Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog NH, zbog prekršaja iz članka 154. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenog NH, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave karlovačke, Postaje prometne policije Karlovac od 23. travnja 2025., KLASA: 211-07/25-3/6951, URBROJ: 511-05-13-25-1, u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se prigovor okrivljenog NH kao neosnovan te se prekršajni nalog potvrđuje.

II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni NH obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave karlovačke, Postaje prometne policije Karlovac od 23. travnja 2025., KLASA: 211-07/25-3/6951, URBROJ: 511-05-13-25-1, okrivljeni NH, proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 154. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 154. stavku 7. istog Zakona, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.700,00 eura koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenik je na ime troškova prekršajnog postupka dužan naknaditi iznos od 66,36 eura.

2. Okrivljeni NH je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog odluke o novčanoj kazni, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

3. Prigovor nije osnovan.

4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja i navodi kako je do prekršaja došlo zbog nehaja prilikom transporta materijala iz iskopa uslijed pogrešne procjene strojara koji radi na bageru. Slijedom navedenog moli da se smanji izrečena novčana kazna.

6. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je navedena odluka pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za predmetni je prekršaj zakonom propisana novčana kazna u iznosu od 660,00 do 1.990,00 eura pa novčana kazna u iznosu od 1.700,00 eura predstavlja kaznu izrečenu u zakonskom rasponu propisanom za predmetno djelo, a što ovaj sud smatra primjerenom kaznom, s obzirom da iz obrazloženja prekršajnog naloga proizlazi da je okrivljenik unazad tri godine već osam puta pravomoćno kažnjen za istovrsni prekršaj.

1. Uzevši u obzir opasnost djela (pritom se misli na opetovano prekoračenje dopuštene mase vozila u prometu na cesti), okolnosti počinjenja prekršaja na koje se okrivljenik poziva u prigovoru ne predstavljaju naročito izraženu olakotnu okolnost koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne. Uz navedeno, okrivljenik nije dostavio dokaze vezane uz vlastito imovinsko stanje (primjerice dostavom potvrde o visini primanja i sl.), a što je bio dužan učiniti sukladno članku 237. stavku 2. Prekršajnog zakona. Slijedom navedenog, ovaj sud u konkretnom slučaju ne nalazi postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne te je izrečena kazna primjerena stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Okrivljeniku se ujedno ukazuje kako priznanje prekršaja samo po sebi ne predstavlja olakotnu okolnost koja bi opravdala ublažavanje kazne.

2. Stoga je ovaj sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.

7. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

8. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 9. travnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda i rješenje se dostavljaju Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi karlovačkoj, Postaji prometne policije Karlovac u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.