Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4200/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Anđe Ćorluka predsjednice vijeća te Ivanke Mašić i Mirjane Medić članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta u svojstvu zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. NĐ i dr., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 47/90, 29/94, 114/22, 47/23 ) odlučujući o žalbi okr. NĐ i okr. IĐ, podnijetoj po branitelju Tomislavu Kneževiću,odvjetniku iz Novog Marofa, protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj: Pp -1672/2023-15 od 27. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. NĐ i okr. IĐ i potvrđuje se pobijana presuda.

II. Temeljem odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. NĐ i okr. IĐ su dužni platiti troškove drugostupanjskog postupka u iznosu od 40, 00 (četrdeset) eura, svaki okr. u roku od 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. NĐ, okr. DĐ, okr. ĐĐ i okr. IĐ su proglašeni krivim da su, na način činjenično opisan u izreci presude počinili prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je okr. NĐ izrečena novčana kazna u iznosu od 100,00 (sto) eura, dok je okr. OĐ, okr. ĐĐ i okr. IĐ izrečena novčana kazna u iznosu od 30,00 (trideset) eura, svakom okrivljeniku.

1.1. Istom presudom okr. NĐ je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) eura, a okr. DĐ, okr. ĐĐ i okr. IĐ u paušalnom iznosu od 30 (trideset) eura, svaki okrivljenik.

2. Protiv te presude okr. NĐ i okr. IĐ su pravodobno podnijeli zajedničku žalbu po svom sazdržaju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kako se razaznaje iz sadržaja žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13,110/15, 70/17, 118/18 i 114/22 ) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ne nalazi da bi u prvostupanjskom postupku bile počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st.1. t. 6, 7, 9, i 10. ovog Zakona, niti povrede materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenog, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

1. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

Vijeće ovog Suda smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenog postupka i svih potrebitih dokaza, valjano cijenio obranu okrivljenih kao i iskaze svjedoka ZĐ i TĐ, te uvida u materijalne dokaze u predmetu spisa. Opravdano je u potpunosti prihvaćen iskaz svjedoka ZĐ koji je bio neposredni očevidac događaja, potvrdio je dinamiku Prvostupanjski sud je slobodno cijenio dokaze sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge koji su, opravdani , logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka. Mišljenje je ovog Suda kako je činjenično stanje dovoljno utvrđeno. Obrazloženje prvostupanjskog suda o krivnji okrivljenika prihvaća i ovaj Sud, a navodi žalbe ne ukazuju na postojanje novih činjenica u smislu čl. 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti žalitelj dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, pa se provođenje daljnjeg dokaznog postupka ukazuje nepotrebnim. Stoga kako žalbeni navodi nisu doveli u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku, i kako je odluka o krivnji valjano i argumentirano obrazložena valjalo je žalbu žalitelja odbiti kao neosnovanu.

6. Razmatrajući pobijanu presudu u pogledu žalbe okrivljenika na odluku o kazni u smislu odredbe članka 36. Prekršajnog zakona ovaj Sud je, s obzirom na okolnosti koje se tiču djela i počinitelja, ocijenio da je novčana kazna izrečena u zakonom propisanim granicama i nije prestrogo odmjerena. Takva kazna je primjerena težini i opasnosti djela, kao i stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika, dok okrivljenik u žalbi ne dokumentira nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje izrečene novčane kazne, primjenom instituta ublažavanja.

7. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka po žalbi temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okviru raspona propisanog Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13) u minimalnijem propisanom iznosu, s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.

8. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 9. travnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt , v. r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 6 otpravka: za spis, žalitelje, branitelja i tužitelja.