Republika Hrvatska

Visoki Prekršajni Sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4876/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Ivanke Mašić i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog SG, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenog SG podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici broj Pp-858/2022 od 21. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog SG i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni SG obvezuje se naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu 50,00 (pedeset) eura u roku 8 dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Virovitici broj Pp-858/2022 od 21. travnja 2023., okrivljeni SG proglašen je krivim za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te mu je izrečena novčana kazna od 90,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne, dok je na ime troškova prekršajnog postupka dužan platiti iznos od 35,89 eura, koji uključuje paušalni trošak i prijevozne troškove svjedoka.

2. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljeni SG, osobno, ne navodeći zakonski osnov pobijanja, dok je sadržajn nezadovoljan utvrđenim činjeničnim stanjem.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Žalbenim navodima utvrđeno činjenično stanje i primjena materijalne norme nije dovedena u sumnju. Nakon cjelovito provedenog dokaznog postupka te detaljne analize izvedenih dokaza, prvostupanjski sud donosi valjan zaključak o krivnji žalitelja i isto valjano obrazlaže. Pri tome valja naglasiti da čak niti žalitelj ne poriče, kako on kaže „malo povišen ton“, vrlo jasno i koncizno ga tereti svjedok VG, a ispitani svjedoci DG, UG, FG i EG su valjano ocijenjeni nevjerodostojnim svjedocima koji su mijenjali svoje iskaze, a za to nisu ponudili razuman razlog.

6. Stoga nema dvojbe da je u inkriminirano vrijeme žalitelj vikom remetio javni red i mir, sve kako to opisuje odredba članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, po kojoj je i proglašen krivim i kažnjen. Sadržaj vike, razlozi, međusobna neslaganja i netrpeljivosti, kao i povijest međusobnih odnosa okrivljenika i oštećenika, u cijelosti su irelevantni za odluku o krivnji u konkretnoj inkriminaciji. Na taj način ovaj sud ocjenjuje i žalbene navode u kojima žalitelj nabraja podatke o vlasništvu, etažiranju, poštivanju/nepoštivanju kućnog reda, itd.

7. Zaključno, svaku sumnju u nezakonit rad policije prilikom kriminalističke obrade inkriminiranog događaja (ispitivanja svjedoka), žalitelj treba prijaviti u drugoj, zakonitoj proceduri, jer ovaj sud u predmetnom postupku za to nema nadležnost.

8. U odnosu na kaznu koja se samom žalbom ne problematizira, ovaj sud prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda i kaznu u vrsti i mjeri kako je to određeno po prvostupanjskom sudu. Novčana kazna kao blaža, određena unutar zakonskog okvira trebala bi ostvariti svrhu kažnjavanja iz članka 6. i 36. Prekršajnog zakona.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

10. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 9. travnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Virovitici u 6 ovjerenih prijepisa.