REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Splitu

Gundulićeva 29 a, Split

Poslovni broj Gž R-476/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda i to od Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Ivane Madunić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Srećku Novak – Perjanec, odvjetniku u Sesvetama, protiv tuženika Osnovna škola Kajzerica, Zagreb, Žarka Dolinara 9, OIB: 99118997944, zastupanog po punomoćniku Branku Kirinu, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj PR- 134/2022-28 od 18. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 09. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj PR-134/2022-28 od 18. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I Utvrđuje se da je ništetna, nezakonita i nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu (izvanredni otkaz ugovora o radu) Klasa: 112-01/21-01/01, Urbroj: 251/665//21- 01 od 16. prosinca 2021. i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II Nalaže se tuženiku Osnovna škola Kazjerica, Zagreb, Žarka Dolinara 9 (OIB: 99118997944) da vrati tužitelja ŽI, [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) na rad na radno mjesto učitelja fizike na kojem poslu je radio prije nezakonitog prestanka ugovora o radu, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 03. rujna 2018., a ukoliko takvog radnog mjesta nema, na druge odgovarajuće poslove sukladno stručnoj spremi i radnom iskustvu tužitelja, sve u roku od osam dana.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati plaće od dana dostave Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 16.12.2021. god. i to u bruto iznosu od

19.740,64 EUR-a, i to kako slijedi:

-2.939,27 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10.01.2022. god. do isplate,

- 6.148,45 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10.02.2022. god. do isplate,

- 6.151,42 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10.03.. god. do isplate,

- 6.143,28 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10.04.2022. god. do isplate,

- 6.148,45 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10.05.2022. god.do isplate,

- 6.391,58 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10.06.2022. god. do isplate,

- 6.391,58 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10.07.2022. god. do isplate,

- 6.332,52 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10.08.2022. god. do isplate,

- 6.362,67 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10.09.2022. god. do isplate,

- 6.362,67 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10.10.2022. god. do isplate,

- 6.810,32 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10.11.2022. god. do isplate,

- 6.807,33 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10.12.2022. god. do isplate,

- 903,49 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10.01.2023. god. do isplate,

- 903,49 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10.02.2023. god. do isplate,

- 904,32 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10.03.2023. god. do isplate,

- 903,13 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10.04.2023. god. do isplate,

- 922,41 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10.05.2023. god.do isplate,

- 921,18 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10.06.2023. god. do isplate,

- 921,56 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10.07.2023. god. do isplate,

- 913,04 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10.08.2023. god. do isplate,

- 917,36 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10.10.2023. god. do isplate,

- 917,36 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10.11.2023. god. do isplate,

- 925,92 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10.12.2023. god. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana koje je prethodilo tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, u roku od 8 dana.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 18. srpnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 2.500,00 eur sa zatraženim kamata".

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a na koju tužitelj ukazuje u žalbi, jer izreka pobijane presude jasna je i razumljiva, te ne proturječi sama sebi i razlozima presude, presuda sadrži valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza, tako da se presuda može ispitati.

7. Nadalje, nije ostvaren ni žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravivši sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev kao i tvrdnje koje tuženik pobija na osnovu provedenih dokaza, njihovom pravilnom ocjenom učinjenom u smislu članka 8. ZPP-a, potpuno i pravilno utvrdio o odlučnoj činjenici za donošenje zakonite i pravilne odluke, te je za odlučna i činjenična utvrđenja naveo potpune i jasne razloge, a kako ta utvrđenja nisu žalbenim dovedena u sumnju, prihvaća ih i ovaj sud.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenost izvanrednog otkaza ugovora o radu kojeg je tužitelju dao tuženik zbog osobite teške povrede iz radnog odnosa odlukom od 16. prosinca 2021. kao i zahtjev za vraćanje tužitelja na radno mjesto učitelja fizike odnosno radno mjesto koje odgovara njegovim kvalifikacijama, uz naknadu isplate plaće u bruto iznosu od 19.740,64 eura.

7. Prema odredbi članka 116. stavak 1. („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 137/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 i 93/14 – dalje u tekstu: ZR) poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede i zbog neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interes obiju ugovorenih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.

8. Nadalje, prema odredbi članka 116. stavak 2. ZR-a, ugovor se može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

9. Člankom 135. stavak 3. ZR-a propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz je na poslodavcu, ako je ugovor o radu je otkazao poslodavac.

10. U provedenom postupku utvrđeno je slijedeće:

-da među strankama nije sporno da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu učitelja fizike.,

-da je uvidom u Odluku o otkazu razvidno da se tužitelju izvanredno otkazuje Ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa.,

- da je tuženica prije izvanrednog otkazivanja ugovora o radu tužitelju pribavila prethodnu suglasnost Školskog odbora od 16. prosinca 2021.,

-da je uvidom u Očitovanje sindikalnog povjerenika u funkciji radničkog vijeća BI od 15. prosinca 2021. (list 20. spisa) utvrđeno a nastavno na zatraženu pisanu suglasnost od 15. prosinca 2021., da isti daje pozitivno mišljenje, odnosno da je suglasan sa izvanrednim otkazom za tužitelja.,

-da je sukladno Odluci o uvođenju posebne mjere obveznog testiranja dužnosnika, državnih službenika i namještenika, službenika i namještenika u javnim službama, službenika i namještenika u lokalnoj i područnoj samoupravi te zaposlenika trgovačkih društava i ustanova od 12. studenog 2021. (dalje u tekstu: Odluka Stožera) zaposlenici tuženika dužni su najmanje dva puta u sedam dana tuženiku ili od tuženika ovlaštenoj osobi predočiti test na virus SARS-CoV-2, EU digitalnu potvrdu ili drugu odgovarajući dokaz (dalje u tekstu: odgovarajuću potvrdu).,

-da prema Odluci Stožera u slučaju kršenja navedene sigurnosne mjere zaposlenici nisu u mogućnosti ulaziti i boraviti u prostorijama tuženika.,

-da je Odluka Stožera donesena na temelju čl. 47. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti ("Narodne novine", broj: 79/07., 113/03., 43/09., 130/17., 114/18., 47/20. i 134/20., dalje u tekstu: Zakon o zaštiti pučanstva).,

-da je obvezno testiranje u državnim i javnim službama, osim za osobe koje ispunjavaju uvjet cijepljenja ili preboljenja bolesti COVID-19 uvedeno s ciljem daljnjeg povećanja zdravstvene sigurnosti građana, a od strane nadležnog ministarstva tuženik je dobio prijedlog mogućeg načina postupanja prilikom provedbe Odluke Stožera u slučaju da se zaposlenik ne pridržava opisane odluke na način da se zaposleniku pošalju dva upozorenja prije pokretanja izvanrednog otkazivanja.,

-da je 1. prosinca 2021. sastavljena službena bilješka u kojoj je konstatirano da je ravnateljica od tužitelja zatražila odgovarajuću potvrdu, no tužitelj istu nije predočio, nakon čega ga je upoznala sa Odlukom Stožera i točkom VI. Odluke Stožera prema kojoj osobe koje odbiju testiranje, odnosno odbiju predočiti odgovarajuću potvrdu, ne mogu boraviti službenim prostorijama., a da su istovjetne bilješke sastavljene na dan 2. prosinca 2021. i 3. prosinca 2021.,

-da se osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa sastoji u tome što tužitelj od 1. prosinca 2021. nije nastupio na rad, a o izostanku s posla nije obavijestio tuženika pravdajući izostanak potvrdom nadležnog liječnika. Odsutnost tužitelja nije evidentirana niti kao korištenje godišnjeg odmora ili neplaćenog dopusta. Iz očitovanja tužitelja proizlazi da se ne želi cijepiti i testirati, jer se radi o njegovim osobnim medicinskim dokumentima koje nitko nema pravo tražiti na uvid. Posljedično je došlo i do poremećaja u procesu rada i organizacije nastave, jer tuženik nema drugog učitelja fizike koji bi mogao obavljati te poslove. Sindikalni povjerenik dao je svoju suglasnost na otkaz dana 15. prosinca 2021. Prije donošenja Odluke o otkazu Školski odbor dao je prethodnu suglasnost dana 16. prosinca 2021.,

-da iz iskaza tužitelja proizlazi da u razdoblju od 1. do 16. prosinca 2021., nije imao COVID potvrdu, a niti test, te je to bila njegova osobna volja, jer da bi se došlo do COVID potvrde bilo je potrebno cijepiti se, ili testirati. Sve da je i bilo organizirano testiranje od strane tuženika, on to ne bi prihvatio, jer smatra to zadiranjem u njegov fizički integritet i pravo na privatnost,a priča oko cijepljena je posebna priča. Nitko nije želio preuzeti odgovornost za učinkovitost cjepiva, niti za efikasnost, štoviše postoji studija koja dokazuje da je cjepivo potpuno neučinkovito. Nadalje, da postoje studije koje dokazuju veliku opasnost za zdravlje, čak i za ljudski život te smatra da je to bila svojevrsna neosnovana ucjena. Oni koji su donosili odluke to su napravili na štetu svih djelatnika i to je bilo sramotno i skandalozno. I testiranje da je bilo krajnje upitno, jer predstavlja zadiranje u fizički integritet., da prema svjedočenju mnogih ljudi to testiranje bilo je bolno, a prema svjedočenju liječnika i opasno. Učestalo testiranje koja je invazivna metoda također je ugrožavala zdravlje. Osim toga, potpuno je nepotrebno, jer je znanstveno dokazano da cijepljeni i necijepljeni, testirani i netestirani mogu prenositi virus, a da nitko nije želio preuzeti odgovornost da testiranje neće imati neželjenih posljedica. On da je u tom smislu tuženiku i uputio dopis u kojem je od tuženika tražio dam preuzme odgovornost od posljedica medicinskog zahvata testiranja. Tuženik je odgovorio da nije opravdano njima postavljati takav zahtjev, ali taj dopis nije proslijedio dalje

-da iz iskaza zakonske zastupnice tuženika proizlazi da je ona bila obvezna organizirati način testiranja ili donošenja COVID potvrda, te je imala evidenciju svih djelatnika tuženika koji su imali COVID potvrdu zbog preboljenja ili cijepljenja, a oni koji nisu, bili su se dužni testirati najmanje dva puta u tjednu. Ponedjeljkom i četvrtkom su trebali dostaviti potvrdu o testiranju prilikom dolaska na rad. To je bilo objavljeno u javnom glasilu tuženika i s tim su bili upoznati svi djelatnici tuženika. Nitko osim nje nije imao uvid u tu evidenciju i ni na koji način nisu bila prekršena osobna prava radnika. Radnici tuženika testirali su se gdje su željeli. Nadležno ministarstvo je podmirilo troškove testiranja svih radnika. Svi radnici su bili upoznati da će im nadležno ministarstvo refundirati troškove te su morali donijeti potvrdu da su isto platili. Nadležno ministarstvo je dostavilo i preporuku o postupanju u slučaju prema zaposlenicima koji neće postupiti po toj odluci. Navedena preporuka je dana ravnateljima i školama.

-da je tužitelj 1. prosinca 2021. došao pred ulaz zgrade tuženika te je ravnateljica tuženika pročitala odluku da se u školu ne može pristupiti bez COVID potvrde ili odgovarajućeg testa, na što joj je tužitelj odgovorio da nema potvrdu i test. To je sve odrađeno u mirnoj atmosferi i po protokolu, sastavljena je bilješka koju tužitelj nije potpisao. Tužitelj je pred zagradu tuženika dolazio i dana 2. i 3. prosinca 2021. kojom prilikom je također provedena prethodno opisana procedura, s tim da je 1. i 2. prosinca 2021. tužitelj pozvao i policijske službenike radi utvrđenja činjeničnog stanja.

-da je 3. prosinca 2021. tuženik tužitelju izrekao Prvo upozorenje (list 26. spisa) kojim mu je skrenuo pozornost na Odluku Stožera te je pozvan da u narednih pet dana dostavi odgovarajuću potvrdu, jer će u suprotnom biti primoran postupiti sukladno Zakonu.,

-da je navedeno upozorenje tuženik tužitelju poslao e-mailom od 3. prosinca 2021. (list 25 spisa) na adresu [adresa elektroničke pošte] s naznakom da je isto upozorenje poslano i poštom.

-da je E-mailom od 8. prosinca 2021. (list 52 spisa) i u Obavijesti od 9. prosinca 2021. (list 46 spisa) tužitelj, između ostalog, traži od tuženika da se svim relevantnim tijelima proslijedi njihova komunikacija te ističe da i dalje ne pristaje na dijeljenje svojih privatnih informacija o zdravstvenom stanju.

-da je 10. prosinca 2021. tuženik tužitelju izrekao Drugo upozorenje (list 27 spisa) kojim mu je skrenuo pozornost na Odluku Stožera te je obaviješten da u proteklih sedam dana nije dostavio i predočio odgovarajuću potvrdu, slijedom čega se pokreće postupak otkaza ugovora o radu i poziva ga se na očitovanje sukladno čl. 119.Zakona o radu.,

-da je navedeno upozorenje tuženik tužitelju poslao e-mailom od 13. prosinca 2021. na adresu [email protected] s naznakom da je isto upozorenje poslano i poštom.

-da je e-mailom od 14. prosinca 2021. (list 51 spisa) tužitelj obavijestio tuženika a je spreman doći na posao ukoliko mu to bude omogućeno u smislu ukidanja zabrane ulaska u školu, odnosno ukidanja uvjeta pristupanja radnom mjestu.

11. Slijedom naprijed navedenog, a imajući u vidu da tužitelj za vrijeme postojanja režima uslijed pandemije corona virusa nije pristupio na rad 1. prosinca 2021.,do 16. prosinca 2021., a o izostanku s posla nije obavijestio tuženika, bilo pravdajući to eventualnom potvrdom nadležnog liječnika, odnosno odsutnost tužitelja nije evidentirana niti kao korištenje godišnjeg odmora ili neplaćenog dopusta već naprotiv iz očitovanja tužitelja sasvim je jasno da se isti ne želi cijepiti niti testirati, pravdajući da se radi o njegovom osobnom i medicinskim dokumentima koje nitko nema pravo tražiti na uvid, to je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da je tuženik osnovano u takvog radnika izgubio povjerenje zbog čega mu nije prihvatljivo da se nastavi takvi radni odnos. Stoga je takvim postupanjem tužitelja počinjena osobita teška povreda radne obveze koja opravdava izricanje izvanrednog otkaza, pa je pravilnom primjenom odredbe članka 116. stavak 1. ZR-a prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

12. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

13. Tužitelj neutemeljeno svojim žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja i iznosi vlastitu ocjenu izvedenih dokaza (iskaz ravnateljice ocjenjuje nevjerodostojnim) koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda i nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Tvrdnje žalitelja da je iskaz ravnateljice NI sud pogrešno ocijenio istinitim, jer je suprotnosti s mogućnošću korištenja neplaćenog dopusta , odnosno da je tužitelja netočno informirala, predstavlja preocjenjivanje izvedenih dokaza i davanja vlastite, ali pogrešne ocjene dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud.

14. Tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da tužitelj nije postupio sukladno obvezujućoj uputi uvođenja i primjenjivanju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja na virus SARS-CoV-9 kojom mjerom i po ocjeni ovog suda, nije ograničeno tužiteljevo pravo na rad i slobodu rada, već je to pravo zbog važnih razloga (zdravlja ljudi) samo uvjetovano ispunjenjem određenih uvjeta koje je tužitelj trebao ispuniti, a tuženik je bio dužan poštivati odluke propisane Odlukom Stožera civilne zaštite radi zaštite svih djelatnika i pacijenata koji se liječe kod tuženika, uz omogućavanje tužitelju odabira načina provjere za bolest COVID-19, a koju je mogućnost tužitelj odbio, pa u situaciji kada tužitelj nije poštivao odluku o uvođenju posebnih sigurnosnih mjera o davanju na uvid potvrde o cijepljenju, preboljenju ili negativnom PCR testu, opravdano mu je zapriječen ulaz u zgradu tuženika.

14.1. Naime, Odlukom Stožera od 12. studenog 2021.,propisano je da se, obzirom na ubrzano širenje i povećani rizik prijenosa bolesti COVID-19, radi zaštite pučanstva od zaraze i prijenosa te suzbijanja bolesti COVID-19, za vrijeme trajanja proglašene epidemije bolesti COVID- 19, uvodi posebna sigurnosna mjera obveznog testiranja na virus SARS-CoV-2 dužnosnika, državnih službenika i namještenika, službenika i namještenika um javnim službama (na koje se primjenjuje propis kojim se uređuju plaće u javnim službama), službenika i namještenika u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te zaposlenika trgovačkih društava u kojima Republika Hrvatska ili jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju većinski udio te da testiranje osoba iz točke I. ove Odluke provodi prilikom dolaska na posao, najmanje dva puta u sedam dana. Točkom IV. Odluke je propisano da osobe iz točke I. ove Odluke dokazuju da su testirane na virus SARS-CoV-2, odnosno da su cijepljene ili preboljele bolest COVID- 19, predočenjem EU digitalne COVID potvrde ili predočenjem drugog odgovarajućeg dokaza o cijepljenju, preboljenju odnosno testiranju, kao i da su osobe iz točke I. ove Odluke obvezne EU digitalnu COVID potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz o cijepljenju, preboljenju odnosno testiranju predočiti prilikom ulaska u službene prostorije na uvid osobi koju čelnik tijela, odnosno poslodavac za to ovlasti. Točkom VI. Odluke je propisano da osobe iz točke I. i V. ove Odluke koje odbiju testiranje odnosno odbiju predočiti EU digitalnu COVID potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz, ne mogu ulaziti i boraviti u službenim prostorijama.

15. Prvostupanjski sud pozivom i na odluku Ustavnog suda, poslovni broj: U-II- 5417/2021 od 21. prosinca 2021., kojom je odlučeno o ustavnosti mjera uvedenih na temelju Odluke Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske u vezi pandemije bolesti COVID-19, kao i u vezi uporabe covid potvrde u sustavu zdravstva, opravdano prihvaća navode tuženika da onemogućavanjem takvom radniku da pristupi u službene prostorije, poslodavac štiti život i zdravlje dugih radnika i pacijenata, a što je obvezan i prema Zakonu o zaštiti na radu (»Narodne novine«, broj 71/14., 118/14., 94/18. i 96/18.) te da mjere koje je tuženik provodio nisu diskriminatorne, jer je radnicima tuženika ostavljena mogućnost izbora, cijepljenje koje je dostupno i besplatno ili testiranje koje se provodi prije dolaska na posao na trošak tuženika. Isto tako, zahtjev da se obavezno testiraju osobe koje nisu cijepljene i koje nisu preboljele bolest COVID-19 da ima objektivno i razumno opravdanje, odnosno legitiman cilj i razmjerno je u smislu pravilne ravnoteže između interesa zajednice i poštovanja prava i sloboda pojedinaca. Ovo sve tim više kada se ima u vidu da je tuženik bio dužan poštivati obveze propisane Odlukom Stožera, s obzirom na ubrzano širenje i povećani rizik prijenosa bolesti COVID-19, uz omogućavanje odabira tužitelju koji od načina provjere na bolest COVID želi odabrati, a koju mogućnost je tužitelj odbio.

16. I po ocjeni ovog suda opravdan je zaključak tuženika da se odbijanje provedbe Odluka Stožera civilne zaštite ima smatrati teškim kršenjem obveza iz radnog odnosa (neopravdani nedolazak na posao), dok iz činjenica utvrđenih tijekom prvostupanjskog postupka proizlazi da nakon izdanih upozorenja i nadalje nije promijenio svoje postupanje.

16.1. S obzirom na sve naprijed navedeno tuženik je opravdano zapriječio ulazak tužitelju u zgradu gdje je tužitelj radio, pa tužitelj nije dolazio na posao i nije obavljao poslove svog radnog mjesta i to sve iz neopravdanih razloga. Naime, tužitelj (radnik) je došao na posao no nije ušao u prostorije tuženika jer nije predočio potvrdu o cijepljenju i nije se podvrgao testiranju na Covid-19 što je bio u obvezi, a tužitelj je imao saznanja da se mora testirati jer je o tome usmeno i pismeno obaviješten, pa mu nije omogućen pristup na radno mjesto kako ne bi došlo do potencijalne ugroze drugih radnika s kojima dolazi u kontakt. Pri tome je za navesti i da je odredbama članka 7. i 8. ZR-a propisana temeljna obveza radnika da obavlja preuzeti posao prema uputama poslodavca u skladu s naravi i vrstom rada, te da je radnik u radnom odnosu dužan pridržavati se odredbi ZR-a i drugih zakona odnosno propisa, pri čemu poslodavac nije dužan trpjeti u radnom odnosu radnika koji se grubo ne pridržava svojih obveza iz radnog odnosa, a neopravdani izostanak tužitelja s posla u trajanju od 01. prosinca 2021. pa sve do donošenja osporene odluke 16. prosinca 2021., zbog čega je nedvojbeno došlo do problema i poremećaja u procesu rada, neprihvatljivo je ponašanje u smislu odredbi ZR-a, što je u opisanim okolnostima predstavljalo opravdani razlog za donošenje pobijane odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju.

17. Za donošenje drugačije odluke nisu od utjecaja ni žalbeni navodi tužitelja kojima osporava valjanost odluka stožera civilne zaštite jer je tužitelj bio upozoren na obveze iz radnog odnosa i jasno upoznat da sukladno odluci, protokolu i uputama samo radnik koji ima valjanu EU digitalnu COVID potvrdu ili odgovarajući drugi dokaz o cijepljenju, preboljenju odnosno testiranju, može obavljati poslove preuzete ugovorom o radu iz ugovornog odnosa, kao i da je bio upoznat da u protivnom neće moći obavljati ugovorene poslove. Tužitelj je od 01. prosinca 2021. do donošenja pobijanje odluke o otkazu ugovora o radu 16. prosinca 2021. uporno odbijao postupiti sukladno takvoj odluci tuženika.

18. Uz navedeno potrebno je istaknuti da predmetnim rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske nisu prihvaćeni prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom Odluke o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja svih zaposlenika zdravstvenih ustanova, trgovačkih društava koje obavljaju zdravstvenu djelatnost te privatnih zdravstvenih radnika na virus SARS-CoV-2 („Narodne novine“ broj 105/21. i 108/21.).

18.1. Kako su prema odredbi članka 31. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst) odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatni i dužna ih je poštovati svaka fizička i pravna osoba, to drukčije tumačenje tužitelja nema nikakvog značaja na donošenje odluke u ovom žalbenom postupka.

19. Neosnovani su i navodi tužitelja kojim osporava stajalište prvostupanjskog suda o opravdanosti mjere zapreke dolaska tužitelja na radno mjesto od strane tuženika kao poslodavca, smatrajući da mjera zabrane ima diskriminatorni karakter. Naime, u situaciji proglašene epidemije zarazne bolesti osobna dogovornosti pojedinaca povećana jer je to nužno za sprečavanje širenja zaraze te je potrebna pojačana društvena odgovornost koja počiva na načelu solidarnosti, pa odluka tužitelja da ne predoči bilo koji od mogućih dokaza da je za svoju radnu okolinu siguran, što je bio obvezan i prema odredbama ZR-a i Zakona o zaštiti na radu. Uz navedeno, uvedene mjere nisu diskriminatorne jer je radnicima tuženika ostavljena mogućnost izbora, cijepljenje koje je dostupno i besplatno ili testiranje koje se provodi prije dolaska na posao. Zahtjev da se obvezno testiraju osobe koje nisu cijepljene i koje nisu preboljele bolest COVID-19 u ovom slučaju ima objektivno i razumno opravdanje, a osporena mjera ima legitiman cilj i razmjerna je u smislu da je uspostavljena pravedna ravnoteža između interesa zajednice i poštovanja prava i sloboda pojedinca.

20. Nadalje, nije osnovan niti prigovor tužitelja da mu je tuženik bio dužan omogućiti rad od kuće jer takav rad nije bio organiziran kod činjenice da se uz poštivanje mjera taj rad organizirao na radnom mjestu, kao niti da je tuženik postupio suprotno odredbi čl. 119. stavak 2. ZR-a, pa se radi suvišnog ponavljanja tužitelj upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude.

20.1. Ostali žalbeni navodi tužitelja svode se na osporavanje ocjene dokaza izvršene po prvostupanjskom sudu i na osnovi nje utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu tužitelj u žalbi iznosi vlastitu interpretaciju i ocjenu provedenih dokaza, iznoseći pojedine tvrdnje u odnosu na postojanje određenih činjenica koje, prema tvrdnji tužitelja, ukazuju na drugačije činjenično stanje od onog utvrđenog po prvostupanjskom sudu, koje tvrdnje prema ocjeni ovoga suda predstavljaju subjektivni prikaz sadržaja dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka koji nema objektivnog uporišta u sadržaju postupka.

21. Prema tome u konkretnom slučaju pravilno je ocijenio prvostupanjski sud da je temeljna obveza radnika osobno obavljati preuzeti posao prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, u smislu odredbe članka 7. stavak 1. ZR-a, odnosno dužan je u radnom odnosu kod tuženika pridržavati se odredbi Zakona o radu i drugih zakona i propisa te pravilnika o radu, pa svako ponašanje suprotno zakonu i propisima te internim aktima poslodavca dovodi do gubljenja povjerenja u tužitelja kao svog radnika od strane tuženika.

22. Zbog iznijetih razloga, odluka o izvanrednom otkazu je zakonita i dopuštena, pa obzirom da nije osnovan tužbeni zahtjev da je nedopušten izvanredni otkaz ugovora o radu, to nije osnovan ni preostali dio tužbenog zahtjeva za vraćanje tužitelja na radno mjesto prodajni inženjer, odnosno radno mjesto koje odgovara njegovim kvalifikacijama, stručnoj spremi i radnom iskustvu.

23. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, a u svezi Tarife o nagradi i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14 i 118/14).

26. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu tužitelja valjao odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu potvrditi temeljem odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a, čime je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Splitu, 09. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Andrea Boras-Ivanišević