranog poslovnog rezultata kroz odlazne telefonske kampanje i obradu zaprimljenih potencijala; te da je njegova odgovornost bila između ostalog i kontroliranje kvalitete rada savjetnika telefonske prodaje kroz svakodnevno preslušavanje poziva i kontrole kvalitete napravljenih prodajnih narudžbi.

10.2. Čitanjem Odluke o otkazu Ugovora o redovitom otkazu ugovora radu od 7.12.2023. (list 12-13. spisa) sud je utvrdio da je tužitelju Ugovor o radu otkazan zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa jer je tužitelj zlouporabio mogućnost uvida u korisničke baze, na način da je neovlašteno vršio uvid u sustave s korisničkim podacima u svrhu prosljeđivanja podataka o korisnicima konkurentnom operatoru, pregledavao podatke o korisnicima i statusu pretplatničkih ugovora za korisnike koji imaju poteškoće s uslugama, prigovore ili ugovorene usluge za pokućni internet, čime predstavljaju potencijal za prelazak na konkurentne operatore, da je poslodavac primijetio da se povjerljivi podaci tih korisnika prosljeđuju konkurentnom operatoru jer je primijećeno da je određeni broj korisnika raskinuo pretplatničke ugovore s tuženikom i prešao konkurentnom operateru. U odluci se navodi da provjeravanje statusa pretplatničkih ugovora, eventualnih poteškoća s korištenjem usluga i prigovora nije radni zadatak i obveza tužitelja kao Voditelja tima telefonske prodaje.

10.3. Iz e-mail korespondencije (list 32. -34. spisa) proizlazi da je OE dana 6.11.2023. dostavio ME analizu logova po svakom korisniku za vremenski period od 1.01.2023. - do 6.11.2023.; da se KE obratio OE istoga dana 6.11.2023. sa navodom da je vidio da je tužitelj sve otvorio 24. ili 26.10. i traži popis korisnika koje je tužitelj otvorio sa svojim userom u zadnjih 20-30 dana, da se KE dana 8. i 9.11.2023. obratio OE radi provjera da li je tužitelj imao aktivnosti u sustavu SAP u odnosu na 209 raskida za rujan i 240 raskida za listopad, te konkretno za osobe V.L., B.H. i N.Č., koje je tužitelj otvorio 24. ili 26.10.2023.

11. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je bio zaposlen kod tuženika kao Voditelj tima telefonske prodaje (za postojeće korisnike) i njegov posao je bio rad na kvaliteti agenata telefonske prodaje kojima je bio nadređen. Radi obavljanja svoga posla morao je pristupati sustavu NEXIOS kroz koji preslušava na dnevnoj razini 20-tak poziva telefonskih agenata po agentu, a bio je nadređen nad deset agenata, ali da bi mogao prekontrolirati kvalitetu njihova rada u cijelosti i da li su isti npr. ponudili ispravnu tarifu određenom postojećem korisniku, morao je ulaziti kroz sustav SAP u korisničke baze kako bi mogao doći do podataka koju tarifu je taj korisnik do tada koristio, koliku je imao mjesečnu potrošnju i koliko je plaćao mjesečnu naknadu. Pojašnjava kako je bio Voditelj tima za postojeće korisnike i stoga je morao ulaziti u korisničku bazu radi saznanja određenih podataka o tim korisnicima, dok. npr. Voditelji potencijalnih korisnika to nisu morali činiti, jer ti podaci nisu niti bili formirani u korisničkoj bazi. Osporava da je ulazio nakon posla u korisničku bazu jer od kuće ne može biti spojen na VPN tuženika. Bio je na razgovoru sa ME i KE na kojem nije ništa priznao, a niti je imao šta priznati, jer isti ne govore istinu u odnosu na razgovor koji je imao s njima. Na tom razgovoru su ga pitali zašto je otvarao korisnike i slao podatke o tim korisnicama konkurentskoj tvrtki, a nakon što ih je upitao koji su to korisnici i koja konkurentska tvrtka je u pitanju, isti mu nisu dali podatke o navedenom, te on nije htio potpisati kako su oni od njega tražili da prizna da je otvarao podatke o tim korisnicima i slao podatke o istima konkurentskoj tvrtki. Napominje da svoj posao nije mogao obaviti bez da koristi podatke iz korisničke baze. Od svog nadređenog je dobivao putem e-maila npr. 10 ili 15 baza mjesečno u kojem e-mailu se nisu nalazili potrebni podaci da bi on mogao odraditi svoj posao, već je opet morao ulaziti u korisničku bazu, kako bi mogao odraditi svoj posao. Napominje da je npr. u 10 baza obuhvaćeno oko tisuću podataka u jednoj bazi, odnosno tisuću korisnika, te je logično da se to u e-mailu ne bi moglo sve navesti. Imao je korisničko ime i lozinku za ulaz u sustav SAP i nakon što bi preslušao poziv određenog telefonskog agenta sa određenim postojećim korisnikom, kako bi mogao prekontrolirati da li je agent istom pravilno ponudio npr. tarifu, morao je ući u korisničku bazu da provjeri za tog korisnika koju je tarifu koristio, koliku je imao potrošnju i sve vezano za njegov pretplatnički odnos, da vidi da li je tel. agent pravilno obavio svoj posao. Napominje da mu niti usmeno, niti pisanim putem, iako je to tražio od nadređenih, nikada nisu dali podatke koji su to točno korisnici koje je on pregledavao otišli u konkurentsku tvrtku, o kojem broju korisnika se radi, u kojem razdoblju, koja konkurentska tvrtka. Trenutno ima otvoren paušalni obrt, ali se želi vratiti na rad kod tuženika. Na svakodnevnoj bazi prilikom preslušavanja razgovora određenih prodajnih agenata uočavao je određene greške, međutim, to ispravlja kroz razgovore s njima i zajedničkim preslušavanjem poziva, te uočene greške telefonskih agenata nije nikada prijavljivao nadređenim, jer se radi o 50-tak grešaka na dnevnoj bazi, a to nije bio niti dužan u okviru svoga posla. Svakodnevno je preslušavao 100-tinjak poziva određenih telefonskih agenata i u okviru svog radnog vremena od 8 sati je stigao prekontrolirati sve razgovore prodajnih agenata, jer su neki razgovori trajali minutu, u nekim sa korisnici nisu niti javili i slično.

11.1. Iz iskaza svjedoka OE proizlazi da je kod tuženika zaposlen na mjestu Voditelja službe korporativne sigurnosti. Prije svega napominje da je Voditelj tima telefonske prodaje radi obavljanja svog posla dužan koristiti NEXIOS sustav, a ne SAP sustav koji ima razne module i kroz koji se može pristupati bazi podataka o korisnicima. Dakle, tužitelj za obavljanje poslova svoga radnog mjesta nije uopće morao pristupati kroz SAP sustav bazi podataka o korisnicima i nema nikakvu poslovnu potrebu analizirati korisnike iz te korisničke baze. Napominje da upravo njegova služba vrši kontrole na način da svaki zaposlen ima svoj log i na taj način ih upravo prate tko je i na koji način ulazio u određene baze, radi sigurnosti kod tuženika. Znači, tehnička mogućnost da neki zaposlenik može ući u neku bazu, kao što je npr. tužitelj mogao ući kroz SAP sustav u korisničku bazu, ne znači da je to bilo i potrebno za njegov posao i on to nije smio raditi. Voditelj tima vrši kontrolu razgovora prodajnog agenata kojima je nadređen upravo preko NEXIOS sustava, dok SAP sustav nije niti predodređen za takvo nešto. Napominje da je log koji svaki zaposlenik ima kao DNA koji ostavlja trag. Odnosno svaki radnik ima svoj user i lozinku i preko toga vrše kontrolu tko je u koju bazu ulazio i radi čega. Kada su od strane nadređenih kod tužitelja uočene određene sumnjive aktivnosti, provedena je interna istraga i utvrđeno je da je došlo do odljeva određenih korisnika u konkurentsku tvrtku i to upravo onih koji su povezani sa provjerama u odnosu na tužitelja i utvrđeno putem njegova loga da je upravo on provjeravao u korisničkoj bazi putem SAP sustava te korisnike i za vrijeme radnog vremena i izvan radnog vremena u 19,00 sati, a koji su prešli u konkurentsku tvrtku. Napominje da su svi zaposleni kod tuženika jasno i na transparentan način upozoreni da se za potrebe svoga posla isključivo moraju i mogu služiti sustavima koji im služe radi obavljanja njihovih poslova i nikako bilo čime drugim što nije u opisima njihovih poslova i ne služi za obavljanje njihovih poslova, a radi se i o GDPR-u, zaštiti kompanije i slično. Mali je stupanj slučajnosti po njegovom mišljenju i dosadašnjem iskustvu, a u provjerama vezano za sigurnost se bavi cijeli svoj radni vijek, da nema nikakve veze u odnosu na korisnike koje je pregledavao tužitelj i koji su prešli u konkurentsku tvrtku. Kroz NEXIOS sustav Voditelji telefonske prodaje kontrolira razgovore svojih tel. agenata sa korisnicima, ali misli da u tom sustavu nema podataka koje usluge određeni korisnik koristi, tarifu koju koristi, koja mu je potrošnja i slično, već se ti podaci nalaze isključivo u korisničkoj bazi u sustavu SAP. Navodi da je tužitelj pristupao korisničkoj bazi izvan radnog vremena u 19,00 sati što nije uobičajeno, iako nije zabranjeno koristiti računalo izvan radnog vremena. Upravo su korisnici koje je pregledavao tužitelj u korisničkoj bazi prešli u konkurentsku tvrtku, ali se ne sjeća se o kojem se broju korisnika radi. Napominje da za obavljanje posla tužitelja istom nisu niti trebali podaci o tarifi ili potrošnji ili slično za pojedinog korisnika koji su se nalazi u bazi podataka korisnika u koji se pristupalo kroz sustav SAP.

11.3. Iz iskaza svjedoka HE proizlazi da je predsjednik Radničkog vijeća kod tuženika i ostaje kod obrazloženja koje je sačinilo Radničko vijeće vezano za otkazivanje Ugovora o radu tužitelju dana 28.11.2023. Napominje da svi zaposleni kod tuženika imaju pristup SAP sustavu kroz koji se vrši uvid u bazu korisnika, a kako je tužitelj obavljao poslove Voditelja tima telefonske prodaje, isti je u okviru svojih radnih zadataka morao vršiti uvide u korisničke podatke kako bi mogao obavljati poslove za koje je zadužen sukladno Ugovoru o radu, jer su između ostalog njegovi poslovi bili kontrola rada svojih telefonskih agenata u timu i preslušavanje njihovih poziva. Dakle, bez da je vršio uvid u korisničku bazu, tužitelj ne bi mogao kvalitetno i u cijelosti obaviti svoj radni zadatak, već bi bez uvida u korisničku bazu mogao samo nagađati da li su telefonski agenti ponudili korisnicima sve kako su trebali. On je voditelj trgovine kod tuženika, također ima pristup SAP sustavu i uvid u korisničku bazu i zbog potreba svoga posla također vrši uvid u korisničku bazu. Napominje da inače kada poslodavac uputi Radničkom vijeću odluku o otkazu radi suglasnosti, na zahtjev Radničkog vijeća, poslodavac bez problema dostavi sve potrebne podatke o korisnicima, uslugama, kako bi Radničko vijeće moglo donijeti svoju odluku, dok je u konkretnom slučaju tuženik odbio dati sve relevantne podatke radi donošenja odluke, pozivajući se na zaštitu osobnih podataka korisnika i agenata, a što smatra neosnovanim i što je tuženik bio dužan dostaviti. Također su tražili od poslodavca da se svi nađu na sjednici koju su zakazali i rasprave o spornom, međutim toj se sjednici direktorica ljudskih resursa ĆE, nije odazvala, a niti je pristupio itko od nadređenih tužitelju, ME – direktor, ili neposredno nadređen tužitelju – KE, uz napomenu da su poziv za sjednicu uputili isključivo direktorici ljudskih resursa koja je trebala obavijestiti navedene nadređene osobe tužitelju. Pojašnjava da tužitelj nije mogao rasporediti poslove svojim telefonskim prodajnim agentima bez da je vršio uvid u korisničku bazu kroz SAP sustav. Napominje da nije imalo smisla pozivanje tuženika na nedostavljanje podataka Radničkom vijeću iz razloga zaštite osobnih podataka korisnika i agenata, odnosno zbog GDPR-a, jer i on i svi zaposleni kod tuženika imaju uvid kroz SAP sustav u korisničku bazu i sve podatke o korisnicima, kao i o agentima. Iako je tuženik tvrdio da je tužitelj priznao razlog iz kojeg je dobio otkaz, na traženje Radničkog vijeća da tu izjavu dostave, tuženik je izjavio da je tužitelj usmeno priznao, a sve ostale podatke o kojoj količini i kojem je to operateru konkretno tužitelj navodno dostavljao podatke i ostalo vezano za otkaz ugovora o radu, tuženik nije dostavio pozivajući se upravo na razlog GDPR- a.

11.4. Iz iskaza svjedoka ME proizlazi da je izvršni direktor prodaje kod tuženika, te u detalje istrage nije upućen. Napominje da tužitelj na svojem radnom mjestu Voditelja tima telefonske prodaje ne mora i nije mu to u popisu posla da vrši uvid u korisničku bazu kroz SAP sustav i svoj posao može obaviti bez da vrši uvid u korisničku bazu, jer isti kao Voditelj tima dobije na e-mail podatke koji je tip baze i o korisnicima koji su u toj bazi i što je ponuda za korisnike da bi mogao kontrolirati svoje agente telefonske prodaje i time ima sve potrebne podatke da obavi svoj posao, te ne mora vršiti uvid u korisničku bazu. Svi zaposleni kod tuženika nemaju pristup SAP sustavu i nemaju uvid u korisničku bazu. Sve što su mogli i s čime su raspolagali su dostavili Radničkom vijeću radi savjetovanja o Odluci o otkazu ugovora o radu tužitelju i nema saznanja da je bio neki sastanak vezano za odluku o otkazu sa Radničkim vijećem, a ako je bio, na taj sastanak je trebala ići direktorica ljudskih potencijala i specijalist za sigurnost ĐE. U srpnju 2023. nekoliko agenata telefonske prodaje je prešlo u konkurentsku tvrtku, ne zna točno o kojoj se radi, a nakon toga u rujnu ili listopadu 2023 je bio i odljev korisnika u istu konkurentsku tvrtku, a korisnici koji su prešli u konkurentsku tvrtku koje su provjerili su svi imali log tužitelja i agenta koji je pričao s tim korisnikom. U razgovoru sa tužiteljem u kojem je bio prisutan i neposredno nadređen tužitelju KE, kada su tužitelju rekli što su utvrdili, isti je priznao da je odavao podatke o korisnicima koji su bili pred istekom ugovora, nisu bili zadovoljni uslugom tuženika, imali su određene smetnje i slično, svojim prijateljima u konkurentskoj tvrtki. Prvo je tužitelj govorio da su ti sporni podaci koji su nađeni na njegovom laptopu učinjeni od strane nekog agenta, međutim utvrđeno je preko IP adrese i preko loga tužitelja da se radilo o podacima koji su otvarani o korisnicima izvan radnog vremena, dakle agenti nisu mogli u to vrijeme imati pristup laptopu tužitelja, već je isključivo to mogao učiniti samo on i što je provjerio ĐE prilikom provođenja interne isprave i koji je utvrdio da se izvan radnog vremena isključivo radi o logu tužitelja. Tužitelj nije htio pisano potvrditi ono što je priznao usmeno da je odavao sporne podatke svojim prijateljima u konkurentskoj tvrtki. Sporni podaci o korisnicima su osjetljivi jer se radi o osobnih podacima, a također i komercijalno osjetljivi jer se radi o korisnicima koji su slobodni da u svakom trenutku pređu u drugu mrežu pa su i najrizičniji za tuženika zbog odlaska konkurentskoj tvrtki. Odavanje tih podataka bi bila teška povreda radne obveze. Zapisnik o sastanku sa tužiteljem na kojem je bio i KE je poslan ljudskim resursima u Službi sigurnosti radi provođenja interne isprave, a radi se o e-mailu, jer bez toga se ne bi niti mogla provoditi interna istraga. Napominje da u laptopu tužitelja nisu pronađeni podaci o korisnicima koji su otišli, već je u laptopu tužitelja pronađena IP adresa i USER SAP sustava koji je povezan sa tim korisnicima koji su prešli u konkurentsku tvrtku. Tužitelj je imao korisničko ime i lozinku putem koje je mogao pristupiti SAP sustavu i niti jedan drugi sustav kod tuženika ne postoji osim SAP sustava i u tom sustavu se nalaze i ostali podaci potrebni za rad zaposlenih kod tuženika, a ne samo korisnička baza i radi toga je tužitelj imao pristup SAP sustavu, ali ne i radi pristupa korisničkoj bazi. Pojašnjava da pristup bazi i bazi podataka korisnika, su dva različita elementa i za obavljanje svog posla tužitelj nije trebao pristupati bazi podataka spornih korisnika, jer je samim pristupom bazi dobio sve relevantne podatke na temelju kojih je trebao obaviti svoje radne zadatke, ali ne i otvarati podatke o korisnicima jer to nije bio dio njegovog posla, niti je time dobivao podatke potrebne za njegov posao. Pristupom bazi tužitelj je mogao doznati potrebno za njegov posao, ime kampanje i sve druge podatke vezano za njegov posao a koji je prije svega bio kontroliranje obavljenih razgovora telefonskih agenata prema korisnicima preko sustava NEXIOS koji je potreban u radu Voditelja tima telefonske prodaje i koji ne sadrži podatke o korisnicima već samo broj korisnika, a ne i osobne podatke, koji nisu bili potrebni tužitelju za njegov posao. Zato se i radi o dva odvojena sustava SAP i NEXIOS. A NEXIOS sustav je upravo bitan za obavljanje poslova Voditelja tima telefonske prodaje i nije bilo potrebno pristupati korisničkoj bazi podataka kroz SAP sustav. Napominje da ti sporni korisnici koji su otišli u konkurentsku tvrtku nisu uopće bili zvani u tom periodu kroz NEXIOS sustav.

11.5. Iz iskaza svjedoka KE proizlazi da je bio neposredno nadređen tužitelju. Napominje da se za rad Voditelja tima telefonski prodaje, tužitelj služio NEXIOS programom, a to je sustav za pozivanje korisnika, dok su tel. agenti koji su se bavili prodajom usluga pristupali korisničkoj bazi u kojoj se nalaze osobni podaci korisnika, a s obzirom da je posao tužitelja da vrši kontrolu razgovora telefonskih agenata, tužitelj je trebao je pristupit korisničkoj bazi podataka kako bi prekontrolirao određeni razgovor sa telefonskim agentom i korisnikom. Kada se utvrdilo da dio korisničke baze odlazi, a zbog upućivanja na sumnjive radnje tužitelja, s istim je proveden razgovor na kojem je bio osim njega nazočan i direktor izvršne prodaje ME i tom prilikom na razgovoru koji je trajao 15-20 min tužitelj je priznao da je bio naivan i da je kolegi u konkurentskoj tvrtki odavao podatke o korisnicima tuženika koji su, koliko mu je poznato, imali uslugu pokućnog interneta. U tom razgovoru nisu tražili od tužitelja da pisano napiše svoje priznanje, a kada je naknadno došlo do odluke o otkazivanju ugovora o radu, isti nije htio potpisati to priznanje koje je usmeno rekao. Napominjem da su u tužitelja imali maksimalno povjerenje kada smo ga zaposlili. Vezano za odljev određenih korisnika u konkurentsku tvrtku, imali su razgovore i sa drugim voditeljima timova osim s tužiteljem, ali kod nikog nisu utvrđene sporne situacije kao kod tužitelja. Poznato mu je da je istragu proveo ĐE vezano za postupanje tužitelja i da je u toj istrazi utvrđen USER od tužitelja na određenom dijelu korisnika.

12. Iskaz svjedoka HE sud je u cijelosti cijenio kao vjerodostojan, jer je dan jasno, konkretno i na temelju neposrednih saznanja o poslovima koje tužitelj obavlja i potrebi uvida u korisničku bazu, te je sukladan materijalnoj dokumentaciji – očitovanju Radničkog vijeća i opisu poslova tužitelja. Sud iskaze svjedoka OE, ME i KE nije cijenio vjerodostojnim u dijelovima koji su proturječni iskazu HE, te i međusobno. Naime, svjedok ME navodi da svi zaposleni kod tuženika nemaju pristup SAP sustavu i nemaju uvid u korisničku bazu i da tužitelj uopće nije morao pristupati korisničkoj bazi, a što tvrdi i svjedok ĐE, što je proturječno sa iskazom svjedoka KE koji kao nadređen tužitelju pak navodi da je tužitelj trebao pristupiti korisničkoj bazi podataka u SAP sustavu kako bi prekontrolirao određeni razgovor sa telefonskim agentom i korisnikom, a što je sukladno iskazu svjedoka HE. Također, svjedok ĐE po mišljenju suda ne zna koji su podaci u stvari tužitelju kao Voditelju telefonske prodaje potrebni da bi u cijelosti izvršio posao kontrole prodajnog agenta, pa tako i da li se podaci o uslugama koju koristi određeni korisnik, tarifi koju koristi, podaci o potrošnji korisnika i sl. nalaze u bazi u sustavu SAP ili NEXIOS, a naveo je da tužitelj uopće nije trebao ulaziti u SAP sustav. Također sud nije cijenio vjerodostojnim iskaz imenovanog svjedoka ni dijelu u kojem pretpostavlja da postoji uzročna veza između pregledavanja korisnika od strane tužitelja i odljeva tih korisnika u konkurentsku tvrtku, jer materijalnih dokaza o tome, odnosno o rezultatima provedene IT istrage nema. Sud nije cijenio vjerodostojnim iskaz ME u dijelu u kojem navodi da Radničkom vijeću nisu mogli dostaviti podatke koje je Vijeće tražilo kao bitno za donošenje Odluke, zbog zaštite podataka korisnika i agenata (GDPR), jer je to u suprotnosti sa iskazom predsjednika Radničkog vijeća - svjedoka HE, da pristup tim podacima imaju svi zaposleni kod tuženika, pa stoga nema razloga zašto ne bi mogli tražene podatke dostaviti Radničkom vijeću.

13. Prema odredbi čl. 124. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023.), ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao.

13.1. Prema odredbi čl. 135. st. 3. Zakona o radu, u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

13.2. Prema odredbi čl. 115. st. 1. točka 3. Zakona o radu, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

14. Pri ocjeni postoje li opravdani razlozi za redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika, treba uzeti u obzir ukupno ponašanje radnika za sve vrijeme trajanja radnog odnosa i to ponašanje u odnosu prema obvezama koje proizlaze iz naravi posla koje je morao obavljati.

14.2. U konkretnom slučaju teret dokaza opravdanosti otkaza ugovora o radu je na tuženiku i on te razloge za otkaz, po mišljenju suda, nije dokazao.

14.3. Nadalje, da bi se radilo o skrivljenom kršenju obveza iz radnog odnosa, potrebno je kumulativno ispuniti tri uvjeta:

- da se radi o obvezama koje proizlaze iz radnog odnosa,

- da je obveze kršio isključivo radnik,

- da je radnik obveze kršio s namjerom.

14.4. Zakon o radu ne propisuje što se smatra kršenjem obveza iz radnog odnosa, pa se dopuštenost otkaza mora procjenjivati prema okolnostima svakog pojedinog slučaja. Ipak, mogli bi reći da je skrivljeno ponašanje radnika svako ono ponašanje koje predstavlja ustrajnije neizvršavanje obveza poput opetovanog kašnjenja na posao, neizvršavanja radnih zadataka, obavljanje konkurentske djelatnosti, nanošenje materijalne štete i sl.

15. Prema odredbi čl. čl. 150. st. 1. i 2. Zakona o radu, prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika (stavak 1.). U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, poslodavac je radničkom vijeću na njegov zahtjev, prije konačnog očitovanja o namjeravanoj odluci poslodavca, dužan omogućiti održavanje sastanka radi dodatnih odgovora i obrazloženja na njihovo izneseno mišljenje (stavak 2.).

16. Cijeneći citirane zakonske odredbe i izvedene dokaze, ovaj sud utvrđuje da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika od 1.10.2022. na neodređeno vrijeme sa zadnjim Ugovorom o radu od 30.06.2023. na radnom mjestu Voditelja tima telefonske prodaje postojećih korisnika i da je svrha njegovog posla bila da svakodnevno vodi, prati i upravlja vlastitim timom zaposlenika s ciljem postizanja planiranog poslovnog rezultata kroz odlazne telefonske kampanje i obradu zaprimljenih potencijala, a njegova odgovornost, između ostalog i kontroliranje kvalitete rada savjetnika telefonske prodaje kroz svakodnevno preslušavanje poziva i kontrole kvalitete napravljenih prodajnih narudžbi za postojeće korisnike. Da je tužitelj kao i svi zaposleni kod tuženika imao pristup sustavu SAP preko kojeg se ulazi u korisničku bazu, te sustavu NEXIOS preko kojeg je preslušavao telefonske razgovore savjetnika telefonske prodaje, na dnevnoj razini po 20-tak poziva po jednom agentu, od kojih je 10 agenata bilo u njegovom timu. Da bi tužitelj mogao prekontrolirati kvalitetu napravljenih prodajnih narudžbi (npr. da li je telefonski agent ponudio pravilnu tarifu postojećem korisniku, koliku je mjesečnu potrošnju postojeći korisnik imao, koliku je naknadu plaćao i sl.) u okviru svojega posla je morao kroz sustav SAP ulaziti u korisničku bazu, jer te podatke za postojeće korisnike nije imao u sustavu NEXIOS, a niti je te podatke dobivao od svojih nadređenih putem e-maila (jer u isti ne bi stali svi podaci korisnika koji su mu trebali za obavljanje posla). Naime, da pri obavljanju kontrole rada prodajnih savjetnika tužitelj kroz SAP sustav nije ulazio u korisničku bazu radi potrebnih podataka o postojećim korisnicima, isti bi u okviru svojeg posla mogao samo nagađati da li su telefonski agenti ponudili korisnicima sve kako su trebali, a kako to u svom iskazu potvrđuje svjedok HE. Također sud utvrđuje da tuženik, niti tužitelju prilikom njegova razgovora sa nadređenim ME i KE, a niti Radničkom vijeću na zahtjev Vijeća, nije dostavio podatke o korisnicima za čije je podatke tvrdio da je tužitelj u korisničkoj bazi pregledavao, pa i nakon radnog vremena (što tužitelj osporava jer da od kuće nije mogao biti spojen na VPN tuženika), o kojem se broju korisnika radi, točno vremenskom razdoblje i kojoj su konkurentnoj tvrtki koji korisnici i kada točno prešli, a niti se direktorica Ljudskih resursa pojavila na sastanku koje je Radničko vijeće zakazalo vezano za predmetnu Odluku o otkazu. Kod pozivanja tuženika na nedostavljanje potrebnih podataka Radničkom vijeću zbog zaštite podataka o korisnicima i agentima, treba napomenuti da prema iskazu svjedoka – predsjednika Radničkog vijeća HE, svi zaposleni kod tuženika imaju uvid u podatke o korisnicima i agentima, pa tako i on kao Voditelj trgovine. Ovdje valja napomenuti da je iz priložene iz e-mail korespondencije između ME, KE i ĐE, razvidno da se spominju određena imena sa osobnim podacima za koje su sumnjali da je tužitelj provjeravao u korisničkoj bazi (sa lista 32.-33. spisa), pa bi bilo logično u svrhu dokazivanja pred sudom da je tuženik priložio spisu dokaz da je preko svog loga tužitelj vršio uvid u podatke o tim osobama, da je upravo podatke o tim korisnicima proslijedio određenoj konkurentskoj tvrtki i da su upravo u to vrijeme te osobe prešle u konkurentsku tvrtku, a što tuženik nije učinio. Slijedom navedenog, po mišljenju ovoga suda, tuženik u ovom postupku nije dokazao da tužitelj nije morao pristupati korisničkoj bazi za obavljanje njegova posla, da je podatke o postojećim korisnicima koje je pregledavao u toj bazi proslijedio konkurentnoj tvrtki, a niti uzročnu vezu između radnje radnika i prelaska upravo određenih korisnika konkurentnoj tvrtki, odnosno da je tužitelj zlouporabio mogućnost uvida u korisničku bazu. Također, tuženik ničim nije dokazao ni svoje tvrdnje da je tužitelj priznao da je zlouporabio mogućnost uvida u korisničku bazu, a niti je priložio zapisnik razgovora / sastanka kojeg su obavili nadređeni KE i ME sa tužiteljem. Pozivanje tuženika na Opću uredbu o zaštiti osobnih podataka (GDPR, Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27.04.2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka, na snazi od 25.05.2018.) u ovom sporu nije uvjerljivo, niti osnovano, jer je tuženik mogao dostaviti u prilog svojih tvrdnji određenu dokumentaciju (npr. izvatci logova pristupa sustavu, vremenski zapisi pristupa, dokaz o slanju podataka e-mailom, USB kopiranje, evidenciju IP adresa, korisnički račun kojim je pristupano, evidenciju izvora podataka o korisnicima, izvještaj IT forenzike nakon provedene interne istrage, podatke o prelasku korisnika konkurenciji i dr.) u kojoj bi zaštitio identitet korisnika (npr. anonimizacijom), a ne uskratiti takve podatke za potrebe radnog spora Radničkom vijeću i sudu, iako se radi o podacima na kojim tuženik temelji otkaz. Sam iskaz svjedoka – zaposlenika tuženika OE, koji nije niti upućen točno u obavljanje poslova tužitelja u odnosu na to gdje točno koje podatke tužitelj može vidjeti radi potreba posla, nije dovoljan da bi tuženik dokazao tim iskazom svoje tvrdnje bez priloženih objektivnih i materijalnih dokaza. Slijedom navedenog, kako tuženik nije priložio nikakve materijalne IT dokaze (a e-mail korespondencija sa lista 32. -34. spisa to sigurno nije) da je tužitelj zlouporabio uvid u korisničku bazu u svrhu prosljeđivanja podataka o određenim korisnicima konkurentnom operateru i da su ti korisnici prešli konkurentnom operateru upravo zbog tužitelja, to tuženik nije dokazao osobito teške povrede radnih obveza i razloge za otkaz na kojima temelji svoju Odluku od 7. prosinca 2023..

17. Nadalje, u skladu s odredbom čl. 150. Zakona o radu, Radničko vijeće mora dobiti relevantne činjenice i konkretne podatke na kojima se temelji razlog za otkaz, jer u protivnom Radničko vijeće realno ne može dati informirano mišljenje, kao u konkretnom slučaju, na što je Radničko vijeće u svom očitovanju ukazivalo, kao i svjedok – predsjednik Radničkog vijeća HE u svom iskazu. Naime, svrha savjetovanja je da Radničko vijeće može stvarno ocijeniti opravdanost otkaza. U konkretnom slučaju poslodavac je Radničkom vijeću dostavio samo općenite tvrdnje da je uvidom u sustav SAP utvrdio da je radnik zlouporabio korisničku bazu i da je to priznao, bez konkretno dostavljenih materijalnih dokaza, a koje je tvrdnje radnik osporio. Iako je Radničko vijeće tražilo od poslodavca da dostavi bilo kakav dokaz o svojim tvrdnjama, tuženik to nije učinio, a niti se itko za poslodavca pojavio na sastanku koje je Radničko vijeće zakazalo upravo radi razjašnjenja spornog vezano za predmetni otkaz. Stoga sud zaključuje da savjetovanja s Radničkim vijećem nije bilo stvarno, nego samo formalno, jer tuženik Radničkom vijeću nije dostavio dovoljno informacija za donošenje mišljenja, pa stoga postupak donošenja odluke o otkazu nije proveden u skladu s odredbom čl. 150. Zakona o radu, radi čega je Odluka o otkazu nedopuštena.

18. Nadalje, sukladno odredbi čl. 119. st. 1. i 2. Zakona o radu, prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

18.1. Tuženik drži da nije bio dužan prethodno pisanim putem upozoravati tužitelja na kršenje radne obveze i s tim u svezi omogućiti mu iznošenje obrane prije donošenja pobijane odluke o otkazu, jer da Zakon o radu ne propisuje obvezu na pisano upozorenje radniku ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, obzirom na kontinuitet i učestalost kršenja obveza iz radnog odnosa od strane tužitelja, te sprječavanja mogućnosti da isti nanese još veću štetu.

18.2. Ovakav stav tužene po mišljenju suda nije pravilan. Naime, u konkretnom slučaju radi se o situaciji uređenoj čl. 115. st. 1. točka 3. Zakona o radu, tj. otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika, prema kojoj poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa. Kako bi se moglo provesti zakonito otkazivanje ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika, poslodavac je obvezan provesti propisani postupak iznošenja obrane radnika, odnosno tražiti očitovanje radnika bez obzira na izvjesnost postojanja povrede radne obveze. Naime, nije dovoljno samo postojanje, odnosno dokazivanje postojanja kršenja obveza iz radnog odnosa od strane radnika, nego je i kogentnim normama propisan postupak koji je potrebno provesti prije otkazivanja, a sukladno članku 119. Zakona o radu.

18.3. Stoga bi poslodavac morao, obzirom na sadržaj citirane zakonske odredbe, uputiti prethodno pisano upozorenje radniku zbog neizvršavanja ili kršenja obveza iz radnog odnosa, uz ukazivanje na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, te omogućiti radniku da nakon toga iznese svoju obranu, osim ako postoje opravdane okolnosti zbog kojih se ne može očekivati od poslodavca da to učini (ovu „opravdanost“ normativno treba tumačiti vrlo restriktivno, a tako se u praksi i čini).

18.4. Drugim riječima, pri davanju redovitog otkaza uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, poslodavac ima dvije dodatne obveze propisane člankom 119. Zakona o radu.

18.5. Svrha citirane odredbe, prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem, ogleda se u obvezi poslodavca da radnika upozori na konkretne obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza, čime se otklanjaju, među ostalim, i eventualni nesporazumi o obvezama radnika iz radnog odnosa, a koji bi mogli proizaći iz sažetih odredbi ugovora o radu o tim obvezama.

18.6. S druge strane, dužnost omogućavanja radniku iznošenja vlastite obrane pred poslodavcem predstavlja obvezu poslodavca omogućiti radniku iznošenje obrane, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. To zahtjeva od poslodavca da on ili od njega za to ovlaštena osoba prije davanja otkaza zbog skrivljenog ponašanja, sasluša radnika o okolnostima važnim za donošenje odluke o takvom otkazu.

18.7. Dakle, uskrata mogućnosti iznošenja obrane moguća je samo iznimno ukoliko poslodavac ima dovoljno dobro opravdanje za propuštanje obveza iz članka 119. Zakona o radu, a u protivnom njegov bi otkaz u cijelosti bio nezakonit.

18.8. Prema pravnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, iznesenom u odluci broj Revr 1009/09 od 21. rujna 2010., upozorenje u smislu odredbe iz članka 119. st. 1. Zakona o radu, nije samo sebi svrha. Svrha je upozorenje na obveze iz radnog odnosa i upućivanje na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza.

18.9. Da bi smo govorili o postupanju poslodavca sukladno citiranoj odredbi, nužna pretpostavka je izričito upozorenje radniku na konkretne povrede radne obveze pod prijetnjom otkaza. Takvo upozorenje može biti preneseno i usmeno pod prijetnjom otkaza u slučaju ne postupanja sukladno izrečenom upozorenju i koji razlozi kao takvi mogu biti osnova za zakonitu odluku poslodavca o skrivljenom otkazu ugovora o radu od strane radnika. U konkretnom slučaju za ukazati je kako navodi tuženika, da je tužitelj kontinuirano i učestalo kršio radne obveze i to priznao nadređenima, pa mu tuženik nije dao mogućnost da nanese još veću štetu, nisu osnovani, jer tuženik te navode nije ničim dokazao, pa stoga ne postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da je postupio sukladno čl. 119. Zakona o radu.

19. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da tuženik tijekom postupka nije dokazao opravdanost otkaza uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika koji mu se u Odluci o otkazu ugovora o radu od 7. prosinca 2023. stavljaju na teret, a što je bio dužan, temeljem odredbe čl. 135. st. 3. Zakona o radu.

20. Tuženik nije niti postupak pri donošenja Odluke o otkazu, proveo u skladu s odredbom čl. 150. Zakona o radu, radi čega je Odluka o otkazu nedopuštena.

21. Pored navedenog, kako u okolnostima konkretnog slučaja, tuženik nije dokazao da su postojale okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati da tužitelja upozori i onemogući u iznošenju obrane, to tuženik nije postupio ni sukladno odredbi čl. 119. st. 2. Zakona o radu, pa stoga i u tom pravcu predmetni otkaz Ugovora o radu trpi manjkavosti radi kojih je nedopušten.

22. Slijedom navedenog, sud je Odluku o otkazu Ugovora o radu u konkretnom slučaju utvrdio nedopuštenom, te u skladu s odredbom čl. 124. st. 1. Zakona o radu, odlučio kao pod I. i II. izreke.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

23.1. Zahtjev tužitelja za naknadom troška od 625,00 eura je osnovan i sastoji se od zastupanja po punomoćnici odvjetnici na ime jednokratne nagrade od 500,00 eura (Tbr. 7.t.2.) i PDV-a od 125,00 eura (Tbr. 46.), a što je u skladu s navedenim tarifnim brojevima Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023. i 107/2025.), te čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod III. izreke.

U Osijeku, 9. travnja 2026.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Punomoćnici tužitelja

2.Punomoćniku tuženika