Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-179/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Ani Grbavac, kao sucu pojedincu temeljem nacrta odluke više sudske savjetnice Tamare Žuljan Roščić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja KB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dino Pivac, odvjetnik u Splitu, protiv ovršenika MB iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Neven Penjak, odvjetnik u Splitu, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalne služba u Trogiru, poslovni broj Ovr-303/2024-3 od 18. ožujka 2024., 9. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalne služba u Trogiru, poslovni broj Ovr-303/2024-3 od 18. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je:

"I Sud određuje predloženu ovrhu po prijedlogu od 24. siječnja 2024. II Ovrhovoditelju se dosuđuje trošak ovog postupka u iznosu od 2.171,06 eura."

2. Protiv navedenog rješenja pravovremeno se žali ovršenik pobijajući isto u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/1992, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, 146/25 dalje: ZPP), a koji se zakon u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje OZ) predlažući da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje o ovrsi i odbaci prijedlog za ovrhu.

3. Na žalbu je odgovoreno, a u kojem odgovoru ovrhovoditelj je osporio žalbene navode u cijelosti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ te sukladno odredbi čl. 50. st. 5. OZ, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi bitnu povredu odredaba postupka, niti pogrešnu primjenu materijalnog prava, a ni kojeg drugog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. OZ na koji pazi po službenoj dužnosti.

6. Sukladno odredbi čl. 22. OZ, sud određuje ovrhu samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako OZ nije drukčije određeno, a prema čl. 23. OZ, ovršna isprava je i ovršna sudska odluka.

7. Ovrha na novčanoj tražbini ovršenika provodi se pljenidbom i prijenosom sukladno odredbi čl. 174. st. 1. OZ, a pljenidba i prijenos novčane tražbine mogu se odrediti i provesti samo u iznosu koji je potreban za namirenje tražbine ovrhovoditelja, osim ako je u pitanju nedjeljiva tražbina po čl. 175. st. 1. OZ.

8. Prema odredbi čl. 176. st. 1. OZ, pljenidba se provodi dostavom ovršenikovom dužniku rješenja o ovrsi kojim se ovršenikovom dužniku zabranjuje da ovršeniku ispuni novčanu tražbinu, a ovršeniku se zabranjuje da tu tražbinu naplati ili da inače raspolaže njome i zalogom koji je dan za njezino osiguranje, st. 2. određuje da je provedena danom dostave rješenja o ovrsi ovršenikovu dužniku, st. 3. da ovrhovoditelj pljenidbom stječe založno pravo na ovršenikovoj tražbini, dok je st. 4. određeno da ovršenikov dužnik nema pravo žalbe protiv rješenja o pljenidbi.

9. Zaplijenjena tražbina prenosi se na ovrhovoditelja u skladu s njegovim prijedlogom, radi naplate ili umjesto isplate po čl. 184. st. 1. OZ. Člankom 181. OZ je određeno da će sud na prijedlog ovrhovoditelja, zatražiti od ovršenikova dužnika da se u roku koji odredi sud očituje o tome priznaje li i u kojem iznosu zaplijenjenu tražbinu i je li voljan namiriti je, te je li njegova obveza da namiri tu tražbinu uvjetovana ispunjenjem neke druge obveze, st. 2. da prijedlog za očitovanje ovršenikova dužnika ovrhovoditelj može spojiti s ovršnim prijedlogom ili ga dati posebnim podneskom nakon toga prijedloga, a najkasnije do prijenosa tražbine, st. 3. propisuje da će se očitovanje ovršenikova dužnika dostaviti ovrhovoditelju bez odgode.

10. Odredba čl. 182. st. 1. OZ propisuje da ovršenikov dužnik odgovara ovrhovoditelju za štetu koju mu je nanio time što se nije očitovao, ili što se neistinito ili nepotpuno očitovao, st. 2. da će sud upozoriti ovršenikova dužnika na tu njegovu odgovornost

11. Iz citiranih odredbi proizlazi da je predmet ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika novčana tražbina koju ovršenik ima prema ovršenikovom dužniku, što bi u konkretnom slučaju bila novčana tražbina koju ovršenik MB ima prema DB. Ovrha se provodi pljenidbom te tražbine dostavom rješenja o ovrsi ovršenikovom dužniku kojim se zabranjuje da ovršeniku ispuni tražbinu, a ovršeniku da tu tražbinu naplati ili da inače njome raspolaže i prijenosom te tražbine na ovrhovoditelja radi naplate ili umjesto isplate, dostavom ovršenikovom dužniku rješenja kojim je određen prijenos tražbine.

12. Prvostupanjski sud pravilno je postupio kada je odredio ovrhu na novčanoj tražbini ovršenika prema ovršenikovom dužniku na temelju ovršne isprave – presude Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem Pi- 283/2014, od 15. siječnja 2018., pljenidbom i prijenosom novčane tražbine koju ovršenik ima prema ovršenikovom dužniku, u kojoj je nedvojbeno naznačen vjerovnik, dužnik, predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze, odnosno iz koje proizlazi postojanje novčane tražbine za koje se prisilno ostvarenje traži. Izreka pobijanog rješenja sadrži sve opće (čl. 39. st. 1. OZ) i posebne (čl. 174. OZ, 175., i 176. OZ) pretpostavke potrebne za ovrhu.

13. U odnosu na žalbeni navod ovršenika da ovršenikov dužnik nije u pravnom odnosu s ovrhovoditeljem, valja istaknuti da isti nije od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja. Naime, za određivanje ovrhe na novčanoj tražbini odlučno je postojanje tražbine ovršenika prema trećoj osobi, dok neposredni pravni odnos između ovrhovoditelja i ovršenikovog dužnika nije pretpostavka za provedbu ove vrste ovrhe.

14. Neosnovan je žalbeni navod da se ovrha ne može provesti na sredstvima treće osobe. Upravo suprotno, institut ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika podrazumijeva da sud rješenjem o ovrsi zabranjuje ovršenikovom dužniku ispunjenje obveze ovršeniku, zabranjuje ovršeniku raspolaganje tom tražbinom te određuje prijenos te tražbine na ovrhovoditelja radi namirenja njegove tražbine sukladno citiranim odredbama čl. 174. i 176. OZ.

15. U odnosu na žalbeni navod da bi ovršenikov dužnik trebao imati položaj stranke u postupku za odgovoriti je da ovršenikov dužnik sudjeluje u postupku u opsegu određenom zakonom, ali nema položaj stranke u smislu ovršnog postupka, niti se u ovom postupku odlučuje o njegovoj materijalno pravnoj obvezi, već isključivo o načinu namirenja tražbine ovrhovoditelja iz imovine ovršenika.

16. Odluka o troškovima postupka je pravilna, odnosno u skladu je s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP i odredbom čl. 14. OZ koja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.

17. Stoga je, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, trebalo odlučiti kao u izreci.

U Splitu, 9. travnja 2026.

SUTKINJA

Ana Grbavac