REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-5099/2023-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Katarine Ronyi, u upravnom sporu tužitelja MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Josipa Bušić, odvjetnica u Zagrebu, Savska cesta 141, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, zastupanog po opunomoćenici AI, službenoj osobi, radi prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, 9. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/23-01/03609934226, URBROJ: 341-99-05/3- 23-3388, broj spisa: 751558 od 31. kolovoza 2023.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 141-02/22-01/03609934226, URBROJ: 341-25-05/3-22-43424, broj spisa: 1235721 od 3. travnja 2023.

III. Nalaže se prvostupanjskom tijelu da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude i povrata spisa tuženiku donese novo rješenje o zahtjevu tužitelja, pri čemu je obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju presude.

IV. Nalaže se Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 4.750,00 EUR (slovima: četiri tisuće sedamsto pedeset eura).

V. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora se odbija.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 141-02/23-01/03609934226, URBROJ: 341-99-05/3-23-3388, broj spisa: 751558 od 31. kolovoza 2023. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 141-02/22-01/03609934226, URBROJ: 341-25-05/3- 22-43424, broj spisa: 1235721 od 3. travnja 2023., kojim tužitelju nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.

2. Tužitelj u tužbi ističe da, suprotno zaključcima tuženika, kod njega postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz čl. 39. ZOMO. Opisuje svoje zdravstveno stanje i tijek liječenja, uključujući četiri operacije vratne kralježnice, nakon kojih postojeće tegobe nisu nestale, a počeli su i bolovi u ramenima, lopaticama i rukama. Dodaje kako boravak u toplicama daje samo neznatno poboljšanje te zaključuje da su kod njega nastupile trajne promjene u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem. Navodi da je kod svog poslodavca zaposlen na radnom mjestu suha gradnja (konstrukcije, stropovi, zidovi, keramika), za koje se očekuje besprijekorno zdravstveno stanje, fizička pokretljivost itd. Ističe da u postupku koji je prethodio donošenju osporenog akta nije pregledan te predlaže da se provede medicinsko vještačenje po vještacima odgovarajuće struke (kirurg, ortoped, traumatolog, fizijatar i neurokirurg), uz obavezni pregled tužitelja. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje, uz naknadu troška sa zateznom kamatom.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako su vještaci oba stupnja, u postupku provedenom u skladu s odredbama članka 125. stavka 3. i članka 133. stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje ZOMO) i u skladu sa odredbama Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine broj 67/17, 56/18, 16/22, dalje Uredba), suglasni u ocjeni da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti prema članku 39. ZOMO, slijedom čega smatra da nema osnove za uvažavanje navoda tužitelja. U vezi navoda tužitelja da nije izvršen neposredan pregled, tuženik navodi kako iz odredbi Uredbe proizlazi da se u žalbenom postupku radi o diskrecijskoj procjeni vještaka o tome kada je potrebno neposredno pregledati osiguranika, pa je nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, evidencijski broj vještačenja: 943767 od 29. kolovoza 2023., koji se temelji na cjelokupnoj medicinskoj dokumentaciji, donesen sukladno Uredbi. Vezano za preslike medicinske dokumentacije priložene uz tužbu, tuženik ističe da je ista bila dostavljena u tijeku upravnog postupka te je uzeta u obzir prilikom ocjene radne sposobnosti. Tuženik se protivi izvođenju drugih predloženih dokaza, jer smatra da se izvođenjem tih dokaza ne mogu utvrditi relevantne činjenice za predmetni postupak. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je proveo medicinsko vještačenje po ovlaštenim sudskim vještacima prim. dr. sc. Mariji Zavalić, spec. medicine rada i dr. med. OI, spec. fizikalne medicine i rehabilitacije, reumatologije.

6. Osporeno rješenje utemeljeno je na nalazu i mišljenju vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, Središnjeg ureda u Zagrebu, evidencijski broj vještačenja: 943767 od 29. kolovoza 2023., prema kojem je ocjena radne sposobnosti preuranjena, jer se bolest nalazi u fazi liječenja.

7. Nalazom i mišljenjem od 23. listopada 2025. sudski vještaci su utvrdili da s obzirom na spastičnu tetraparezu, trajnu nesigurnost hoda, ograničene kretnje vratne kralježnice, kroničnu cervikobrahijalnu i lumbalnu bol s neurološkim ispadima te psihijatrijsku komorbidnost i sedaciju/ograničenja zbog terapije, tužitelj nije sposoban obavljati poslove matičnog zanimanja niti druge poslove koji bi zahtijevali: dizanje/ nošenje tereta, rad na ljestvama/visini, prisilne položaje, rad iznad ramena, repetitivne fine manipulacije, dugotrajno stajanje/hodanje, rad u tempu i/ili uz povećan rizik od pada. S obzirom na mali i nesustavno dokaziv preostali funkcionalni kapacitet, potrebu za čestim pauzama, fluktuirajuću bol i anksioznost, ne postoji realna preostala radna sposobnost ni za prilagođene poslove u trajanju ≥70% radnog vremena. Slijedom navedenog, vještaci utvrđuju potpuni gubitak radne sposobnosti (opća nesposobnost za rad), datum nastanka: 14.10.2025. (datum ovog vještačkog pregleda), uz obrazloženje: nakon višegodišnjeg liječenja, višestrukih operacija i ponavljanih rehabilitacija bez funkcijski značajnog poboljšanja, stanje je stabilizirano na trajno smanjenoj razini funkcije; daljnje mjere imaju karakter održavanja i prevencije progresije, bez realnog izgleda za uspostavu radne sposobnosti. Uzrok: degenerativna cervikalna spondilotična mijelopatija s posljedičnom spastičnom tetraparezom, uz kronične cervikobrahijalne i lumbosakralne radikulopatije (C5–C7 obostr., L5/S1 obostr.), postoperativno stanje nakon više zahvata C4–C7 (ACDF/re-ACDF, laminektomije, corporectomia C5, prednja spondilodeza C4–C6), dodatno komorbidne degenerativne promjene Th i LS kralježnice te anksiozno-depresivni poremećaj sekundaran kroničnoj boli. Kontrolni pregled: najkasnije u roku od tri godine od dana utvrđenja (do 14.10.2028.), a svakako ne kasnije od šest mjeseci prije navršavanja dobne granice za starosnu mirovinu. Sukladno zadatku suda sudski vještaci suglasnog su mišljenja da, unatoč dobi, poradi iscrpljenih mogućnostima liječenja i rehabilitacije ne postoji preostala radna sposobnost niti za poslove uz prilagodbu.

8. Tužitelj nije imao prigovora na nalaz i mišljenje sudskih vještaka, dok je tuženik dostavio očitovanje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, KLASA: 141 - 02/22- 01/2722, URBROJ: 426-5-1/33-25-17 od 30. prosinca 2025., prema kojem je vijeće viših vještaka suglasno s nalazom i mišljenjem sudskih vještaka.

9. Tuženik je na ročištu 10. ožujka 2026. predložio donijeti presudu prema stanju spisa. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga te nisu predložile saslušanje sudskih vještaka, a niti je isto prema ocjeni suda bilo potrebno, s obzirom da se vijeće viših vještaka suglasilo s ocjenom sudskih vještaka.

10. Sud rješenjem od 8. siječnja 2026. pozvao tuženika da se očituje da li tužitelj ispunjava uvjet mirovinskog staža za priznanje prava na invalidsku mirovinu u smislu čl. 56. ZOMO.

10.1. Tuženik se očitovao podneskom od 11. veljače 2026. da je temeljem činjeničnog stanja spisa predmeta i uvida u bazu podataka matične evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, u mirovinski staž tužitelja uračunato razdoblje od 15.3.2018. do 7.5.2018., od 26.6.2018. do 7.5.2019. i od 11.7.2019. do 14.10.2025. ostvareno u Republici Hrvatskoj, tako da ukupni mirovinski staž tužitelja do dana nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti odnosno do dana 14.10.2025. iznosi ukupno 7 godina, 3 mjeseca i 9 dana. Ujedno napominje da je iz nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, evidencijski broj vještačenja: 875752 od 20. ožujka 2023., pod točkom 2. istog tužitelj dao izjavu da je ostvario 12 godina radnog staža u Njemačkoj, preko 5 godina u Hrvatskoj i preko dvije godine u Bosni i Hercegovini, ali tijelo prvog stupnja nije tražilo potvrde mirovinskog staža ostvarenog SR Njemačkoj i Bosni i Hercegovini , budući da kod tužitelja nije bio utvrđen djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti .

11. Sud uzima u obzir kako u ovakvoj vrsti postupaka, u kojima protek vremena dovodi do promjena u zdravstvenom stanju koje su od utjecaja na ispunjenje uvjeta za priznanje prava, kada se u upravnom sporu utvrđuju činjenice i provodi sudsko vještačenje, jedino ima smisla uzimati u obzir činjenično stanje kakvo postoji u trenutku donošenja odluke. Naime, imajući u vidu da predmetni upravni postupak traje od 1. ožujka 2022. te da je u upravnom sporu nakon četiri godine utvrđen nastanak potpunog gubitka radne sposobnosti, sud smatra da bi bilo protivno načelu učinkovitosti i načelu razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa primoravati stranku da sada podnosi novi zahtjev prvostupanjskom tijelu za ocjenu radne sposobnosti, za koji postupak je neizvjesno koliko će još trajati i kada će stranka ostvariti pravo na mirovinu koje je od egzistencijalne važnosti.

11.1. Takvo stajalište potvrdio je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama poslovni broj: Usž-1028/20 od 8. veljače 2022. i Usž-1991/21 od 8. veljače 2022.

11.2. Sud je pri tom imao u vidu i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U- III-3911/2018 od 26. rujna 2019., u kojoj (točka 5.9. obrazloženja) Ustavni sud primjećuje da je Visoki upravni sud smatrao da neovisni sudski vještak nije smio temeljiti svoj nalaz i mišljenje (i) na onoj medicinskoj dokumentaciji koja je pribavljena u tijeku upravnog spora. S tim u vezi Ustavni sud ponavlja da prava zajamčena Ustavom i Konvencijom ne mogu biti teoretska i iluzorna, već praktična i djelotvorna (v. točku 7.1. odluke Ustavnog suda broj: U-III-5725/2016 od 19. prosinca 2017., Narodne novine broj 8/18) te ističe da je uvijek potrebno, s obzirom na značaj prava na pošteno suđenje u demokratskom društvu, gledati dalje od vanjskog dojma te se usredotočiti na stvarnu situaciju u kontekstu okolnosti svakog pojedinog predmeta (usporedi s, na primjer, predmetima ESLJP-a Zelenchuk i Tsytsyura protiv Ukrajine, [Vv], br. 846/16 i 1075/16, presuda od 22. svibnja 2018.b § 119. i Parlov-Tkalčić protiv Hrvatske, br. 24810/06, presuda od 22. prosinca 2009., § 83,). Sukladno tim načelima, u konkretnoj situaciji nije bilo opravdanja da Visoki upravni sud ograniči ocjenu podnositeljevog zdravstvenog stanja na neko određeno vremensko razdoblje, već je bilo potrebno sagledati njegovo zdravstveno stanje u cjelini.

11.3. Također, Visoki upravni sud RH u presudi poslovni broj: Usž-2555/2022-5 od 26. travnja 2023., u točki 19. obrazloženja, ističe da upravni sud u upravnom sporu ne odlučuje samo o pitanju zakonitosti, već svojom presudom ima mogućnost neposredno odlučiti o pravima ili obvezama određene osobe u upravnoj stvari. Smisao provođenja upravnog spora je osigurati sudsku zaštitu prava i pravnih interesa stranaka povrijeđenih pojedinačnom odlukom ili postupanjem javnopravnih tijela. Ovaj Sud smatra da u tom cilju postoji obveza suda da, ukoliko je to moguće, spor riješi u potpunosti, učinkovito i djelotvorno za stranku. Postupajući u skladu s tim ciljem, sud je ovlašten voditi upravni spor kao spor pune jurisdikcije, pri čemu je ovlašten samostalno utvrđivati činjenično stanje, provoditi dokaze potrebne za njegovo utvrđenje, provesti usmenu raspravu, odnosno ovlašten je meritorno odlučiti o konkretnoj upravnoj stvari. Pravilno je stoga postupio prvostupanjski sud, u skladu sa svojim zakonskim ovlastima, kada je u sporu pune jurisdikcije na temelju dokaza pribavljenih u upravnom sporu, pa i onih koji su nastali nakon donošenja osporenog rješenja tuženika, odlučio o pravu tužitelja.

11.4. Navedeno pravno stajalište Visokog upravnog suda RH je u skladu sa stajalištem Ustavnog suda RH iz odluke broj: U-III-5072/2021 od 14. ožujka 2024., u kojoj, u točkama 8. i 9. obrazloženja, Ustavni sud podsjeća da je Zakonom o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka i rješenje USRH broj: U-I-2753/2012 i dr., 29/17. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS/10), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2012., bitno izmijenjen dotadašnji koncept upravnog sudovanja, primarno zasnovan na upravnom sporu kao sporu o zakonitosti upravnog akta, iako je istodobno i prema ranijem Zakonu o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 53/91., 9/92. i 77/92.) postojala mogućnost, iako ne i obveza upravnog suda suditi poput suda pune jurisdikcije (vidi odluku Ustavnog suda broj: U-I-745/1999 od 8. studenoga 2000., "Narodne novine" broj 112/00.). Stupanjem na snagu ZUS- a/10 upravni sudovi dužni su voditi upravni spor kao spor pune jurisdikcije, samostalno utvrđivati činjenično stanje, provesti javnu i kontradiktornu usmenu raspravu te meritorno odlučiti o upravnoj stvari. Dakle, radi ostvarenja jamstva sudske kontrole pojedinačnih upravnih akata, upravni spor je važećim zakonodavstvom uređen kao spor pune jurisdikcije u kojem sud mora imati mogućnost preispitivanja svih činjeničnih i pravnih pitanja, te u kojem stranka ima prava zajamčena člankom 29. stavkom 1. Ustava. Nadalje, u točkama 12. i 14. obrazloženja navedene odluke Ustavni sud ističe da upravni sudovi u sporovima pune jurisdikcije moraju suditi na temelju stanja stvari (utvrđenog pravno relevantnog činjeničnog supstrata) u trenutku donošenja njihovih odluka.

12. Dakle, tijekom upravnog spora je na temelju suglasnih nalaza i mišljenja sudsk ih vještaka od 23. listopada 2025. te očitovanja vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje od 30. prosinca 2025., utvrđeno da je kod tužitelja 14. listopada 2025. nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, uzrokovan bolešću. S obzirom da je tužitelj rođen **.**.1976., potpuni gubitak radne sposobnosti nastao je prije navršenih 65 godina života. Budući da u upravnom postupku nije utvrđen ukupan mirovinski staž tužitelja niti tuženik trenutno raspolaže tim podatkom, jer je potrebno pribaviti podatke o stažu iz drugih država, sud nije mogao sam riješiti ovu upravnu stvar, jer je za priznanje prava na invalidsku mirovinu potrebno ispuniti i uvjet da navršeni mirovinski staž pokriva najmanje jednu trećinu radnog vijeka (čl. 56. st. 1. ZOMO).

12.1. Slijedom navedenoga, sud je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, 39/26, dalje ZUS) poništio osporeno i prvostupanjsko rješenje te predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, u kojem je samo potrebno utvrditi da li navršeni mirovinski staž tužitelja pokriva najmanje jednu trećinu radnog vijeka.

13. Sud je na temelju čl. 144. i čl. 147. st. 1. ZUS-a naložio tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak upravnog spora, i to za sastav tužbe te zastupanje na raspravi 06.05.2025. i 10.03.2026. po 500 bodova, u skladu s Tbr. 27. t. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa) u vezi Tbr. 54. Tarife, dakle, 3.000,00 eur, uvećano za pripadajući PDV od 750,00 eur u skladu s Tbr. 46. Tarife, kao i trošak vještačenja od 1.000,00 eur, ukupno 4.750,00 eur.

13.1. Sud nije priznao trošak za sastav podnesaka od 12.12.2023., 03.03.2024., 23.05.2024., 30.08.2024., 29.10.2024.,17.01.2025., 31.01.2025., 20.02.2025., 26.03.2025. i 31.12.2025., jer se ne radi o obrazloženim podnescima s činjeničnim ili pravnim navodima, u smislu Tbr. 27. t. 1. Tarife.

U Zagrebu 9. travnja 2026.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnica Josipa Bušić, Savska cesta 141, [adresa] Zagreb

2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Mihanovićeva 3, [adresa] Zagreb

3. U spis