REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

XIV Pn-47/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku po sucu Mirku Veleglavcu u pravnoj stvari tužiteljice (ime u nominativu) SU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupa je Damir Đapić odvjetnik u OD „Santica i Đapić“ j.t.d. u Splitu, Mažuranićevo šetalište 11, protiv tuženika (ime u nominativu) Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, zastupa je Mate Kačan odvjetnik u Zagrebu, Ilica 116, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 03. veljače 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i odsutnosti tuženika, na ročištu objave odluke dana 09. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia Osiguranje d.d. Zagreb OIB 26187994862, isplatiti tužiteljici (ime u nominativu) SU, OIB [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete iznos od 5.821,06 eura (pet tisuća osamsto dvadeset jedan euro i 06/100 euro centa) sa zateznom kamatom koja na isti iznos teče od 11. kolovoza 2018. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku Croatia Osiguranje d.d. Zagreb, OIB 26187994862, isplatiti tužiteljici (ime u nominativu) SU, OIB [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete (tuđe njege i pomoći) iznos od 139,15 eura (sto trideset devet eura i 15/100 euro centa) sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 11. kolovoza 2018. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.

XIV Pn-47/2019

siječnja 2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku Croatia Osiguranje d.d. Zagreb, OIB 26187994862, isplatiti tužiteljici (ime u nominativu) SU, OIB [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete (troškova liječenja i prijevoza) iznos od 894,95 eura (osamsto devedeset četiri eura i 95/100 euro centa) zajedno sa zateznim kamatama koje na:

iznos od 212,36 eura (trošak MRI) teku od 27. ožujka 2018. do isplate,

iznos od 66,36 eura (trošak EMG) teku od 18. lipnja 2018. do isplate,

iznos od 2,92 eura (troškovi putnih karata) teku od 16. travnja 2018. do isplate, iznos od 2,92 eura teku od 17. travnja .2018. do isplate,

iznos od 2,92 eura teku od 18. travnja 2018. do isplate,

iznos od 1,46 eura teku od 19. travnja 2018. do isplate,

iznos od 1,46 eura teku od 20. travnja 2018. do isplate,

iznos od 2,92 eura teku od 23. travnja 2018. do isplate,

iznos od 2,92 eura teku od 24. travnja 2018. do isplate,

iznos do 1,46 eura teku od 25. travnja 2018. do isplate,

iznos od 597,25 eura (trošak fizikalne terapije) teku od 28. siječnja 2019. do isplate,

sve po stopi koja se za razdoblje od 27. ožujka 2018. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženiku Croatia Osiguranje d.d. Zagreb, OIB 26187994862, isplatiti tužiteljici (ime u nominativu) SU, OIB [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete (uništene odjeće i obuće) iznos od 106,18 eura (sto šest eura i 18/100 euro centa) sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 19. veljače 2018. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, svakog polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja

XIV Pn-47/2019

banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

V. Nalaže se tuženiku Croatia Osiguranje d.d. Zagreb, OIB 26187994862, isplatiti tužiteljici (ime u nominativu) SU, OIB [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 3.654,88 eura (tri tisuće šesto pedeset četiri eura i 88/100 euro centa), sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na isti iznos od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a zadrugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi i tijekom raspravljanja navodila da se dana 19. veljače 2018. godine u [adresa] dogodila prometna nezgoda koju je, oduzimanjem prednosti prolaska vozilu tužiteljice, koja je upravljala automobilom marke Renault registarskih oznake [registarska oznaka], prouzrokovao osiguranik tuženika IU, upravljajući osobnim automobilom marke Citroen registarskih oznake [registarska oznaka], vlasništvo ZU iz [adresa], za koji automobil je ugovorena polica osiguranja od automobilske odgovornosti broj 012800417390.

2. Detaljniji opis predmetne prometne nezgode da je vidljiv je iz Potvrde MUP-a od dana 07. ožujka 2018. godine, a krivcu za nastanak iste, IU, da je izdan obvezni prekršajni nalog, isti da je priznao svoju odgovornost i platio određenu novčanu kaznu.

3. Tuženik da je priznao odgovornost svoga osiguranika plaćanjem štete na tužiteljičinom vozilu u predmetu koji da se kod tuženika vodio pod brojem 28 AO 2677 2018. godine, a što proizlazi i iz predmeta povodom tužiteljičinog odštetnog zahtjeva za naknadu neimovinske i imovinske štete koji da se kod tuženika vodi pod brojem AO 11713/2018.

4. Tužiteljica da je kritične prigode zadobila teže tjelesne povrede koje da su ostavile trajne posljedice na njezino zdravlje te svakodnevne radne i životne aktivnosti. Ista da je zadobila povredu vratne i lumbosakralne kralježnice s teškim i srednje teškim oštećenjem živaca, zbog čega da osjeća značajne smetnje u svakodnevnom životu, a nakon utužene nezgode kod tužiteljice da su se pojavili i psihički problemi (kronični PTSP, tužiteljica da je pod konstantnom terapijom tabletama Normabel i Melatonin), nesanica, imala je vrtoglavice, mučnine, nije mogla čitati, niti gledati TV, pače, danas svakodnevno da osjeća bolove u kralježnici zbog čega stalno pije analgetike, što da joj posebno smeta u obavljanju njezinog posla.

XIV Pn-47/2019

5. Obzirom da je u ovoj nezgodi zadobila i prijelom transverzalnih nastavaka kralježaka tužiteljica da je tijekom liječenja nosila i Jewett ortozu za kralježnicu, bila je na RTG snimanju, na magnetskoj rezonanci, putovala je u Split radi pregleda kod neurokirurga, išla je na EMNG snimanje živaca (kojim je potvrdno oštećenje korijenova vratnih i slabinskih živčanih korijena), EEG snimanje glave, MSCT mozga, provodila je dugotrajnu fizikalnu terapiju, tako da je bila izložena nizu stresnih situacija i štetnom zračenju, uključujući dolazak i čekanje na kontrolne preglede te izloženost ionizirajućem zračenju.

6. Tužiteljici da je trebala tuda njega i pomoć najmanje dva mjeseca, a koju pomoć i njegu su joj pružali ukućani, a zbog stresa uzrokovanog ozljeđivanjem kod tužiteljice da su pojavili i zdravstveni problemi sa štitnjačom.

7. Zbog utuženog ozljeđivanja tužiteljici da je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje zbog čega da je trpjela i trpi neimovinsku štetu, a imala je i imovinsku štetu, jer da joj je tijekom liječenja bila potrebna tuda pomoć i njega, imala je i troškove odlaska liječniku, troškove lijekova za ublažavanje tegoba i bolova uslijed povreda (analgetici i sł.).

8. Slijedom svega navedenoga, tužiteljica je navela da joj s osnova pretrpljene neimovinske štete te tuđe njege i pomoći pripada naknada u ukupnom iznosu od 57.000,00 kuna (to izvorno tužbom) i to na ime neimovinske štete iznos od 55.000,00 kuna, a na ime naknade za tuđu pomoć i njegu 2.000,00 kuna, a obrazlaganjem tužbe naglasila je da je, kao imovinsku štetu imala i troškove liječenja, nabave lijekova, putne troškove te troškove oštećene odjeće i obuće, i to troškovi magnetske rezonance u iznosu od 1.600,00 kuna, troškovi elektromioneurografije ruku i nogu (EMNG) u iznosu od 500,00 kuna, te troškove fizikalne terapije u [obrt]” u [adresa] iznosu od 4.500,00 kn (za 30 dolazaka).

9. Pored opisanih, tužiteljica da je imała i troškova putovanja zbog odlaženja na liječničke preglede u [adresa] i [adresa]. Svakim odlaskom iz [adresa] u [adresa] da joj je nastao trošak od 22,00 kn (što da može okrijepiti dijelom sačuvanih putnih karata), a odlascima u Split svaki put da joj je nastao trošak od preko 200,00 kuna, tako da je imała putnih troškova u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna.

10. Na ime nabave lijekova, Klavocin, Diclo Duo, Brufen, Normabel, Sanval, Tobrex, Melatonin, Voltaren gel, Dexomen, Peptoran, da je imala troškova u iznosu od najmanje 1.000,00 kuna (dio računa za kupljene lijekove i preparate da nije sačuvala račun), također u tužene prigode da joj je oštećena odjeća i obuća, to u ukupnom iznosu od 800,00 kuna, majica vrijednosti 500,00 kuna, rasparana prilikom pružanja pomoći u Hitnoj službi, te čizmice vrijednosti 300,00 kuna, koje da su joj oštećene uslijed udarca u sudaru.

11. Naglasila je da se 11. kolovoza 2018. godine obratila tuženiku radi pokušaja mirnog rješenja u svezi s utuženom tražbinom nakon čega da je tuženik 27. kolovoza 2018. godine isplatio tužiteljici, smatrajući do te visine osnovanim njezin zahtjev po predmetnom traženju (utuženom događaju), iznos od 5.137,00 kuna na ime izgubljene zarade, susljedno čemu po tom osnovu tužiteljica da ovdje i ne postavlja

XIV Pn-47/2019

zahtjev prema tuženiku, te još 13.000,00 kuna na ime neimovinske štete i naknade za tuđu pomoć i njegu, bez specifikacije (u tužbi tužiteljica taj iznos navodi u visini od 12.000,00 kuna, ali podneskom od 05. lipnja 2019. godine čini nespornim da se radi o primljenih 13.000,00 kuna po navedenim osnovama), također čini nespornim da joj je tuženik isplatio i 3.000,00 kuna na ime troškova prijevoza i liječenja (bez specifikacije istih).

12. Smatrajući da joj po osnovi naknade pretrpljene neimovinske i naknade za tuđu pomoć i njegu (ova dva vida naknade spaja, jer kaže da niti tuženik prilikom isplate nije specificirao iznos od 13.000,00 kuna po tim osnovama), pripada iznos od ukupno 57.000,00 kuna, odbijajući od istog nesporno primljenih 13.000,00 kuna zatražila je isplatu daljnjeg iznosa od 44.000,00 kuna po tim osnovama (u tužbi očito omaškom ispisuje 45.000,00 kuna), te smatrajući da joj na ime naknada pretrpljene imovinske štete po osnovi troškova liječenja i putovanja (prijevoza), te na ime uništene odjeće i obuće (za potonje 800,00 kuna), pripada 9.600,00 kuna, odbijajući od tog iznosa nesporno isplaćenih 3.000,00 kuna, zatražila je tužbom isplatu daljnjeg iznosa od 6.600,00 kuna po tim osnovama.

13. Tijekom parnice, nakon očitovanja tuženika podneskom (listovi 64 i 65 spisa) od dana 17. listopada 2019. godine kojim je isti specificirao tužiteljici nesporno isplaćene iznose (navodeći da se od isplaćenih 13.000,00 kuna, 12.650,00 kuna odnosi na naknadu neimovinske štete, a 350,00 kuna na ime naknade za tuđu pomoć i njegu), te provedenih vještačenja, tužiteljica je podneskom od dana 17. ožujka 2025. godine (listovi 257 do 259 spisa) ustvrdila da joj posljedično utuženom događaju (sada iskazujući tražbinu sukladno važećoj valuti u Republici Hrvatskoj) na ime naknade neimovinske štete pripada iznos od 7.500,00 eura (ekvivalent iznosu od ranije 56.508,75 kuna po fiksnom tečaju HNB-a od 7,53450 kuna za 1,00 euro), od čega je umanjujući taj iznos za nesporno isplaćenih 12.650,00 kuna ili 1.678,94 eura po istom osnovu, zatražila od tuženika isplatu 5.821,06 eura, a po osnovi naknade za tuđu pomoć i njegu da joj pripada iznos od 185,60 eura (ekvivalent iznosu od ranije 1.398,40 kuna) od čega je umanjujući taj iznos za nesporno isplaćenih 350,00 kuna ili 46,45 eura, po tom osnovu zatražila od tuženika isplatu daljnjih 139,15 eura, dok je smatrajući da joj na ime naknade za troškove liječenja i putovanja (prijevoza) pripada ukupna naknada od 1.293,12 eura (ekvivalent iznosu od ranije 9.743,01 kune) od čega je umanjujući taj iznos za nesporno isplaćenih 3.000,00 kuna po tom osnovu ili 398,17 eura, po istom osnovu zatražila od tuženika isplatu 894,95 eura. Zatražila je od tuženika isplatu i 106,19 eura naknade za oštećenu odjeću i obuću (ekvivalent iznosu od izvorno traženih 800,00 kuna po tom osnovu), a ovdje je za napomenuti da je ekvivalent iznosu od 800,00 kuna po ranije navedenom fiksnom tečaju 106,178 eura, tj., zaokruženo na dvije decimale 106,18 eura, a ne 106,19 eura kako je to tužiteljica iskazala u citiranom podnesku, ali je sud cijenio da se radi o omašci u pisanju, te o navedenih 0,01 euro centa nije donosio posebnu odluku.

14. Predložila je usvojiti tužbeni zahtjev, kako, je, iskazan u podnesku od 17. ožujka 2025. godine, te tuženika obvezati na plaćanje parničnog troška.

15. Tužena nije pristupila ročištu glavne rasprave, iako je bila uredno pozvan, pa je

XIV Pn-47/2019

isto temeljem odredbi članka 295. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP), održano u njezinoj odsutnosti.

16. U pisanom odgovoru na tužbu i tijekom parnice učinila je nespornim da se dana 19. veljače 2018. godine oko 17,50 sati u Šibeniku, na raskrižju D8 i Ulice Ivana Meštrovića, na način da je osiguranik tužene IU upravljajući vozilom marke Citroen registarske oznake [registarska oznaka], krećući se cestom D8 iz smjera istoka prema zapadu, dolaskom do križanja s Ulicom Ivana Meštrovića skrenuo u lijevo, a da nije propustio vozilo marke Renault registarske oznake [registarska oznaka] kojim je te prigode upravljala tužiteljica, koje se kretalo zadržavajući svoj smjer kretanja, a sve na način kako je to i opisano u Potvrdi MUP-a PU Šibensko-kninske broj 511-13-11-130- 135/18 OO, dakle, u bitnom je priznao osnov svoje odgovornosti u predmetnoj stvari.

17. Tužena je učinila nespornim i da je tužiteljici prije pokretanja ove parnice, dana 27. kolovoza 2018. godine isplatila ukupno 21.137,54 kune (podnesak od 31. siječnja 2026. godine), od čega 5.137,54 kune na ime izgubljene zarade (nije predmet ovog postupka), te 16.000,00 kuna od čega iznos od 12.650,00 kuna kao naknadu neimovinske štete (4.450,00 kuna na pretrpljenih fizičkih bolova, 4.200,00 kuna na ime pretrpljenog straha, 4.000,00 kuna na ime duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti), iznos od 350,00 kuna na ime naknade za tuđu pomoć i njegu, te 3.000,00 kuna na ime naknade troškova liječenja i prijevoza (sve potonje obrazlažući u pisanom odgovoru na tužbu od 23. svibnja 2019. godine i podnesku od 17. listopada 2019. godine).

18. Tužena se protivila traženju tužiteljice pored već isplaćene naknade kako je opisana u točki 17. ovog obrazloženja, posebice se protivila traženju tužiteljice da joj tužena naknadi uništenu odjeću i obuću kritične prigode.

19. Također, osporila je utemeljenost tužiteljičina potraživanja naknade troškova liječenja, glede onih pregleda koje je mogla obaviti na teret HZZO-a, to posebice pretraga magnetskom rezonancom, elektormioneurografiju ruku i nogu, te fizikalnu terapiju.

20. Glede iznosa naknade za tuđu pomoć i njegu tužena je naglasila da je ne osporava do iznosa od 15,00 kuna po satu, a osporavao je da bi eventualna bolest štitnjače kod tužiteljice imala bilo kakvu uzročno posljedičnu vezu s utuženim događajem.

21. Nije osporavala (prigovarala) nalazima i mišljenjima vještaka mr. Ivi Blaće dr. med. specijalisti kirurgu i BU dr. med. specijalisti psihijatru, psihoanalitičaru i psihoterapeutu, niti je tražio da se u dokaznom postupku usmeno saslušaju navedeni vještaci, a isto nije tražila ni tužiteljica.

22. Predložila je odbiti tužbeni zahtjev i tužiteljici naložiti plaćanje parničnog troška tuženiku.

XIV Pn-47/2019

23. U dokaznom postupku pregledana je potvrda MUP-a PU Šibensko – kninske PPP od 07. ožujka 2017. godine broj 511-13-11-130-135/18 OO, pregledan je dokumentacije iz tuženikovog spisa broj 28AO2677/2018 i AO11713/2018, te medicinska dokumentacija za tužiteljicu, pročitan je račun "Afidea" od 27. ožujka 2018. godine (list 25 spisa), račun poliklinike Korak od 18. lipnja 2018. godine (revers lista 32 spisa i list 33 spisa), autobusne putne karte na relaciji Brodarica-Šibenik- Brodarica (listovi 37 i 38 spisa), potvrda Obrta "Patela" od 11. ožujka 2019. godine (revers lista 41 spisa), pregledana je korespondencija stranaka, pročitan je zapisnik ročišta glavne rasprave održane dana 12. prosinca 2019. godine sa iskazom tužiteljice, pročitan je vjenčani list za tužiteljicu s nadnevkom 10. lipnja 2020. godine, tj. izvadak iz matice vjenčanih (listovi 105 do 107 spisa), pregledan je zdravstveni karton za tužiteljicu isti dostavljen i na CD-u (listovi 162 do 224 spisa, te 229 spisa), pregledan je pisani nalaz i mišljenje vještaka kirurga mr. Ive Blaće dr. med. od 19. studenog 2024. godine (listovi 238 do 240 spisa), te nalaz i mišljenje BU dr. med. specijaliste psihijatra od 26. studenog 2024. godine (listovi 244 do 246 spisa).

24. Tužiteljica nije imala daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

25. Tužbeni zahtjev je osnovan.

26. Savjesnom i brižljivom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, postupajući sukladno odredbi članka 8. ZPP-a ovaj sud je iz supstrata izvedenih dokaza utvrdio odlučne činjenice koje su snažile postavljeni tužbeni zahtjev, pa je stoga isti usvojen kao osnovan i zato je uz odluku o parničnom trošku, suđeno kao u izreci ove presude.

27. Naime, odredbom stavka 1. članka 1045. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je odredbom članka 1046. ZOO-a određeno da je šteta, između ostalog, umanjenje nečije imovine (obična šteta) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

27.1. Člankom 19. stavkom 2. ZOO-a propisano je da se pod pravima osobnosti u smislu odredbi ZOO-a razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. (ne radi se o zatvorenom broju povreda).

28. Odredbom stavka 1. članka 1100. ZOO-a određeno je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok je stavkom 2. navedenog članka propisano da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

XIV Pn-47/2019

29. Ovdje je važno naglasiti da je stavkom 1. članka 221. ZPP-a propisano da u postupku ne treba dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom u tijeku parnice, dakle, činjenice koje su nesporne između stranaka, a što se ističe jer u ovoj parnici među strankama nije bilo sporno:

- da se dana 19. veljače 2018. godine oko 17,50 sati u Šibeniku, dogodila prometna nezgoda na raskrižju D8 i Ulice Ivana Meštrovića, na način da je osiguranik tužene IU upravljajući vozilom marke Citroen registarske oznake [registarska oznaka], krećući se cestom D8 iz smjera istoka prema zapadu, dolaskom do križanja s Ulicom Ivana Meštrovića skrenuo u lijevo, a da nije propustio vozilo marke Renault registarske oznake [registarska oznaka] kojim je te prigode upravljala ovdje tužiteljica SU rođena S, koje se kretalo zadržavajući svoj smjer kretanja, a sve na način kako je to i opisano u Potvrdi MUP-a PU Šibensko-kninske broj 511-13-11-130-135/18 OO, dakle, nije bio sporan osnov odgovornosti tužene naknaditi tužiteljici nastalu joj štetu kritične prigode,

- nije bilo sporna niti činjenica da je tužena isplatila tužiteljici dana 27. kolovoza 2018. godine iznos od 5.137,54 kuna na ime izgubljene zarade u svezi s kojom tražbinom tužiteljica ovdje nije postavljala zahtjeva, ali i da je tužena isplatila tužiteljici navedenog datuma i 16.000,00 kuna ili 2.123,56 eura po ranije navedenom fiksnom tečaju (dalje: fiksni tečaj) od kojeg iznosa 12.650,00 kuna ili 1.678,94 eura po fiksnom tečaju kao naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tužiteljice (članak 19. stavak 2. ZOO-a) kritične prigode na tjelesno i duševno zdravlje i to po vidovima 4.450,00 kuna ili 590,62 eura po fiksnom tečaju na ime pretrpljenih fizičkih bolova, 4.200,00 kuna ili 557,44 eura po fiksnom tečaju na ime pretrpljenog straha, te 4.000,00 kuna ili 530,89 eura po fiksnom tečaju na ime duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, kao i ukupan iznos od 3.350,00 kuna ili 444,62 eura na ime naknade za imovinsku štetu koju je tužiteljica pretrpjela odnosne prigode i to iznos od 350,00 kuna ili 46,45 eura po fiksnom tečaju na ime naknade za tuđu pomoć i njegu, te 3.000,00 kuna ili 398,17 eura na ime naknade troškova liječenja i prijevoza.

30. Susljedno iznesenom u točki 29. ovog obrazloženja tijekom ove parnice valjalo je dalje utvrditi da li tužiteljici po utuženom osnovu pripadaju i dalje zatraženi iznosi naknade neimovinske i imovinske štete i to:

- iznos od 5.821,06 eura na ime naknade neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje sa zateznom kamatom koja na isti iznos teče od 11. kolovoza 2018. godine (dan kada se tužiteljica obratila tuženoj radi isplate nastale joj štete prije pokretanja ove parnice) do isplate,

- iznos od 139,15 eura na ime naknade tuđe pomoći i njege sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 11. kolovoza 2018. godine do isplate,

- iznos od 894,95 eura na ime naknade imovinske štete zbog troškova liječenja i prijevoza zajedno sa zateznim kamatama koje na pojedine dijelove istog iznosa teku kako je navedeno u točki III. izreke ove presude,

XIV Pn-47/2019

- te iznos od 106,18 eura na ime naknade za tužiteljičinu uništenu odjeću i obuću odnosne prigode sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 19. veljače 2018. godine (dan kritične prigode).

31. Radi utvrđenja odlučnih činjenica o kojima je ovisila odluka o traženju tužiteljice kako je navedeno u točki 30. ovog obrazloženja, sud je proveo medicinska vještačenja po vještacima specijalisti kirurgu mr. OU dr. med. i BU dr. med. specijalisti psihijatru, psihoanalitičaru i psihoterapeutu, te je sud na osnovi iscrpnih, uvjerljivih i za donošenje odluke dostatnih navoda pisanih nalaza i mišljenja navedenih vještaka, mr. Ive Blaće dr. med. od **.**.2024. i BU dr. med. specijaliste psihijatra od 26. studenog 2024. godine, sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da je tužiteljica utužene prigode pretrpjela trzajnu povredu vrata i istegnuće slabinskog dijela kralješnice zbog čega je istoj inicijalna pomoć pružena kod kirurga OB Šibenik gdje joj je izvršena dijagnostička obrada, te je uz imobilizaciju ovratnikom otpuštena na kućnu njegu, nastavak liječenja tužiteljica je provodila ambulantno pod kontrolom kirurga, neurologa, psihijatra i fizijatra, fizikalnu terapiju je obavljala ambulantno više tjedana, sve do sanacije ozljeda i završetka liječenja 19. listopada 2018. godine kada je stanje tužiteljice vezano uz povrede zadobivene u predmetnom štetnom događaju postalo definitivno,

- po nalazu kirurga, osim subjektivno iskazivanih zdravstvenih teškoća, na koje je tužiteljica ukazivala i u stranačkom iskazu, objektivno, pregledom iste nađen je uredni kontakt i pozitivni jednostavni neurološki testovi, test po I uredan, pokreti u vratnoj kralježnici terminalno ograničeni, nešto jače kod laterofleksije (savijanje u stranu), urednih pokreta u ramenima, ponešto slabijeg stiska lijeve šake, te ograničenoga pretklona u slabinskoj kralješnici (mjereno po Z za 2,00 cm), te urednog status ostalog lokomotornog aparata,

- kirurg je zaključio da je tužiteljica zbog povreda utužene prigode trpjela bol jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 15 dana a lakog intenziteta 40 dana, dok je za povremene tužiteljičine boli naveo da su trajnog karaktera i ubrojio ih u pojačane napore. koje će u daljnjem životu tužiteljica trpjeti,

- nadalje, vještak kirurg je istaknuo da je tužiteljici posljedično povredama zadobivenim kritične prigode bila potrebna tuđa njega i pomoć 20 dana po 2 sata dnevno za vrijeme bolne faze i nošenja ovratnika, to od strane nestručne osobe u obavljanju osobne higijene, jednostavnih kućanskih poslova i odlazaka liječniku,

- kao posljedicu trzajne povrede vrata kod tužiteljice je zaostalo ograničenje pokreta u vratnoj kralješnici u lakom stupnju uz oštećenje živčanih korjenova (objektivno dokazano), a kao posljedica istegnuća slabinske kralješnice, kod tužiteljice je zaostalo ograničenje pokreta u lakšem stupnju uz oštećenje živčanih korjenova (objektivno dokazano), a vještak kirurg je naglasio da je tužiteljica i ranije imala tegobe sa slabinskom kralješnicom, te da se nalaz diskus hernije na tom dijelu ne može sa sigurnošću smatrati posljedicom povreda zadobivenih u prometnoj nezgodi. Zbog svega navedenog tužiteljica će patiti od povremenih boli u vratnoj i slabinskoj

XIV Pn-47/2019

kralješnici, imat će trnce u nogama i rukama, osjećaj težine u ramenima, neće moći gledati duže prema gore, otežano će hvatati predmete sa visokih polica, neće moći duže biti u prignutom položaju, dizanje i nošenje tereta iznad 10,00 kg uzrokovati će joj bolove,

- tužiteljica je obavila adekvatno liječenje, dijagnostičke pretrage i provela primjerenu rehabilitaciju, sve dijagnostičke pretrage u procesu liječenja (MR, EMNG) bile su indicirane, preporučene od strane specijalista, učinjene u primjerenom roku, fizikalna terapija je medicinski indicirana kao i propisivanje (i uzimanje) svih lijekova u procesu liječenja,

- s kirurškog aspekta kod tužiteljice da je zaostao stupanj umanjenja životnih aktivnosti za 5,00 %, a uvidom u zdravstveni karton tužiteljice, koji se vodi od 10. ožujka 1998. godine u istom je vještak kirurg našao podatak da je tužiteljica u šest navrata zatražila pomoć liječnika zbog bolova u leđima (01.8.2011., 15.01., 25.09. i 20.12. 2013., te 26.2.2015. i 05.04.2016.) koji podatak je navedeni vještak uzeo u obzir kod procjene trajnih posljedica,

- kirurg nije našao uzročno – posljedičnih veze između ozljeda tužiteljice zadobivenih u predmetnom štetnom slučaju i problema sa štitnjačom ili nekim drugim kroničnim bolestima tužiteljice,

- vještak psihijatar je utvrdio da je tužiteljica nakon utužene prigode više puta bila pregledana psihijatrijski: dana 22. veljače 2018. godine pod dijagnozom akutna reakcija na stres F43.0, tada se žalila se na glavobolje, teško se koncentrirala, bila je konfuzna i zbunjena, razdražljiva, odsutna, usporeno odgovarala, loše spavala, budila se noću radi bolova i traumatskih snova, subjektivno čula udarce i airbagove, stalno mislila na prometnu nezgodu, bojala se ići vozilom,

- psihijatrijski je pregledana i dana 15. ožujka 2018. godine kada se žalila na intenzivne i stalne glavobolje, nesanicu, loše spavanje, budila se noću radi bolova i traumatskih snova, nije spavala unatoč uzimanju diazepama, teško se koncentrirala, bila je konfuzna i zbunjena, razdražljiva, dolazeći automobilom na kontrolu znoji se, muka joj je, uzlupa joj se srce, boji se vožnje, boji se sjesti u automobil,

- ponovno je pregledna psihijatrijski dana 25. travnja 2018. godine pod dijagnozom PTSP ac F43.1, tada se žalila na bolove u leđima iako je u vratu manje boljelo, i dalje imala nesanicu, budila se noću,

- na psihijatrijskom pregledu dana 21. svibnja 2018. godine tužiteljica se i dalje žalila na bolove u leđima, nesanicu, iako uzimala diazepam, a uključen joj je i sanval. Boji se ući u automobil, pokušala je to nekoliko dana prije pregleda kada ju je oblio znoj i uzlupalo joj se srce. Zabrinuta je za posao do kojeg treba putovati vozilom,

- tužiteljica je psihijatrijski pregledana i dana 24. srpnja 2018. godine pod dijagnozom PTSP ac F43.1. Žalila se na vrtoglavicu i nesanicu. Izbjegavala vožnju automobilom radi straha. Ima trnce u rukama i nozi što je uzrujava, zabrinuta je za svoje zdravlje i radnu sposobnost,

XIV Pn-47/2019

- na psihijatrijskom pregledu dana 16. listopada 2018. godine pod dijagnozom PTSP ac F43.1, tužiteljica je kazivala da ponekad ima vrtoglavicu i nesanicu. I dalje povremeno sanja prometnu nezgodu. Boji se vožnje autom. Zabrinuta je za svoje zdravlje i radnu sposobnost,

- na psihijatrijskom pregledu dana 18. siječnja 2019. godine pod dijagnozama anksiozni poremećaj F41 sa somatizacijama (što je proces izražavanja psihičkih, emocionalnih ili unutarnjih konflikata kroz stvarne tjelesne simptome, bez jasnog organskog uzroka, tj. način na koji tijelo reagira na stres ili neprerađene emocije, često uključujući bolove, iscrpljenost ili disfunkcije organa koje liječnici ne mogu objasniti medicinskim pretragama) i stanja nakon PTSP ac F43.1, tužiteljica se žalila na povremeni osjećaj gušenja i osjećaj nedostatka zraka. Loše spava. Budi se noću. Dijagnosticiran joj je kronični tireiditis hasimoto (autoimuna bolest štitnjače), opterećena je somatskim smetnjama. Muči joj želudac, upućena je gastroenterologu. Žali se na tjeskobu i strah kad prolazi raskršćem,

- uvidom u zdravstveni karton tužiteljice, vještak psihijatar je utvrdio da je istoj u više navrata ordiniran Normabel od 5 mg, Sanval od 5 mg prije spavanja, te Helex od 0,25 mg po potrebi,

- nakon obavljenog intervjua s tužiteljicom dana 08. studenog 2024. godine i pregledane medicinske dokumentacije za istu, vještak psihijatar je zaključio da kod tužiteljice nema elemenata koji bi ukazivali na postojanje psihijatrijskog poremećaja prije nastanka predmetnog traumatskog događaja, nakon istog liječena je psihijatrijski pod dijagnozama akutna reakcija na stres i posttraumatski stresni poremećaj prema DSM 5 klasifikaciji (DSM 5, Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje, Američka psihijatrijska udruga, Naklada Slap, 2014). U kliničkoj slici kod tužiteljice su i dalje prisutni elementi Posttraumatskog stresnog poremećaja u vidu anksioznosti, nesanice, zabrinutosti, povremenih mornih snova (veliki „smrtni“ strah), izbjegavanje i strah od vožnje,

- za psihijatrijsko liječenje tužiteljice da se može kazati da je završeno u siječnju 2019. godine iako ista i dalje ima psihičke poteškoće u vidu nesanice, povremenih mornih snova, anksioznosti (nedostatak zraka, lupanje srca) i zabrinutosti zbog čega uzima terapiju kod svoje izabrane liječnice a prisutno je izbjegavanje i strah od vožnje posebice na dulje relacije, navedene poteškoće su trajne posljedice,

- vještak psihijatar je zaključio, uzimajući u obzir sve ranije navedeno, da je tužiteljica doživjela strah jakog intenziteta u trajanju 1 dan, srednjeg intenziteta u trajanju 30 dana, te slabog intenziteta u trajanju 90 dana, a nakon toga smetnje kod iste da su bile izražene u manjem opsegu,

- cijeneći nastalu psihopatologiju i intenzitet smetnji te tužiteljičino osobno i socijalno funkcioniranje, psihičke smetnje iste vještak psihijatar je okvalificirao kao povredu integriteta duševnog zdravlja u visini od 5%, tj. smanjenje životne aktivnosti tužiteljice u tom opsegu, a nije našao uzročno – posljedičnih veze između tužiteljičinih ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom slučaju i problema sa štitnjačom ili nekim drugim kroničnim bolestima iste.

XIV Pn-47/2019

32. Neimovinska šteta koja je tužiteljici nastala u predmetnom štetnom događaju nedvojbeno je posljedica povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a po ocjeni ovog suda, cijeneći sve relevantne okolnosti nastanka utuženog događaja, koje u bitnom među strankama nisu bile sporne, te posljedice koje su iz istog događaja proizašle za tužiteljicu, utvrđeno je da istoj pripada pravo na pravičnu naknadu za pretrpljene bolove i strah, te duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, dok su pri odlučivanju o visini dosuđene naknade po ovom osnovu cijenjene sve okolnosti važne za pojedinu kvalifikatornu okolnost, tj. utvrđenje da dosuđena naknada bude upravo u priznatom iznosu (članak 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a).

33. Odmjeravajući visinu naknade za pretrpljene fizičke bolove, sud je uzeo u obzir duljinu i trajanje tih bolova te lokalitet povreda, jačinu bolova, te sve specifičnosti tijekom tužiteljičina liječenja, kako su detaljno izneseni u točki 31. ovog obrazloženja, a proizlaze iz po tužiteljici prezentirane opsežne medicinske dokumentacije i nalaza i mišljenja vještaka specijaliste kirurga, te je primjerenom ocijenio visinu po osnovi fizičkih bolova koje je tužiteljica trpjela utužene prigode u iznosu od 2.500,00 eura.

33.1. Odlučujući o visini naknade za pretrpljeni strah kao kvalifikatorne okolnosti za dosudu pravične naknade tužiteljici, cijenjenja je duljinu i intenzitet tužiteljičinog straha, primarnog i sekundarnog, okolnosti nastanka štetnog događaja i tijek liječenja, posebice i dugotrajno (kontinuirano sedam mjeseci) psihijatrijsko liječenje, te je sud kao primjeren po ovoj okolnosti ocijenio iznos od 1.500,00 eura.

33.2. S obzirom na mišljenje vještaka kirurga i psihijatra da je posljedica utuženog ozljeđivanja ostavila kod tužiteljice i trajno umanjenje životne sposobnosti od ukupno 10%, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja i posebice činjenicu da je tužiteljica traumatizirana u dobi od trideset godina, dakle, kao mlada osoba, te da će je pretrpljene posljedice utužene prigode pratiti dugi niz godina, s vremenom će ih i teže podnositi, to je sud kao primjeren po ovoj okolnosti ocijenio iznos od 3.500,00 eura.

34. Uvažavajući nespornu činjenicu da je tužiteljici po osnovu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tužena već isplatila, prije pokretanja ove parnice iznos od 12.650,00 kuna ili 1.678,94 eura po ranije navedenom fiksnom tečaju, a da je na temelju svih ranije opisanih kvalifikatornih okolnosti sud utvrdio da bi tužiteljici po navedenom osnovu pripadala pravična naknada u visini od 7.500,00 eura, umanjenjem istog iznosa za već isplaćeni iznos, sud je tužiteljici dosudio po ovom osnovu 5.821,06 eura.

35. Nadalje, sud je iz nalaza i mišljenja vještaka kirurga na koji nalaz stranke nisu imale primjedbi, utvrdio da je tužiteljici bilo ukupno potrebno 40,00 sati kroz dvadeset dana tuđe njege i pomoći. Spornu visinu imovinske štete po ovom osnovu sud je utvrdio prema slobodnoj ocjeni u smislu odredbe članka 223. ZPP-a prema cijenama u vrijeme donošenja odluke u smislu odredbe članka 1095. stavka 1. ZOO. Uzimajući u obzir da je tužiteljica potraživala naknadu za 40 sati tuđe pomoći, te vodeći računa o cijenama ovakve pomoći na slobodnom tržištu (radi se o pomoći koju može pružiti nekvalificirana osoba u obavljanju osobne higijene, jednostavnijih kućanskih poslova

XIV Pn-47/2019

i odlazaka liječniku), sud je smatrao primjerenim po ovoj osnovi tužiteljici odrediti iznos od 185,60 eura, tj. 4,64 eura po jednom satu za ukupno potrebnih 40,00 sati tuđe pomoći i njege, a kako je tužena tužiteljici nesporno već isplatila po ovom osnovu 350,00 kuna ili 46,45 eura po ranije navedenom fiksnom tečaju, to je tužiteljici po spomenutom osnovu dosuđen iznos od 139,15 eura.

36. Nastavno, u postupku je utvrđeno da su svi troškovi vezani za liječenje tužiteljice od posljedica predmetnog štetnog događaja učinjeni po preporukama liječnika specijalista za vrijeme tužiteljičinog liječenja. Sud je prihvatio navode iskaza tužiteljice da je na prijedlog liječnika, pored one obavljene na teret HZZO-a, obavila i fizikalnu terapiju u privatnom obrtu " B" u dostatnoj mjeri radi potpune rehabilitacije, to posebice, jer je i više mjeseci nakon ozljeđivanja utužene prigode osjećala posljedice preživljene traume. Trošak nastao tim povodom kao sui generis nad standard liječenja, bio je trošak doplate koji je imala, no bez iste takvo liječenje (tretmane fizikalne terapije) ne bi niti mogla dobiti u okviru plaćenih usluga HZZO-a, kao niti promptno obavljanje EMNG snimanja živaca (kojim je potvrđeno oštećenje korijenova vratnih i slabinskih živčanih korijena), EEG snimanje glave, MSCT mozga, za što je imala dodatne troškove kao i one za učestala putovanja na relaciji od mjesta stanovanja u odnosnom vremenu, tj. od Brodarice do OB Šibensko – kninske u Šibeniku i natrag, a ocijenivši da je situacija u zdravstvenom sustavu u RH u svezi s listama čekanja i mogućnostima dobivanja termina za preglede u kratkom roku (naručivanja), otežana, te da je ta činjenica gotovo notorna, posebice smatrajući da se tužiteljica kao mlada zdrava žena, bez svoje krivnje našla u životnoj situaciji da joj je potrebita medicinska pomoć koja joj u uobičajenim okolnostima u toj dobi ne bi bila potrebita, ocijenjeno je da su u takvim okolnostima obraćanja tužiteljice privatnim zdravstvenim ustanovama radi dobivanja drugog mišljenja, pregleda i terapijskih postupaka bili važni za ishod i trajanje njezinog liječenja, te da isto ne predstavlja povećanje, već smanjenje štete koja joj je nastala, pa u tom smislu nije prihvaćen prigovor tužene da je tužiteljica svoje liječenje mogla obaviti (isključivo) na teret HZZO, to posebice, jer je ovakav prigovor tužene unekoliko i kontradiktoran nespornoj činjenici da je tužena upravo po ovom osnovu tužiteljici nastale imovinske štete, dakle, troškova liječenja i prijevoza (nespecificirano) prije pokretanja ove parnice isplatila iznos od 3.000,00 kuna ili 398,17 eura po ranije navedenom fiksnom tečaju, pa je stoga sud priznavši navedene troškove tužiteljici do iznosa od 1.293,12 eura, odbivši od tog iznosa već nesporno plaćenih po istom osnovu 398,17 eura, tužiteljici dosudio daljnji iznos od 894,95 eura (iznos od 212,36 eura za trošak MRI, iznos od 66,36 eura za trošak EMG, iznos od 597,25 eura za trošak fizikalne terapije, te iznos od 18,98 eura na ime troškova prijevoza, sve po tužiteljici prezentiranim računima i putnim kartama u ovom postupku).

37. Konačno sud je tužiteljici obistinio po slobodnoj ocjeni u smislu odredbe članka 223. ZPP-a prema cijenama u vrijeme donošenja odluke u smislu odredbe članka 1095. stavka 1. ZOO, zatraženi iznos od 106,18 eura (izvorno 800,00 kuna) na ime uništene odjeće i obuće utužene prigode, u cijelosti povjerovavši iskazu tužiteljice da je njezina odjeća (majica), prilikom samoinicijativnog odlaska nakon predmetne nezgode u (OHBP) OB Šibenik, prilikom liječničke intervencije, pokidana radi pružanja zdravstvene zaštite, a obuća da joj je uništena u samom događaju.

XIV Pn-47/2019

38. Na iznos dosuđene naknade tužiteljici je obistinjena i zakonska zatezna kamata tekuća od dana 11. kolovoza 2018. godine (dan nakon podnošenja zahtjeva tužiteljice tuženoj radi isplate nastale štete utužene prigode) do konačne isplate, a u svezi s dostavljenim računima radi naknade troškova prijevoza i liječenja (točka III. izreke ove presude) prema dospijeću svakog od istih (tužena u bitnom ovako utvrđenoj dospjelosti nije prigovarala), to utemeljeno na stavku 2. članka 29. ZOO-a.

39. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članaka 154. stavku 1., te člancima 155. i 164. ZPP-a, a tužiteljici koja je uspjela u parnici, te određeno popisala parnični trošak, uz vrijednost predmeta spora od 6.848,50 eura, ovaj sud je utvrdio trošak za sastav pisanog odštetnog zahtjeva 100,00 bodova, za tužbe od 100,00 bodova, za zastupanja po kvalificiranom punomoćniku na ročištima na dane 19. rujna i 12. prosinca 2019. godine, 05. siječnja 2024. godine, 28. siječnja i 03. veljače 2026. godine, ukupno 500,00 bodova (5X100,00 bodova), te još ukupno 50,00 bodova (2X25,00 bodova) za pristupe na odgođena ročišta 25. veljače i 24. rujna 2020. godine, kao i za sastave podnesaka 05. lipnja 2019. godine (očitovanje na odgovor na tužbu), 19. rujna 2020. godine (zahtjev za izuzeće suca) i 17. ožujka 2025. godine (očitovanje nakon provedenog vještačenja), ukupno 300,00 bodova (3X100,00 bodova), sveukupno 1.050,00 bodova, sve sukladno Tbr. 9. stavka 1. i 5., Tbr. 8. stavka 1. i 2. u svezi s Tbr. 7. stavak 1. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Nar. nov. broj: 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa) ili u novcu 2.100,00 eura po Tbr. 54. Tarife (1,00 bod u vrijednosti od 2,00 eura) i još 25,00% PDV-a na isti iznos po Tbr.46 Tarife u iznosu od 525,00 eura, ukupni iznos plaćenog predujma za vještačenje u visini od 800,00 eura (530,89 eura plus 269,11 eura), kao i sudsku pristojbu ukupno 229,88 eura (za tužbu 114,94 eura i presudu 114,94 eura) to po Tar. br. 2. u svezi s Tar. br. 1. Tarife sudskih pristojbi Zakona o sudskim pristojbama (Nar. nov. broj: 118/18 i 51/23), sveukupno 3.654,88 eura, koliko je tužiteljici dosuđeno troška, a tuženiku naloženo platiti, zato je riješeno kao u točki V. izreke.

39.1. Na dosuđeni parnični trošak tužiteljici je dosuđena zatezna kamata koja teče od donošenja ove presude do isplate, sukladno članku 30. stavku 2. Ovršnog zakona (Nar. nov. broj: 112/12, 25/13, 93/14, 65/16, 73/17 i 131/20), u visini prema članku 29. stavkom 2. ZOO-a.

40. Tužiteljici nije obistinjen trošak sastava podnesaka od 29. listopada 2019. godine i 17. rujna 2020. godine s ocjenom da isti nisu bili potrebiti za vođenje postupka, kao i trošak naknade plaćen FINI u visini od 19,19 eura, potonji trošak tužiteljici nije priznat s ocjenom da isti nije prouzročio tuženik, a nastao je jer tužiteljica nije pravodobno obavijestila sud o plaćanju traženog iznosa po rješenju od 27. studenog 2024. godine (isti je uplaćen 04. prosinca 2024. godine o čemu je sud obaviješten dana 11. veljače 2025. godine).

U Šibeniku, dana 09. travnja 2026. godine

S U D A C

Mirko Veleglavac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Stranka nezadovoljna ovom presudom može protiv iste izjaviti žalbu u roku od petnaest dana po objavi ili prijemu pisanog otpravka istih ovisno o urednosti dostave za ročište objave odluke. Eventualna žalba podnosi se pisano ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

Po zapisniku o objavi strankama.