Poslovni broj: Usž-942/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića , predsjednika vijeća , Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek , članice vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja ĆMiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Dan Lovrović , odvjetnik u Rijeci , Nikole Cara 1 , OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske , Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak , Zagreb , Katančićeva 5 , OIB: 18683136487 , radi utvrđivanja korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Usl-2022/2025-6 od 12. siječnja 2026. , na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.

pretpostavljam da je

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Usl-2022/2025-6 od 12. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Rijeci točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske , Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak , klasa: UP/II-410-18/22- 01/212 , urbroj: 513-04-25-2 od 19. kolovoza 2025. i rješenja financija , Porezne uprave , Područnog ureda Rijeka , Ispostave Rijeka , klasa: UP/I -410-23/22- 32/9 , urbroj: 513-07-08-01-22-1 od 29. travnja 2022. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 19. kolovoza 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija , Porezne uprave , Područnog ureda Rijeka , Ispostave Rijeka , klasa: UP/I-410-23/22-32/9 , urbroj: 513-07-08-01-22-1 od 29. travnja. 2022. kojim je utvrđeno da je tužitelj za razdoblje oporezivanja od 3. siječnja 2020. do 31. prosinca 2022. , korištenjem poreznih olakšica protivno svrsi zakona, ostario primitke koji imaju obilježja nesamostalnog rada u iznosu od 180.040,09 kuna .

3. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga. U bitnom prigovara što prvostupanjski sud nije naveo iz kojih razloga je odbio dokazne prijedloge tužitelja, koje je dokaze izvodio, kako ih je ocijenio, a što je obvezan sukladno članku 119. stavku 5. Zakona o upravnim sporovima. Smatra da presuda prvostupanjskog suda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi su nejasni i proturječni. Ističe da se tužitelj nalazio u ugovornom odnosu poslovno-tehničke suradnje s društvom INVIDIA d.o.o., a što proizlazi iz izjave navedenog društva te činjenice da hrvatski pravni sustav poznaje institut usmenog ugovora i načelo primjene običaja i prakse u obveznim odnosima među trgovcima. Navodi da tužitelj nije prikriveni nesamostalni radnik jer je ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji postojao te je konzumiran. Ističe da je društvo INVIDA d.o.o. samo posrednik, a ne subjekt koji usmjerava i kontrolira tužitelja u financijskim i poslovnim aspektima poslovanja. Nadalje, ističe da je operater, društvo A1 Hrvatska, izdavalo radne naloge tužitelju, davalo tužitelju sredstva za rad i u konačnici plaćalo tužitelja za pružene usluge klijentima operatera, dok je društvo INVIDIA d.o.o. isključivo posrednik tog poslovnog odnosa tužitelja i operatera. Navodi da je naručitelj A1 Hrvatska osigurao određena sredstva za rad tužitelju te da je općepoznata činjenica da su uređaji za rad koji služe za pružanje usluga interneta osigurani izravno od operatera. Tužitelj ističe da nije utvrđeno koja druga sredstva rada bi bila potrebna za obavljanje djelatnosti tužitelja, a da su osigurana od društva INVIDIA d.o.o. Zaključuje da prvostupanjski sud nije valjano ocijenio niti jedan dokaz, nije osporio niti jedan prigovor tužitelja i nije ocjenjivao zakonitost pobijanog rješenja . Navodi da je nužno da upravni sud provede sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata te donese obrazloženu odluku iz koje će stranci biti jasno zašto joj jesu li povrijeđena prava pojedinačnom odlukom javnopravnog tijela. Predlaže da Sud poništi osporenu presudu prvostupanjskog suda, usvoji tužbeni zahtjev , poništi osporeno rješenje tuženika od 19. kolovoza 2025. i prvostupanjsko rješenje od 29. travnja 2022. te naloži tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora. Potražuje i trošak za sastav žalbe.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama određenim člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud održao raspravu čime je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24.) omogućio da se očituju o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Iz Zapisnika o održanom ročištu proizlazi da je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem tužitelja i ovlaštene osobe trgovačkog društva INVIDIA d.o.o, kao i izvođenje ostalih dokaznih prijedloga iz tužbe, budući da je činjenično stanje mogao utvrditi na temelju dokumentacije koja prileži spisu tuženika i sudskog spisu zbog čega je izvođenje navedenih dokaza ocijenio suvišnim za pravilno rješavanje ovog upravnog spora, koje razloge prihvaća i ovaj Sud.

8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko porezno tijelo provelo postupak utvrđivanja korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona sukladno mjerodavnim odredbama članka 27.a Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 115/16., 106/18., 121/19. i 32/20. dalje: Zakon) i odredbama članaka 32.a – 32. i Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 10/17., 128/17., 106/18., 1/19., 80/19., 1/20., dalje: Pravilnik).

9. Odredbom članka 27. a stavka 1. Zakona propisano je da se za potrebe oporezivanja primitcima po osnovi radnog odnosa smatraju i primitci proizašli iz korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona propisanih propisom kojim je uređen opći porezni postupak kod kojih postoje obilježja nesamostalnog rada . Stavkom 2. propisano je da obilježja nesamostalnog rada za slučajeve korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona iz stavka 1. ovoga članka određuju se temeljem ispunjenja triju kriterija: kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka. Stavkom 4. propisano je da ministar financija pravilnikom propisuje elemente koji pobliže određuju kriterije te način provedbe ovoga članka u vezi s obilježjima nesamostalnog rada.

10. Odredbom članka 32.a stavka 1. Pravilnika propisano je da u skladu s člankom

12.a stavkom 1. točkom 1. Općeg poreznog zakona i člankom 27.a Zakona za potrebe pravilnog obračuna poreza na dohodak te pripadajućih doprinosa Porezna uprava utvrđuje ima li pojedini posao, sklopljen između isplatitelja primitka i poreznog obveznika izvršitelja posla, obilježja nesamostalnog rada. Stavkom 3. propisano je da će se za utvrđivanje obilježja nesamostalnog rada sagledat cjelovitost odnosa isplatitelja primitka i poreznog obveznika izvršitelja posla, uzimajući u obzir sve činjenice bitne za oporezivanje i sve elemente kriterija obilježja nesamostalnog rada propisane člancima 32.d do 32.i ovoga Pravilnika.

11. Odredbom članka 32.e stavka 1. navedenog Pravilnika propisano je da se u skladu s člankom 27.a Zakona obilježja nesamostalnog rada određuju temeljem ispunjenja elementa tri kriterija: kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka. Stavkom 2. propisano je da će se ispunjenje elemenata kriterija obilježja nesamostalnog rada utvrđivat u odnosu na određenog isplatitelja primitka.

12. Polazeći od mjerodavnih odredbi Zakona i Pravilnika, kao i podataka spisa predmeta, ovaj Sud prihvaća stajalište prvostupanjskog suda i javnopravnih tijela da je tužitelj u razdoblju od 3. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. koristio porezne pogodnosti protivno svrsi zakona na način da je za posao koji ima obilježje nesamostalnog rada od isplatitelja primitka INVIDIA d.o.o. primao uplate iskazane putem obrta koji dohodak je utvrđivao u paušalnom iznosu s namjerom korištenja nižih poreznih stopa.

13. Naime, uvidom u podatke iz Informacijskog sustava Porezne uprave , promet po žiro računu, javno dostupne podatke i informacije s interneta, preslike izlaznih računa za 2020. godinu i dostavljeni Upitnik NR od strane tužitelja utvrđeno je kako tužitelj nema potpisan Ugovor s pretežim isplatiteljem primitka INVIDIA doo , s kojim se usmeni dogovor da je isplata do 15-og u mjesecu po broju odrađenih. nalog, a cijena usluge određena je od strane operatera. Utvrđeno je da je tužitelj u INDIVIA doo bio zaposlen do 2018. godine. Nadalje je utvrđeno da za usluge koje tužitelj obavlja u okviru svoje obrtničke djelatnosti račune izdaje društvo INVIDIA doo , koje prema međusobnom usmenom dogovoru vrši plaćanje obrta do 15-tog u mjesecu, što upućuje na zaključak da se u konkretnom slučaju radi o postojanju obilježja nesamostalnog rada i to presudnim utjecajem kontrole ponašanja i odnosa stranaka, odnosno pravilno je utvrđeno da je tužitelj u navedenom razdoblju koristio porezne pogodnosti protivno svrsi zakona iz zakona. članka 12. a Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16. – 121/19.) , na način da je za posao koji ima obilježja nesamostalnog rada od isplatitelja primitka INVIDIA doo primao uplate iskazane putem obrta koji dohodak utvrđuje u paušalnom iznosu s namjerom korištenja nižih propisanih poreznih stopa.

14. Prigovor tužitelja da je u konkretnom slučaju operater A1 Hrvatska , a ne društvo INVIDIA doo izdavalo radne naloge tužitelju , davalo tužitelju sredstva za rad i plaćalo tužitelja za pruženu uslugu klijentima operatera, dok je INVIDIA doo . isključivo posrednik tog poslovnog odnosa tužitelja i operatera nije od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari s obzirom da iz cjelovitog odnosa tužitelja izvršitelja posla i isplatitelja primitka INVIDIA doo proizlazi da su ispunjeni svi elementi kriterija nesamostalnog rada i to kriteriji odnosa stranaka iz članka 32. h Pravilnika o načinu da posao koji obavlja posloprimac tj. tužitelj predstavlja redovno poslovanje poslodavca .

15. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga Suda osporena presuda se temelji na pravilno iu potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene ni povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda osporava.

16. S obzirom da tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima , a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

17. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 9. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Marković