P Ob-27/2025-12
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Vandi Horvat, u pravnoj stvari tužiteljice ĐT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mislavu Matijeviću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Peri Juriću, odvjetniku u Osijeku, radi isplate i izdavanja tabularne isprave, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 25. veljače 2026. godine u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, koja presuda je objavljena dana 9. travnja 2026,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku VT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] isplatiti tužiteljici ĐT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] iznos od 7.212,98 eura (sedamtisućadvjestodvanaesteuradevedesetosamcenti) zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 31. kolovoza 2022. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. računa uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, a od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. U preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa od 7.212,98 eura kao i u dijelu kojim tužiteljica traži da se tuženiku naloži da joj izda valjanu tabularnu ispravu kojom će joj dozvoliti bezuvjetnu uknjižbu služnosti prava stanovanja na ½ nekretnine u k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], u naravi kuća br. 8C i dvor, [adresa], površine 158 m2, a koju tabularnu ispravu će u suprotnom u cijelosti zamijeniti ova presuda, tužbeni se zahtjev kao neosnovan odbija.
III. Svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi od 21. siječnja 2025. tvrdi da je s tuženikom bila u braku od 7. lipnja 2003. do 11. listopada 2023., s tim da je njihova faktična bračna zajednica prestala tijekom 2022. kada je tuženik odselio od kuće. Ističe kako je 7. kolovoza 2007. podignula kredit za adaptaciju nekretnine u Raiffeisen banci d.d. (dalje RBA) na iznos od 36.200,00 CHF. Kao osiguranje vraćanja tog kredita tuženik i njegova majka ĐT kao suvlasnici svaki u ½ bili su založni dužnici, založivši nekretninu u Osijeku, u Sljemenskoj ulici 8c. Pojašnjava kako je predmetna kuća podijeljena na dva približno jednaka dijela, u jednom dijelu živjele su parnične stranke, a u drugom dijelu tuženikova majka. Kredit podignut u RBA utrošen je za renoviranje dijela kuće u [adresa] u kojem su živjele parnične stranke, s tim da je njihov dogovor bio da ulažu u zajedničku nekretninu, ali tuženik nikada nije htio dati pravo suvlasništva tužiteljici. Osim navedenog, dio tog kredita u iznosu od 35.000,00 HRK utrošen je za kupnju motocikla Ducati na ime tuženika. Tužiteljica ističe kako je u kolovozu 2022. podignula drugi kredit u OTP banci te je dijelom tog kredita u iznosu od 14.425,95 eura dana 31. kolovoza 2022. zatvorila kredit u RBA. Kako je zatvorila kredit u RBA drugim kreditom kojeg i dalje sama otplaćuje, tužiteljica potražuje da joj tuženik isplati iznos od 14.425,95 eura s pripadajućim kamatama od 31. kolovoza 2022. jer je tuženiku ostala cjelokupna korist od podignutog kredita.
1.1. Uz navedeno, tužiteljica ističe kako je s tuženikom imala usmeni dogovor da će joj dati služnost stanovanja na nekretnini te je tuženik 21. rujna 2023. kod javnog bilježnika potpisao i ovjerio "Izjavu" da tužiteljica ima pravo stanovanja kao osobnu služnost na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u [adresa]. Pokušala je na temelju ove izjave upisati pravo služnosti, ali joj je u javnobilježničkom uredu rečeno da ne treba istu predati na uknjižbu jer izjava ne sadrži clausulu intabulandi. Kako se namjera stranaka vidi iz izjave, tužiteljica traži da sud naloži tuženiku izdavanje tabularne isprave podobne za upis prava stanovanja kao osobne služnosti u korist tužiteljice.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori činjenicu postojanja i razvoda braka te da je bračna zajednica prekinuta tijekom 2022. Potvrđuje da je podignut kredit u RBA na iznos od 36.200,00 CHF, no navodi kako je iznos kredita u manjem dijelu upotrijebljen za adaptaciju nekretnine, a veći dio je potrošen tijekom braka nevezano za ulaganje u nekretninu. Smatra da je tužiteljica dužna dokazati koji radovi, kada i u kojoj vrijednosti su izvedeni. Potvrđuje da je od ovog kredita kupljen i motor Ducati navodeći da je motor prodan, a novac utrošen za potrebe zajedničkog kućanstva. Što se tiče drugog kredita podignutog u kolovozu u OTP banci, potvrđuje da je iznosom od 14.425,95 eura zatvoren kredit u RBA. Imajući u vidu da je samo manji dio iznosa iz kredita utrošen za adaptaciju nekretnine tuženika te da je i sama tužiteljica preko petnaest godina živjela u toj nekretnini te koristila blagodati renovacije koje su već amortizirane, zahtjev tužiteljice smatra neosnovanim.
2.2. Što se tiče izjave o osnivanju prava služnosti, ističe da ga ista pravno niti moralno ne obvezuje jer je dana u drugim okolnostima i pod uvjetnima koji nisu realizirani. Osim toga, tužiteljica je iselila iz predmetne nekretnine pa ne vidi smisao ovog zahtjeva.
2.3. Nadalje, tuženik tvrdi da prema tužiteljici ima potraživanja koja su daleko veća i od njezinog postavljenog tužbenog zahtjeva, navodi da je uložio preko 10.000,00 eura u njezin apartman za iznajmljivanje u [adresa] u [adresa], da je tužiteljica zadržala zajednički automobil Clio te da joj je dao 3.000,00 eura vlastitih sredstava da bi sredila svoje financijsko stanje radi podizanja zadnjeg kredita. Pored ovoga joj je u prosincu 2024. uplatio 1.000,00 eura, a u travnju 2023. iznos od 300,00 eura te je podmirio sve zaostale režije nakon što se iselila iz njegove nekretnine u [adresa]. Smatra vođenje ovoga postupka nepotrebnim jer su njegova potraživanja prema tužiteljici veća od iznosa tužbenog zahtjeva, a u svakom slučaju predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije.
2.4. Tuženik s obzirom na svoja potraživanja prema tužiteljici u visini od ukupno 18.500,00 eura podnosi protutužbu u odnosu na koju je postupak razdvojen te se po istoj postupa u zasebnom parničnom postupku.
3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je izvršio uvid u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], rješenje ovoga suda broj R1 Ob-450/2023, ugovor o kreditu između tužiteljice i RBA, otplatni plan, listu plasiranja kredita, izjavu tuženika od 19. rujna 2023., ugovor o kreditu između tužiteljice i OTP banke, podnesak MUP-a od 9. listopada 2025., ostalu dokumentaciju u spisu te je saslušao parnične stranke.
4. Među strankama nije sporno da je njihov brak sklopljen 7. lipnja 2003., a razveden rješenjem ovoga suda broj R1-450/2023 od 11. listopada 2023.
5. Također je nesporno da je tužiteljica na svoje ime podigla krediti kod RBA dana 7. kolovoza 2007. u visini od 36.200,00 CHF te je založno pravo kojim se osigurava vraćanje kredita uknjiženo na nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U ugovoru o kreditu je navedeno da je namjena kredita stambeni kredit.
6. Uvidom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sud je utvrdio da je u isti upisana kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća broj 8c i dvor [adresa] površine 158 m2 na kojoj su kao suvlasnici uknjiženi tuženik i ĐT svatko u ½ dijela.
7. Uvidom u ugovor o kreditu od 23. kolovoza 2022. s otplatnim planom i listom plasiranja kredita je utvrđeno kako je tužiteljica kod OTP banke d.d. podigla stambeni potrošački kredit na iznos od 42.000,00 eura na rok od 28 godina i 4 mjeseca te je tužiteljica iznosom od 14.425,95 eura dana 31. kolovoza 2022. zatvorila (prvi) kredit u RBA. Zatvaranje prvog kredita iznosom od 14.425,95 eura nije niti sporno.
8. U izjavi od 19. rujna 2023. tuženik navodi kako će "prepisati" ¼ kuće ET koja je u njegovom posjedu na kč. br. [katastarska čestica] [adresa] nakon završene srednje škole s punoljetnosti te tom izjavom dopušta da se na temelju izvršenja prijepisa po punoljetnosti ET upiše kao vlasnik nekretnine bez daljnjih uvjeta i ograničenja. Također izjavljuje da njegova bivša supruga ĐT ima pravo stanovanja kao osobnu služnost na ovoj nekretnini. Tuženik je na ovoj izjavi ovjerio potpis kod javnog bilježnika 21. rujna 2023.
9. Uvidim u podnesak MUP-a od 9. listopada 2025. je utvrđeno kako je tuženik imao registrirane sljedeće motocikle: Kawasaki od 20. svibnja 2010. do 6. listopada 2014., Gilera Nexus od 10. lipnja 2008. do 13. travnja 2010. i Ducati Monster od 7. srpnja 2006. do 30. svibnja 2008.
10. Tužiteljica iskazuje da je bračna zajednica nje i tuženika prekinuta u listopadu 2022., a prije toga je prethodilo nekoliko razilaženja. U RBA je 2007. podigla kredit od 36.200,00 CHF koji je uložen na slijedeći način: dio kredita uložen je na adaptaciju kuće u [adresa] u [adresa], a koji točno iznos ne može se sjetiti. Dio kredita su tuženik i ona ostavili sa strane da bi imali sredstava za vraćanje kredita pa su kupili osobni automobil Ford Fiestu koji se vodio na njenom imenu, a dio kredita su uložili u kupovinu motora i to Kawasakia ili Ducatia. Od kredita je 35.000,00 kuna otišlo na motor. Motor koji su kupili od kredita je prodan oko 2012., a ne zna za koji iznos i misli da su od prodaje motora kupili novi auto. Ne sjeća se detalja jer su za trajanja braka promijenili oko sedam do osam osobnih automobila, a tuženik nekoliko motora. Od kredita u RBA su: promijenili prozore, vrata, strujne instalacije, pločice u kuhinji, hodniku, zagrađivali su vrata svekrvinog stana i njoj ugradili nova vrata. Promijenili su oko četvero vrata, a ne može se sjetiti što su sve radili. Naime, svekrva je bila vlasnica kuće pa je polovinu kuće prepisala tuženiku, a stranke su renovirale dio kuće u kojem su stanovale. Kuća nije etažirana. Dakle, sva sredstava podignuta u RBA otišla su na potrebe bračne zajednice. Iskazuje nadalje kako je u OTP banci podigla kredit za renoviranje svoje kuće u [adresa] u [adresa], s tim da je OTP banka uvjetovala da mora zatvoriti kredit u RBA kako bi joj dali novi kredit. Stoga je iznos od oko 14.500,00 eura od novog kredita uložila za zatvaranje kredita kod RBA. Tuženik je s ovim bio upoznat jer su bili u braku kada je dizala kredit kod OTP-a i OTP je tražio da on kao suprug potpiše suglasnost za podizanje kredita. Tuženik joj nije platio ništa od 14.500,00 eura kojim je zatvorila RBA kredit. Zalog uknjižen na RBA još uvijek nije obrisan s nekretnine u suvlasništvu tuženika i svekrve. Tuženik i ona su se usmeno dogovorili da ona s njihovim zajedničkim maloljetnim djetetom ostane stanovati u kući u [adresa] koliko hoće, odnosno dok ne riješi adaptaciju kuće u [adresa] te joj je tuženik došao s izjavom ovjerenom kod javnog bilježnika iz rujna 2023. koja joj garantira da ima pravo služnosti te da će nekretninu prepisati na sina. Ne zna zašto nisu sklapali ugovor o osnivanju prava služnosti. Sin sada ne može ući u kuću u [adresa] bez ključa jer je vratila ključeva, a još uvijek otplaćuje kredit. U prosincu 2024. su ona i sin odselili iz kuće u [adresa].
Na upit pun. tužiteljice, navodi da je kredit podignut u RBA u protuvrijednosti u eurima iznosio oko 23.000,00 eura. Pojašnjava da su od ovoga 5.000,00 eura ostavili sa strane, međutim na kraju su to uložili u tuženikov motor, a ostatak u adaptaciju kuće i u kupovinu pokretnina kojima su opremili kuću. Neke pokretnine su već dotrajale i bačene. Ne može se svega sjetiti. Radove je izvodilo više izvođača i svakom se plaćalo usluge od sredstava kredita, no većina radova izvedena je bez računa. Odgovara da nema vozačku za motor niti je ikada vozila motore koji su bili u tuženikovom vlasništvu. Na upit pun. tuženika, tužiteljica odgovora da ne planira živjeti u tuženikovoj kući u [adresa]. Pravo stanovanja traži za svog sina. Navodi da nije bila aktivna u Udruzi Franak. Na daljnji upit odgovara da je 2015. konvertirala franak u euro te je podnijela tužbu prije pet do šest godina, no presuda još nije donesena. Ne zna koliki iznos je utužila jer joj je tužbu sastavljala odvjetnica. Iskazuje kako je platila sve troškove odvjetnika i troškove vještačenja u tom postupku, a tuženik financijski nije sudjelovao. Na daljnji upit odgovara da je imala punomoć na tuženikovom tekućem računu te je jedan vremenski period kredit prema RBA plaćan s njegovog tekućeg računa. Ne zna koji period. Iako je dio kredita uložen za potrebe tuženikove majke, nije ju tužila jer je to baka njezinog djeteta i starije je životne dobi. Na upit suda pojašnjava da sva sredstava koja su potrošena od RBA kredita i za bilo što da su potrošena radilo se o dogovoru između nje i tuženika.
Na upit pun. tuženika je li tuženik i u njezinu nekretninu u [adresa] ulagao neka svoja sredstva, neće odgovoriti na to pitanje jer je to predmetom drugog postupka.
11. Tuženik iskazuje da je bračna zajednica njega i tužiteljice prekinuta definitivno u veljači 2022. kada je odselio iz kuće u [adresa] gdje su zajedno živjeli. Kuća u [adresa] je u suvlasništvu njega i njegove majke te su tužiteljica i on renovirali donji dio, a majka je stanovala na gornjem dijelu kuće. Od kredita podignutog u RBA za adaptaciju nekretnine uložen je dio sredstava i to za stavljanje knaufa, pločica, krečenje i lakiranje parketa. Za njegovu majku od tog kredita nisu ništa kupovali. Od ostatka kredita kupljen je motor Ducati za 50.000,00 kuna. Na upit suda kako to da je Ducati kupljen od kredita u RBA koji je podignut 2007., a Ducati je na njega bio registriran od srpnja 2006. odgovara da je Ducati sigurno kupljen od kredita u RBA. Ducati je prodan nakon dvije do tri godine za iznos od oko 30.000,00 kuna. Od prodanog Ducatia i od sredstava kredita u RBA su tužiteljica i on kupili motor Gilera za iznos od 38.000,00 kuna. Od kredita je također kupljen Audi A6 za iznos od 12.000,00 DEM. Dakle, tužiteljica i on su od kredita od RBA manji dio uložili za adaptaciju nekretnine, a ostali dio sredstava je većinom uložen za kupovinu vozila: motora i automobila te su također kupili i Kawasaki za iznos od 44.000,00 kuna. Sve ove pokretnine kupovane su od kredita dogovorno između njega i tužiteljice. Tužiteljica i on nisu kupovali namještaj od kredita podignutog u RBA. Poznato mu je da je tužiteljica podizala kredit u OTP banci jer su tada bili formalno u braku te mu je poznato da je tužiteljica zatvorila kredit u RBA banci plativši oko 14.500,00 eura. Dodaje da je on od veljače 2022. do studenog 2024. živio kao podstanar, a tužiteljica je živjela u nekretnini u [adresa] koje je on suvlasnik. Ulagao je u nekretninu koja je u vlasništvu tužiteljice, ali to je predmetom drugog postupka. Tužiteljica mu je govorila da će ju on istjerati iz kuće u [adresa] pa je on stoga kako bi ju smirio potpisao izjavu kod javnog bilježnika kojom joj osniva pravo služnosti i obećava da će na sina prenijeti dio suvlasništva nekretnine. Sada se tome protivi jer tužiteljica ima nekretninu u kojoj može stanovati, a on je upravo u tu nekretninu ulagao svoja financijska sredstva. Na upit pun. tužiteljice, tuženik odgovara da je nekretnina u [adresa] podijeljena na dva dijela odnosno gornji i donji dio koji su približno jednake površine. Svaki dio ima zaseban ulaz. Od kredita podignutog u RBA navodi da nije kupovana nikakva stolarija odnosno vrata i prozori niti je rađena instalacija struje, vodovoda i kanalizacije. Ostaje kod iskaza da unatoč tome što je podignut stambeni kredit i on i njegova majka su dopustili da se uknjiži založno pravo, novci su potrošeni većinom na kupovinu osobnih vozila kako je iskazao. Sada stanuje u donjem dijelu kuće u [adresa]. Pun. tužiteljice stavlja primjedbe na iskaz tuženika da je neistinit u dijelu u kojem tvrdi da kredit nije utrošen za renoviranje kuće u većem dijelu jer je to vidljivo i iz namjene kredita te iz činjenice da su on i njegova majka hipotekarni dužnici za kredit namijenjen za adaptaciju nekretnine.
Na upit suda tuženik navodi da je tužiteljici dao na ruke 3.000,00 eura u svrhu da zatvori minus na svom tekućem računu kako bi mogla podići kredit kod OTP-a. Tuženik, a vezano za primjedbe pun. tužiteljice, navodi da ostaje kod svojih navoda.
12. Obiteljski zakon (NN 103/15, 98/2019, 47/2020, dalje ObZ/15) se primjenjuje od 1. studenog 2015., a na imovinu stečenu do tog datuma primjenjuju se raniji zakoni kojima su imovinski odnosi bračnih drugova pravno regulirani. Odredbama čl. 248. do 250. Obiteljskog zakona (Narodne novine 116/03, 17/045, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 5/15, dalje: ObZ/03) koji je bio na snazi kada je podignut kredit u RBA je propisano kako je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili. Nevjesta i ženik, odnosno bračni drugovi mogu bračnim ugovorom drukčije urediti svoje odnose glede bračne stečevine. Na bračnu stečevinu primjenjuju se odredbe stvarnog i obveznog prava, ako ObZ-om nije drukčije određeno. Stoga bračni drugovi, ukoliko nisu drugačije ugovorili, i obveze koje terete bračnu stečevinu snose na jednake dijelove. Slično propisuju i odredbe 36. i 38. ObZ/15.
13. Sud je na temelju izvedenih dokaza ocijenio kako je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
14. Sud je utvrdio da je brak stranaka trajao dvadeset godina odnosno od 7. lipnja 2003. do 11. listopada 2023., s tim da je faktična bračna zajednica prekinuta u veljači 2022. kada je tuženik odselio iz zajedničkog kućanstva. Ovo naime slijedi iz iskaza tuženika kojem je sud povjerovao jer kasnije iskazuje kako je od veljače 2022. živio kao podstanar, a i tužiteljica naime iako tvrdi da je do prekida došlo u listopadu 2022., sama iskazuje da je i prije toga je prethodilo nekoliko razilaženja.
15. Što se tiče prvog kredita kojeg je tužiteljica podigla 7. kolovoza 2007. kod RBA na iznos od 36.200,00 CHF, iskazi su stranaka u dijelovima podudarni, a u dijelovima kontradiktorni po pitanju u što je navedeni kredit uložen i za koje iznose, što je životno i okolnosno s obzirom da je od podizanja tog kredita prošlo gotovo dvadeset godina. Obje stranke čine nespornim da je dio ovog kredita uložen u kupnju motora Ducati koji je prema iskazu tužiteljice koštao 35.000,00 kuna, a prema iskazu tuženika 50.000,00 kuna. Tužiteljica iskazuje da je dio kredita uložen za adaptaciju nekretnine u [adresa] koja je u suvlasništvu tuženika i njegove majke, međutim ona sama navodi da se ne može sjetiti o kojem se iznosu radilo, navodeći da je ujedno kupljeno i osobno vozilo Ford Fiesta koje se vodilo na njezinom imenu i pokretnine. Sud je povjerovao tužiteljici kada nabraja dio radova koji su učinjeni za renoviranje nekretnine (prozori, vrata, instalacije, pločice) kao i da su kupili pokretnine kojima su opremili kuću. Uostalom namjena kredita i jest bila adaptacija nekretnine kako to stoji u ugovoru o kreditu. Međutim, tužiteljica sama iskazuje kako se zapravo detalja ne sjeća te se isto tako ne sjeća što je kupljeno kada je prodan motor Ducati, a budući da su stranke tijekom braka promijenile sedam do osam osobnih automobila te je tuženik promijenio nekoliko motora. Tužiteljica nije dokazala koji je iznos kredita uložen u adaptaciju nekretnine koja je u suvlasništvu tuženika i njegove majke, no isto za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari nije relevantno jer ona nije tužila da joj tuženik nadoknadi njezina ulaganja u nekretninu. Tuženik pak navodi da je manji dio kredita kod RBA utrošen na renoviranje nekretnine, a da su kupovali osobne automobile i motore te on iskazuje da je od RBA kredita uz motor Ducati kupljeno osobno vozilo Audi A6 za 12.000,00 DEM (6.000,00 eura), poriče da bi bile kupovane pokretnine, ali ipak priznaje da je dio kredita utrošen za adaptaciju, iako manji dio kredita. Međutim, ono što je sud ocijenio relevantnim za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari jest da je ovaj prvi kredit podignut 2007. kod RBA utrošen za potrebe bračne zajednice i to upravo po dogovoru parničnih stranaka kao bračnih drugova, a što proizlazi iz iskaza kako tužiteljice tako i tuženika. Tužiteljica nije dokazala da bi tuženik korist od kredita podignutog u RBA u cijelosti zadržao za sebe pa ona nema pravo na povrat cjelokupnog iznosa koji je vratila banci u iznosu od 14.425,95 eura, ali kredit kod RBA je nedvojbeno obveza koja proistječe iz bračne zajednice i uložen je za potrebe bračne zajednice pri čemu je irelevantno je li kupljeno vozilo Audi ili Ford Fiesta te koji točno iznos je uložen za adaptaciju nekretnine, a koji za pokretnine. Budući da tuženik ne spori da je kredit iz 2007. podignut tijekom braka i da je utrošen na motor, adaptaciju nekretnine, kupnju osobnog automobila, on je samim time priznao da je taj kredit obveza bračne stečevine. Uostalom, očito je da se radilo o kreditu uloženom za potrebe bračne zajednice sukladno dogovoru stranaka jer je u jednom periodu isti otplaćivan i s tekućeg računa tuženika. Prema citiranim odredbama ObZ-a/2003 za takve dugove bračni drugovi odgovaraju solidarno i u jednakim dijelovima. Nesporno je da je tužiteljica kod OTP banke u kolovozu 2022. podigla novi kredit (svoju vlastitu obvezu) kako bi zatvorila stari zajednički dug. U trenutku zatvaranja prvog kredita iznosom od 14.425,95 eura, ona je zapravo platila i svoj dio duga (7.212,98 eura) i tuženikov dio duga (7.212,98 eura). Isplata punog iznosa od 14.425,95 eura značila bi da tuženik snosi cijeli trošak ostatka kredita, što bi bilo moguće samo ako bi tužiteljica dokazala da je sav novac otišao isključivo u njegovu privatnu imovinu (nekretninu) što nije dokazala. Tužiteljica je nakon prestanka bračne zajednice vlastitim sredstvima podmirila zajednički dug obaju bračnih drugova. Time je stekla pravo zahtijevati od tuženika povrat polovice isplaćenog iznosa, sukladno njegovom udjelu u obvezama bračne stečevine. Kako je tužiteljica iznosom od 14.425,95 eura dana 31. kolovoza 2022. u cijelosti otplatila kredit u RBA, tuženik joj je obvezan platiti pola navedenog iznosa (7.212,98 eura) na temelju odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO) s pripadajućim zateznim kamatama koje teku sukladno odredbi čl. 1115. i 29. ZOO-a. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke dok je preko dosuđenog iznosa tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
16. Tuženik je predložio da sud naloži tužiteljici da dostavi podatke koji iznos ona potražuje u postupku koji vodi protiv RBA banke povodom konvertiranog kredita u CHF smatrajući da ta činjenica utječe na rješavanje ove pravne stvari. Sukladno odredbi čl. 299. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 dalje ZPP) sud nije u obzir uzeo ovaj dokazni prijedlog koji je stavljen nakon zaključenja prethodnog postupka, no za dodati je kako je osim navedenog pitanje obeštećenja od banke neizvjesno buduće potraživanje koje ne utječe na činjenicu da je tužiteljica već sada iz svojih sredstava u cijelosti podmirila dospjeli zajednički dug. Tuženik će, u slučaju uspjeha tužiteljice protiv banke, imati pravo na svoj zakonski dio tog iznosa u posebnom postupku pa bi pribava podataka o tome za koliki je iznos tužiteljica tužila RBA u ovoj fazi samo nepotrebno odugovlačilo postupak.
17. Tužbeni zahtjev nije osnovan u dijelu u kojem tužiteljica traži da se tuženiku naloži izdavanje tabularne isprave podobne za uknjižbu služnosti prava stanovanja na njegovom dijelu nekretnine u [adresa] u [adresa]. Sukladno odredbama čl. 219. i 220. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09, 143/12, 152/14; u daljnjem tekstu: ZV) osobna se služnost osniva pravnim poslom, a način stjecanja iste je uknjižba u zemljišnu knjigu. Na temelju provedenog postupka sud je utvrdio kako stranke nisu sklopile pravni posao kojem je cilj bio osnivanje prava služnosti stanovanja za korist tužiteljice, već je tuženik u periodu dok je živio kao podstanar 21. rujna 2023. dao izjavu o osnivanju prava služnosti dok je tužiteljica stanovala s njihovim zajedničkim djetetom u nekretnini u [adresa]. U pravu je tuženik da ga takva izjava pravno ne obvezuje jer je za osnivanje prava služnosti potreban pravni posao sklopljen između vlasnika i plodouživatelja. Osim navedenog, sukladno odredbi čl. 175. st.1. ZV-a svaka služnost mora imati razumnu svrhu, dok je sukladno čl. 199.st.1. ZV- a osobna služnost stvarno pravo koje ovlašćuje pojedinačno određenu osobu da se na određeni način služi tuđom stvari (poslužna stvar), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti. Kako tužiteljica iskazuje da su se ona i tuženik usmeno dogovorili da ona s njihovim zajedničkim maloljetnim djetetom ostane stanovati u kući u [adresa] koliko hoće odnosno dok ne riješi adaptaciju kuće u [adresa] te je ona sa sinom odselila u prosincu 2024. te sama iskazuje da nema namjeru stanovati u nekretnini u [adresa], već da služnost traži za svog sina, tužbeni je zahtjev u ovom dijelu odbijen. Naime, razumna je svrha služnosti stanovanja da ovlaštenik prava služnosti koristi neku nekretninu za život te ona postoji dokle god ovlaštenik ima objektivnu korist od korištenja tuđe nekretnine. Kako tužiteljica ne koristi predmetnu nekretninu od prosinca 2024. te ju niti ne želi koristiti za svoje potrebe, tada nema osnove da sud tuženiku naloži izdavanje tabularne isprave u tom pravcu. Ukoliko tužiteljica želi pravo služnosti za svog sina tada ona nije niti aktivno legitimirana istu tražiti za sebe.
18. S obzirom na izloženo, o tužbenom je zahtjevu odlučeno kao u izreci presude.
19. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a. Budući da su stranke uspjele u približno jednakim dijelovima sud je odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
Osijek, 9. travnja 2026.
SUTKINJA
VANDA HORVAT
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka putem ovoga suda na rješavanje nadležnom županijskom sudu.
Dostaviti:
Pun. tužiteljice
Pun. tuženika
