REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž Ob-43/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Nataši Babić, u pravnoj stvari predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Zagreb, Ulica Ivana Dežmana 6, OIB 52966791065, protiv protustranaka 1. LU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. EU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa Jasminka Biloš, odvjetnica u Zagrebu, 3. mlt. SU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa posebna skrbnica Tea Branković Ustamujić, djelatnica Centra za posebno skrbništvo, Zagreb, i 4. EUM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi privremenog povjeravanja djeteta udomiteljskoj obitelji , odlučujući o žalbi protustranaka LU i EU protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-2583/2025-7 od 25. studenog 2025., 9. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba protustranaka LU i EU te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-2583/2025-7 od 25. studenog 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:
„I. Maloljetna SU, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.2025. iz [adresa] od majke LU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i oca EU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], privremeno se povjerava na svakodnevnu skrb udomiteljici EUM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa].
II. Osobni odnosi mlt. SU i njezinih roditelja LU i EU, odvijat će se jednom tjedno u trajanju od sat vremena, pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati predlagatelj, na adresi stanovanja roditelja ili na javnoj površini i to srijedom od 17:00 do 18:00 sati na način da roditelji voditeljici mjere 24 sata ranije potvrde mogućnost ostvarivanja osobnih odnosa sa djetetom, za srijedu koja slijedi.
III. Ova mjera izriče se u trajanju do 30 dana.
IV. Izricanjem ove mjere ne prestaju odgovornosti niti prava i dužnosti roditelja u ostvarivanju roditeljske skrbi o djetetu, osim prava na stanovanje s djetetom i s tim u vezi prava na svakodnevnu skrb o djetetu dok traje mjera izrečena stavkom I. izreke ovog rješenja.
V. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa ovrhu (čl. 489. st. 3. Obz-a).“
2. Pravovremenom žalbom navedeno rješenje pobijaju protustranke LU i EU zbog bitnih povreda odredaba Zakona o parničnom postupku i Zakona o izvanparničnom postupku, pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističu da nisu imali mogućnost pred sudom iznijeti dokaze, da im nije bilo omogućeno b iti saslušani i da je sud utvrđivao činjenično stanje prema podacima dostavljenim od predlagatelja, a koji nisu dostatni ni potpuni. Uvjeti u kojima je rođena mlt. SU nisu isti uvjetima u kojima je majka - protustranka LU ranije sama živjela i podizala djecu. Mlt. SU je odmah po rođenju bila predodređena za privremeno povjeravanje skrbi o njoj drugoj osobi, bez ikakvih provedenih kontrolnih uvjeta u domu roditelja, posebice oca – protustranke ČU, koji je osoba urednog života, nikad vođen niti kontroliran od strane predlagatelja, ima svoju nekretninu u kojoj mlt. dijete može živjeti, zaposlen je, ima roditelje koji mu pomažu te je svjestan i kritičan prema sebi kao i prema majci mlt. djeteta. Predlagatelj protiv oca nema nijedan valjani razlog zašto bi mu se oduzelo pravo da njegovo biološko dijete živi s njim, osim činjenice što trenutno živi s majkom djeteta, protustrankom LU. Međutim , ta činjenica ne može biti otegotna okolnost ni njemu a niti protustranci LU. Prijedlog predlagatelja, a i obrazloženje suda, temelji se na događaju od 13. travnja 2025. nakon kojeg su djeca protustranke LU - mlt. ŠU i mlt. ČU, žurno izdvojeni iz obitelji. Dakle, predlagatelj je propustio utvrditi kako je otac – protustranka EU, roditelj adekvatnih uvjeta za život mlt. SU čak štoviše, iz razgovora s ocem predlagatelj ima saznanja kako je on vlasnik nekretnine na adresi u [adresa], u kojoj dijete može boraviti odvojeno od protustranke LU, u slučaju da ona bilo kakvim postupanjem neadekvatno brine o djetetu te da mu u svakom trenutku mogu pomoći članovi njegove obitelji. To što njegovi članovi obitelji imaju 80 ili 64 godine ne drži ih nekompetentnim i ne mogu se diskriminirati po dobnoj osnovi, jer ni jedna druga zaprjeka za njih nije utvrđena, osim dobi. Predlagatelj je time povrijedio i pravo protustranke EU i protustranke LU na poštovanje privatnog i obiteljskog života zajamčeno Ustavom kao i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Sukladno sudskoj praksi nadležne institucije, u ovom slučaju predlagatelj je morao razmotriti donošenje neke blaže mjere koja bi imala za cilj zaštitu mlt. SU u obitelji roditelja te, s druge strane, omogućavanje roditeljima i djetetu uživanje obiteljskog života, na što imaju pravo. Predlažu uvažiti žalbu, ukinuti mjeru i odbiti prijedlog predlagatelja.
3. Predlagatelj u odgovoru na žalbu ističe da žalba nije osnovana, da protustranka LU nije sposobna brinuti o djeci, da je ugrozila njihov život ostavivši djecu nesposobnu za brigu o sebi dementnom ocu, nakon čega su žurno izdvojena i smještena u Centar za pružanje usluga u zajednici, te je pokrenut postupak privremenog povjeravanja mlt. djeteta drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi, a potom i postupci oduzimanja prava na stanovanje s djetetom koji su i okončani. Navedeno ukazuje na njezine roditeljske sposobnosti no nisu i jedini podaci na kojima se temelji procjena mogućnosti brige i osiguravanja sigurnosti mlt. SU u obitelji. Također, ističe da je iz nalaza urina za protustranku LU utvrđeno uzimanje psihoaktivne tvari, droge, dok je za protustranku EU utvrđeno da od djetinjstva ima dijagnosticiranu unilateralnu spastičnu cerebralnu paralizu te da se liječi u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan zbog psihičkih bolesti, ne uzima redovno propisanu terapiju i u potpunosti iskazuje nedostatak uvida u rizike što ukazuje na to da imenovani nije sposoban osigurati djetetu niti minimum koji je potreban za zadovoljavanje fizioloških, zdravstvenih i razvojnih potreba te preveniranje bilo kakvog oblika ugroze.
4. Žalba protustranaka LU i EU nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, u vezi s člankom 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023. i 156/2023. - dalje: ObZ).
6. Prvostupanjski je sud utvrdio sve relevantne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o prijedlogu predlagatelja te je na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.
7. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na sljedećim utvrđenjima:
- da su protustranke LU i EU roditelji mlt. SU
EU, rođene **.**.2025.,
- da je protustranka LU majka šestoro djece te da su joj višekratno izricane mjere obiteljsko-pravne zaštite, no bez potpunog rezultata, pa su troje zbrinuti putem instituta posvojenja, dok je posljednja izrečena mjera u odnosu na dvoje mlađe djece bila žurna mjera izdvajanja i smještaja djece izvan obitelji , a koja mjera je donesena u odnosu na mlt. ŠU i u odnosu na mlt. ČU,
- da su djeca uz sudjelovanje policije i vatrogasaca izdvojena od protustranke LU nakon što ih je ostavila same više od 24 sata s dementnim ocem te da su djeca zatečena gladna , žedna i gola,
- da je protustranka LU u tri mjeseca realizirala svega dva susreta s djecom te da nije pokazala kapacitet niti ozbiljnu namjeru za preuzimanje skrbi o djeci,
- da je protustranci LU **.**.2025., dakle nekoliko dana po rođenju, izrečena žurna mjera izdvajanja i smještaja mlt. SU izvan obitelji,
- da je protustranka EU nekritičan prema propustima u brizi o djeci protustranke LU, da nekritički navodi da će sam brinuti za mlt. SU, koja je novorođenče, a dok radi da će o njoj brinuti njegova baka u dobi od preko 80 godina ili njegov otac,
- da je predlagatelj donio rješenje klasa: UP/I-552-06/25-02/17, urbroj: 139-121- 05/04-25-10 od 13. studenoga 2025. kojim je protustranci LU u odnosu na mlt. SU s danom 12. studenoga 2025. određena žurna mjera izdvajanja i smještaja djeteta izvan obitelji i istim je rješenjem protustranci EU u odnosu na mlt. SU s danom 13. studenoga 2025. određena žurna mjera izdvajanja i smještaja djeteta izvan obitelji. Dijete mlt. SU je privremeno smješteno u udomiteljsku obitelj EUM, s prebivalištem u [adresa].
8. Žalitelji neosnovano navode da je prvostupanjski sud trebao provesti dokaz njihovim saslušanjem jer je pravilno prvostupanjski sud donio odluku bez održavanja usmene rasprave, sukladno odredbi članka 439. ObZ-a, s obzirom iz dokumentacije priložene uz prijedlog proizlazi dovoljno podataka iz kojih je sud mogao utvrditi hitnost te opravdanost donošenja predmetne mjere bez provođenja daljnjih dokaza.
9. Odredbama ObZ-a propisane su mjere za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta, a te odredbe odgovaraju pravima zajamčenim odredbama članka 3., članka 9. stavka 1., članka 19. i članka 20. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 12/1993., 20/1997., 4/1998., 13/1998., 5/2002., 7/2002., 2/2003., 2/2017. i 4/2017.) te je propisano da sud može radi zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta odrediti privremeno povjeravanja djeteta drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi (članak 149. stavak 1. točka 1. ObZ-a), na prijedlog centra za socijalnu skrb kad je dijete prethodno bilo žurno izdvojeno sukladno članku od 135. do 138. ObZ-a (članak 150. stavak 1. točka 1. ObZ-a). Propisano je i da rješenje o privremenom povjeravanju djeteta drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi sud donosi u izvanparničnom postupku na prijedlog djeteta, roditelja ili centra za socijalnu skrb (članak 151. stavak 1. ObZ), da je centar dužan uz prijedlog priložiti procjenu ugroženosti djeteta i predložiti mjesto smještaja djeteta (članak 151. stavak 2. ObZ), da će sud rješenjem o privremenom povjeravanju djeteta odlučiti o smještaju, ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom (članak 152. stavak 1. ObZ), trajanju mjere koje može biti trideset dana računajući od dana kad je mjera određena, i na prijedlog djeteta, roditelja ili centra za socijalnu skrb o produljenju za daljnjih trideset dana (članak 152. stavak 3. ObZ). Nadalje, propisano je i da se u postupku radi određivanja mjere za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta odlučuje o privremenom povjeravanju djeteta drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi u skladu s odredbama članka od 150. do 153. ObZ- a.
10. Slijedom navedenog, a suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da su u okolnostima konkretnog slučaja ispunjene pretpostavke za određivanje predložene mjere za zaštitu osobnih prava i dobrobiti mlt. djeteta privremenim povjeravanjem i smještajem udomiteljici, te je pravilno prihvatio prijedlog predlagatelja.
11. Naime, iz provedenog postupka proizlazi da ugroženost djeteta ne proizlazi iz jednoga izoliranog događaja, već iz više rizičnih čimbenika, od potpune nebrige protustranke LU za svoju stariju djecu, nisku kronološku dob mlt. SU, nemogućnost protustranke EU samostalno brinuti o mlt. djetetu i njegova nekritičnost u odnosu na postupanje protustranke LU prema djeci. Stručna procjena nadležnog tijela temelji se na neposrednim opažanjima i razgovoru s roditeljima, profesionalno je sastavljena te predstavlja relevantnu i pouzdanu osnovu za donošenje mjere zaštite prava i dobrobiti djeteta, koju je prvostupanjski sud pravilno prihvatio, cijeneći je u kontekstu najboljeg interesa djeteta.
12. Navodi žalitelja da će zadovoljavajuće brinuti o djetetu predstavljaju njihovu subjektivnu ocjenu vlastitog roditeljskog funkcioniranja, koja je u suprotnosti s procjenama stručnog tima, te s ostalim utvrđenim okolnostima koje upućuju na nedostatnu razinu skrbi i slab uvid u rizična ponašanja za dijete.
13. Kod odlučivanja o mjeri za zaštitu djeteta sud je bio dužan prvenstveno voditi računa o najboljem interesu djeteta, sukladno članku 3. Konvencije o pravima djeteta i članku 5. ObZ-a, a u konkretnom slučaju je pravilno ocijenjeno da interes djeteta zahtijeva njegov privremeni smještaj izvan obitelji radi osiguravanja sigurnosti i stabilnosti.
14. Odluka o trajanju određene mjere također je pravilna , jer je utemeljena na pravilnoj primjeni odredbe članka 152. stavka 3. ObZ-a, a koje trajanje od trideset dana je uostalom u vrijeme donošenja ove odluke već i isteklo.
15. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu žalitelja kao neosnovanu i temeljem članka 380. točke 2. ZPP-a, u vezi s člankom 346. ObZ-a, potvrditi pobijano rješenje.
U Puli-Pola 9. travnja 2026.
Sutkinja:
Nataša Babić
