Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ŽM, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenog ŽM, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Našice od 9. siječnja 2026., KLASA: 211-07/26-3/293, URBROJ: 511-07-29-26-1, u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljenog ŽM, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o novčanoj kazni, tako da je okrivljeni ŽM, za prekršaj činjenično opisan u izreci prekršajnog naloga, pravno označen kao prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, novčanu kaznu u iznosu od 1.390,00 eura (tisućutristodevedeset eura) dužan platiti u 6 (šest) jednakih mjesečnih obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15. dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. U ostalom se dijelu prigovor okrivljenog ŽM, odbija kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prekršajni nalog potvrđuje.
III. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni ŽM obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Našice od 9. siječnja 2026., KLASA: 211-07/26-3/293, URBROJ: 511-07-29-26-1, okrivljeni ŽM proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 216 stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 216. stavku 3. istog Zakona, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.390,00 eura koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenik je na ime troškova prekršajnog postupka dužan naknaditi iznos od 66,36 eura.
1.1. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od šest mjeseci.
2. Okrivljeni ŽM je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog odluke o novčanoj kazni i troškovima prekršajnog postupka, slijedom čega je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor je djelomično osnovan.
4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja. Ističe vrlo loše socioekonomske prilike u obitelji. Ukazuje kako je do počinjenja prekršaja došlo iz razloga što je vozio zaručnicu liječniku zbog hitnog zdravstvenog stanja. Iz svih navedenih razloga predlaže da mu se izrečena novčana kazna i trošak prekršajnog postupka ublaže ili omogući plaćanje istih u obročnim ratama.
6. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je odluka prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za predmetni je prekršaj zakonom propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana. Međutim, iz obrazloženja pobijanog naloga proizlazi da je okrivljenik unazad tri godine već jednom bio pravomoćno kažnjen za istovrsni prekršaj, a da je u tijeku još jedan prekršajni postupak zbog istovrsnog prekršaja, što opravdava odluku prvostupanjskog tijela da okrivljeniku izrekne novčanu kaznu od 1.390,00 eura, dakle, iznad propisanog zakonskog minimuma, no i dalje u okviru raspona kazne propisane za predmetni prekršaj.
6.1. Cijeneći težinu počinjenog prekršaja, koja se ogleda i u tome što je sam zakonodavac predvidio da se za taj prekršaj, osim novčane, može izreći i kazna zatvora te imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti, a uzevši u obzir i činjenicu da je okrivljenik recidivist u činjenju istovrsnih prekršaja, ovaj drugostupanjski sud u konkretnom slučaju ne nalazi postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. Prekršajnog zakona. Uz navedeno, okrivljenik nije dokazno potkrijepio vlastite navode vezane za imovinsko stanje (primjerice dostavom potvrde o visini primanja, troškova stanovanja, plaćanju alimentacije i sl.), kao niti navode o okolnostima počinjenog prekršaja (primjerice dostavom medicinske dokumentacije), a što je bio dužan učiniti sukladno članku 237. stavku 2. Prekršajnog zakona. Okrivljeniku se ujedno ukazuje kako priznanje prekršaja samo po sebi ne predstavlja olakotnu okolnost koja bi opravdala ublažavanje kazne.
6.2. Stoga je ovaj sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.
6.3. Međutim, imajući u vidu molbu okrivljenika da mu se odobri obročno plaćanje novčane kazne, ovaj drugostupanjski sud smatra opravdanim u konkretnom slučaju dopustiti okrivljeniku da novčanu kaznu plati u šest jednakih mjesečnih obroka, što je sukladno odredbi članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona najdulji mogući rok obročne otplate novčane kazne, a što će okrivljeniku zasigurno olakšati plaćanje iste s obzirom na njegove ukupne socioekonomske prilike. Slijedom navedenog, sud je prekršajni nalog glede odluke o novčanoj kazni preinačio i odredio obročnu otplatu kazne na način i u roku navedenom u točki I. izreke ove presude, smatrajući da u predmetnom slučaju visina novčane kazne i ukupne socioekonomske prilike na strani okrivljenika, uz činjenicu da je okrivljenik izrazio svijest o štetnosti svog protupravnog ponašanja, opravdavaju takvu odluku.
7. Odluku o troškovima prekršajnog postupka okrivljenik pobija identičnim navodima kao i odluku o izrečenoj novčanoj kazni. Međutim, imajući u vidu da je visina paušalne svote određena po prvostupanjskom tijelu vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.), to ovaj sud smatra da nije dovedeno u pitanje da bi plaćanjem troškova postupka bila ugrožena egzistencija okrivljenika ili osoba koje je okrivljenik eventualno dužan uzdržavati.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
9. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 238. stavka 11., u vezi sa člankom 207. i člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 9. travnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi osječko-baranjskoj, Policijskoj postaji Našice u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.
