Poslovni broj: Pn-1320/2023-23
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Boški Pavičić, po prijedlogu više sudske savjetnice Jelene Krčelić, u pravnoj stvari tužitelja ĐD (nominativ: MD), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , koju zastupa punomoćnik Nikša Đurić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ČD (nominativ: ČD), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , koga zastupa punomoćnik Ivan Kusalić, odvjetnik u Zagrebu, nakon zaključene glavne i javne rasprave 24. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, 9. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku ČD (nominativ: ČD), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ĐD (nominativ: MD), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 3.741,94 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim 28.11.2022. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku ČD (nominativ: ČD), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ĐD (nominativ: MD), [adresa], OIB: 96952741557isplati iznos od 240,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. travnja 2026. pa do isplate po stopi se određuje uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužiteljice ĐD (nominativ: MD), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege u razdoblju od 28.11.2022. do 8. travnja 2026., kao neosnovan.
IV. Nalaže se tuženiku ČD (nominativ: ČD), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ĐD (nominativ: MD), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.734,44 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 9. travnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
V. Odbija se zahtjev tuženika ČD (nominativ: ČD), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadu troškova postupka u cijelosti, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica MD), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje: tužiteljica) je podneskom od 16.5.2023. ovom sudu podnijela tužbu radi naknade štete u kojoj u bitnom navodi da ju je 08.11.2022. oko 06:30 na adresi [adresa] ispred kuće napao pas-belgijski ovčar u vlasništvu tuženika na način da je skočio na tužiteljicu te ju više puta ugrizao za natkoljenicu, šaku desne ruke i u predjelu desnog bedra. Tužiteljici je zbog ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju pružena hitna medicinska pomoć te joj je propisano mirovanje, analgetici, terapija antibiotika i redoviti odlazak na previjanja. Zbog težine ozljede bedra biti će potreban zahvat plastičnog kirurga. Zbog teškog psihičkog stanja tužiteljici je od strane specijalista psihijatra dr. Suzane Kos propisana odgovarajuća terapija, te je u nalazu od 22.11.2022. kao i u nalazu od 07.06.2023. utvrđeno da kliničko stanje tužiteljice ukazuje na PTSP sa sve naglašenijom disfrično-depresivnom slikom. Tužiteljici je zbog štetnog događaja i neposredne životne ugroženosti pretrpila strah najvišeg mogućeg intenziteta, te se zbog teškog psihičkog stanja još uvijek liječi te i dalje osjeća posljedice štetnog događaja. Navodi da je tuženik 28.11.2022. tužiteljici isplatio iznos od 661,63 EUR (tada 5.000,00 kn) kao nesporni iznos za predmetnu štetu. Tužiteljici su zbog predmetnog događaja povrijeđena prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Tužiteljica je pretrpila i trpi fizičke bolove i strah te duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženja, a bila joj je potrebna i tuđa pomoć i njega. Predlaže da sud obveže tuženika na naknadu neimovinske i imovinske štete u iznos od 3.981,94 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. studenog 2022., uz naknadu troškova parničnog postupka.
2. U odgovoru na tužbu, tuženik ČD (nominativ: ČD), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje: tuženik) ne spori sam nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, ali opreza radi ističe kako smatra da treba cijeniti eventualni doprinos tužiteljice nastanku štete. Tuženik ne osporava da je tužiteljici isplatio nesporni iznos naknade štete od 661,63 EUR dana 28. studenog 2022., postupajući po odštetnom zahtjevu tužiteljice od dana 17. studenog 2022. godine. Tuženik smatra kako je isplatom tog iznosa u cijelosti naknađena pretrpljena neimovinska šteta. Ponajprije tuženik ukazuje na činjenicu da je štetni događaj nastupio 08. studenog 2022., a tužiteljica je bila na psihijatrijskom pregledu već sedam dana kasnije, odnosno 15. studenog 2022. godine. Ističe se kako tužite ljica nije pregledana na Odjelu urgentne psihijatrije ili na Jedinici hitne i prijamne službe, koji bi možda opravdali takvo ekspeditivno postupanje Klinike za psihijatriju, već na Odjelu za prve psihotične poremećaje s dnevnom bolnicom za prve psihotične poremećaje. Nadalje tuženik ističe kako je prema javno dostupnim podacima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje1 razvidno je kako je prosječno vrijeme čekanja za prvi pregled na psihijatriji u Klinici Vrapče 59 dana, dok je tužiteljica pregledana već sedam dana nakon nastanka štetnog događaja, a također je vidljivo da se ne radi o hitnom pregledu odnosno hitnoj službi već redovnom pregledu. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i obveže ju naknaditi tuženiku troškove postupka.
3. Sud je u tijeku postupka pročitao medicinsku dokumentaciju (list 6-14, 34-39 spisa), potvrdu MUP-a (list 25 spisa), zapisnik Državnog inspektorata, Službe veterinarske inspekcije (list 16-17 spisa), ispis lista narudžbi (list 27, 29 spisa), odštetni zahtjev od 17.11.2022. (list 28 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještacima dr. Gordanu Makariću i dr. HD (list 113- 118 spisa), saslušana je tužiteljica (list 123 spisa), saslušan je tuženik (list 124 spisa), saslušani su vještaci (list 127 spisa).
4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
5. Među parničnim strankama nije sporna odgovornost za nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i nije sporan nastanak štetnog događaja, nije sporno da je tuženik isplatio tužiteljici nesporan iznos naknade štete od 661,63 EUR.
6. Sporna je visina tužbenog zahtjeva te postoji li doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja.
7. Na okolnost utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještacima dr. Gordanu Makariću i dr. HD (list 113-118 spisa). Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljica MD stradala u štetnom događaju 8. studenog 2022., pri čemu je zadobila: ugrizna rana desne natkoljenice, ugrizna rana desne šake; ugrizna rana lijeve nadlaktice. Po završenom kirurškom liječenja nije došlo do trajnog smanje je životnih aktivnosti s kirurškog aspekta, postoje ožiljci koji su opisani u dijelu nalaza – klinički pregled. Tužiteljica je na psihičkom planu razvila simptomatiku elemenata PTSP-a (F43.1), u primarno psihički vulnerabilne strukture (F34.0; F32.1). Navedeno proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije. Naime, tužiteljica je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bila izložen situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet, što je i dovelo do razvoja psihičkog poremećaja. Aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem bilježe se opisane sekvele. Psihijatrijsko liječenje pod dijagnozama F34.0 i F32.1, ne može se etiološki vezati uz predmetni štetni događaj. Između štetnog događaja i ozljeda, kao i razvoja psihičkog poremećaja, postoji izravna uzročno-posljedična veza. Slijedom navedenog, u tužiteljice došlo je do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja: fizičke boli jačeg intenziteta tužiteljica je trpjela sumarno 2 dana, srednje intenziteta sumarno 8 dana, a slabijeg intenziteta sumarno 45 dana obzirom na trajanje cijeljenja rane i potrebe za previjanjem. Tužiteljica je pri štetnom događaju trpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpjela je umjereni do jaki oscilirajući strah do sveukupno 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah do sveukupno 2 tjedna. Po navedenom trpjela je slabiji oscilirajući strah do sveukupno do 6 tjedana. Zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama koje ju podsjećaju na štetni događaj. Tuđa pomoć pružana od strane nestručne osobe bila joj je potrebna u opsegu 15 dana po 2 sata dnevno, a nakon toga 10 dana po 1 sat dnevno za obavljanje kućnih poslova (kuhanje, peglanje spremanje) za nabavku i pripremu hrane i sl. Naruženost, kao posljedicu ovog štetnog događaja, cijen imo kao sveukupno naruženje lakog stupnja. Ožiljci na obje šake - vidljiviji ožiljak u području desne šake, dok su ožiljci u području lijeve šake jedva vidljivi. Vidljiv je ožiljak u području srednjeg vanjskog dijela desne natkoljenice kada je u donjem rub lju, kupaćem kostimu, te ukoliko nosi mini suknju. Liječenje tužiteljice s kirurškog stajališta prema dostupnoj medicinskoj dokumentaciji trajalo je kraće nego liječenje po psihijatru te stoga završetak liječenja se uzima prema tome kada je stanje stabilizirano po psihijatru. Status psihičkih funkcija stabiliziran je 26.4.2023.g., nastavno psihijatrijsko liječenje proizlazi iz prijašnjih psihičkih poremećaja (F34.0; F32.1). Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti objedinjeno i realno cijenimo 3% (s kirurškog stajališta 0 %, s psihijatrijskog stajališta 3%), te će tužiteljica u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu.
8. Protiv nalaza i mišljenja vještaka prigovor je podnio tuženik, nakon čega su vještaci saslušani na ročištu za glavnu raspravu (list 127 spisa). Iz iskaza vještaka proizlazi da tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila veći broj ugriznih rana po tijelu. Uzimajući u obzir zadobivene ozljede kao i činjenicu da se ugrizne rane tretiraju na drugačiji način u odnosu na uobičajen rane tj. da se ugrizne rane psa nikada ne šivaju nego se ostavljaju tzv. otvoreno cijeljenje rana zbog sprečavanja moguće infekcije zadobivenih ugriznih rana. Upravo uzimajući u obzir da se radilo o ugriznim ranama i načinu cijeljenja procijenjeni su fizički bolovi u navedenom opsegu. Također obzirom na prigovor o potrebi tuđe pomoći obrazloženje vezano uz trajanje i intenzitet bolova je isto, a vezano je za specifičan način ozljeđivanja i način cijeljenja ugriznih rana na tijelu. Na postavljeno pitanje o izgledu ožiljaka, tužiteljica je pregledana 17. rujna 2024., opisan je klinički nalaz, odnosno ožiljci koji su bili vidljivi u tom trenutku. Nema podataka da je tužiteljica išla na korekciju ožiljaka, teoretski je to moguće učiniti u području desne natkoljenice na način da se učini novi rez, odstrani ožiljak i ponovno zašije koža. Ožiljak će i dalje postojati, no međutim teoretski je moguće da bude jednake dužine, jedino može biti manja širina navedenog ožiljka. Na posebno pitanje da li bi ožiljak bio manje vidljiv, intencija plastično rekonstruktivnog zahvata bi bila da ožiljak bude manje vidljiv, no međutim konačni izgled ožiljka nije moguće predvidjeti. Da je tužiteljica išla na korektivni zahvat, izgled ožiljka moguće je ocijeniti jedino kliničkim pregledom, no međutim tada se mora utvrditi postojanje bolova i straha vezanih za novi kirurški zahvat. Bolovi su isključivo sa kirurškog aspekta nizu vezani za oštećenje duševnog zdravlja. Na prigovor tuženika da vještaci nisu uzeli u obzir prijašnje psihičke tegobe tužiteljice kao i njezino liječenje, navode da to nije točno, jer u nalazu i mišljenju stoji da se psihičke tegobe tužiteljice vezane uz depresivni poremećaj (F 32.1) i ciklotimiju (F34.0) ne mogu etiološki vezati uz predmetni štetni događaj. Sukladno rješenju suda vještačenje je konkretna osoba u konkretnom slučaju i u konkretno vrijeme, te se ocjena kvalifikatornih okolnosti odnosi isključivo na predmetni štetni događaj. U cijelosti ostaju kod pisanog nalaza i mišljenja od 17. rujna 2024. godine. Na daljnji upit za koji psihički poremećaj se propisuje citirana psihofarmakološka terapija, navode kako se propisuje za osnovne psihičke poremećaje tužiteljice tako i za dijagnosticiran PTSP proizašao iz predmetnog štetnog događaja. NIje nužno propisivati neku drugu farmako terapiju što ovisi o procjeni nadležnog psihijatra. Prilikom pregleda tužiteljice vještaci su utvrdili simptomatiku koja se može podvesti pod elemente PTSP-a, a s obzirom na protek vremena isti poremećaj smatraju kronificiranim. Nadalje navode da se potreba za pojačanim naporom kod tužiteljice radi smanjenja životne aktivnosti očituje u njenoj smanjenoj slobodi u osobnom, obiteljskom i socijalnom funkcioniranju na način kako je opisano u psihičkom statusu našeg pisanog nalaza i mišljenja. Na daljnji upit je li korištenje psiho aktivnih sredstava od utjecaja na razvoj psihičkog poremećaja proizašlog iz predmetnog ozljeđivanja, navode da nije. Također niti je od utjecaja na trajanje intenziteta pretrpljenog straha jer se isti veže u sklopu PTSP-a.
9. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje oba vještaka jer smatra da su nalaz i mišljenje dani stručno i obrazloženo, u skladu sa pravilima struke i medicinske znanosti, sve temeljem uvida u priloženu dokumentaciju i pregleda tužitelja te također smatra da su vještaci svojim iskazom danim na ročištu za glavnu raspravu otklonili sve prigovore tuženika.
10. Iz iskaza tužiteljice u bitnome proizlazi da je tog dana išla na posao te ju je u 6,20 sati skoro pa ispred kuće napao pas-belgijski ovčar koji je bio na nepropisnoj lajni odnosno na štriku za vješanje. Budući da je pas bio na dugoj lajni odnosno štriku on je prešao preko ceste i došao do mene gdje ju je napao. Kad je vidjela da se pas zaletio prema njoj, pokušala je ući u dvorište ispred kuće gdje se to dogodilo međutim nije uspjela otvoriti vrata ograde jer je ta kuća bila zapuštena, a sada više ni ne postoji te ju je pas uhvatio za desni lakat i nije znala što da napravi jer je njegova snaga bila veća od njezine te je čekala da vidi hoće li vlasnik nešto učiniti. Izgrizao joj je ruke te ju je ugrizao za bedro i smatra da je imala sreće jer ugriz nije bio fatalan. Nakon toga se uspjela bacit i na drugi kraj ceste. Iskazala je da je sva krvava počela vrištati i trčati prema kući, a gospodin (tuženik) je samo stajao i gledao što se događa. Navodi da je ranije znala da će se tako nešto dogoditi zato jer pas izgleda nasilno i ponaša se neurotično i ljudi izbjegavaju šetati kad gospodin (tuženik) šeta svog psa. Da nije trebala taj dan ići na posao vratila bi se doma kad je vidjela gospodina (tuženika) sa psom. Nakon tog događaja tri-četiri tjedna nije išla na fakultet i na posao na koji kasnije više nije odlazila. Godinu dana joj je trebalo da rana zacijeli, morala je odlaziti na previjanje rane a kasnije je to i sama radila. Nakon godinu dana dogodila se identična situacija a i prije toga se dogodio ugriz. Gospođa kojoj se dogodila identična situacija zove se GD i ona ju je kontaktirala da se povežu budući da su doživjele isto. Nakon događaja ima psihičke posljedice, nikuda više ne ide bez "peper spreja", inače obožava životinje i ima i svoje pse, ali navodi da nakon tog događaja izbjegava i prelazi na drugu stranu ceste kad vidi belgijskog ovčara ili njemu sličnu pasminu. Ranije se psihijatrijski liječila zbog manje depresije. Cesta na kojoj se to dogodilo je široka tako da se mogu mimoići dva automobila, nema pločnika za pješake. Ne sjeća se točno u kojem smjeru se tko kretao ali misli da je tuženik išao prema gore a ona prema dolje. Nije stigla potrčati kad je vidjela da pas kreće prema njoj. Istina je da je tri dana nakon događaja šetala tom ulicom jer kako navodi, mora, jer život ide dalje. Ukućani su joj pomagali pri pranju kose i pri tuširanju i umivanju jer su joj ruke bile ranjene. Cijelo vrijeme liječila se kod dr. Kos kod koje je došla na uputnicu, a prije toga se liječila kod psihologa. Išla je kod psihijatra jer je vidjela da kod psihologa nema nikakvog efekta odnosno nije dobila uslugu koju je tražila i nije zadovoljavala njezine potrebe.
11. Sud je iskaz tužiteljice ocijenio istinitim i vjerodostojnim u cijelosti te ga kao takvog prihvatio u pogledu opisa nastanka štetnog događaja te štete koju je tužiteljica pretrpila tom prigodom.
12. Iz iskaza tuženika proizlazi da je došao u Hrvatsku 2022. zbog teških okolnosti u Ukrajini i pas je došao s njim; u to vrijeme bio je mladi pas koji se bojao svih zvukova koji su ga podsjećali na bombardiranje i slično. Kad je vidio da bi sa psom moglo biti problema obratio se trenerima i išao je na trening u Odru. Navodi da nikad nije šetao psa bez podvodca jer je znao da to nije sigurno. U konkretnom slučaju pas je bio na standardnom podvodcu dužine tri metra. Taj dan je kao i svaki šetao psa u 6 ujutro, nije vidio nikoga na ulici, stao je da zaveže cipelu, a psa je držao na uzici kad je to radio. Čuo je krik i vidio da je došla gospođica (tužiteljica) i dok se tako okretao, pas je zagrizao tužiteljicu. To se dogodilo u radijusu od nekoliko metara jer je pas cijelo vrijeme bio kraj njega. Navodi da je htio pomoći tužiteljici, zavezao je psa za električni stup no tada su već njezini roditelji došli na balkon i počeli vikati i pozvali su policiju. Idući dan je došao kod njih i ponudio im pomoć te naknadu štete i onda su (roditelji) rekli da će se dogovoriti. Pas je čistokrvni belgijski ovčar. Do tog trenutka nije nosila brnjicu a nakon toga nosi brnjicu koja je vrlo tanka i skoro se ne vidi. Nije nosila brnjicu do tog događaja jer nije bilo incidenata prema drugim ljudima već je samo lajala na druge pse. Napad se dogodio na možda dva, dva i pol metra i sve se dogodilo vrlo brzo. Kad je vezao cipele uzica mu je bila namotana na ruci. Nije mu poznato ime GD i nakon tog incidenta dogodio se još jedan incident gdje se pas bacio na gospođu i bilo je ugriza ja sam dao kontakt podatke gospođi i nakon toga mu se nije javila. Pas je živio u stanu u kojem žive tuženik, supruga i troje djece od 9, 12, i 16 godina. Sa psom je prošao trening i ona je dobila potvrdu da je socijaliziran pas. Pas je nakon incidenta prošao još jedan trening, a na kraju ga je supruga odvezla u Ukrajinu gdje je uslijed raketiranja pas pobjegao i više se ne može pronaći.
13. Sud je iskaz tuženika ocijenio istinitim u dijelu u kojem opisuje kako je pas prošao obuku za socijaliziranje i kako prije incidenta – štetnog događaja nije imao brnjicu. Sud ne prihvaća iskaz tuženika u dijelu u kojem navodi da je psa držao na uzici u vrijeme ugriza tužiteljice jer bi pas od siline zaleta koji je morao učiniti da bi došao do tužiteljice i nasrnuo na njezinu ruku, vrlo vjerojatno povukao sa sobom i samog tuženika, u slučaju da mu je povodac bio omotan oko ruku, ili bi ga, pak, upravo to spriječilo za nastanak štete. Nadalje, sud ne prihvaća ni dio iskaza tuženika u dijelu kad govori da pas nakon incidenta nosi brnjicu koja je tanka, jer nedugo zatim u svom iskazu navodi da se nakon incidenta s tužiteljicom dogodio još jedan u kojem je od ugriza tog istog psa stradala druga gospođa, što ide u prilog činjenici da tuženik niti nakon prvog incidenta psu nije nabavio brnjicu jer u protivnom do drugog ugriza ne bi moglo doći.
14. Na temelju provedenog medicinskog vještačenja, sud je utvrdio je kako je tužiteljici nastankom predmetnog štetnog događaja povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, a temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a.
15. Odredom članak 19. ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Stavkom 2. navedene odredbe propisano je da se pod pravima osobnosti podrazumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Odredbom članka 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Nadalje, sukladno odredbi članka 1110. stavku 1. ZOO-a, sud će, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
16. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao što je i u ovom predmetu slučaj, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi: fizičke bolove, strah i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Nadalje, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu sami za sebe biti dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužiteljici pravičnu novčanu naknadu.
17. S obzirom na sve ranije navedeno, prema ocjeni ovog suda, težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja opravdavaju dosuditi tužiteljici pravičnu novčanu naknadu temeljem članka 1100. stavka 1. ZOO-a. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, sud smatra da da tužiteljici temeljem članka 1100. stavka 2. ZOO-a pripada ukupan iznos s osnove imovinske i neimovinske štete od 5.667,23 EUR i to iznos od 600,00 EUR s osnove duševnih boli radi smanjenja životne aktivnosti od 3%, zatim iznos od 2.000,00 EUR za pretrpljeni strah, iznos od 1.500,00 EUR za pretrpljenu bol te iznos od 240,00 EUR s osnove tuđe pomoći i njege za koju je vještak utvrdio da je tužiteljici bila potrebna u trajanju od ukupno 40 sati (40h x 6,00 EUR/h = 240,00 EUR). U pogledu jačine i trajanja bolova i straha, sud je prilikom određivanja koristio nalazom i mišljenjem vještaka pa je na temelju slobodne ocjene utvrdio navedeni iznos, a sukladno Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2002., uvećano za 50% te uvećano za stopu inflacije za koju je općepoznato da je do nje došlo od dana podnošenja tužbe pa do dana donošenja sudske odluke. Pritom se mora uzeti u obzir činjenica da je tuženik dobrovoljno isplatio tužiteljici ukupan iznos od 661,63 EUR (tada 5.000,00 kn). Slijedom navedenog, sud smatra da tužiteljici s osnove neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada pravična novčana naknada u iznosu od 5.005,60 EUR.
18. Kako je tužiteljica tužbenim zahtjevom zahtijevala da joj sud s osnove naknade štete dosudi iznos od 3.981,94 EUR, to je sud usvojio tužbeni zahtjev u cijelosti jer bi dosuđivanje iznosa preko tog predstavljalo prekoračenje tužbenog zahtjeva. Tužiteljica ima pravo na zatezne kamate sukladno članku 29. stavku 1. ZOO-a, a u vezi s člankom 1086. i 1103. ZOO-a. Odredba članka 1086. ZOO-a propisuje da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, dok je članku 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Slijedom navedenog, tužiteljica na iznos dosuđene neimovinske štete ima pravo na zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva to jest od 28.11.2022., po stopi propisanoj članka 29. stavka 2. ZOO-a. U odnosu na dosuđenu imovinsku štetu s osnove tuđe pomoći i njege u iznosu od 240,00 EUR, s obzirom na to da je liječenje završilo prije podnošenje tužbe, 26. travnja 2023., a tužba je podnijeta 16. svibnja 2023., tužiteljica ima pravo na zakonske zatezne kamate tek od dana donošenja ove presude jer je tim danom utvrđena visina imovinske štete, sukladno odredbi članka 1089. ZOO-a.
19. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a. Odredbom članka 154. ZPP-a propisano je da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Odredbom članka 155. ZPP -a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranc i odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.
20. Prije svega valja reći da je vrijednost predmeta spora 3.981,94 EUR (vrijednost glavnice). Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023, 107/2025, u daljnjem tekstu: OT), i to temeljem Tbr. 52/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR za koji je OT propisana nagrada u visini od 100 bodova (100 bodova x 2,00 EUR) (tbr. 7.1.), zatim trošak pristupa na ročišta 11.6.2024., 5.2.2025., 28.5.2025., 24.2.2026., svaki u iznosu od 200,00 EUR za koji trošak je propisana nagrada u visini od 100 bodova (tbr. 9.1.) odnosno ukupan iznos od 1.100,00 EUR uvećan za PDV25%, što ukupno iznosi 1.250,00 EUR. Nadalje, tužiteljici je priznat trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 43,14 EUR te trošak plaćenog predujma za provođenje dokaza medicinskim vještačenjem u iznosu od 398,16 EUR, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 43,14 EUR, iz čega proizlazi da je tužiteljici dosuđen ukupan trošak parničnog postupka u iznosu od 1.734,44 EUR. Tužiteljica je zatražila i pripadajuće zakonske zatezne kamate na trošak od dana donošenja presude pa do isplate, što je sud usvojio sukladno odredbi članka 29. ZOO-a.
21. Sud je odbio zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan, u cijelosti, temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.
22. Slijedom svega iznesenog, sud je odlučio kao u izreci.
U Zagrebu, 9. travnja 2026.
Sudac
Boška Pavičić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
Tužitelju, po pun., uz rješenje o pristojbi na presudu
Tuženiku, po pun.