Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-150/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun u pravnoj stvari tužitelja GR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Danijel Papak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB:22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici (odvjetnici) u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 20. studenog 2025. poslovni broj Pn-1446/2024-18, dana 9. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 20. studenog 2025. poslovni broj Pn-1446/2024-18.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu kojom je pod toč. I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.148,56 EUR sa zateznom kamatom od 20. lipnja 2023. do isplate i pod toč. II. izreke naknaditi trošak postupka u iznosu od 1.290,06 EUR sa zateznom kamatom od 20. studenog 2025. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući drugostupanjskog suda preinačiti presudu i odbiti zahtjev tužitelja, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Polazeći od predmeta spora koji se odnosi na naknadu imovinske štete koja je nastala 14. lipnja 2023. kada je s teretnog vozila reg. oznake [registarska oznaka] pao kamen na vjetrobransko staklo vozila tužitelja marke Hyundai I30 reg. oznake [registarska oznaka], osiguranog kod tuženika policom osiguranja od odgovornosti broj 08125050217, ocjenu osnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je tužitelj vlasnik vozila reg. oznake [registarska oznaka] Hyundai I30, broj šasije [broj šasije], dok je teretno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika, da je tužitelj upravljao svojim vozilom dok je vozilom osiguranika tuženika upravljao JR koji je bio zaposlen u društvu CENGIS INSAAT SANAYI VE TICARET ANONIM SIRKETI, Podružnici Zagreb za graditeljstvo

- da iz Izviješća o prometnoj nezgodi, koje su potpisali tužitelj i vozač vozila osiguranika tuženika, proizlazi da se štetni događaj dogodio kada je na vozilo tužitelja s prikolice vozila [registarska oznaka] ispao kamen i da je pritom na vozilu tužitelja napuklo vjetrobransko staklo

- da je tužitelj podnio tuženiku prijavu i zahtjev za naknadu štete od automobilske odgovornosti u kojoj navodi da se prometna nezgoda dogodila 14. lipnja 2023. u 8,50 sati na cesti Koprivnica – Križevci u mjestu Kloštar Vojakovački, da se vozilom kretao iza kamiona Volvo u vlasništvu Cengiz Insaat reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao JR i da je prilikom pretjecanja vozila ispao kamen s prikolice i oštetio vjetrobransko staklo na njegovom vozilu

- da svjedok TR, koji je zaposlen kao voditelj ureda osiguranika tuženika CENGIS INSAAT SANAYI VE TICARET ANONIM SIRKETI, Podružnici Zagreb za graditeljstvo, nema saznanja o navedenom štetnom događaju, ali mu je poznato da je JR bio zaposlen u društvu kao vozač teretnih kamiona, da se znalo događati da njihovi kamioni na pravcu Koprivnica-Križevci oštete neki automobil jer na tom dijelu grade željezničku prugu po projektu koji je započeo 2021., da društvo ima cca 70 kamiona koji su u to vrijeme bili osigurani kod tuženika i da su po policama osiguranja isplaćivane štete ukoliko je s njihovih kamiona pao neki kamen, a što je moguće jer kamioni prevoze šljunak

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da se vozilom kretao cestom iz smjera Koprivnice prema Križevcima kada se ispred njega u istoj prometnoj traci kretao kamion labudica, da se iza tog teretnog vozila kretao otprilike 1 do 2 km jer je na tom dijelu dosta zavoja i puna linija, te kada je na ravnom dijelu ceste imao namjeru preteći teretno vozilo i kada je vozilom već prešao u lijevu prometnu traku, ali je još uvijek bio iza teretnog vozila, čuo je prasak i vidio da je na dva mjesta oštećeno vjetrobransko staklo, da je pretekao teretno vozilo i isto zaustavio, da je iz teretnog vozila izašao vozač koji nije govorio hrvatski već samo turski jezik, da je ta osoba kontaktirala putem mobitela osobu koja govori hrvatski jezik i s kojim je tužitelj razgovarao te je dogovoreno da se zajedno vrate u bazu Majurec gdje su zajedno ispunili europsko izvješće o prometnoj nezgodi, u čemu je vozaču izvješće pomogao ispuniti taj djelatnik koji je govorio i hrvatski i turski (prezimena G), te je isti dan nakon događaja štetu prijavio tuženiku

- da je radi utvrđivanja visine štete na vozilu tužitelja provedeno prometno vještačenje po sudskom vještaku dipl. ing. Berislavu Šimunoviću iz čijeg nalaza proizlazi da je prema izvidu štete broj 230810510402/1 na vozilu tužitelja nastala djelomična šteta radi koje je potrebno zamijeniti prednje vjetrobransko staklo i set ljepila vjetrobranskog stakla, te uzimajući u obzir vrstu radova s potrebnim brojem radnih sati djelatnika autostruke koji su potrebni da bi se vozilo tužitelja dovelo u tehnički ispravno stanje i servisnu ponudu popravka vozila tužitelja broj 723-333001011-23 od 15. rujna 2023. koju je izdao Grand auto d.o.o. (ovlašteni serviser za Hyundai vozila u RH) proizlazi da je servisna ponuda ovlaštenog servisera realna i da trošak popravka vozila iznosi 1.148,56 EUR,

te utvrdivši da je tužitelj kao vlasnik osobnog vozila na kojem je nastala šteta aktivno legitimiran dok je tuženik kao osiguranik štetnika pasivno legitimiran, te prihvaćajući iskaz tužitelja i svjedoka vjerodostojnima kao i opisanu materijalnu dokumentaciju uz nalaz i mišljenje vještaka, prvostupanjski sud utvrđuje da je osiguranik tuženika odgovoran za nastanak štetnog događaja i da je primjenom čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO) u obvezi naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 1.148,56 EUR sa zateznom kamatom od 20. lipnja 2023. primjenom čl. 12. st. 5. i 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., u daljnjem tekstu: ZOOP).

6. U žalbi tuženik ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i da je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio odgovornost tuženika, te dosudio tužitelju naknadu štete i zateznu kamatu i da je s tim u vezi počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Navodi da je tužitelj radi utvrđivanja osnovanosti zahtjeva predložio samo svoje saslušanje i uvid u "nejasno" europsko izviješće na temelju kojih nije bilo moguće zaključivati o dinamici nastanka štetnog događaja i odgovornosti tuženika, pa kako je teret dokazivanja pretpostavki odgovornosti za štetu tuženika na strani tužitelja smatra da je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz razloga što tužitelj nije predložio odgovarajuće dokaze (saslušanje svjedoka, pribava isprava, izjava i prometno vještačenje na okolnost dinamike i uzročno posljedične veze) trebalo zaključiti da tužitelj nije dokazao pretpostavke odgovornosti tuženika za naknadu štete, pa je protivnim zaključkom suda počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, te iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221.a i čl. 8. ZPP. Nadalje , smatra da tužitelj nema pravo na trošak PDV-a koji prema ponudi na temelju koje je vještak izradio nalaz i mišljenje i utvrdio visinu nastale štete iznosi 229,71 EUR pozivajući se pritom na čl. 29. i čl. 30. Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Ospo rava pravo tužitelja na zateznu kamatu jer je naknada štete dosuđena prema cijenama u vrijeme presuđenja, a tužitelj nije dostavio račun da je popravak vjetrobranskog stakla izvršen ranije.

7. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP s obzirom da novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, a prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP.

8. S obzirom da tuženica u žalbi ukazuje na počinjenje bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP smatrajući da je proturječan stanju u spisu zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj dokazao nastanak štetnog događaja i tvrdeći da je tužitelj na okolnost nastanka štetnog događaja trebao predložiti „dokaze u vidu saslušanja svjedoka, pribave isprava, izjava, a naročito dokaz prometnim vještačenjem na okolnost dinamike i uzročno posljedične veze“, a koje tuženik smatra adekvatnim dokaznim sredstvima kojima se s dovoljnom sigurnošću može utvrditi njegova odgovornost, ovaj sud ukazuje da utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužitelju prouzročena šteta krivnjom osiguranika tuženika nije proturječno izvedenih dokazima, nego isto upravo proizlazi iz provedenih dokaza koje je sud analizirao i ocijenio kako je navedeno pod toč. 10. do 17. obrazloženja i posljedično tome je izveo pravilan zaključak pod toč. 19. obrazloženja da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja.

9. Ispitivanjem odluke po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da nije počinjena niti jedna druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. ZPP.

10. Tuženik nije ovlašten u sporu male vrijednosti pobijati presudu radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti radi relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka, između ostalih, niti radi bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i 221.a ZPP na koje ukazuje u žalbi, pa stoga žalbene tvrdnje koje tuženik iznosi u vezi tih razloga niti ovaj sud nije ovlašten ispitivati.

11. Na utvrđeno činjenično stanje iz kojeg jasno proizlazi - da je na vjetrobransko staklo vozila tužitelja doletio kamen s teretnog vozila osiguranika tuženika, koje je inače prevozilo šljunak na dionici Koprivnica-Križevci za potrebe izgradnje željezničke pruge, a što je jasno i određeno opisano u Izvješću o prometnoj nezgodi koje su potpisali tužitelj i vozač teretnog vozila JR, te koje je podudarno iskazu tužitelja u kojem je okolnosno opisao nastanak štetnog događaja i na koji način je sastavljeno Izvješće (uz pomoć zaposlenika osiguranika tuženika koji govori hrvatski jezik te u bazi tog društva), te da iz iskaza svjedoka VR proizlazi da su se takve nezgode događale jer teretna vozila (njih cca. 70) prevoze šljunak na toj dionici za potrebe izgradnje željezničke pruge i da su se štete nadoknađivale iz polica osiguranja, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je tuženik odgovoran za nastanak štete na vozilu tužitelja primjenom čl. 1072. st. 1. ZOO.

12. Naime, odredba čl. 154. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23., 145/24.) propisuje da teret na vozilu mora biti raspoređen i, prema potrebi, osiguran, pričvršćen i pokriven tako da, između ostalog, ne ugrožava sigurnost sudionika u prometu (…) i da se ne rasipa po cesti.

12.1. Iako u konkretnom slučaju teretno vozilo osiguranika tuženika nije bilo natovareno šljunkom, isto se nedvojbeno koristilo za prijevoz šljunka za potrebe izgradnje željezničke pruge, pa u smislu citirane zakonske odredbe očito u konkretnom slučaju nije bilo u stanju (dovoljno očišćeno od šljunka) da bi bilo sigurno za odvijanje prometa, a što je dovelo do ugrožavanja sigurnosti sudionika u prometu i nastanka štete na vozilu tužitelja.

13. Kako je visina štete utvrđena provedenim vještačenjem, kao i da tužitelj ima pravo, protivno žalbenim tvrdnjama tuženika, na naknadu štete koja uključuje i PDV koji je platio da bi štetu otklonio, to je na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio zahtjev tužitelja kako u pogledu odluke o glavnoj stvari tako i prava na zateznu kamatu.

14. Prvostupanjski sud je odlučio o troškovima postupka primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Tuženica pobija odluku o troškovima postupka u vezi osporavanja odluke o glavnoj stvari navodeći da su tužitelju nepravilno dosuđeni troškovi „za radnje u postupku na koje nema pravo ili mu skladno Tarifi pripadaju u manjem iznosu“, a kako ne navodi za koje radnje tužitelj ne bi imao pravo na trošak ili za koje mu pripada trošak u manjem iznosu no što je dosuđen, a da ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP) to valja zaključiti da žalba tuženika nije osnovana niti u tom dijelu.

15. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tuženika i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio presudu pod toč. I. izreke i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP pod toč. II. izreke.

16. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je odbio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP.

U Varaždinu 9. travnja 2026.

Sutkinja

Sanja Bađun