Poslovni broj: Pn-1660/2019-49

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Boški Pavičić, po prijedlogu više sudske savjetnice Jelene Krčelić, u pravnoj stvari tužitelja mld. NJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po zakonskom zastupniku EJ, obje zastupane po punomoćniku Krešimiru Škarici, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d, Listopadska 2, Zagreb, OIB: 944724524976, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik u Zagrebu, nakon zaključene glavne i javne rasprave 24. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 9. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d, Listopadska 2, Zagreb, OIB: 944724524976, da tužitelju mld. NJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po zakonskom zastupniku EJ , isplati iznos od 2.861,82 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.01.2019. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja mld. NJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za isplatu iznosa s osnove neimovinske štete u preostalom dijelu u iznosu od 5.038,18 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.1.2019. pa do isplate, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja mld. NJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za isplatu iznosa s osnove imovinske štete u preostalom dijelu u iznosu od 336,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.1.2019. pa do isplate, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d, Listopadska 2, Zagreb, OIB: 944724524976, da tužitelju mld. NJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po zakonskom zastupniku EJ, isplati iznos od 504,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tužitelju mld. NJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po zakonskom zastupniku EJ da tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d, Listopadska 2, Zagreb, OIB: 944724524976, naknadi troškove postupka u iznosu od 858,90 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja mld. NJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 293,77 EUR EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj mld. NJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po zakonskom zastupniku EJ (dalje: tužitelj) je ovom sudu podnio tužbu radi naknade štete u kojoj u bitnom navodi da je 3.11.2018. stradala kao putnik, u prometnoj nesreći koju je skrivio vozač ZJ upravljajući osobnim automobilom marke "MAN TGA" reg. oznake [registarska oznaka], koje vozilo je u trenutku prometne nesreće bilo osigurano kod prednika tuženika, Jadransko osiguranje d.d. policom osiguranja od automobilske odgovornosti. Navodi da je u predmetnoj prometnoj nesreći zadobila teške tjelesne ozljede, pisanim putem se u mirnom postupku obratila tuženiku radi mirnog rješenja spora no tuženik nije udovoljio njezinom zahtjevu. S osnove naknade imovinske i neimovinske štete od tuženika potražuje ukupan iznos od 11.414,16 EUR sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, uz naknadu troškova parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik ALLIANZ HRVATSKA d.d., Heintelova 70, Zagreb, OIB: 23759810849 (dalje: tuženik) ne spori nastanak štetnog događaja, ne spori pasivnu legitimaciju, ali spori isključivu odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja jer kako navodi, tužiteljica nije bila vezana sigurnosnim pojasom te je ta činjenica u uzročnoj vezi s nastalom štetom, navodi da je tužiteljica morala sjediti na posebnom postolju prilagođenom njenoj visini tako da se može vezati sigurnosnim pojasom u tri točke vezivanja, što je u konkretnom slučaju izostalo, a sukladno odredbi članka 163. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Ističe prigovor isključive krivnje tužiteljice iz razloga jer je predmetno vozilo u kojem se tužiteljica vozila bilo namijenjeno za prijevoz 4 osobe, dok je u istom bilo 5 osoba, a što je u suprotnosti s odredbom članka 158. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Tuženik spori i visinu tužbenog zahtjeva, te tijek zakonskih zateznih kamata koje tužiteljica potražuje u tužbi. Tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan i obveže ju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka.

2.1. Podneskom od 7.7.2025. (list 216 spisa), tužitelj je specificirao svoj tužbeni zahtjev u službenoj valuti RH (u EUR) te je isti smanjio na način da konačno potražuje s osnove neimovinske štete iznos od 7.900,00 EUR, a na ime imovinske štete ukupan iznos od 840,00 EUR sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, što se ima smatrati djelomičnim povlačenjem tuže sukladno odredbi članka 193. u svezi s člankom 158. stavkom 1. ZPP-a.

2.2. Podneskom od 18.8.2025. (list 219 spisa), tuženik se nije protivio povlačenju tužbenog zahtjeva tužiteljice na način opisan u točki 2.1., ali sukladno odredbi članka 158. stavak 1. ZPP-a potražuje naknadu troškova parničnog postupka za povučeni dio tužbenog zahtjeva, sukladno troškovniku kojeg prilaže.

3. Tijekom postupka sud je pročitao Prijavu štete (list 6-7 spisa), zapisnik o očevidu (list 8-16 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 17-35 spisa), izvid štete (list 49-51 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje (list 154-160 spisa), provedeno je kombinirano sudskomedicinsko vještačenje (list 121-133 spisa), provedeno je vještačenje po vještaku psihijatru (list 178-1814 spisa), saslušan je svjedok ČJ (list 71 spisa), pribavljen je Zapisnik o očevidu, fotoelaborat i skica mjesta događaja (list 73-93 spisa), pribavljen je zdravstveni karton tužiteljice (list 103-108 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Među parničnim strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i nije sporno da tuženik nije udovoljio odštetnom zahtjevu tužiteljice.

5.1. Među parničnim strankama je sporna odgovornost tužiteljice, to jest postoji li njezin doprinos nastanku štete i koliko on iznosi te je sporna visina tužbenog zahtjeva tužitelja.

6. U pogledu doprinosa tužiteljice nastanka šteti, sud je proveo sudskomedicinsko vještačenje po vještacima Vedrani Petrovečki i vještaku Zvonku Ivašiću.

6.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka Zvonka Ivašića proizlazi da intenzitet oštećenja nastalih na oba vozila ukazuje na relativnu razliku brzine kretanja oba vozila u trenutku naleta vozila osiguranika tuženika na vozilo tužiteljice od oko 25 -30 km/h što ukazuje da u trenutku nesreće vozilo tužiteljice se kretalo brzinom od oko 14,4 km/h, ispred vozila osiguranika tuženika u istom smjeru. Uslijed naleta vozila osiguranika tuženika, tijelo tužiteljice imalo je tendenciju nabačaja unatrag i minimalno udesno. U konkretnom slučaju, pri brzini kretanja od 41,7 km/h, osiguranik tuženika uspio bi smanjiti brzinu kretanja svog vozila do brzine kretanja vozila tužiteljice i tako izbjeći nalet na vozilo tužiteljice da je reagirao kočenjem prije mjesta naleta na vozilo tužiteljice za oko 15,7 m. Tehničkim putem nije moguće utvrditi razlog kretanja vozila tužiteljice brzinom od 14,4 km/h na mjestu gdje je dopuštena brzina kretanja vozila 90 km/h.

6.2. Iz nalaza i mišljenja vještaka Vedrane Petrovečki (list 126 spisa) u bitnome proizlazi da poznavajući dinamiku odvijanja predmetne prometne nesreće te gibanje tijela (putnika) unutar vozila i uspoređujući to gibanje i utvrđene ozljede kod mld. Tužiteljice proizlazi zaključak da tužiteljica u trenutku naleta teretnog vozila osiguranika nije bila vezana sigurnosnim pojasom. Da je tužiteljica bila vezana, opisanim mehanizmom ne bi nastale ozljede utvrđene u tužiteljice.

6.3. Podneskom od 19.4.2021., tužiteljica je istaknula prigovor na nalaz i mišljenje vještaka Petrovečki i Ivašića u bitnome navodeći da putnik u vozilu za razliku od vozača ne prati prometnu situaciju pa samim tim se ne pripremi na nadolazeću prometnu nesreću, pa kada dođe do polijetanja tijela tada se u konkretnom slučaju radi o velikoj promjeni brzine vozila da takvo polijetanje nije moguće voljno poništiti držanjem ili odupiranjem u predmete iz kojeg razloga položaj u kojem vezana osoba trenutno sjedi uopće ne utječe na ponašanje tijela pa time niti ne doprinosi opsegu i intenzitetu nastalih ozljeda.

6.3.1. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 11. ožujka 2022., sud je saslušao vještake Zvonka Ivašića i Vedranu Petrovečki. Iz iskaza vještaka Ivašića u bitnome proizlazi da je vještak ostajem u potpunosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 25.7.2020., da se neposredno nakon naleta vozilo tužiteljice zaneslo u desno stražnjim dijelom pa zatim ulijevo da bi nakon toga postepeno skretalo u desno sve do metalne ograde kolnika koju je okrznulo te se nastavilo kretati uz ogradu gotovo do samog zaustavljanja. Kao posljedica naleta vozila osiguranika tuženika vozilo tužiteljice bilo je prvenstveno odbačeno prema naprijed, a zatim nešto manje ulijevo stražnjim dijelom zbog nastupajućeg zanašanja pa je zato tijelo tužiteljice posljedično nabačeno prvenstveno unatrag i nešto manje u desno zanemarivo. Uslijed naleta vozila osiguranika tuženika na vozilo tužiteljice, na tijelo tužiteljice djelovala sila od 7 gravitacija u smjeru unatrag. Predmetno vozilo tužiteljice opremljeno je na stražnjem dijelu sa dva sjedala.

Iz iskaza vještaka Petrovečki u bitnome proizlazi da bozilo u kojem se nalazila tužiteljica u trenutku odvijanja štetnog događaja je vozilo marke Volkswagen UP, a djeca do visine od 150 cm moraju biti fiksirana na način da sjede ili u stolici predviđenu za djecu tj. za djecu do 36 kg ili moraju imati buster (tj. postolje) a veže se u tom slučaju dijete sa sigurnosnim pojasom za odrasle. Stoga se u ovom vozilu nije smjelo prevoziti troje djece jer ista nisu mogla biti propisno vezana sredstvima zaštite, a koje u konkretnom slučaju predstavljaju stolice za djecu ili buster pri čemu se koristi pojas za odrasle. S obzirom na promjenu brzine koja je ostvarena, a kako je iskazao prometni vještak radilo se o 25 -30 km/h tijela bez obzira na činjenicu što se radi o većem broju djece nezaustavljivo polijeću, a pritom slijede sa zakašnjenjem kretanje vozila. U situaciji kad su tijela u vozilu nevezana, tromija su od samog vozila i zaostaju pa zbog toga zapravo fizikalno gledajući ona kasne u svom kretanju u odnosu na vozilo i zbog toga je tijelo najprije poletjelo prema straga i nešto u desno, a da bi potom došlo do polijetanja u smjeru u kojem je poletjelo i vozilo, a to je prema naprijed i lijevo i kada je tužiteljica zadobila sve ozljede koje su opisane u medicinskog dokumentaciji kao najvjerojatnije, a s obzirom na zadobivenu ozljedu u vidu rane razderotine čeono lijevo u B-nosač krova. Tužiteljica je zadobila i nagnječenja lijevog plućnog krila jer je poletjela cijelim tijelom prema naprijed, a ne samo glavom. Unutrašnji organi slijede kretanje tijela također sa malim zaostajanjem zbog tromosti pa u trenutku nalijetanja prsnog koša na prepreku u automobilu dolazi i do nalijetanja tkiva pluća o stjenku prsnog koša, a što dovodi do nagnječenja pluća, a u konkretnom slučaju do nagnječenja lijevog plućnog krila. Dakle, za pretpostaviti je da je prsni koš naletio ili na rub stolca ispred sebe ili na unutrašnji dio oplate vozila u području B nosača. Pluća zbog ovakvog djelovanja sile udaraju u stjenku prsnog koša s unutrašnje strane i na taj način nastaju nagnječenja pluća. Pluća naime također slijede kretanje tijela sa malim zakašnjenjem zbog tromosti tijela. Noge u takvoj dinamici malo zaostaju, a kako se prema opsežnim ozljedama u području glave može zaključiti najveći dio kinetičke energije koje je tijelo tužiteljice imalo je upravo glava i gdje su nastale najopsežnije ozljede, a koje su već i prije bile navedene, a proizlaze i iz pisanog nalaza i mišljenja. Da je tužiteljica bila vezana sigurnosnim pojasom, najvjerojatnije bi bile izbjegnute ozljede glave, a nije moguće isključiti da bi ozljede u vidu nagnječenja pluća nastale na zategnuti sigurnosni pojas. Djeca koja se nalaze ispravno vezana u pričvršćenom stolcu za djecu ili ukoliko sjede na busteru vezana pojasom za odrasle ne mogu dosegnuti prepreke u prostoru ispred sebe u ovakvoj dinamici odvijanja predmetnog štetnog događaja. Dakle, glava se nastavlja gibati prema naprijed, ali nema mogućnost nalijetanja na prepreke u prostoru. U odnosu na okolnost je li zadobivanje nagnječenja pluća nalijetanjem na zategnuti sigurnosni pojas pravilo ili je to teoretska mogućnost odgovara da se to ne može sa sigurnošću tvrditi, već se radi o teoretskoj mogućnosti tj. postoji mogućnost da nagnječenja pluća nastaju nalijetanjem prsnog koša na zategnuti sigurnosni pojas.

6.3. Ovaj sud je prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. Vedrane Petrovečki i vještaka Zvonka Ivašića, dipl. ing., u cijelosti jer smatra da su nalaz i mišljenje dani stručno i obrazloženo, na temelju dokumentacije o štetnom događaju te medicinske dokumentacije tužiteljice u spisu te smatra da su vještaci davanjem svojih iskaza na ročištu u cijelosti otklonili prigovore tužitelja.

7. Sud je radi utvrđenja visine pravične novčane naknade t ijekom dokaznog postupka proveo dokaz medicinskog vještačenja po vještaku kirurgu dr. Augustu Mijiću i vještaku psihijatru, dr. Lani Mužinić Marinić.

7.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka vještaku dr. Augusta Mijića proizlazi da posljedice navedenih tjelesnih ozljeda umanjuju opću i radnu sposobnost tužiteljice za 10% u kojem omjeru su potrebni pojačani napori, kako se radi o malodobnoj osobi, potrebno je ponoviti medicinsko vještačenje glede utvrđivanja trajnih tjelesnih posljedica zadobivenih ozljeda kod tužiteljice nakon završetka razvoja, odnosno najranije nakon završene 20. godine života. Tzv. primarnog straha nije bilo jer je tužiteljica bila bez svijesti. Zatim se javio strah u vidu "akutnog stresnog poremećaja" i manifestirao se kao tjeskoba, zabrinutost, strah od separacije od roditelja i trajao je 10 dana i manjeg intenziteta 30 dana. Tužiteljica je trpila bolove jakog intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, a bolove slabijeg intenziteta tijekom 20 dana. Naruženost je manjeg do srednjeg stupnja radi vidljivog ožiljka čela. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su skroz smanjenje životne aktivnosti. Tuđa pomoć i njega tužiteljici je bila potrebna u trajanju 30 dana po 4h/dan, zatim 30 dana po 2/h dnevno, zatim 30 dana po 1h/dan. Inicijalno liječenje je završeno 29.01.2019.

7.2. Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. Lane Mužinić Marinić u bitnome proizlazi da je tužiteljica u predmetnoj prometnoj nesreći zadobila tjelesne ozljede koje je ocijenio dr. August Mijić, iz nalaza psihologa od 2024. vidi se da se radi o senzibilnoj, emocionalno toploj djevojci s urednom slikom o sebi kod koje se aktualnom obradom ne registrira značajnih odstupanja na emocionalnom ili ponašajnom planu. Prema medicinskoj dokumentaciji može se reći da tužiteljica u štetnom događaju nije trpjela primarni strah jer je izgubila svijest, sekundarni strah bio je jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta mjesec dana te lakšeg intenziteta dva mjeseca kumulativno. Kod tužiteljice nije došlo do razvoja trajnih psihičkih smetnji odnosno nema smanjenja životne aktivnosti s psihijatrijske strane.

8. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje ova dva vještaka. Ovaj sud je prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. Augusta Mijića i dr. Lane Mužinić Marinić u cijelosti jer smatra da su nalaz i mišljenje dani stručno i obrazloženo, na temelju priložene medicinske dokumentacije u spisu i pregleda tužiteljice. Također, ovaj sud je stava da je svojim iskazom danim na ročištu vještak u potpunosti otklonio sve prigovore tuženika.

9. U tijeku postupka, sud je saslušao svjedoka ĐJ, vozača osobnog automobila u kojem je stradala tužiteljica. Iz iskaza svjedoka u bitnome proizlazi da je u vrijeme prometne nezgode tužiteljica bila putnik u osobnom vozilu kojim je ona upravljala, sjedila je na mjestu iza vozača te navodi da je sigurno bila vezana sigurnosnim pojasom. Vozilo je registrirano za 4 putnika, a u vozilu ih je u trenutku prometne nesreće bilo petero, ali ističe da vozilo ima 5 sigurnosnih pojaseva. U vrijeme prometne nesreće vozilo je imalo urednu prometnu dozvolu. U vrijeme prometne nesreće vraćali su se s groblja i ona je vozila djecu u osobnom vozilu tako da je vozilom upravljala relativno sporo, oko 50-60 km/h. Kada je došla do blagog uspona tj. blage uzbrdice, prebacila je u nižu brzinu i osjetila snažan udarac u svoje vozilo odostraga, a od strane teretnog vozila. Tužiteljica je u to vrijeme bila stara otprilike 8,5-9 godina. Njezina kćer i nećakinja tj. Ovdje tužiteljica su bile bez svijesti te su odvezene u bolnicu odnosno svi putnici i ona su odvezeni u bolnicu jer su svi bili ozlijeđeni. Ima saznanja da tužiteljica i danas obavlja preglede te se njezina ozljeda na glavi prati. Iskazuje da su joj vrijeme liječenja kod kuće pomoć pružali ukućani, a najviše majka. Kada se vratila iz bolnice bilo je potrebno vršiti previjanja. Navodi da da je iza nje kao vozača sjedila tužiteljica i bila je vezana sigurnosnim pojasom. Do nje u sredini je sjedila druga nećakinja ĆJ koja je također bila vezana sigurnosnim pojasom, a do nje je sjedila njezina kći u auto sjedalici. U to vrijeme moja kći je imala oko 7 godina. Radilo se o sjedalici sa uzglavljem i sa svojim sigurnosnim pojasom. NJ tj. tužiteljica vezala se sigurnosnim pojasom automobila. Moguće da je tužiteljica u to doba bila visoka 135 cm, a ne znam koliko teška, ali djevojčice su normalno prosječne građe. Zna da su bile vezane sasvim sigurno jer ih je ona osobno vezala. Tužiteljicu nakon ove prometne nesreće prati njezin liječnik neurokirurg, ali svjedok iskazuje da ne zna točno što još mora obaviti od pretraga i pregleda. Bilo je preporučeno da će joj raditi drugu operaciju, ali ta operacija nije još rađena jer joj tijelo dosta dobro reagira na oporavak pa možda na kraju i ta druga operacija neće biti rađena.

10. Sud je iskaz svjedoka ČJ ocijenio istinitim u pogledu opisa nastanka štetnog događaja i rasporeda sjedenja tužiteljice i ostalih putnika jer je on u korelaciji sa Zapisnikom o očevidu MUP-a te ga u tom dijelu prihvatio. U odnosu na iskazivanje o činjenici vezivanja sigurnosnim pojasom, sud je taj dio iskaza ocijenio neistinitim u cijelosti s obzirom da je nalazom i mišljenjem vještaka utvrđeno da tužiteljica u trenutku naleta teretnog vozila osiguranika nije bila vezana sigurnosnim pojasom jer da je bila vezana, opisanim mehanizmom ne bi nastale ozljede utvrđene u tužiteljice te ga u tom dijelu nije prihvatio.

11. Na temelju tako provedenog postupka, u pogledu prigovora isključive odgovornosti tužiteljice to jest doprinosa tužiteljice nastanku štete zbog toga što nije bila vezana sigurnosnim pojasom i zbog toga što nije bila smještena u propisanu sjedalicu sukladno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017; dalje ZSPC), sud je utvrdio sljedeće.

11.1 Odredbom članka 158. stavku 1. ZSPC-a, u vozilu ili na vozilu smije se prevoziti u prometu na cesti onoliko osoba koliko ima ugrađenih sjedala, odnosno koliko je upisano u prometnoj dozvoli, osim na osobnom prijevoznom sredstvu kojim se smije prevoziti samo osoba koja upravlja tim vozilom. Nadalje, odredbom članka 163. stavkom 1. propisano je da su vozač i putnici tijekom vožnje u motornom vozilu na sjedalima na kojima su ugrađeni sigurnosni pojasevi, dužni koristiti pojas na način koji je odredio proizvođač sigurnosnog pojasa, dok je stavkom 4. navedene odredbe propisano da vozač motornog vozila za prijevoz osoba koje osim sjedala za vozača ima još najviše 8 sjedala i vozila za prijevoz tereta u kojima su ugrađeni sigurnosni pojasevi ne smije u takvim motornim vozilima prevoziti djecu nižu od 150 centimetara ako nisu smještena u posebnoj sigurnosnoj sjedalici/postolju koja su za vozilo pričvršćena sigurnosnim pojasom vozila ili posebnim kopčama u vozilu i suprotno načinu koji je odredio proizvođač posebne sigurnosne sjedalice. Odredbom članka 1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018; dalje ZOO) propisano je da se vlasnik stvari oslobađa odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

11.2. Sud je provedenim prometnim vještačenjem, čitanjem Zapisnika o očevidu i saslušanjem svjedoka - vozačice utvrdio da je vozilo marke "WOLKSWAGEN UP" u kojem se vozila tužiteljica registrirano za 4 putnika, a u njemu je u trenutku prometne nesreće bilo petero putnika, da je tužiteljica u trenutku nastanka prometne nesreće imala otprilike 8,5-9 godina i bila je visoka u to doba 135 cm, da je predmetno vozilo tužiteljice opremljeno na stražnjem dijelu sa dva sjedala, da djeca do visine od 150 cm moraju biti fiksirana na način da sjede ili u stolici predviđenu za djecu tj. za djecu do 36 kg ili moraju imati buster (tj. postolje) a veže se u tom slučaju dijete sa sigurnosnim pojasom za odrasle. Stoga se u ovom vozilu nije smjelo prevoziti troje djece jer ista nisu mogla biti propisno vezana sredstvima zaštite, a koje u konkretnom slučaju predstavljaju stolice za djecu ili buster pri čemu se koristi pojas za odrasle. S obzirom na promjenu brzine koja je ostvarena, a kako je iskazao prometni vještak radilo se o 25 -30 km/h tijela bez obzira na činjenicu što se radi o većem broju djece nezaustavljivo polijeću, a pritom slijede sa zakašnjenjem kretanje vozila. U situaciji kad su tijela u vozilu nevezana, tromija su od samog vozila i zaostaju pa zbog toga zapravo fizikalno gledajući ona kasne u svom kretanju u odnosu na vozilo i zbog toga je tijelo najprije poletjelo prema straga i nešto u desno, a da bi potom došlo do polijetanja u smjeru u kojem je poletjelo i vozilo, a to je prema naprijed i lijevo i kada je tužiteljica zadobila sve ozljede koje su opisane u medicinskog dokumentaciji kao najvjerojatnije, a s obzirom na zadobivenu ozljedu u vidu rane razderotine čeono lijevo u B-nosač krova te da tužiteljica u trenutku naleta teretnog vozila osiguranika nije bila vezana sigurnosnim pojasom, nije bila u posebnoj sigurnosnoj sjedalici/postolju koja su za vozilo pričvršćena sigurnosnim pojasom vozila. Da je tužiteljica bila vezana, opisanim mehanizmom ne bi nastale ozljede utvrđene u tužiteljice. Nadalje, vještakinja Petrovečki je tijekom postupka u svom nalazu i na ročištu utvrdila da u situaciji kad su tijela u vozilu nevezana, tromija su od samog vozila i zaostaju pa zbog toga zapravo fizikalno gledajući ona kasne u svom kretanju u odnosu na vozilo i zbog toga je tijelo najprije poletjelo prema straga i nešto u desno, a da bi potom došlo do polijetanja u smjeru u kojem je poletjelo i vozilo, a to je prema naprijed i lijevo i kada je tužiteljica zadobila sve ozljede koje su opisane u medicinskog dokumentaciji kao najvjerojatnije, a s obzirom na zadobivenu ozljedu u vidu rane razderotine čeono lijevo u B-nosač krova te da je tužiteljica zadobila i nagnječenja lijevog plućnog krila jer je poletjela cijelim tijelom prema naprijed, a ne samo glavom. Unutrašnji organi slijede kretanje tijela također sa malim zaostajanjem zbog tromosti pa u trenutku nalijetanja prsnog koša na prepreku u automobilu dolazi i do nalijetanja tkiva pluća o stjenku prsnog koša, a što dovodi do nagnječenja pluća, a u konkretnom slučaju do nagnječenja lijevog plućnog krila. Dakle, za pretpostaviti je da je prsni koš naletio ili na rub stolca ispred sebe ili na unutrašnji dio oplate vozila u području B nosača. Pluća zbog ovakvog djelovanja sile udaraju u stjenku prsnog koša s unutrašnje strane i na taj način nastaju nagnječenja pluća. Pluća naime također slijede kretanje tijela sa malim zakašnjenjem zbog tromosti tijela. Noge u takvoj dinamici malo zaostaju, a kako se prema opsežnim ozljedama u području glave može zaključiti najveći dio kinetičke energije koje je tijelo tužiteljice imalo je upravo glava i gdje su nastale najopsežnije ozljede, a koje su već i prije bile navedene, a proizlaze i iz pisanog nalaza i mišljenja. Da je tužiteljica bila vezana sigurnosnim pojasom, najvjerojatnije bi bile izbjegnute ozljede glave, a nije moguće isključiti da bi ozljede u vidu nagnječenja pluća nastale na zategnuti sigurnosni pojas. Slijedom navedenog, sud je prigovor tuženika u pogledu odgovornosti tužiteljice prihvatio u cijelosti te taj doprinos nastanku štete cijeni u visini od 60% jer vozačica osobnog automobila nije poštivala prometna pravila, a riječ je o mld. tužiteljici, odnosno djetetu/djeci u vozilu čija je sigurnost trebala biti prioritet te stoga što vozačica u ovakvim uvjetima u kojima djeci, to jest mld. tužiteljici s obzirom na zakonske propise važeće u trenutku nastanka štetnog događaja nije osigurala siguran prijevoz nije niti smjela krenuti na put. Također, ozljede koje je zbog ovakvog ozbiljnog sigurnosnog propusta zadobila mld. tužiteljica su teške tjelesne ozljede koje ne bi nastale da je bila propisno smještena u sjedalicu/buster kako je trebala biti, po zakonu. S obzirom na to da je vještak utvrdio da težina zadobivenih tjelesnih ozljeda kod tužiteljice ne bi bila takva da je bila vezana sigurnosnim pojasom, ali je isto tako prometnim vještačenjem utvrđeno da je osiguranik tuženika, s obzirom na brzinu kretanja vozila u kojem se nalazila tužiteljica mogao pravodobno reagirati jer kako to navodi prometni vještak, u konkretnom slučaju, pri brzini kretanja od 41,7 km/h, osiguranik tuženika uspio bi smanjiti brzinu kretanja svog vozila do brzine kretanja vozila tužiteljice i tako izbjeći nalet na vozilo tužiteljice da je reagirao kočenjem prije mjesta naleta na vozilo tužiteljice za oko 15,7 m, to je sud njegov doprinos nastanku štete cijenio sa 40%.

10. Na temelju provedenog medicinskog vještačenja po vještacima kirurgu i psihijatru, sud je utvrdio je kako je mld. tužiteljici nastankom predmetnog štetnog događaja povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, a temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

11. Odredom članak 19. ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Stavkom 2. navedene odredbe propisano je da se pod pravima osobnosti podrazumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Odredbom članka 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Nadalje, sukladno odredbi članka 1110. stavku 1. ZOO -a, sud će, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

12. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao što je i u ovom predmetu slučaj, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, duševne boli zbog naruženja. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Nadalje, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu sami za sebe biti dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu.

13. S obzirom na sve ranije navedeno, prema ocjeni ovog suda, težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja opravdavaju dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu temeljem članka 1100. stavka 1. ZOO-a. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, sud smatra da tužitelju temeljem članka 1100. stavka 2. ZOO-a pripada ukupan iznos s osnove imovinske i neimovinske štete od 8.414,56 EUR i to iznos od 2.654,56 EUR za pretrpljeni strah, iznos od 1.500,00 EUR za pretrpljenu bol, iznos od 2.000,00 EUR s osnove duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti od 10%, iznos od 1.000,00 EUR s osnove duševne boli zbog naruženosti lakog stupnja, te iznos od 1.260,00 EUR s osnove tuđe pomoći i njege za koju je vještak utvrdio da je tužitelju bila potrebna u trajanju od ukupno 210 sati (210h x 6,00 EUR/h = 1.260,00 EUR). U pogledu jačine i trajanja bolova i straha, sud se prilikom određivanja koristio nalazom i mišljenjem vještaka pa je na temelju slobodne ocjene utvrdio navedeni iznos, a sukladno Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2002., uvećano za 50% te uvećano za stopu inflacije za koju je općepoznato da je do nje došlo od dana podnošenja tužbe pa do dana donošenja sudske odluke. Pritom se mora uzeti u obzir činjenica da je tužitelj prema stavu ovog suda doprinio nastanku štete u visini od 60% zbog razloga koji su ranije navedeni.

14. Slijedom navedenog, sud je djelomično usvojio tužbeni zahtjev tužitelja koji je konačno specificirao u svom podnesku od 7.7.2025. i s obzirom na doprinos nastanku štete u visini od 60% dosudio mu ukupan iznos od 3.365,82 EUR od čega se iznos od 504,00 EUR odnosi na naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege, a iznos od 2.861,82 EUR na neimovinsku štetu . (60% iznosa od 8.414,56 EUR) s pripadajućim kamatama. Tužitelj na dosuđeni iznos štete ima pravo na zatezne kamate sukladno članku 29. stavku 1. ZOO-a, a u vezi s člankom 1086. i 1103. ZOO-a. Odredba članka 1086. ZOO-a propisuje da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, dok je članku 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Slijedom navedenog, tužitelj na iznos dosuđene neimovinske štete ima pravo na zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, no kako je tužitelj zatražio zakonsku zateznu kamatu od dospijeća dovršetka liječenja, tako mu je i dosuđeno, dakle s kamatom koja počinje teći 30.1.2019., po stopi propisanoj članka 29. stavka 2. ZOO-a. U odnosu na naknadu imovinske štete radi tuđe pomoći i njege, ta se šteta smatra dospjelom tek nakon što ista bude utvrđena u postupku slijedom čega je sud tužiteljici dosudio kamatu koja na iznos od 504,00 EUR teče od dana donošenja ove odluke pa do ispla te, dok je u preostalom dijelu u pogledu kamata taj zahtjev odbijen kao neosnovan.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavku 2., članka 155. i članka 158. stavka 2. ZPP-a. Odredbom članka 154. ZPP-a propisano je ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Odredbom članka 155. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi. Odredbom članka 158. stavkom 2. ZPP-a propisano je, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

16. Prije svega valja reći da je vrijednost predmeta spora 8.740,00 EUR (vrijednost glavnice). Tužiteljica je u ovom postupku uspjela s konačnim uspjehom od 40%, dok je tuženik uspio s uspjehom od 60%. Kada se postotak tuženika koji je uspio u većoj mjeri oduzme s postotkom tužiteljice koja je uspjela u manjoj mjeri, dobije se postotak od 20%. Tužiteljica potražuje trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.617,50 EUR i to trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 EUR, trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR, trošak sastava podneska od 1.8.2019. u iznosu od 50,00 EUR, trošak sastava podneska od 17.10.2019. u iznosu od 200,00 EUR, trošak sastava podneska od 19.12.2019. u iznosu od 50,00 EUR, trošak sastava podneska od 14.1.2020. u iznosu od 50,00 EUR, trošak sastava podneska od 22.1.2021. u iznosu od 50,00 EUR, trošak sastava podneska od 19.4.2021. u iznosu od 50,00 EUR, trošak sastava podneska od 28.10.2021. u iznosu od 22.8.2022. u iznosu od 50,00 EUR, trošak sastava podneska od 23.01.2023. u iznosu od 50,00 EUR, trošak sastava podneska od 21.10.2024. u iznosu od 50,00 EUR, trošak sastava podneska od 7.7.2025. u iznosu od 200,00 EUR, trošak pristupa na ročište 22.10.2019., 12.02.2020., 06.10.2021., 11.03.2022., 25.10.2023., 24.02.2023., svako u iznosu od 200,00 EUR, sve uvećano za PDV25%, zatim trošak vještačenja u iznosu od 355,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 200,00 EUR.

16.2. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023, 107/2025, u daljnjem tekstu: OT), i to temeljem Tbr. 52/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Tužitelju je priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 32. OT u svezi Tbr. 7.1. za koji je OT propisana nagrada u visini od 100 bodova (100 bodova x 2,00 EUR), zatim trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR za koji je OT propisana nagrada u visini od 100 bodova (100 bodova x 2,00 EUR) (tbr. 7.1.), zatim trošak sastava obrazloženih podneska od 17.10.2019., 25.10.2023. i 7.7.2025., svaki u iznosu od 200,00 EUR za koji je OT propisana nagrada u visini od 100 bodova (tbr. 8.1.), trošak sastava podneska od 1.8.2019., 17.10.2019., 14.1.2020., 22.1.2021., 19.4.2021., 28.10.2021., 22.8.2022., 23.01.2023., 21.10.2024. svaki u iznosu od 50,00 EUR, te trošak pristupa na ročišta 22.10.2019., 12.02.2020., 06.10.2021., 11.03.2022., 25.10.2023., 24.02.2023., svaki u iznosu od 200,00 EUR za koji trošak je propisana nagrada u visini od 100 bodova (tbr. 9.1.) odnosno ukupan iznos od 2.250,00 EUR uvećan za PDV25%, što ukupno iznosi 2.812,50 EUR. Nadalje, tužitelju je priznat trošak plaćenog predujma za provođenje dokaza vještačenjem u ukupnom iznosu od 865,36 EUR, kao i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 152,63 EUR, odnosno tužitelju je dosuđen ukupni trošak postupka u iznosu od 3.830,49 EUR. Kako je tužitelj uspio s 20% uspjeha u sporu, to mu pripada trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 766,10 EUR.

18. Tužitelju nije priznat daljnji trošak zatražen s osnove sudske pristojbe na tužbu jer je iznos pristojbe bio 156,23 EUR, to jest toliko ju je tužitelj platio, umjesto zatraženih 200,00 EUR. Sud nije dosudio trošak sastava podneska od 19.12.2019., 28.10.2021., 23.01.2023. i 21.10.2024. svaki u iznosu od 50,00 EUR uvećan za PDV25% jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice. Sud je, dakle, odbio tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 293,77 EUR, kao neosnovan.

19. S obzirom da je tužitelj djelomično povukao tužbu podneskom od 7.7.2025., kojem povlačenju se tuženik nije protivio već je zatražio naknadu troška parničnog postupka sukladno odredbi članka 158. stavku 1. ZPP-a sukladno kojoj odredbi tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka. Tuženik je podneskom od 18.8.2025. zatražio ukupan trošak postupka u iznosu od 1.625,00 EUR koji se sastoji od troška odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR, troška pristupa na ročišta 22.10.2019., 12.2.2020., 11.3.2022., 25.10.2023., svaki u iznosu od 200,00 EUR, troška podneska od 16.6.2025. u iznosu od 200,00 EUR te troška pristupa ročišta za objavu presude u iznosu od 50,00 EUR, sve uvećano za PDV. Tuženiku je priznat parnični trošak u cijelosti kako je zatražen podneskom od 18.8.2025., a sukladno odredbi članka 158. stavku 1. ZPP-a u svezi s Tbr. 7.1., 8.1., 9.1. Tarife.

20. Slijedom navedenog, kako tužitelj potražuje od tuženika trošak parničnog postupka od 766,10 EUR, a tuženik osnovano potražuje od tužitelja iznos od 1.625,00 EUR, to je sud prebio ove dvije tražbine i odlučio da je tužitelj dužan tuženiku nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 858,90 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

19. Slijedom svega iznesenog, sud je odlučio kao u izreci.

U Zagrebu, 7. travnja 2026.

Sudac

Boška Pavičić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

Tužitelju, po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu

Tuženiku, po pun.