Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-495/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Vlaste Šimenić-Kovač predsjednika vijeća te suca izvjestitelja Mladena Radičevića i suca Davora Mitrovića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Rupčić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ĐĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz članka 139 stavak 3 u svezi stavka 2 Kaznenog zakona (NN 125/11, 142/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - nastavno: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-918/2025-7 od 07. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 09. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenika ĐĆ, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu okrivljenik ĐĆ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja iz članka 139 stavak 3 u svezi stavka 2 KZ/11 i kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilja u obitelji iz članka 179a KZ/11.
1.1. Na temelju članka 51 KZ/11 okrivljeniku ĐĆ je za kazneno djelo prijetnje utvrđena kazna zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci, a za kazneno djelo nasilja u obitelji utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, te je okrivljenik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca.
1.2. Na temelju članka 54 KZ/11 okrivljeniku ĐĆ je u kaznu zatvora uračunato vrijeme oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 02. srpnja 2025. do 07. listopada 2025.
1.3. Na temelju članka 148 stavak 1 Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 – nastavno: ZKP/08) okrivljenik ĐĆ je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145 stavak 1 i 2 točke 1 i 6 ZKP/08 u iznosu 300,00 (tristo) eura na ime paušala.
2. Protiv pobijane presude žalbu je podnio okrivljenik ĐĆ putem branitelja Feliksa Dukana odvjetnika iz Solina, zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju članka 474 stavak 1 ZKP/08 Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku razgledalo je spis predmeta.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući po službenoj dužnosti pobijanu presudu shodno članku 476 stavak 1 točka 1 i 2 ZKP/08 vijeće je utvrdilo da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468 stavak 1 točke 1, 5, 6, 9 do 12 i iz članka 468 stavak 2 ZKP/08, da rasprava nije protivno odredbama ZKP/08 održana u odsutnosti okrivljenika, niti da bi na štetu okrivljenika bio povrijeđen kazneni zakon.
7. Okrivljenik ĐĆ se žali zbog povrede kaznenog zakona koju u žalbi ne obrazlaže, ali prema sadržaju žalbe proizlazi da se radi o tzv. posrednoj povredi kaznenog zakona. Naime, okrivljenik žalbom osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, pa onda s tim u vezi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i onda pogrešno primijenio kazneni zakon. Međutim, kazneni zakon se ima primijeniti na činjenično stanje koje utvrdi sud, a ne na ono za koje okrivljenik smatra da je trebalo biti utvrđeno.
8. Okrivljenik ĐĆ se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. S tim u vezi u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te iz takvog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja izveo krive zaključke, sve na štetu okrivljenika. U odnosu na kazneno djelo iz članka 179a KZ/11, a uzimajući u obzir činjenicu da je oštećena i sama vrijeđala i napadala okrivljenika te da nema materijalnih dokaza da bi oštećena pretrpjela bilo kakve fizičke ozljede, smatra da se nisu ostvarila sva bitna obilježja tog kaznenog djela. Osim toga, oštećena je iskazala da nije zainteresirana za kazneni progon okrivljenika te da ga se ne boji. U odnosu na kazneno djelo iz članka 139 stavak 3 u svezi stavka 2 KZ/11 smatra da je isto dokazano.
8.1. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je okrivljenik oštećenu u više navrata fizički i verbalno napao, što proizlazi iz iskaza oštećene, te svjedoka KĆ i svjedoka UĆ (obrazloženje pobijane presude pod točkom 20.). Oštećena ĆĆ navodi da je okrivljenik prema njoj ispoljavao fizičko i psihičko nasilje, a da tjelesne ozljede koje je zadobila nije prijavljivala. Svjedok KĆ je naveo da je vidio posljednji događaj kada je okrivljenik oštećenu fizički napao i vrijeđao, a svjedok UĆ je naveo da je na oštećenoj primijetio modrice na nogama i podljev ispod lijevog oka. Nije u pravu žalitelj kada navodi da se nisu ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 179a KZ/11 jer nema materijalnih dokaza da je oštećena pretrpjela bilo kakve fizičke ozljede. Naime, odredbom članka 179a KZ/11 je propisano da tko grubo, učestalo ili na drugi način teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji ili druge bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo, a odredbom članka 10 Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24) je propisano, između ostalog, da je nasilje u obitelji primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, kao što je ovdje slučaj (obrazloženje pobijane presude točke 11., 12. i 22.).
9. Okrivljenik se žali zbog odluke o kazni jer smatra da prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o kaznenoj sankciji iste prestrogo utvrdio, a potom izrekao jedinstvenu kaznu zatvora koja je prestroga i previsoka, jer nije uzeo u obzir brojne olakotne okolnosti na strani okrivljenika u odnosu na kazneno djelo iz članka 139 stavak 3 u svezi stavka 2 KZ/11 i to da je okrivljenik prilikom uhićenja bio svezan i bačen na tlo te se nalazio u ponižavajućem položaju što je rezultiralo njegovom neubrojivošću jer je bio pod jakim utjecajem alkohola.
9.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima okrivljenika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Pravilnom ocjenom tih okolnosti prvostupanjski sud je okrivljeniku ĐĆ za kazneno djelo iz članka 179a KZ/11 za koje je proglašen krivim utvrdio kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a za kazneno djelo iz članka 139 stavak 3 u svezi stavka 2 KZ/11 za koje je proglašen krivim, na temelju članka 139 stavak 3 KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci, te na temelju članka 51 KZ/11 ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca. Od olakotnih okolnosti prvostupanjski sud je cijenio okrivljenikovo držanje pred sudom, većim dijelom priznanje počinjenja terećenih kaznenih djela, dok je kao otegotne okolnosti cijenio njegovu raniju kaznenu osuđivanost u tri navrata zbog kaznenog djela teške krađe, zbog kaznenog djela prisile na spolni odnošaj i zbog kaznenog djela napad na službenu osobu, kao i u četiri navrata zbog kaznenih djela počinjenih u SR Njemačkoj (nanošenje lakše tjelesne povrede, nezakonit ulazak na privatni posjed i prijevara u vezi sa javnim primanjima, primanjima temeljem socijalnog osiguranja i obiteljskim primanjima). Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je bio neubrojiv prilikom uhićenja i pod jakim utjecajem alkohola, jer tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom ubrojivost i raspravna sposobnost okrivljenika nisu bili dovedeni u pitanje, niti je utvrđeno postojanje bilo kojeg ispričavajućeg razloga. Štoviše, iz Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu PP Hvar, serijski broj [serijski broj] od 02. srpnja 2025. proizlazi da je okrivljenik prilikom uhićenja imao koncentraciju alkohola od 0,31 g/kg.
9.2. I prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda, navedenom jedinstvenom kaznom zatvora će se ostvariti svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje okrivljeniku da se ponovno uključi u društvo (članak 41 KZ/11).
9.3. Pravilno je prvostupanjski sud je na temelju članka 54 KZ/11 u kaznu zatvora uračunao vrijeme koje je okrivljenik proveo u istražnom zatvoru od 02. srpnja 2025. pa do dana 07. listopada 2025.
10. Okrivljenik se u žalbi žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka koju posebno ne obrazlaže.
10.1. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika, pravilno je prvostupanjski sud na temelju članka 148 stavak 1 ZKP/08 u svezi članka 145 stavak 1 i 2 točke 1 i 6 ZKP/08 naložio okrivljeniku platiti trošak postupka u paušalnom iznosu 300,00 eura, a paušalnu svotu utvrdio je s obzirom na složenost i trajanje kaznenog postupka sukladno članku 145 stavak 3 ZKP/08. Okrivljenik je prema osobnim podacima zaposlena osoba srednjeg imovnog stanja, te plaćanjem troškova kaznenog postupka ne bi bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
11. Slijedom navedenog, žalba okrivljenika nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda iz članka 476 stavak 1 ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti. Stoga je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 482 ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.
Osijek, 09. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Vlasta Šimenić-Kovač
