Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kžzd-23/2022-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od suca Dijane Jakoliš, kao predsjednice vijeća, suca za mladež Nives Nikolac i suca Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Horvat, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv RP, zbog kaznenog djela iz čl. 174. st. 4. u svezi st.1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15,101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. Kzd-14/2019 od dana 27. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 9. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom opt. TP temeljem čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19; dalje: ZKP/08) oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo oduzimanja djeteta iz čl.174.st.4.u svezi st.1. KZ/11, činjenično i pravno opisano u izreci pobijane presude.

1.1. Temeljem čl. 149. st. 1. troškovi kaznenog postupka iz čl.145.st.2.toč.1. do 5., nužni izdaci optuženika te nužni izdaci i nagrada branitelja pali su na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu podnio je optuženik po svom branitelju Tomislavu Antolinu, odvjetniku u Zagrebu, u kojem se navodi kako žalbom državnog odvjetnika nije dovedena u pitanje pravilnost činjeničnih utvrđenja u prvostupanjskoj presudi.

4. Spis je sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen ŽDO Šibenik.

5. Žalba je osnovana.

6. Osnovano državni odvjetnik pobijajući pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu, koja žalbena osnova se u žalbi jedino i obrazlaže, prigovara utvrđenju prvostupanjskog suda o nedokazanosti namjere na strani optuženika kao subjektivne komponente utuženog kaznenog djela oduzimanja djeteta.

6.1. Naime, nakon što je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pogrešno utvrdio, a o čemu će biti riječi u nastavku obrazloženja, da optuženi dana 3.kolovoza 2018. nije protupravno i protivno volji djetetove majke odveo i zadržao dijete CP, prvostupanjski sud o nepostojanju namjere na strani optuženika zaključuje navodeći „..imajući u vidu da je optuženik iz nekog razloga smatrao da dijete mlt. CP ne želi ići majci zbog čega je zatražio vještačenje u Poliklinici za zaštitu djece Grada Zagreba čiji je multidisciplinarni tim sačinio nalaz i mišljenje 12.prosinca 2018., te je dijete mlt. CP od uhićenja optuženika TP **.**.2018. zbog događaja koji su se dogodili u stanu gdje je stanovao sa nevjenčanom suprugom KP, predano optuženikovim roditeljima JP i ZP koji su ga sa sobom vratili u [adresa] gdje je i nastavio živjeti sve dok ga majka DP nije dana 16.travnja 2019. samoinicijativno odvela sa sobom u [adresa], sud zaključuje da u ovom slučaju nije dokazana namjera na strani optuženika kao subjektivna komponenta inkriminiranog kaznenog djela.“

6.2. Kao prvo, što se tiče događaja od 3.kolovoza 2018. i pitanja da li je optuženi toga dana protivno volji djetetove majke istoj oduzeo dijete i da li je takvo njegovo postupanje bilo protupravno, prvostupanjski sud svoje utvrđenje da je toga dana optuženi svoga maloljetnog sina CP odveo sa sobom uz dopuštenje njegove majke DP, kako to opravdano u žalbi navodi državni odvjetnik, temelji na obrani optuženika, iskazu svjedokinje KP, optuženikove izvanbračne supruge i na iskazima optuženikovih roditelja, svjedoka CP i JP, koji nisu niti bili nazočni događaju već o njemu imaju saznanja iz kazivanja optuženika koji ih je , kako to oni navode u svojim iskazima, nazvao telefonom i kazao kako mu je DP dala CP i da se voze prema [adresa], gdje su tada boravili optuženik i njegova izvanbračna supruga zajedno sa optuženikovim roditeljima, a s druge strane prvostupanjski sud u potpunosti ignorira iskaz djetetove majke DP, koja se u to vrijeme nalazila sa djecom, CP i R, na ljetovanju u [adresa], i koja potvrđuje kako je dan ranije, znajući da se optuženi nalazi na [adresa], istom poslala SMS poruku da se mogu naći u [adresa] ako želi vidjeti djecu, ali izričito navodi da je nakon nekog vremena njihovog zajedničkog druženja došlo do prepirke između nje i RP, te da je TP poveo CP sa sobom i unatoč tome što mu je ona govorila da to ne čini, da ga je ona čak pokušala u tome i fizički spriječiti ali da nije uspjela, CP da je plakao i bio uznemiren, a ona da je otišla na policiju i podnijela prijavu.

6.3. Prvostupanjski sud obranu opt. TP, iskaz njegove izvanbračne supruge i njegovih roditelja, koji nisu niti bili nazočni događaju od 3. kolovoza 2018., smatra logičnijim i uvjerljivijim od kazivanja djetetove majke DP iz razloga što da je teško povjerovati da u situaciji koju opisuje majka, kako je i fizički pokušala spriječiti optuženika da odvede CP koji je plakao, da nitko od drugih ljudi nije na takvu situaciju reagirao, kao i činjenicom što je optuženi po prijavi koju je djetetova majka DP podnijela odmah nakon što je optuženi odveo dijete CP, u prekršajnom postupku oslobođen od optužbe da bi počinio prekršaj iz čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji presudom Prekršajnog suda u Splitu broj Pp J- 2813/2018 od 15. listopada 2018., a u kojem postupku je djetetova majka, svjedokinja DP koristila blagodat nesvjedočenja.

6.4. Navedeni razlozi zbog kojih prvostupanjski sud ne prihvaća iskaz svjedokinje DP, djetetove majke, po ocijeni ovog drugostupanjskog suda nisu niti takvog karaktera, a niti imaju takav značaj, da bi se zbog njih iskaz svjedokinje DP trebalo negativno vrednovati.

6.5. Naime, niti je nelogično niti neživotno već upravo suprotno, životno je i logično da se nitko od drugih ljudi koji su se nalazili u blizini nije umiješao u svađu roditelja, u konkretnom slučaju djetetove majke DP i djetetova oca, opt. TP, te plakanje djeteta, a to u situaciji kada slučajnim prolaznicima nije niti poznato o čemu se tu radi, odnosno kada ne znaju nikakve okolnosti takvog događanja.

6.6. Nadalje, činjenica što je optuženi u prekršajnom postupku oslobođen od optužbe da je počinio prekršaj iz čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, ne može biti razlogom za negativno vrednovanje iskaza svjedokinje DP u predmetnom postupku, kao što to ne može biti niti činjenica što je djetetova majka, DP, kao bivša supruga optuženika, nakon što je podnijela protiv optuženog prijavu u prekršajnom postupku koristila blagodat ne svjedočenja, a koje situacije se vrlo često viđaju u sudskoj praksi pogotovo kada se radi o nasilju u obitelji.

6.7. Ovaj drugostupanjski sud smatra pogrešnim i zaključak prvostupanjskog suda da bi se u konkretnom slučaju o protupravnosti postupanja moglo govoriti tek od 7. prosinca 2018. kada je istekao rok za podnošenje prijedloga o dopuštenosti revizije na drugostupanjsku presudu Županijskog suda u Splitu Gž Ob-374/2018 od 23. kolovoza 2018. kojom je odbijena žalba optuženika podnesena protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu stalne službe u [adresa] P Ob-12/2018 od 7. svibnja 2018. kojom je zajedničko dijete optuženog TP i DP, mlt. CP povjeren na čuvanje i odgoj majci, te s pravom državni odvjetnik u svojoj žalbi ističe, iako je optuženiku navedena drugostupanjska presuda, zbog nemogućnosti da mu se dostavi redovnim putem, odnosno poštom, formalno dostavljena 7. studenog 2018., posljednjim danom objave na oglasnoj ploči, da je optuženik za pravomoćnu presudu znao i ranije a kako to proizlazi iz podneska koji je optuženik dana 14. rujna 2018. predao Općinskom sudu u Slavonskom Brodu stalnoj službi u [adresa] kojim podneskom optuženik u postupku koji se vodio pod br. Pob-278/2018 u svojstvu protustranke traži obustavu postupka radi određivanja privremene mjere s kojim će roditeljem dijete živjeti, pozivajući se na činjenicu da je postupak Pob-12/2018 pravomoćno okončan na način da je odbijena njegova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda, a kojom je, kao što je naprijed navedeno, dijete bilo povjereno na čuvanje i odgoj majci DP, a zbog kojih okolnosti državni odvjetnik u optužnici i navodi 14. rujna 2018. kao dan početka protupravnog postupanja optuženika.

6.8. Međutim, ovaj drugostupanjski sud je stava, a kod nesporne činjenice da je dijete CP od svog rođenja **.**.2014. živio s majkom DP, budući su se odnosi djetetove majke i oca, opt. TP vrlo brzo nakon djetetova rođenja poremetili, a kako to i sam optuženik navodi, te kod nesporne činjenice da je dana 7. svibnja 2018. Općinski sud u Slavonskom Brodu stalna služba u [adresa] donio nepravomoćnu presudu Pob-12/2018 kojom je zajedničko dijete optuženog TP i DP, mlt. CP povjeren na čuvanje i odgoj majci, a susreti i druženja oca opt. BP i mlt. CP određeni na način da će se isti održavati jednom tjedno u trajanju od dva sata u [adresa] i to u nazočnosti djelatnika [obrt], uzimajući u obzir iskaz djetetove majke DP da je dana 3. kolovoza 2018. optuženi protivno njezinoj volji odveo i zadržao njihovo dijete CP zbog čega je ona odmah i podnijela prijavu, u takvoj situaciji da protupravnost u postupanju optuženika postoji već u tom trenutku, dakle u trenutku kada je optuženi protivno volji djetetove majke od nje oduzeo i zadržao dijete, jer ne može biti ne protupravnosti u postupanju optuženika koji protivno volji majke uzima i odvodi od nje dijete koje s majkom živi od njegovog rođenja i kad već postoji naprijed navedena nepravomoćna meritorna odluka o povjeravanju djeteta na čuvanje i odgoj majci, i to bez obzira što presuda tada još nije postala pravomoćna, jer dijete nije stvar koju jedan roditelj može oduzeti od drugog roditelja s kojim dijete živi od njegovog rođenja kada on to hoće.

6.9. Prema tome, kod činjenice da je dijete CP od svog rođenja živjelo s majkom, da je u vrijeme, dana 3. kolovoza 2018., kada je optuženi, kako to navodi djetetova majka, od nje protivno njezinoj volji oduzeo i zadržao njihovog sina, postojala nepravomoćna meritorna odluka kojom je dijete bilo povjereno na čuvanje i odgoj majci, u takvoj situaciji ne može se prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da na strani optuženika nije postojala namjera kao subjektivna komponenta utuženog kaznenog djela.

6.10. Navodi prvostupanjskog suda, a kojima se kod optuženika obrazlaže nepostojanje namjere, kako je optuženik iz nekog razloga smatrao da dijete CP ne želi ići sa majkom pa da je zbog toga zatražio vještačenje djeteta u Poliklinici za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, nisu ničim konkretizirani, naime u prvostupanjskoj presudi se ne navode, niti obrazlažu dokazi iz kojih bi proizlazilo da se majka neprimjereno ponašala prema djetetu, da ga je zanemarivala ili zlostavljala, da dijete kod majke nije imalo sve potrebne uvijete za život i pravilan razvoj, a u kojem slučaju bi se jedino moglo govoriti da je optuženi majci oduzeo i zadržao dijete kako bi ga zaštito, i tek u takvoj situaciji, i unatoč presudi kojom je dijete povjereno na odgoj i čuvanje majci, bilo da se radi o nepravomoćnoj ili pravomoćnoj presudi, bi se moglo govoriti o izostanku namjere kao subjektivne komponente utuženog kaznenog djela.

6.11. Što se tiče Nalaza i mišljenja multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba za istači je kako je istim utvrđeno da je dijete CP urednog psihomotornog razvoja, kod istog da nije prisutan nikakav psihički poremećaj, ali dijete da je zbunjeno aktualnom obiteljskom situacijom i narušeni odnosi rastavljenih roditelja da predstavljaju rizik za njegov budući psihološki razvoj, te se u nalazu i mišljenju upravo predlaže kako treba realizirati odluke o povjeravanju i kontaktima sa djetetom koje su donesene od strane nadležnih institucija.

7. Slijedom iznijetog, kako je utvrđena osnovanost žalbenih navoda državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud u smislu čl. 476. st. 1. toč.1. i 2. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, to je primjenom čl. 483. ZKP/08 pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

7.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve već izvedene dokaze, a po potrebi i nove dokaze, te će pažljivom analizom i ocjenom izvedenih dokaza utvrditi činjenično stanje u skladu sa uputama iz ove odluke, i na tako utvrđenom činjeničnom stanju utemeljit će svoju odluku koju će valjano obrazložiti u smislu odredbe čl. 459. ZKP/08.

U Šibeniku, 9. travnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Dijana Jakoliš