Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Kž-23/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Ivone Rupić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika BC i dr., zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1., u vezi članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11) , odlučujući o žalbama okrivljenika BC i ŽC, protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovnog broja K-136/2022-42 od 10. listopada 2024., u sjednici održanoj 9. travnja 2026., u prisutnosti okrivljenika BC, koja je osigurana putem zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu s Kaznionicom u Glini,

p r e s u d i o  j e

Žalbe okrivljenika BC i ŽC odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Vinkovcima proglasio je krivim okrivljenike BC, MC i ŽC što su počinili kazneno djelo teške krađe, opisano u članku 229. stavku 1. točki 1., u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 229. stavku 1. KZ/11. Nakon toga, na temelju članka 229. stavka 1. KZ/11, u vezi članka 44. stavka 1. i 2., članka 41. i članka 47. KZ/11, okrivljeni BC osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci. Na temelju istih odredbi, okrivljenici MC i ŽC osuđeni su na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine , nakon čega je, na temelju članka 56. stavka 1., 2. i 3. KZ/11 , prema tim okrivljenicima izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju su osuđeni neće izvršiti, ako isti, u roku provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude, ne počine novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), oštećenom KC, vlasniku "[obrt]", obrta za lov i poljoprivredu [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 256,12 eura, a koji iznos okrivljenici BC, MC i ĆC dužni solidarno platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude , pod prijetnjom ovrhe.

3. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08, okrivljeni BC oslobođen je plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točk i

6. i 7. ZKP/08 u cijelosti.

4. Na temelju članka 148. stavka 1., u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. i 7. ZKP/08 , okrivljeni MC dužan je na ime troška kaznenog postupka platiti paušalni iznos od 100,00 eura, kao i trošak branitelja po službenoj dužnosti u iznosu od 39,82 eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

5. Na temelju članka 148. stavka 1., u vezi članka 145. stavka 2. točki 6. i 7. ZKP/08 , okrivljeni ŽC obvezan je na ime troškova kaznenog postupka platiti paušalni iznos od 200,00 eura, kao i trošak branitelja po službenoj dužnosti, koji će biti određeni posebnim rješenjem, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude , pod prijetnjom ovrhe.

6. Protiv ove presude, žalbu je podnio okrivljeni BC osobno, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda "ukine i vrati na ponovno odlučivanje", a zatražio je i da ga se obavijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća.

7. Žalbu protiv presude podnio je i okrivljenik ŽC, po svom branitelju Mihovilu Pećiju, odvjetniku u Vinkovcima zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene kaznenog zakona te odluke o kazni, s prijedlogom da se "ukine prvostupanjska presuda i preinači na način da donese oslobađajuću odluku" u odnosu na tog okrivljenika ili pak ukine pobijana presuda i vrati predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

8. Odgovor na žalbu okrivljenog ŽC podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima, s prijedlogom da se njegova žalba odbije kao neosnovana.

9. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, po obavljenom uvidu, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

10. Sjednica drugostupanjskog vijeća je, na temelju odredbe članka 475. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine« br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19. – Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 130/20. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje u tekstu: ZKP/08-26), održana u odsutnosti uredno izvještenih Županijskog državnog odvjetništva u Splitu te branitelja okrivljenika BC, Vjekoslava Cestara, odvjetnika u Vinkovcima. Prisutnost okrivljenika BC sjednici drugostupanjskog vijeća u Kaznionici u Glini, osigurana je putem zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu marke "Poliycom", kojim je upravljala stručna osoba, informatičar ovog suda LC. Okrivljeni BC je na sjednici vijeća izjavio da u potpunosti ostaje kod svoje žalbe te je dodatno istaknuo kako je presuda utemeljena isključivo na iskazu okrivljenika MC s kojim da je u zavadi, radi čega je njegov prijedlog prvenstveno da se osporavana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a podredno je naveo kako smatra da se i blažom kaznom može ostvariti svrha kažnjavanja te je dodatno naglasio i činjenicu da je njegovo zdravstveno stanje narušeno jer da je doživio infarkt, a uz to da se oženio, što smatra da su okolnosti koje bi trebale dovesti do blažeg kažnjavanja.

11. Žalbe okrivljenika BC i ŽC su neosnovane.

12. Žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka , okrivljeni ŽC je pravno označio kao povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, navodeći kako je izreka pobijane presude nerazumljiva, a razlozi sadržani u obrazloženju da su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, međutim svi žalbeni navodi koje je okrivljenik vezao uz ovu žalbenu osnovu se sadržano odnose na žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, radi čega će biti ocijenjeni u nastavku, u sklopu odgovora na ostale žalbene navode u okviru te žalbene osnove. Okrivljeni BC žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije pravno označio, ali je naveo kako je presuda donesena "na kontradiktornoj optužbi" te da u presudi postoji "kontradiktornost osobnih dokaza koji su izvedeni pred sudom u odnosu na pojedine materijalne dokaza" iz čega proizlazi da se i ovaj okrivljenik žali zbog povrede iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Međutim, okrivljenik BC nije obrazložio u čemu bi se sastojala kontradiktornost između osobnih dokaza koji su izvedeni pred sudom i osobnih dokaza, radi čega je ovaj drugostupanjski sud, povodom žalbi okrivljenika, pobijanu presudu ispitao i u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, u smislu članka 476. stavka 1. ZKP/08-26, međutim nije utvrdio da bi presuda bila opterećena bilo kojom od povreda zakona koji su sadržani u toj odredbi, radi čega se okrivljenici neosnovno žale zbog žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

13. Okrivljenik ŽC je u svojoj žalbi samo paušalno u uvodu naveo kako se presuda pobija i zbog "pogrešno primijenjenih odredbi kaznenog zakona", međutim tom dijelu nije dao nikakve razloge zbog kojih drži da bi bila ostvarena ta povreda pa se stoga neosnovano žali i zbog te žalbene osnove.

14. Što se tiče, žalbene osnove pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja , okrivljenik ŽC ističe kako je prvostupanjska presuda utemeljena isključivo na obrani okrivljenika MC pa u tom smislu iznosi određene "nelogičnosti i oprečnosti" u iskazu tog okrivljenika, pri čemu posebice ističe kako se on nije mogao sjetiti jesu li došli do mjesta događaja autom karavan bijele boje, dok sud prihvaća da se radilo o bijelom Volvu osječkih reg. oznaka u vlasništvu BC, a potom se ističe kako, osim njegovog iskaza, ne postoji ni jedan inkriminirajući element, dokaz, navod ili indicija na temelju čega bi se moglo utvrditi njegovo sudjelovanje u počinjenju predmetnog kaznenog djela. Međutim, ovim žalbenim navodima okrivljenik ŽC nije s uspjehom osporio pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda, koji je o svim svojim zaključcima dao valjane i uvjerljive razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, budući da su utemeljeni na dokazima koji postoje u spisu.

14.1. Prvenstveno je kod toga za kazati kako je okrivljeni MC vrlo detaljno opisao na koji način je ovo kazneno djelo počinjeno, navodeći uloge svakog od okrivljenika u podjeli plana, opisao je što se kasnije događalo s oduzetim predmetima, kome su prodani i što su za to dobili, pri čemu je takvom svojom obranom i samog sebe teretio, budući da je i sebe jasno naznačio kao supočinitelja ovog kaznenog djela. Kod toga je za kazati kako određene manje nepreciznosti u pogledu toga kojim vozilom su došli do mjesta događaja, a što se posebno potencira u žalbi okrivljenika ŽC, nemaju takvu važnost kakva im se pridaje u žalbi okrivljenika te ni na koji način utječe nepravilnost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda.

14.2. Isto tako je za navesti kako je obrana okrivljenika MC potvrđena i nekim drugim dokazima koji su tijekom postupka izvedeni, što se prvenstveno odnosi na iskaz svjedoka IC, koji je prilikom ispitivanja u Policijskoj postaji Županja, mjesec i pol dana nakon događaja naveo kako je na njegovu adresu došao BC s još dvije osobe te mu ponudio na prodaju jedan mini wash marke "Karcher", koji je on odlučio uzeti i dao mu je za to jedno prase težine oko 20 kg, vrijednosti oko 360,00 kuna, a također da mu je tom prigodom ponudio i prodao jedan akumulator od 100 ah sati te leđni atomizer marke "Stihl", za što da mu je dao još jedno prase. Ovaj iskaz svjedoka IC se u potpunosti uklapa u opis događaja kojeg je u svojoj obrani iznio okrivljenik MC, koji je naveo kako je dio predmeta otuđenih prilikom počinjenja ovog kaznenog djela prodan jednom čovjeku za dva prasca. Istina, svjedok IC je kasnije odstupio od ovog iskaza kojeg je dao pred policijom te je naveo kako nikada od BC nije otkupljivao neke predmete koje bi plaćao prascima, međutim prvostupanjski je sud potpuno ispravno postupio kada ovakvu izmjenu iskaza svjedoka IC nije prihvatio, pravilno ocjenjujući da se radi o pokušaju pogodovanja okrivljeniku BC, kojeg on već od ranije poznaje. Naime, prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] (na listu 6 spisa) proizlazi da su upravo od ovog svjedoka oduzeti predmeti koje je on spominjao u svom prvom iskazu, a iz zapisnika o vraćanju privremeno oduzetih predmeta (na listu 7 spisa), proizlazi da su upravo ti predmeti vraćeni vlasniku, poslovođi društva [obrt] VC. U takvoj situaciji potpuno je jasno da se osuđujuća presuda ne temelji isključivo i jedino na obrani okrivljenika MC, kako se to neosnovano ističe u žalbama okrivljenih BC i ŽC, radi čega su njihove žalbe u tom pravcu neosnovane.

15. Što se tiče žalbene osnove odluke o kazni, okrivljeni BC je naveo samo to da je kazna prestroga te kako se u međuvremenu oženio i pretrpio infarkt, radi čega predlaže da mu se kazna smanji. Okrivljeni ŽC ističe kako je kazna na koju je osuđen neprimjerena i "evidentno koncipirana isključivo na intenciji penaliziranja okrivljenika", međutim nije predložio što bi drugostupanjski sud trebao učiniti s kaznenopravnom sankcijom (uvjetnom osudom), koja je prema tom okrivljeniku izrečena. Kod ovoga je međutim za navesti kako je prvostupanjski sud u pogledu izbora kaznenopravne sankcije u odnosu na sve okrivljenike dao iznimno opširne, uvjerljive i za svakog ponaosob individualizirane razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

15.1. Tako je okrivljeniku BC kao olakotne okolnosti cijenio što je sudionik Domovinskog rata i odlikovan spomenicom Domovinskog rata te dugotrajnost ovog kaznenog postupka, dok mu je kao otegotne okolnosti cijenio njegovu raniju brojnu osuđivanost za različita kaznena djela, a pretežito kaznena djela protiv imovine, iz čega proizlazi kako je on posebni povratnik u činjenju kaznenih djela krađe i teške krađe. Isto tako potpuno opravdano prvostupanjski sud okrivljenom BC nije kao olakotnu okolnost cijenio što je otac sedmero djece, od kojih je jedno maloljetno, jer je iz izvatka iz kaznene evidencije utvrđeno kako je više puta pravomoćno osuđen za kaznena djela povrede djetetovih prava, što jasno govori o tome kako se nije adekvatno brinuo o svojoj djeci. U takvoj situaciji, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u potpunosti je osnovan zaključak prvostupanjskog suda kako brojne izricane zatvorske kazne u odnosu na okrivljenika nisu postigle preventivnu svrhu kažnjavanja, na način da ga odvrate od daljnjeg činjenja kaznenih djela te da je jedina kaznenopravna sankcija koja dolazi u obzir u odnosu na ovog okrivljenika kazna zatvora. S obzirom na to da je za ovo kazneno djelo propisana kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci do 5 (pet) godina , potpuno ispravno je okrivljenik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci pa se, iako se radi o samo jednom kaznenom djelu, ovakva kaznenopravna sankcija ne ukazuje prestrogom jer su okrivljeniku do sada bile pružane brojne prigode da uskladi svoje ponašanje s društveno prihvaćenim normama, kroz uvjetne osude te zamjene zatvorskih kazni radom za opće dobro, što evidentno do sada nije uspjelo ostvariti svoju svrhu. Ocjena je i ovog drugostupanjskog suda kako jedino ovakva kazna i u navedenom trajanju, može uspješno ostvariti odvraćajući učinak na okrivljenika te da će se isključivo na taj način moći ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.

16. Što se tiče okrivljenika ŽC za navesti je kako su u potpunosti pravilno utvrđene sve okolnosti koje mogu imati utjecaja na izbor, vrste i mjere kaznenopravne sankcije, a kada se ima u vidu da je taj okrivljenik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, nakon čega mu je izrečena uvjetna osuda , s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude, tada je za zaključiti kako je prvostupanjski sud utvrđene okolnosti vrednovao na način koji u potpunosti ide u prilog okrivljeniku, posebice kada se zna da je on do sada bio osuđivan više puta, između ostalog, i zbog kaznenih djela krađe i teške krađe. U takvoj situaciji nikako se ne može prihvati žalbeni navodi okrivljenika ŽC da bi takva sankcija bila "koncipirana isključivo na intenciji penaliziranja okrivljenika" jer je , s obzirom na brojnost ranijih osuda okrivljenika zbog istih kaznenih djela, u konkretnom slučaju svakako u obzir dolazila osuda na kaznu zatvora, bez izricanja uvjetne osude. Stoga se i ovaj okrivljenik neosnovno žali zbog žalbene osnove odluke o kazni.

17. Slijedom svega navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je, žalbe okrivljenika, sukladno odredbi članka 482. ZKP/08- 26, valjalo odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Split, 9. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Maria Majić