REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-708/2024-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Dragan Antić, odvjetnik u Puli, protiv tuženice Općine Medulin, Medulin, Centar 223, OIB:70537271639, radi utvrđenja prava vlasništva , nakon glavne rasprave zaključene 26. siječnja 2026. u prisutnosti tužiteljice osobno uz zamjenika punomoćnika Valtera Šrama, odvjetnika u Puli te u odsutnosti uredno pozvane tuženice, 9. travnja 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica TZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], stekla pravo vlasništva dosjelošću na nekretnini tuženika Općina Medulin OIB: 70537271639, Centar 223, Medulin označenoj kao kč. br. [katastarska čestica] oranica s 1820 m2 upisanoj zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je tuženik Općina Medulin OIB: 70537271639, Centar 223, Medulin dužan trpjeti da se na temelju ove presude, a po njenoj pravomoćnosti, izvrši brisanje tuženika Općine Medulin OIB: 70537271639, Centar 223, Medulin kao vlasnika nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] oranica s 1820 m2 upisane zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] iz zemljišnih knjiga Općinskog suda u Puli te uknjižbu prava vlasništva na nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica] oranica s 1820 m2 upisanoj zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist tužiteljice TZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], a što će provesti temeljem ove presude Općinski sud u Puli, zemljišnoknjižni odjel u roku od 15 dana po pravomoćnosti.

Nalaže se tuženiku Općini Medulin, OIB: 70537271639, Centar 223, Medulin da tužiteljici TZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi prouzročeni parnični trošak ovog parničnog postupka, uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate u visini stope određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 20. studenog 2024. podnijela tužbu radi utvrđenja prava vlasništva. U tužbi u bitnom navodi da je dana **.**.2020. preminuo njen otac OZ, iza kojeg je 22. srpnja 2020. donijeto rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-693/2020. Na temelju navedenog rješenja ona je naslijedila ½ dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica] oranica upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nakon zaključenja ostavinskog postupka utvrdila je da posjedovno stanje koje su ona i njen otac imali na predmetnoj nekretnini ne odgovara zemljišnoknjižnom stanju. Točnije, utvrdila je da nije naslijedila nekretninu označenu kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je oduvijek bila u posjedu njene obitelji i koju je njen otac koristio kao vrt i voćnjak, kasnije za uzgoj peradi, a posjeduje ju i danas.

1.1. Negdje 1976. otac tužiteljice je saznao da vlasnik susjedne nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prodaje svoju nekretninu. Kako nije imao novca za kupnju cijele nekretnine, dogovorio se sa svojim poznanikom ŠZ iz [adresa] da kupe nekretninu koja se prodavala, označenu kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], susjednu nekretninu koju je držao u posjedu otac tužiteljice kao svoju, te su zajednički svaki u ½ dijela kupili nekretninu kč. br. [katastarska čestica], uknjižili se kao vlasnici, stupili u posjed iste te ju koristili za poljoprivrednu proizvodnju i uzgoj peradi. Uslijed ovakve pravne situacije ona je naslijedila samo 1/2 dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Po primitku ostavinskog rješenja uvidom u zemljišne knjige utvrdila je da se kao vlasnik nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vodi RZ pok. RZ, osoba nepoznata boravišta. Na temelju pribavljenih dokumenata iz zbirke isprava zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Puli-Pola saznala je da je RZ. RZ upisan kao vlasnik predmetne nekretnine na temelju izjave CZ te je protiv njega podnijela tužbu radi utvrđenja prava vlasništva, koja je odbačena rješenjem poslovni broj P-530/2021 od 14. srpnja 2021., potvrđenim rješenjem Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-843/2021-2 od 31. kolovoza 2021., uz utvrđenje da tuženik RZ ne može biti stranka u postupku jer u trenutku pokretanja parničnog postupka nije mogao biti živ. Nastavno je pred ovim sudom pokrenula postupak radi proglašenja EZ umrlim, ali je njen prijedlog odbačen rješenjem poslovni broj R1-73/22 od 13. svibnja 2022., jer je pribavljen smrtni list na temelju kojeg je utvrđeno da je UZ preminuo **.**.1962., a da je upis činjenice smrti izvršen 12. svibnja 1962. pod brojem 00129. Nakon toga tužiteljica je predložila pokretanje ostavinskog postupka iza pokojnog EZ. Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O - 1312/2023, UPP-OS-123/2023 od 28. rujna 2024. imovina UZ je, kao ošasna, prešla u vlasništvo Općine Medulin, ovdje tuženice.

1.2. Dalje ističe da su ona i njeni pravni prednici u samostalnom i savjesnom posjedu utužene nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] više od 50 godina, čime su se ostvarili uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. S obzirom na navedeno, Općina Medulin nije mogla steći pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, jer ona nije bila vlasništvo ostavitelja EZ. Predlaže da sud nakon provedenog postupka prihvati njen tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva. Potražuje i parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu tuženica je osporila tužbeni zahtjev, navodeći da iz sadržaja tužbe ne proizlazi da su ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Osporava da bi posjed tužiteljice bio kvalitete i trajanja koji su propisani Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima . Predlaže da sud nakon provedenog postupka te ocjene svih činjenica i dokaza odbije tužbeni zahtjev te naloži tužiteljici da tuženici naknadi parnični trošak.

3. U dokaznom postupku pročitana je cjelokupna dokumentacija sadržana u spisu i priloženim spisima poslovni broj O-693/2020, P-530/2021, R1-73/2022 i O- 1312/2023, izveden je dokaz uviđajem i mjerničnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Branimiru Fablu, saslušani su svjedoci ĆZ, MZ, SZ, TZR, DZ, IZ, ĐZ, HZ te tužiteljica kao stranka.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je dosjelošću stekla pravo vlasništva nekretnine kč. br. [katastarska čestica] oranica sa 1820 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

6. U zemljišnoj knjizi kao vlasnik predmetne nekretnine upisana je tuženica Općina Medulin, pri čemu nije sporno da je upis prava vlasništva u korist tuženice izvršen na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog EZ poslovni broj O-1312/2023, UPP-OS-129/2023 od 26. rujna 2024., s obzirom na to da je u ostavinskom postupku iza EZ utvrđeno da on nije ostavio nasljednike. Nije sporno da je upravo tužiteljica predložila provođenje ostavinskog postupka iza pokojnog EZ.

6.1. Iz Povijesti promjena na katastarskim česticama kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 22-23 spisa) utvrđeno je da je kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od osnutka katastarskog operata (cca od 1952.) bila upisana na posjednika PZ iz [adresa]. Promjenom 57/62 na temelju prijavnog lista broj 1228/62 i rješenja o razvrgnuću Z-566/62 od 18. svibnja 1962. predmetna nekretnina upisana je na posjednika ZZ pok. RZ, a promjenom 502/64 na temelju prijavnog lista broj 1-3024/64, raspravnim zapisnikom Z-92/64 od 24. siječnja 1964. predmetna nekretnina upisana je na posjednika EZ pok. RZ, [adresa]. Takvo stanje bilo je nepromijenjeno do 2024. kada je promjenom 148/25 na temelju rješenja ovoga suda broj Z-19794/24, nasljedstvo od 5. studenog 2024., predmetne nekretnina upisana na vlasnika Općinu Medulin. U odnosu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], navedena nekretnina je od osnutka katastarskog operata (cca od 1952.) bila upisana na posjednika BZ iz [adresa]. Promjenom 605/73 na temelju rješenja Z-1238/73 od 18. listopada 1973. predmetna nekretnina je upisana na posjednika NZ pok. T, a promjenom 1763/82 na temelju prijavnog lista broj 1184/83, kupoprodaja Z-637/79 od 24. prosinca 1979., predmetna nekretnina upisana je na posjednika OZ i SZ, svakog u ½ dijela. Nastavno, promjenom 146/25, na temelju rješenja ovoga suda broj Z - 14279/20, nasljedstvo od 29. rujna 2020., predmetna nekretnina upisana je na posjednike TZ i SZ, svakog u ½ dijela.

7. U odnosu na upis prava vlasništva tuženice, valja ukazati da je pred ovim sudom u tijeku postupak (poslovni broj P-165/2025) koji se vodi po tužbi ŽZ iz [adresa] protiv tuženice Općine Medulin, radi utvrđenja ništetnim rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog EZ poslovni broj O-1312/2023, UPP-OS-129/2023 od 26. rujna 2024., na temelju kojeg rješenja je na predmetnoj nekretnini izvršen upis prava vlasništva u korist tuženice. Uvidom u preslik tužbe (list 44-46 spisa) utvrđeno je da tužitelj zahtjev za utvrđenje ništetnosti rješenja o nasljeđivanju temelji na činjeničnim navodima da je jedan od nasljednika pokojnog EZ, slijedom čega nije bilo uvjeta da ostavina iza pokojnog EZ (uključujući spornu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), kao ošasna, prijeđe u vlasništvo Općine Medulin.

7.1. Iako je tuženica predlagala prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pod poslovnim brojem P-165/2025, takav prijedlog nije prihvaćen. Naime, tužiteljica je podnijela tužbu radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću protiv tuženice kao aktualnog zemljišnoknjižnog vlasnika, čije pravo vlasništva je upisano ne temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, koje do danas nije ukinuto, poništeno niti na drugi način stavljeno izvan snage. Okolnost je li predmetnu nekretninu iza pokojnog EZ naslijedila tuženica ili netko drugi, relevantna je samo u pogledu roka dosjedanja, s obzirom na to da je rok dosjedanja dvostruko duži kada je riječ o nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske ili (kao u ovom slučaju) jedinica lokalne samouprave. Međutim, iz obrazloženja koje slijedi biti će razvidno da u konkretnom slučaju to ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva, jer je sud utvrdio da u odnosu na tužiteljicu nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

8. Uviđajem i mjerničnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Branimiru Fablu identificirana je predmetna nekretnina kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u zemljišnoknjižnom vlasništvu tuženice), kao i susjedna kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u suvlasništvu tužiteljice i SZ, svakog u ½ dijela). Utvrđeno je da se navedene nekretnine nalaze u blizini naselja Pješčana Uvala i to istočno od naselja. U naravi su ograđene s južne strane žičanom ogradom, sa sjeverne strane živom ogradom, sa zapadne strane prema makadam putu živom ogradom, dok je s istočne strane vidljiva prirodna granica kao razlika u visini terena te ostaci nekadašnje "ograje", kako se nekad ograđivalo vlasništvo. Granica između navedenih dviju nekretnina (kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) na terenu nije vidljiva. Naime, u zapadnom dijelu između ovih parcela vidljiv je betonski zid sa žičanom ogradom, ali je vještak mišljenja da isti ne predstavlja granicu između kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], već je to zid kojim je vršeno uređenje okoliša. U istočnom dijelu nije vidljiva nikakva granica jer se ove dvije parcele koriste kao jedinstvena cjelina. Na jugoistočnom dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi se pomoćni zidani objekt oko kojega je uređeno dvorište. Isto tako, na jugozapadnom dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi se drveni pomoćni objekt, a ovaj d io parcele se koristi kao vrt i dvorište, dok je na zapadnom dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sagrađeno više šupa i bokseva za pse. Navedene parcele polovi betonski zid sa žičanom ogradom koji se proteže u pravcu sjever – jug.

8.1. Predmetne nekretnine prikazane su u nalazu i mišljenju vještaka, sastavni dio kojega je skica lica mjesta te fotodokumentacija (listovi 69-75 spisa).

8.2. Na izrađeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka stranke nisu imale primjedbe, a i sud ga prihvaća cijeneći ga stručnim i objektivnim.

9. Na okolnost posjedovnog stanja predmetne nekretnine iskazivali su svjedoci ĆZ, MZ, SZ, JZ, DZ, IZ, ĐZ, HZ te tužiteljica kao stranka.

9.1. Svjedok ĆZ, suprug tužiteljice, u svom je iskazu naveo da su on i tužiteljica zajedno od 1988., od kada sežu njegova neposredna saznanja o nekretnini koja je predmet spora, kao i susjednoj nekretnini na kojoj je njegova supruga upisana kao suvlasnica. Godine 1988. do predmetne nekretnine pristupali su drugim putem, preko kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a parkirali su se ispred pomoćnog zazidanog objekta na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Negdje 2000. je ta nekretnina (kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) prodana i novi vlasnik im nije više dozvolio prolaz pa su do svojih nekretnine pristupali direktno s makadamskog puta. Otac njegove supruge je na predmetnoj nekretnini najprije imao kokošinjac, a 1993., kada im se rodio sin, je tu počeo držati koze. Pomoćni zidani objekt već je bio sagrađen kad je počeo dolaziti na nekretninu. Nikada nisu razgovarali o tome kako je stečeno vlasništvo predmetne nekretnine, to pitanje se nikad nije postavljalo, a on je uvijek mislio da je tužiteljičin otac to kupio zajedno sa susjedom ŠZ. Oni su to uvijek smatrali jednom nekretninom, a tek nakon smrti tužiteljičinog oca utvrdili su da je riječ o dvije nekretnine, a da je tužiteljičin otac bio upisan samo kao suvlasnik kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

9.2. Svjedok MZ, tužiteljičin brat, u svom je iskazu naveo da su nekretninu koja je predmet spora stekli sredinom 1970. (možda '75. ili '76.), on je tada imao oko 5 godina pa mu detalji o načinu stjecanja nisu poznati. Njegov otac je tu parcelu kupio zajedno s SZ i od tada je koriste. Kada mu je predočena skica lica mjesta naveo je da, kada govori o predmetnoj parceli, zapravo misli na nekretnine kč. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], jer su tek u ostavinskom postupku iza oca shvatili da su to dvije nekretnine. Pretpostavlja da su njegov otac i SZ nekretninu kupili zajedno kako bi im bilo jeftinije, a u posjed su im predane obje parcele. Na toj parceli su držali koze (negdje na sredini parcele), u blizini je bila šupa u kojoj su držali alat, a njegov otac i SZ su se sporazumjeli o načinu korištenja parcele. U ostavinskom postupku iza oca sporna parcela pripala je njegovoj sestri pa on na tu parcelu ne polaže prava. Iz očevih priča saznao je da je on prvi došao na spornu parcelu, dok je SZ došao kasnije. Na upit suda pojasnio je da je njegov otac negdje 1975. kupoprodajom stekao obje parcele, odnosno smatrali su da je riječ o jednoj parceli i tako su je koristili. Misli da je na parcelu prvo došao njegov otac, a nastavno SZ. Nikada nije čuo da bi neke treće osobe polagale pravo na neku od tih parcela, niti je treće osobe vidio na predmetnim parcelama.

9.3. Iz iskaza svjedoka SZ proizlazi da su on i OZ (tužiteljičin otac) bili kolege. OZ mu je jednom prilikom rekao da se prodaje jedna parcela i pitao ga želi li tu parcelu kupiti s njim po pola. On je pristao pa su 1976. predmetnu parcelu kupili od njenog vlasnika NZ. Napomenuo je da je OZ već koristio susjednu parcelu, ali ne zna od kad, i upravo na taj način je saznao da se prodaje parcela koju su nastavno zajedno kupili. OZ je na toj drugoj parceli imao malu baraku u kojoj je držao stvari. Nakon kupoprodaje oni su se podijelili na terenu na način da je on uz suglasnost OZ na jednom dijelu izgradio psetarnik, imao je jednu malu baraku, kasnije je izgradio i kokošarnik, a 90-ih godina je na toj parceli držao dvije koze. Nakon što mu je predočena skica na listu 72 spisa, pokazao je da su objekti koje on koristi vidljivi na zapadnom dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i na desnom dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (označeno crvenom zvjezdicom). Kako parcela nije imala prilaz s ceste on je napravio put i povezao parcelu s makadamskim putem. Na upit koju nekretninu su on i OZ kupili, svjedok je na skici lica mjesta pokazao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], navodeći da je parcela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila u Mirkovom posjedu od ranije. Prodavatelj NZ doveo ih je do parcele i rekao im da je trebaju sami izmjeriti i očistiti. Oni su parcelu zaista izmjerili na način da su za to angažirali jednu osobu te su je očistili. Dakle, parcela je bila potpuno neuređena i zarasla dok susjedna parcela koju je OZ već imao u posjedu nije bila zapuštena. On i OZ su se odmah podijelili na način da je njemu pripao dio parcela uz makadamski put, a OZ drugi (istočni) dio. Pojasnio je da su on i OZ zajedno kupili kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da on koristi donji dio te parcele uz put, dok je OZ uzeo gornji dio parcele. Glede susjedne parcele (koja je predmet spora – kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), on na tu parcelu ne polaže nikakva prava, osim što na toj parceli drži pse po odobrenju OZ. On i OZ nisu nikada razgovarali o tome kako je OZ stekao spornu parcelu, koja je već bila u njegovom posjedu u vrijeme kupoprodaje. Na spornu parcelu nikada nisu dolazile neke treće osobe. NZ prilikom prodaje također nije ništa spomenuo o susjednoj nekretnini koja je predmet spora.

9.4. Navode SZ u bitnom je potvrdila i svjedokinja TZR, njegova kćerka.

9.5. Svjedok DZ u svom je iskazu naveo da je vlasnik nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (vidljiva na skici lica mjesta na listu 71 spisa). Vlasništvo te nekretnine stekao je 2013., ali je predmetna parcela u njegovom posjedu još od 80-ih godina, ranije su je imali u najmu. Na svoju parcelu dolazi svakodnevno već godinama. Poznaje tužiteljicu, a poznavao je i njenog oca , sada pokojnog OZ. Na upit suda da na skici lica mjesta (list 71 spisa) pokaže nekretninu u vlasništvu tužiteljice, naveo je da je je riječ o dijelu označenom žutom bojom, pri čemu je desna parcela njeno vlasništvo, dok je lijevi dio (pri čemu je pokazao dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) koristio njen otac. Pojasnio je da da su on, njegov otac i OZ u prošlosti zajedno čistili parcele i da je OZ očistio pogrešnu parcelu, odnosno očistio je kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], umjesto kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. To su primijetili po položaju kuća kada su došli do kraja. Kako je taj dio ostao čist, tužiteljičin otac ga je nastavio koristiti. Poznato mu je da donji dio parcele (na skici lica mjesta označen crvenom bojom) koristi SZ. Poznato mu je da je gospodin OZ na toj drugoj parceli imao štalicu, a nije mu poznato da bi netko OZ branio da koristi tu parcelu. Na upit na koji način i po čijem pozivu su došli čistiti predmetne parcele, pojasnio je da je njegov otac poznavao vlasnika tih parcela koji je živio u [adresa] i on je od njega dobio dozvolu za korištenje parcela , i to kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je sada u njegovom vlasništvu, i još nekih parcela u blizini. Te parcele bile su zapuštene i trebalo ih je očistiti, a kako su njegov otac i OZ bili prijatelji, to su radili zajedno i utvrdili da su očistili krive parcele, između ostalog i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ne zna čija je bila ta parcela, po selu se spominjao pokojni RZ iz [adresa], ali njega nitko nije vidio niti je njemu poznato da bi on dolazio na tu parcelu.

9.6. Svjedoku IZ nisu poznate okolnosti relevantne za ovaj postupak. On je vlasnik nekretnine u blizini sporne, po njegovom saznanju gornji dio sporne parcele koristio je tužiteljičin otac, a donji dio SZ, pri čemu svjedoku nije poznato da bi se radilo o dvije nekretnine, niti mu je poznat način stjecanja.

9.7. Svjedoku ĐZ, vlasniku susjednih parcela, nije poznato ništa o predmetu spora, niti su mu poznate parnične stranke. Okolnosti u vezi predmeta spora nisu poznate ni svjedoku KZ.

9.8. Okolnosno saslušana, tužiteljica je u svom iskazu navela da je njen otac krajem 1976. od VZ kupio komad zemlje zajedno s SZ, svaki u ½ dijela. Ona je tada imala 12 godina i cijelo djetinjstvo se njena obitelj tu okupljala. Susjedne parcele su bile u vlasništvu članova njene šire obitelji. Od kad je njen otac kupio predmetnu nekretninu zajedno s SZ, oni su koristili gornji dio obje nekretnine (kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina]), dok je SZ koristio donji dio obje nekretnine. Danas joj je poznato da je riječ o dvije nekretnine, ali tada su smatrali da su kupili jednu nekretninu. Da je riječ o dvije nekretnine saznala je nakon provedenog ostavinskog postupka iza oca. Međutim, oni zajedno s SZ od 1976. koriste obje nekretnine (kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]) i to oni gornji dio, a gospodin SZ donji dio prema makadamskom putu. Njen otac je 1990. išao u mirovinu i od tada pa do svoje smrti, odnosno dok mu je zdravlje to dozvoljavalo, je na predmetnu nekretninu dolazio svaki dan. Tu je držao kokoši, patke, a od 1993. i koze. U ostavinskom postupku iza oca, ona je naslijedila kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i smatrala je da je naslijedila i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer nije znala da su to dvije nekretnine. Oni danas do svoje parcele pristupaju s makadamskog puta, a koji ide negdje središnjim dijelom kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina].

10. Cijeneći iskaze saslušanih svjedoka te uspoređujući ih međusobno i zajedno s ostalim dokazima izvedenim u tijeku postupka sud je utvrdio da je tužiteljica, a prije nje njen otac OZ, u posjedu sporne kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] negdje od 1976. Nije sporno da je tužiteljičin otac OZ zajedno s SZ 1976. kupio susjednu nekretninu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (svaki u ½ dijela) te da su nakon kupnje OZ i SZ dogovorili način korištenja sporne nekretnine (kč. br. [katastarska čestica]) i nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da je tužiteljičin otac koristio istočni dio predmetnih parcela (na skici lica mjesta na listu 71 spisa označen žutom bojom), dok je SZ koristio zapadni dio predmetnih parcela (na skici lica mjesta na listu 71 spisa označen crvenom bojom), na koji način se parcele koriste i danas. Međutim, sud ne prihvaća navod tužiteljice i svjedoka MZ (njenog brata) da su njihov otac OZ i SZ kupili obje parcele (kč. br. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina]) , jer iz navoda SZ proizlazi da su od prodavatelja NZ kupili isključivo kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da ih je prodavatelj doveo do navedene parcele i pozvao ih da istu očiste i izmjere, što su oni učinili te za izmjeru angažirali ovlaštenu osobu, a da je sporna kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] već bila u posjedu OZ. SZ, doduše, ne spori da je on danas u posjedu dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali ističe da on na tu parcelu ne polaže nikakva prava, već na njoj drži pse po odobrenju koje je dobio od tužiteljičinog oca. Dakle, sud je utvrdio da je tužiteljičin otac OZ od NZ kupio isključivo kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj je i upisao svoje pravo vlasništva u ½ dijela. Navedeno proizlazi i iz Povijesti promjena na katastarskim česticama kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 22-23 spisa). Valja međutim napomenuti da, iako sud nije prihvatio dio iskaza svjedoka MZ, ĆZ i tužiteljice kao stranke, sud ne smatra da su isti lažno iskazivali. Oni su svoj iskaz dali u okviru svojih saznanja o načinu korištenja predmetne nekretnine i mišljenja koje su oblikovali na temelju okolnosti što su se predmetne nekretnine koristile kao cjelina. Međutim, s obzirom na navod SZ, koji je zajedno s OZ kupio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa o tome ima neposredna saznanja, njihov iskaz nije prihvaćen u dijelu u kojem su naveli da su OZ i SZ kupili obje nekretnine i da su im obje nekretnine kao cjelina predane u posjed.

10.1. U odnosu na spornu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], iz dokaza izvedenih u tijeku postupka, napose iskaza svjedoka SZ, proizlazi da je navedena nekretnina u vrijeme kupoprodaje već bila u posjedu tužiteljičinog oca OZ, međutim osnov njenog stjecanja nije poznat. Iako su tužiteljica, njen brat MZ i suprug ĆZ u tijeku postupka isticali da je njihov otac zajedno s SZ kupio obje parcele, takvi navodi su, kao što je obrazloženo, utvrđeni neosnovanima. Odgovor na pitanje o načinu stjecanja posjeda kč. br. [katastarska čestica] sudu je dao svjedok DZ, jedini od saslušanih svjedoka i stranaka koji o tome ima neposredna saznanja, uz napomenu da njegov iskaz u tijeku postupka nije osporen, a i sud ga je ocijenio istinitim. On je pojasnio da je u prošlosti, zajedno sa svojim ocem i tužiteljičinim ocem (koji su bili prijatelji) čistio predmetne parcele te da je tužiteljičin otac očistio pogrešnu parcelu odnosno da je umjesto kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] očistio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a potom tako očišćenu parcelu nastavio koristiti. On ne zna čija je bila ta parcela, u selu se spominjao pokojni RZ iz [adresa], ali njega nitko nije vidio niti je on dolazio na parcelu.

11. Jedan od načina stjecanja prava vlasništva na osnovi zakona predstavlja pravni institut dosjelosti na kojem tužiteljica zasniva svoj tužbeni zahtjev. Dosjelost prava vlasništva je stjecanje tog prava neprekidnim izvršavanjem njegovog sadržaja kroz zakonom određeno vrijeme. Dosjelost pretvara faktičnu vlast u pravnu, posjed u subjektivno pravo. Posjednik izvorno - originarno, na temelju zakona, stječe ono što je do tada posjedovao kroz zakonom propisano vrijeme.

12. Prema čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, a prema st. 3. istog zakonskog članka rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni tim zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu nastavljaju teći u skladu s odredbom st. 2., ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen tim zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

13. Do 1. rujna 1980. primjenjivala su se pravna pravila Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) na temelju Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. OGZ je za dosjelost zahtijevao pošteni posjed i rok posjedovanja od 30 godina (prema paragrafu 1468.), a za nekretnine posebnih kategorija vlasnika (države, crkve, općina) 40 godina (prema paragrafu 1472.).

13.1. Prema čl. 28. st. 2. i 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ broj 6/80, 36/90, dalje: ZOVO), koji se primjenjivao u razdoblju od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996., savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar (redovnom) dosjelošću protekom deset godina, a (samo) savjesni posjednik (izvanrednom dosjelošću) protekom dvadeset godina.

13.2. Dana 1. siječnja 1997. stupio je na snagu ZVDSP. Odredbom čl. 159. toga zakona kao temeljne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću predviđene su – samostalan posjed određene kakvoće i vrijeme dosjelosti određeno zakonom. U slučaju redovite dosjelosti, dakle one koja se temelji na kvalificiranom (zakonitom, istinitom i poštenom) posjedu, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potreban je rok od deset godina, dok kod izvanredne dosjelosti, koja se temelji samo na poštenom posjedu, taj rok iznosi dvadeset godina. Prema čl. 159. st. 4. ZVDSP kada se radi o nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske i jedinica lokalne samouprave, ti su rokovi dvostruko duži pa za redovitu dosjelost rok iznosi dvadeset, a za izvanrednu četrdeset godina. Odredbom čl. 160. st. 2. ZVDSP propisano je da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

13.3. Iz navedenih odredbi jasno proizlazi da je prema odredbama ZVDSP, kao i prema ranije važećim propisima, uvjet za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću samostalnost posjeda (da posjednik stvar posjeduje kao njezin vlasnik) i da vrijeme potrebno za dosjelost može početi teći tek od trenutka kada je posjednik stupio u samostalan posjed. Osim toga, posjednik koji je znao ili je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (nepošteni posjednik) ne može steći pravo vlasništva dosjelošću. Savjesnost posjeda se pretpostavlja, osim ako se ne dokaže suprotno.

14. Po ocjeni ovoga suda, tužiteljičin otac GZ je posjed kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izvršavao svjestan da mu ne pripada vlasništvo predmetne nekretnine, jer je posjed preuzeo nakon što je spornu nekretninu (do tada zapuštenu) greškom očistio . S obzirom na to da su tužiteljica i njen brat MZ u vrijeme stupanja u posjed i u vrijeme kupoprodaje kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bili djeca, sud prihvaća njihove navode da su cijeli život mislili da je to jedna parcela, jer su se obje parcele (kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) koristile kao cjelina (bez vidljive granice na terenu), pitanje vlasništva nikad se nije postavljalo kao sporno a očito im posjed nitko nije osporavao (što je i logično s obzirom na to da je kao zemljišnoknjižni vlasnik bila upisana osoba koja je odselila u Argentinu). Međutim, njihov otac OZ je, po stavu suda, znao da je vlasnik samo kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koju je stekao kupoprodajom, pri čemu nema govora da je mislio da je kupio i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer su on i SZ nakon kupoprodaje izvršili izmjeru uz pomoć ovlaštene osobe. On je preuzeo posjed sporne kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nakon što je istu greškom očistio, znajući da nije vlasnik i da mu ne pripada pravo vlasništva , a iz dokaza izvedenih u tijeku postupka ne proizlazi ni da je nastavno stekao pravo vlasništva na neki zakonom predviđeni način.

15. Stoga je sud utvrdio da prednik tužiteljice OZ nije bio pošteni posjednik predmetne nekretnine pa nije mogao steći pravo vlasništva dosjelošću u smislu čl. 159. st. 2. i čl. 160. ZVDSP u svezi s odredbom čl. 18. st. 3. istog zakona, kao ni prema odredbi čl. 28. st. 2. i 4. ZOVO.

15.1. Naime, sukladno spomenutim odredbama, nepošteni (nesavjestan) posjednik ne može steći vlasništvo nekretnine dosjelošću – redovnom niti izvanrednom, budući se pravo vlasništva dosjelošću može steći samo u smislu odredbe čl. 11. st. 1. ZVDSP, ako postoji samostalan posjed, dakle ako posjednik izvršava svoju faktičnu vlast na nekretnini kao da je vlasnik nekretnine (ako ima tzv. vlasnički posjed) pa je pošteni posjednik onaj koji nije znao ili nije morao znati (niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati) da mu pripada pravo samostalno posjedovati nekretninu, a što ovdje nije slučaj (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev 1964/2019-2 od 17. siječnja 2023. te Županijski sud u Zagrebu u presudi posl.br. Gž-3088/2019.).

15.1. Tužiteljica je, doduše, nakon smrti OZ, kao njegova nasljednica nastavila posjedovati predmetne nekretnine kao pošteni samostalni posjednik (čl. 160. st. 3. ZVDSP), međutim u vrijeme potrebno za dosjelost tužiteljici se ne uračunava vrijeme posjedovanja njenog prednika OZ jer on, kao što je utvrđeno, nije bio (bar) pošten (čl. 160. st. 2. ZVDSP).

16. Slijedom obrazloženog, tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva dosjelošću je odbijen kao neosnovan. Kako tužiteljica nije uspjela u sporu, odbijen je i njen zahtjev za naknadu troškova (čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku).

U Puli 9. travnja 2026.

Sutkinja

Izabela Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku, uz sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženici