REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PR-374/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužitelja IO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mati Knezoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Osnovna škola Grigora Viteza, Zagreb, Kruge 46, OIB: 54303952361, zastupane po punomoćniku Draženu Lončaru, odvjetniku u Zagrebu, radi otkaza, nakon održane, i zaključene glavne javne rasprave dana 25. veljače 2026., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 9. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I. Utvrđuje se da je ništav otkaz ugovora na neodređeno vrijeme sklopljenog dana 5. rujna 2022. godine između stranaka u ovom postupku, tuženika i tužitelja, otkaz kojeg je tuženik dao tužitelju odlukom od 12. veljače 2024. godine.

II. Nalaže se tuženiku da vrati tužitelja na radno mjesto učitelja fizike, sukladno ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 5. rujna 2022. godine.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, a po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku 15 dana.

Ili fakultativno

I. Poništava se izvanredni otkaz ugovora o radu sklopljenog 5. rujna 2022. godine između stranaka u ovom postupku, tuženika i tužitelja, otkaz kojeg je tuženik dao tužitelju odlukom od 12. veljače 2024. godine.

II. Nalaže se tuženiku da vrati tužitelja na radno mjesto učitelja fizike, sukladno ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 5. rujna 2022. godine.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, a po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 875,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 9. travnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je zaposlenik tuženika od 1. siječnja 2014. godine, te je radni odnos trajno zasnovan Ugovorom na neodređeno vrijeme od 5. rujna 2022. godine i Aneksom ugovora o radu od 4. rujna 2023. (dalje u tekstu: Ugovor o radu) na radnom mjestu učitelja fizike i to na nepuno radno vrijeme od 26 sati tjedno. Dana 12. veljače 2024. tuženi je donio je Odluku o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika (dalje u tekstu: Odluka o otkazu) kojom mu se otkazuje Ugovor o radu zbog kršenja obveze iz radnog odnosa, jer u dane 30. 11. 2021., 06. 12. 2021., 07. 12. 2021., 14. 12. 2021., 05. 01. 2022., 10. 01. 2022., 11. 01. 2022., 17. 01. 2022., 18. 01. 2022. i 24. 01. 2022. nije došao na svoje radno mjesto, niti je izvršavao radne zadatke, odbijajući postupiti sukladno Odluci o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja dužnosnika, državnih službenika i namještenika, službenika i namještenika u javnim službama, službenika i namještenika u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te zaposlenika trgovačkih društava i ustanova ("Narodne novine", broj:121/2021., dalje u tekstu: Odluka Stožera). Osporava sve navode iz Odluke o otkazu te ističe da je on svaki dan dolazio na posao i htio ispuniti svoje obveze na radnom mjestu, a u izvršavanju njegovih profesionalnih obveza i dužnosti ometao ga je tuženik. Ustavom Republike Hrvatske te relevantnim zakonskim propisima njemu se kao radniku jamči zaštita od bilo kakvog oblika diskriminacije, vršenja medicinskih zahvata protiv njegove volje, kao i sloboda rada, a to tuženik nije uzeo u obzir prilikom donošenja predmetne odluke. Tuženik ni na koji način nije potvrdio da su osobe koje su bile na ulazu poslovnih prostorija tužitelja imale posebno pisano ovlaštenje za pregled dokaza i podataka o njegovom zdravlju. Tuženik nije niti pokušao pronaći rješenje nastalog problema (primjerice putem neplaćenih dopusta). Tuženik također nije odgovorio na njegovu obavijest u kojoj je isti htio otvoriti komunikaciju u svrhu rješavanja nastalog problema (neodgovaranjem na obavijest od 8. prosinca 2021.). Nadalje, tuženik nije posegnuo niti za radom od kuće ili smjenskim radom kako bi očuvao njegovo rado mjesto, već je radikalno postupio otkazavši mu ugovor o radu, čime ga je ostavio bez radnog odnosa i stalnih primanja za život. Ističe kako je njegovo ljudsko dostojanstvo nepovredivo. Iz bioetičke perspektive teško je razumjeti odustajanje medicinske etike u pandemiji Covid–19 od vlastitih načela, koja su povijesno utemeljena na vrhovnom načelu dobrobiti pacijenta i njegovog humaniteta, a konfrontirani su dobrobit pojedinca i njegov etički interes sa zakonskim javnozdravstvenim interesima. Načelo autonomije i individualni informirani pristanak pojedinca doveden je u pitanje obveznim cijepljenjem eksperimentalnim cjepivom, nametnutim pod pritiskom javnozdravstvene ugroze. No, interes društva i zajednice ne može biti nadređen interesu pojedinca, što je i pravno zaštićeno Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskoga bića u pogledu primjene biologije i medicine ("Narodne novine", broj:13/2003.). U međuvremenu je u javnosti poznat podatak da je vrlo niska razina zaštite koju nudi cjepivo protiv Covid-19, kao i da testiranje na prisutnost te bolesti ima veliki broj "lažno pozitivnih" rezultata. O tome govori i članak Zbornika radova Pravnog fakulteta u Splitu naslova "Utjecaj COVID-potvrda na pravo na rad i radnopravni status radnika u Republici Hrvatskoj", autorice NO, Stoga, predlaže sudu utvrditi da je ništav otkaz Ugovora o radu koji mu je tuženik dao Odlukom o otkazu, naložiti tuženiku vratiti ga na radno mjesto učitelja fizike, uz naknadu parničnih troškova. Fakultativno, predlaže sudu poništiti Odluku o otkazu te naložiti tuženiku vratiti ga na radno mjesto učitelja fizike, uz naknadu parničnih troškova.

2 Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe da je Odluka o otkazu dopuštena. Tužitelj je prekršio odredbe Ugovora o radu, jer u dane 30.11.2021., 06.12.2021., 07.12.2021., 14.12.2021., 05.01.2022., 10.01.2022., 11.01.2022., 17.01.2022., 18.01.2022., 24.01.2022. nije došao na svoje radno mjesto imajući propisanu potvrdu o cijepljenju, preboljenju ili negativnom PCR testu, niti je izvršavao radne zadatke, odbijajući postupiti sukladno Odluci Stožera, tj. u više navrata je izričito odbio poslodavcu ili od poslodavca ovlaštenoj osobi predočiti test na virus SARS-CoV- 2, EU digitalnu COVID potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz utvrđen točkom VII. prethodno naznačene Odluke Stožera. Također, tužitelj nije prisustvovao niti sjednici razrednog vijeća 12.01.2022. Dakle, tužitelj je izričito odbio postupiti sukladno važećem pozitivnom propisu Republike Hrvatske, čime je njegov izostanak s radnog mjesta, odnosno neizvršavanje ugovorom preuzetih radnih obveza radnog mjesta učitelja fizike neopravdano. On je nakon višekratnih usmenih opomena, tužitelju izrekao i dostavio i dva pisana upozorenja na obveze iz radnog odnosa, i to Upozorenje od 08.12.2021. i od 20.12.2021., ali niti nakon primitka pisanih upozorenja tužitelj nije uskladio svoje ponašanje sa zakonskim ugovornim obvezama, te je i nadalje odbijao postupiti sukladno Odluci Stožera, uzrokujući poremećaj u njegovom poslovanju, jer je morao pronalaziti i osiguravati zamjene, tj. angažirati druge učitelje kako bi osigurao djeci obvezno osnovnoškolsko obrazovanje, kao ispunjenje svoje osnovne djelatnosti. Odluke Stožera bile su osporavane pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske, ali Ustavni sud Republike nije našao da bi iste bile protivne Ustavu Republike Hrvatske. S obzirom da je obaviješću Sindikata Prosvjetitelj, datiranom 13. prosinca 2021., on izviješten da je tužitelj izabran za sindikalnog povjerenika Sindikata Prosvjetitelj, to se dopisom od 26. siječnja 2022. obratio Sindikatu Prosvjetitelj radi davanja suglasnosti na odluku o redovitom otkazu zbog skrivljenog ponašanja tužitelju, koju je Sindikat Prosvjetitelj uskratio. Nakon toga se obratio nadležnom sudu radi nadomještaja suglasnosti sindikata sudskom odlukom. Pravomoćnom sudskom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-399/2022, od 19. rujna 2023. nadomještena je suglasnost na ovu odluku, čime su ispunjeni zakonom propisani uvjeti za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu. On mu je kao poslodavac omogućio besplatno testiranje na udaljenosti od samo pedesetak metara od ulaza u školu, čime se tužitelj sam doveo u stanje da nije mogao izvršavati svoje radne obveze, odnosno da mu on, sukladno pozitivnom propisima Republike Hrvatske, nije smio omogućiti ulazak u školu, jer bi time prekršio svoje zakonske obveze. Stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Odluku o otkazu, Zahtjev za zaštitu prava, Odluku tuženika o Zahtjevu za zaštitu prava, presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-399/2022-21 od 19. rujna 2023., presudu Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gr R-249/2023-2 od 13. prosinca 2023., Poziv na iznošenje obrane, sudsku praksu, dokumentaciju, Poslovnik o radu Školskog odbora od 19. siječnja 2009., Statut tuženika od 27. veljače 2019., saslušana je svjedokinja OO i tužitelj.

4. Na ročištu 25. veljače 2026. odbijen je prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedokinje VO, jer je sud sve relevantne činjenice utvrdio na temelju izvedenih dokaza.

5. Tužitelj je protiv Odluke o otkazu 23. veljače 2024. u zakonskom roku od 15 dana podnio Zahtjev za zaštitu prava. Navedeni zahtjev tuženik je zaprimio 27. veljače 2024. i isti odbio Odlukom od 7. ožujka 2024. (list 24. spisa) te je tužitelj u daljnjem roku od 15 dana pravodobno dana 22. ožujka 2024. podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari.

6. Uvidom u Ugovor o radu od 1. rujna 2017. utvrđeno je da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na neodređeno vrijeme u nepunom radnom vremenu od 16 sati tjedno.

7. Uvidom u Ugovor o radu od 5. rujna 2022. utvrđeno je da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na neodređeno vrijeme u nepunom radnom vremenu od 22 sata tjedno.

8. Uvidom u Upozorenje od 8. prosinca 2021. utvrđeno je da tužitelj za 30. studenog, 6. prosinca i 7. prosinca 2021. kada je prema rasporedu bio zadužen sa nastavom nije dostavio i predočio test na virus SARS- Cov-2, EU digitalnu Covid potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz. Stoga ga je tuženik pozvao da isto žurno dostavi u narednih 5 dana.

9. Tužitelj se na navedeno Upozorenje očitovao dana 9. prosinca 2021. (Obavijest od 9. prosinca 2021. koju je tuženik zaprimio 16. prosinca 2021.) i u istom naveo da mu je prilikom ulaska u zgradu priopćena zabrana, odnosno uvjet koji za njega nije prihvatljiv te je predložio da do daljnjega ne dolazi osobno, već da se ravnateljici javlja e-mailom.

10. Obaviješću Sindikata Prosvjetitelj od 13. prosinca 2021., koju je tuženik zaprimio 16. prosinca 2021., tuženik je izviješten da je tužitelj izabran za sindikalnog povjerenika Sindikata Prosvjetitelj.

11. Uvidom u Upozorenje od 20. prosinca 2021. utvrđeno je da tužitelj u proteklih 7 dana nije dostavio i predočio niti jedan od potrebnih dokaza niti je opravdao svoj izostanak na drugi odgovarajući način, slijedom čega mu je tuženik izrekao upozorenje pred pokretanje otkaza Ugovora o radu.

12. Uvidom u Očitovanje na Drugo upozorenje (pred pokretanje otkaza ugovora o radu) od 17. siječnja 2022. utvrđeno je da tužitelj u bitnom ponavlja razloge zbog kojih smatra da je Odluka Stožera Republike Hrvatske diskriminirajuća, neetična i nehumana.

13. Uvidom u Zapisnik sa sjednice Školskog odbora od 24. siječnja 2022. utvrđeno je da je ravnateljica tuženika članove Školskog odbora izvijestila kako je tužitelj odbio pokazati potvrdu za ulazak u školu i da se odbija testirati te im je pročitala tužiteljevo Očitovanje na Drugo upozorenje. Ujedno je od Školskog odbora zatražila suglasnost za pokretanje sudskog postupka radi nadomještaja suglasnosti sindikata sudskom odlukom radi donošenja odluke o otkazu tužitelju kao sindikalnom povjereniku. Konačno je sa 6 glasova za i jednim glasom protiv donesena odluka o davanju suglasnosti za pokretanje sudskog postupka radi nadomještaja suglasnosti.

14. Dopisom od 26. siječnja 2022. tuženik se obratio Sindikatu Prosvjetitelj radi davanja suglasnosti na Odluku o redovitom otkazu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja, koju je Sindikat Prosvjetitelj uskratio, nakon čega se tuženik obratio sudu radi nadomještaja suglasnosti.

15. Uvidom u presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 399/2022 od 19. rujna 2023. utvrđeno je da je sud nadomjestio suglasnost na Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja, a koju suglasnost je Sindikat Prosvjetitelj uskratio očitovanjem od 5. veljače 2022. Prethodno navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj GžR-249/2023-3 od 13. prosinca 2023.

16. Uvidom u Zapisnik sa 17. sjednice Školskog odbora od 7. veljače 2024. utvrđeno je da je ravnateljica obavijestila članove Školskog odbora da su dobili drugostupanjsku presudu Županijskog suda u Rijeci te je ista zatražila suglasnost za donošenje Odluke o otkazu. Svi članovi Školskog odbora dali su suglasnost na Odluku o otkazu.

17. Člankom 188. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23., u daljnjem dijelu teksta: ZR-a) propisano je da sindikalnom povjereniku za vrijeme obavljanja te dužnosti i šest mjeseci nakon prestanka te dužnosti, a bez suglasnosti sindikata nije moguće otkazati ugovor o radu. Ako sindikat uskrati suglasnost na otkaz, uskrata mora biti pisano obrazložena, a poslodavac može u roku od petnaest dana od dana dostave očitovanja sindikata zatražiti da suglasnost nadomjesti arbitražna, odnosno sudska odluka (čl. 188. st. 2. ZR-a).

18. Člankom 151. st. 2. ZR-a propisano je da poslodavac iznimno može, bez suglasnosti radničkog vijeća, donijeti odluku iz st. 1. toč. 1-6. ako se odlukom rješava o pravima radnika koji je ujedno i sindikalni povjerenik koji uživa zaštitu iz čl. 188. ZR- a.

19. Iz prethodno citirane odredbe čl. 151. st. 2. ZR-a proizlazi da ako je osoba koja uživa zaštitu po kriterijima iz čl. 151. st. 1. toč. 1-6. ujedno i sindikalni povjerenik, tada poslodavac nije u obvezi kraj pribavljanja suglasnosti za otkaz sindikalnom povjereniku, dodatno još pribavljati i suglasnost radničkog vijeća za taj isti otkaz. Nastavno na navedeno, te imajući u vidu da je čl. 188. ZR-a kod otkazivanja ugovora o radu sindikalnom povjereniku osigurana posebna zaštita u vidu obveze pribavljanja suglasnosti od sindikata čiji je povjerenik, tuženik kraj pribavljanja suglasnosti za otkaz tužitelju od Sindikata Prosvjetitelj nije bio u obvezi dodatno se i savjetovati s radničkim vijećem, odnosno sindikalnim povjerenikom s pravima i obvezama radničkog vijeća. To posebno stoga što se obveza savjetovanja iz čl. 150. ZR-a i obveza suodlučivanja iz čl. 151. ZR-a međusobno isključuju.

20. Zbog svega navedenog, za valjanost Odluke o otkazu nisu odlučni navodi tužitelja o izostanku savjetovanja tuženika s radničkim vijećem, odnosno sindikalnim povjerenikom s pravima i obvezama radničkog vijeća.

21. Uvidom u Odluku o otkazu utvrđeno je da se tužitelju otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 5. rujna 2022., izmijenjen Aneksom Ugovora o radu od 4. rujna 2023. jer je tužitelj prekršio obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Tužitelj je prekršio odredbe Ugovora o radu jer u dane 30. studenog 2021., 6. prosinca 2021., 7. prosinca 2021., 14. prosinca 2021., 5. siječnja 2022., 10. siječnja 2022., 11. siječnja 2022., 17. siječnja 2022., 18. siječnja 2022. i 24. siječnja 2022. nije došao na svoje radno mjesto, niti je izvršavao radne zadatke, odbijajući postupiti sukladno Odluci Stožera, tj. u više navrata je izričito odbio poslodavcu ili od poslodavca ovlaštenoj osobi predočiti test na virus SARS-CoV-2, EU digitalnu Covid potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz. Također, tužitelj nije prisustvovao niti sjednici razrednog vijeća 12. siječnja 2022. Dakle, tužitelj je izričito odbio postupiti sukladno važećem propisu Republike Hrvatske čime je njegov izostanak sa radnog mjesta, odnosno neizvršavanje ugovorenog preuzetih radnih obveza učitelja fizike neopravdano. Tuženik je, nakon višekratnih usmenih opomena, tužitelju izrekao i dostavio i dva pisana upozorenja na obveze iz radnog odnosa i to Upozorenje od 8. prosinca 2021. i 20. siječnja 2021., ali niti nakon primitka pisanih upozorenja tužitelj nije uskladio svoje ponašanje sa ugovornim obvezama, te je i nadalje odbijao postupiti sukladno prethodnoj odluci Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske uzrokovajući poremećaj u poslovanju tuženika koji nužno stalno mora pronalaziti i osiguravati zamjene tj. angažirati druge učitelje kao bi osigurao djecu obvezno osnovno školsko obrazovanje, kao ispunjenje svoje osnovne djelatnosti. S obzirom da je Obaviješću Sindikata Prosvjetitelj od 13. prosinca 2021. tuženik izviješten da je tužitelj izabran za sindikalnog povjerenika Sindikata Prosvjetitelj to se tuženik Dopisom od 26. siječnja 2022. obratio Sindikatu Prosvjetitelj radi davanja suglasnosti na Odluku o redovitom otkazu zbog skrivljenog ponašanja tužitelju, koju je Sindikat Prosvjetitelj uskratio. Pravomoćnom sudskom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-399/2022 od 19. rujna 2023. nadomještena je suglasnost na Odluku. Prije donošenja Odluke tuženik je pozvao tužitelja na iznošenje obrane. Zbog povreda obveza iz radnog odnosa nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika više nije moguć.

22. Člankom 115. st. 1. toč. 3. ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

23. Za predmet ovog postupka odlučno je utvrditi jesu li razlozi navedeni u Odluci o otkazu opravdani razlozi za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika.

24. Odlukom Stožera propisano je da se, obzirom na ubrzano širenje i povećani rizik prijenosa bolesti COVID-19, radi zaštite pučanstva od zaraze i prijenosa te suzbijanja bolesti COVID-19, za vrijeme trajanja proglašene epidemije bolesti COVID- 19, uvodi posebna sigurnosna mjera obveznog testiranja na virus SARS-CoV-2 dužnosnika, državnih službenika i namještenika, službenika i namještenika u javnim službama (na koje se primjenjuje propis kojim se uređuju plaće u javnim službama), službenika i namještenika u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te zaposlenika trgovačkih društava u kojima Republika Hrvatska ili jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju većinski udio te da testiranje osoba iz točke I. ove Odluke provodi prilikom dolaska na posao, najmanje dva puta u sedam dana. Točkom IV. Odluke je propisano da osobe iz točke I. ove Odluke dokazuju da su testirane na virus SARS-CoV-2, odnosno da su cijepljene ili preboljele bolest COVID- 19, predočenjem EU digitalne COVID potvrde ili predočenjem drugog odgovarajućeg dokaza o cijepljenju, preboljenju odnosno testiranju, kao i da su osobe iz točke I. ove Odluke obvezne EU digitalnu COVID potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz o cijepljenju, preboljenju odnosno testiranju predočiti prilikom ulaska u službene prostorije na uvid osobi koju čelnik tijela, odnosno poslodavac za to ovlasti. Točkom VI. Odluke je propisano da osobe iz točke I. i V. ove Odluke koje odbiju testiranje odnosno odbiju predočiti EU digitalnu COVID potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz, ne mogu ulaziti i boraviti u službenim prostorijama.

25. Tužitelj je u svom iskazu naveo da za dane navedene u Odluci o otkazu tuženiku nije predočio test na virus SARS-COV-2, EU digitalnu Covid potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz iz Odluke Stožera. U vrijeme donošenja Odluke Stožera bio je na bolovanju. Misli da se sa bolovanja vratio zadnji dan u studenom 2021. i tada nije mogao pristupiti na svoje radno mjesto zbog toga što nije predočio test, odnosno odgovarajuću potvrdu ili dokaz. Primio je Upozorenja tuženika od 8. prosinca 2021. i 20. prosinca 2021. 16. prosinca 2021. urudžbirao je tuženiku Obavijest da je izabran za sindikalnog povjerenika Sindikata Prosvjetitelj. Tuženik ga je pozvao na iznošenje obrane prije donošenja Odluke o otkazu, ali mu nije omogućio iznošenje obrane. Odluku o otkazu preuzeo je 12. veljače 2024. Prvi ugovor o radu koji je sklopio sa tuženikom je iz 2017. i misli da je za taj ugovor tražena suglasnost. Drugi ugovor je sklopljen 5. rujna 2022., dakle poslije pokretanja sudskog procesa za nadomještaj suglasnosti. Kada je taj ugovor potpisivao niti na koji način nije bio obaviješten da mu je radno mjesto ugroženo i da je škola pokrenula proces radi nadomještaja suglasnosti. Koliko se sjeća nakon toga nije sklopio nikakav aneks ugovora o radu. Njegov ga Sindikat Prosvjetitelj nije obavijestio da je protiv njega u tijeku postupak nadomještaja suglasnosti. Međutim, u Dopisu od 16. prosinca 2021. u kojem je tuženika obavijestio da je on izabran za sindikalnog povjerenika Sindikata Prosvjetitelj zatražio je da sva dokumentacija ide preko njega osobno. Potvrdio je sve navode iz dokumentacije naziva "Iskaz tužitelja na održanoj glavnoj raspravi kod Općinskog radnog suda u Zagrebu dana 25. veljače 2026. u predmetu pod brojem Pr-1374/2024" koju je predao na ročištu 25. veljače 2026.

26. Svjedokinja OO iskazala je da je bila zakonska zastupnica tuženika od 1. rujna 2014. pa do 31. kolovoza 2025. U to vrijeme kod tuženika je djelovalo više sindikata. Kada je tužitelj postao sindikalni povjerenik Sindikata Prosvjetitelj tuženik je tražio suglasnost predsjednice sindikata koja je uskratila suglasnost, koju je sud nadomjestio u sudskom postupku. U vrijeme donošenja Odluke Stožera tužitelj je bio na bolovanju. Ona se s tužiteljem čula da dostavi potvrdu i da se to lijepo riješi kako bi mogli nastaviti raditi. Tužitelj je bio na bolovanju 10-tak dana, a nakon toga mu je na njezin prijedlog sukladno kolektivnom ugovoru odobren 1 dan godišnjeg odmora. Ona se na svaki način trudila da produlji to njegovo razdoblje premišljanja da na neki način pristane na ono što Stožer propisuje. Tužitelj je ustrajao u obrani svojih navodnih prava i prvi radni dan je došao ispred prostorija tuženika, međutim nije imao potvrdu i nije se testirao. Došao je uz još dva člana Sindikata Prosvjetitelja i onda je pozvao policiju da dokazuju kako ona ne dozvoljava pristup kod tuženika. Taj dan su se ispred školi skupili neki učitelji, roditelji i pomoćnici u nastavi, radnici u školi koji su bili pristalice stava kao i tužitelj te su vršili i pritisak da zašto ne mogu ući u školu. Tu je bilo i učenika i to je sve skupa bila jedna ružna i teška situacija za njih. Međutim, unutar sat vremena svi su predočili adekvatne potvrde, osim tužitelja. Dan ranije tužitelj ju je zamolio da organizira Radničko vijeće, pretpostavlja da je to bilo iz razloga, jer je tužitelj htio obavijestiti širu učiteljsku ili radničku zajednicu da ih potakne da ne prihvate Odluku Stožera. Ona kao ravnateljica to nije mogla učiniti, ali je zamolila sindikalnu povjerenicu sa pravima i obvezama Radničkog vijeća EO da to učini. I ona je to učinila, i tog su se dana oko 17-18 sati ispred škole našli učitelji i tužitelj. Od tog dana pa sve do prestanka važenja Odluke Stožera tužitelj nije dolazio na nastavu. U to vrijeme tužitelj je kod tuženika radio nepuno radno vrijeme, a ostatak radnog vremena je radio u Osnovnoj školi Kajzerica gdje je nakon 3 nedolaska na posao dobio izvanredni otkaz. U to vrijeme tužitelj postaje i predstavnik Sindikata Prosvjetitelj. U to vrijeme nastava je bila organizirana i online, a tužitelj i to nije radio. Tužitelj je dolazio pred školu još u par navrata, a sigurno je još najmanje jedan put bila policija da potvrdi njezino sprečavanje tužiteljevog pristupa na radno mjesto. U to vrijeme je bilo puno razgovora i pokušaja da se to riješi mirnim putem. Oni su bili jako suradljivi, kada bi tužitelj došao, ona ili tajnica bi se spustile ispred škole. To je bilo jako teško vrijeme za sve i ti poticaji za nepoštivanje po mjerama Stožera su stvarali jako tešku atmosferu u kolektivu. U to su bili uključeni i roditelji istomišljenici. Tuženik je uz napore organizirao da mjesto testiranja bude 50 metara od tuženika, u Domu zdravlja nasuprot škole. Za to je bilo potrebno 3 minute za otići na testiranje i to je testiranje od samog početka bilo plaćeno. Zbog izostanka tužitelja bilo je poremećaja rada, jer je tužitelj bio jedini profesor fizike. Nedostaje učitelja STEAM-a i tuženik je za nastavu morao angažirati interne zamjene nestručnih učitelja. Znači paralelnih predmeta. Rezultati vanjskog vrednovanja su na kraju pokazali da ta nastava nije bila na razini koja bi mogla, ili trebala biti. Tužitelj je ispočetka svaki dan dolazio pred školu, a kada nije dolazio bi se javio e-mailom, da bi na kraju napisao e-mail da to nema smisla, da on ima namjeru raditi i da će se vratiti kada mu se ostvare uvjeti za povratak. Tužitelj nije svakodnevno imao obveze kod tuženika, već je radio prema rasporedu. Ne sjeća se koji su to bili dani u tjednu, ali se sjeća da nije mogla skupiti tri dana zaredom da bi mogli ići prema izvanrednom otkazu. To joj nije niti bila namjera, jer je ona cijelo vrijeme željela naći načina da tužitelja ostavi. Bez obzira što tužitelj nije bio obvezan održavati nastavu svaki dan, on je svaki dan imao zaduženja, a što je je vidljivo i u COP-u i to se i bilježi. Čak i kada tužitelj nije održavao nastavu i nije dolazio na posao njemu se evidentirao rad. I za vrijeme praznika su radni dani učitelja. Prvog dana su radnici njoj pokazivali potvrde, a kasnije su se organizirali na način da je to činila imenovana osoba. Ona je uvijek bila tamo. I imenovana osoba je bila gospođa spremačica, koja je to pisano evidentirala. Ona je evidentirala da li osoba ima potvrdu o testiranju ili preboljenju, i to je dostavljala njoj. Misli da je gospođa tajnica imala uvid u te podatke. Gospođa spremačica nije trebala biti educirana za to, jer to nisu bili zdravstveni kartoni, već je ista samo trebala evidentirali da su zaposlenici donijeti adekvatnu potvrdu. Gospođa je bila na ulazu u školu, na porti. Ona tužitelja nije zaduživala, pa evidentirala da ga nema. U to vrijeme su i drugi učitelji bili bolesni i da je tužitelj bio na radnom mjestu on bi zamjenjivao druge kolege, i to nalogom za prekovremeni rad. Pretpostavlja da tužitelj u spornom razdoblju, izvan spornih datuma iz Odluke o otkazu, prema rasporedu nije imao zaduženja u nastavi. Ona tu nije provodila svoju volju na temelju svog osobnog mišljenja, već se kao ravnateljica škole držala slova zakona. Tužitelj je dostavio doznake kada je bio na bolovanju. Tužitelj nije sankcioniran za one dane kada nije pristupio nastavi online. Nedolazak učitelja na nastavu svakako uzrokuje štetu učenicima, razredu i školi, a što se može vidjeti nestručnim zamjenama gdje djeca nisu usvajala potrebna znanja. Tuženik nikada od strane tužitelja nije zaprimio zahtjev za odobrenje neplaćenog dopusta. Prije donošenja Odluke o otkazu Školski odbor je bio upoznat sa svim relevantnim činjenicama.

27. Iz prihvaćenog iskaza svjedokinje OO proizlazi da je ona kao zakonska zastupnica tuženika bila obvezna postupiti po Odluci Stožera i organizirati način testiranja ili donošenja COVID potvrda. Tuženik je organizirao da testiranje bude u Domu zdravlja koje je od škole bilo udaljeno 50m te je isto bilo plaćeno. Prvog dana su radnici njoj pokazivali potvrde, a kasnije su se organizirali na način da je to činila gospođa spremačica na porti škole koja je evidentirala da li osoba ima potvrdu o testiranju ili preboljenu, i to je dostavljala njoj.

28. Na temelju iskaza tužitelja i svjedokinje OO utvrđeno je da je tužitelj u vrijeme donošenja Odluke Stožera bio na bolovanju. Po proteku bolovanja došao je prvi radni dan ispred prostorija tuženika, međutim nije imao potvrdu i nije se testirao. Došao je uz još dva člana Sindikata Prosvjetitelj i onda je pozvao policiju. Tužitelj u dane 30. studenog 2021., 6. prosinca 2021., 7. prosinca 2021., 14. prosinca 2021., 5. siječnja 2022., 10. siječnja 2022., 11. siječnja 2022., 17. siječnja 2022., 18. siječnja 2022. i 24. siječnja 2022. tuženiku nije predočio test na virus SARS-CoV-2, EU digitalnu Covid potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz. Zbog izostanka tužitelja bilo je poremećaja rada, jer je tužitelj bio jedini profesor fizike, pa je tuženik je za nastavu morao angažirati interne nestručne zamjene. Rezultati vanjskog vrednovanja su na kraju pokazali da ta nastava nije bila na razini koja bi mogla, ili trebala biti. Tužitelj je ispočetka svaki dan dolazio pred školu, a kada nije dolazio bi se javio e-mailom, da bi na kraju napisao e-mail da to nema smisla, da on ima namjeru raditi i da će se vratiti kada mu se ostvare uvjeti za povratak.

29. Tužitelj, dakle, dana 30. studenog 2021., 6. prosinca 2021., 7. prosinca 2021., 14. prosinca 2021., 5. siječnja 2022., 10. siječnja 2022., 11. siječnja 2022., 17. siječnja 2022., 18. siječnja 2022. i 24. siječnja 2022. tuženiku nije predočio test na virus SARS-CoV-2, EU digitalnu Covid potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz, slijedom čega mu tuženik nije dozvolio ulazak u poslovne prostorije. Za cijelo to razdoblje tužitelj svoj izostanak nije opravdao potvrdom nadležnog liječnika. Tuženik je zbog navedenog morao organizirati zamjenu za nastavu fizike. Budući da nije imao drugog učitelja fizike koji bi mogao obavljati te poslove, tuženik je morao angažirati interne nestručne zamjene.

30. Tužitelj je tijekom postupka naveo da se nije htio cijepiti i testirati jer to smatra zadiranjem u njegov fizički integritet i pravo na privatnost i fizički integritet. Istaknuo je da postoji studija koja dokazuje da je cjepivo potpuno neučinkovito i koje dokazuju veliku opasnost za zdravlje, čak i za ljudski život.

31. Legitimnost donošenja odluka Stožera Ustavni sud Republike Hrvatske obrazložio je u rješenju br. U-I-1372/20 od 14. rujna 2020. u kojem je, između ostalog, utvrdio da je člankom 22.a Zakona o sustavu civilne zaštite u vezi s člankom 3. stavcima 2. i 3. te člankom 47. Zakona o zaštiti pučanstva određen (uspostavljen) zakonski okvir na temelju kojeg je Stožer (uz ministra zdravstva) ovlašten za donošenje odluka/mjera za sprečavanje širenja virusa.

32. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske u predmetu U-II 5417/2021 (i dr.), a nakon što je utvrdio da su sigurnosne mjere prikladne za zaštitu javnog zdravlja (test prikladnosti), da se ta zaštita nije mogla jednako učinkovito postići manje restriktivnom mjerom (test nužnosti), da je mjera razumna, a uzimajući u obzir druge suprotstavljene društvene interese i stupanj ograničavanja ljudskih prava i temeljnih sloboda (razmjernost stricto sensu) te da se njome pučanstvu ne nameće prekomjeran teret, odbio je sve podnesene zahtjeve za ocjenu suglasnosti sa Ustavom i zakonom. Iz navedenog proizlazi da je postupanje tuženika koje je bilo utemeljeno na Odluci Stožera zakonito i u skladu sa Ustavom Republike Hrvatske.

33. Predmetne mjere nisu diskriminatorne, jer je radnicima tuženika ostavljena mogućnost izbora, cijepljenje koje je dostupno i besplatno, ili testiranje koje se provodi prije dolaska na posao na trošak tuženika. Zahtjev da se obvezno testiraju osobe koje nisu cijepljene i koje nisu preboljele bolest COVID-19 u ovom slučaju ima objektivno i razumno opravdanje. Osporena mjera ima legitiman cilj i razmjerna je u smislu da je uspostavljena pravedna ravnoteža između interesa zajednice i poštovanja prava i sloboda pojedinaca, pa se dakle ne radi se o nezakonitoj diskriminaciji u smislu čl. 14. Ustava Republike Hrvatske, niti navedeno predstavlja prekomjerni teret za radnike.

34. Tuženik provedbom Odluke Stožera nije ograničio pravo tužitelja na rad i slobodu rada, već je to pravo zbog važnih razloga, zdravlja ljudi, samo uvjetovano ispunjenjem određenih uvjeta koje je propisalo ovlašteno tijelo svojom odlukom koja je bila na snazi i koju je tuženik bio obvezan primijeniti i provoditi te koje je tužitelj bez većih poteškoća i troškova mogao ispuniti.

1 0

35. Stoga u situaciji kada tužitelj nije poštivao odluku tuženika o predočenju odgovarajuće potvrde, to mu je opravdano zapriječen ulazak u poslovne prostorije tuženika te je tuženik sve daljnje izostanke tužitelja opravdano tretirao kao neopravdane. Iz provedenih dokaza nesporno je utvrđeno da tužitelj zbog odbijanja predočenja odgovarajuće potvrde nije dolazio na posao 30. studenog 2021., 6. prosinca 2021., 7. prosinca 2021., 14. prosinca 2021., 5. siječnja 2022., 10. siječnja 2022., 11. siječnja 2022., 17. siječnja 2022., 18. siječnja 2022. i 24. siječnja 2022., što je za posljedicu imalo održavanje nastave iz fizike u tom razdoblju nestručnim zamjenama. Tužitelj svoj izostanak s radnog mjesta nije opravdao valjanim razlozima, čime je počinio povredu obveze iz radnog odnosa.

36. Predmet ovog spora je dopuštenost Odluke o otkazu, pa sud navode tužitelja kako mu tuženik nije omogućio sigurne uvjete za rad nije posebno niti cijenio.

37. Prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini (čl. 119. st. 2. ZR-a).

38. Tužitelju je Ugovor o radu otkazan zbog neopravdanog izostanka s posla. Tuženik je tužitelju u više navrata omogućio očitovati se o razlozima nedolaska na posao i razlozima odbijanja predočenja odgovarajuće potvrde. Tako se tužitelj, između ostalog, i u Očitovanju od 9. prosinca 2021. i u Očitovanju na Drugo upozorenje od 17. siječnja 2022. detaljno očitovao o razlozima nedolaska na posao. Stoga, nije u pravu tužitelj kada tvrdi da mu tuženik prije donošenja Odluke o otkazu nije, u smislu čl. 119. st. 2. ZR-a, omogućio iznošenje obrane.

39. Tužitelj i tuženik su za vrijeme trajanja postupka koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem Pr-399/2022 sklopili Ugovor o radu od 5. rujna 2022. temeljem kojeg ugovora je tužitelj sa izmijenjenom satnicom nastavio raditi kod tuženika na radnom mjestu profesora fizike. Budući da je tužitelj, kako u vrijeme pribavljanja predmetne suglasnosti, tako i u vrijeme donošenja Odluke o otkazu, kod tuženika bio zaposlen na istom radnom mjestu profesora fizike, nije bilo zapreke da tuženik tužitelju Odlukom o otkazu otkaže Ugovor o radu od 5. rujna 2022. za radno mjesto profesora fizike i to iz istih razloga koji su u okviru pribavljanja suglasnosti za namjeravanu odluku o otkazu bili predmetom preispitivanja u postupku koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem Pr-399/2022.

40. S obzirom da je Školski odbor na sjednici 7. veljače 2024. jednoglasno donio odluku da se tužitelju otkaže Ugovor o radu otkazom uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika, pri čemu je postupao sukladno čl. 114. Zakona o odgoju obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ("Narodne novine", broj: 87/08., 86/09., 92/10., 105/10., 90/11., 5/12., 16/12., 86/12., 126/12., 94/13., 152/14., 07/17., 68/18., 98/19. i 64/20.) i Poslovniku o radu Školskog odbora, navodi tužitelja kako je trebao biti obaviješten o sjednici Školskog odbora ne utječu na zaključak o dopuštenosti Odluke o otkazu.

41. Iz navedenog proizlazi da je tuženik prije donošenja Odluke o otkazu postupio sukladno čl. 188. st. 1. i čl. 119. st. 2. ZR-a, pa je i sa tih osnova predmetna odluka dopuštena.

42. Slijedom navedenog, za zaključiti je da je tuženik imao opravdan razlog kada je predmetni nedolazak na posao tužitelja tretirao povredom obveza iz radnog odnosa, pa je Odluka o otkazu dopuštena.

43. Stoga je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenosti Odluke o otkazu, a nastavno i njegov zahtjev za vraćanjem na rad, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

1 1

44. Na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. -ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23., dalje u tekstu: OT/23) tuženiku su za sastav odgovora na tužbu, pristupa na ročište 14. studenog 2024., 17. ožujka 2025. i 2. srpnja 2025. priznati troškovi jednokratne nagrade (250 bodova prema Tbr. 7/2 OT/23), dok mu je za pristup na ročište 26. rujna 2025. i 25. veljače 2026. priznato po 50 bodova (Tbr. 7/2 OT/23), što uz vrijednost boda od 2,00 eur i PDV od 25% iznosi 875,00 eur. Stoga je tuženiku na ime troškova parničnog postupka dosuđen navedeni iznos sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona /"Narodne novine", broj: 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08./ u vezi čl. 29. st. 2. ZOO), kao pod točkom II. izreke presude.

45. Tužitelj je izgubio u sporu, pa je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti, kao pod točkom I. izreke presude.

46. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 9. travnja 2026.

Sutkinja:

Ruža Garac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

Dna:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika