Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Katice Lučić, predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca, članova vijeća, uz sudjelovanje Ksenije Šupe Vukadinović u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika EŠ, zbog prekršaja iz članka 137.a stavka 1. Zakona o trošarinama („Narodne novine“ broj: 106/18., 121/19., 144/21.), odlučujući o žalbi okrivljenika EŠ kojeg brani Vice Mandarić, odvjetnik iz odvjetničkog društva MANDARIĆ & EINWALTER j.t.d. iz Zagreba, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija RH, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje od 4. kolovoza 2025., Klasa: 413-01/23-26/638, Ur.broj: 513-02-7002/26-25-23, u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
I U povodu žalbe okrivljenika EŠ, a po službenoj dužnosti, ukida se pobijano rješenje o prekršaju i predmet vraća prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak na ponovni postupak i odlučivanje.
II Uslijed odluke iz točke I, žalba okrivljenika EŠ je bespredmetna.
Obrazloženje
1. Rješenjem o prekršaju Ministarstva financija RH, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje od 4. kolovoza 2025., Klasa: 413-01/23-26/638, Ur.broj: 513-02-7002/26-25-23, proglašen je krivim okrivljenik GŠ zbog prekršaja iz članka 137.a stavka 1. Zakona o trošarinama i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 900,00 eura.
2. Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura.
3. Predmetnim rješenjem o prekršaju od okrivljenika su oduzeti predmeti prekršaja i to: 12 litara domaće rakije.
4. Protiv navedenog rješenja o prekršaju okrivljenik je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga. Žalitelj prvo ističe svoje neslaganje s terminom zakazane glavne rasprave, te nadalje u bitnom ističe kako Carinska uprava nije nadležna u ovom postupku i kako su odredbe članka 140. Zakona o trošarinama i članka 96. Prekršajnog zakona, suprotne pravnoj stečevini Europske unije i Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava. Naslovno tijelo nema svojstvo neovisnog i nepristranog suda u prvostupanjskom postupku, dok u drugostupanjskom postupkom pred Visokim prekršajnim sudom RH nema adekvatne naknadne kontrole iz razloga što ne postoji rasprava u sklopu žalbenog postupka. Nadalje, žalitelj ističe kako Carinska uprava ne ispunjava zahtjeve neovisnosti i nepristranosti budući se prekršajni postupak vodi pred Vijećem za prekršaje, a predsjednik vijeća je osoba s pravosudnim ispitom, dok su članovi državni službenici, te postoji razumna sumnja da su članovi vijeća Carinske uprave podložni vanjskim čimbenicima i interesima. Žalitelj također osporava i postupak pred Visokim prekršajnim sudom RH kao kontrolu pred drugim stupnjem jer se pred tim sudom ne osigurava kontradiktorna i usmena rasprava, tj. da se u tom postupku može donijeti odluka o svim pitanjima budući u postupku prema prekršajima iz Zakona o trošarinama okrivljenici ne mogu nikada sudjelovati u sjednici vijeća pa mu je samim time uskraćeno pravo na pristup sudu. Također smatra da se ne radi o sudu pune jurisdikcije, a prema odluci Ustavnog suda RH iz 2000. godine U-I-745/99. Žalitelj nadalje u cijelosti osporava počinjenje prekršaja navodeći da njegove radnje ne predstavljaju prekršaj, da se nije radilo o uvozu boca domaće rakije, te da nije jasno koje bi to materijalno pravo bilo povrijeđeno. Upire i na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona. Zbog grubog kršenja ustavnih i konvencijskih prava izazvanog neprimjerenim zakonodavnim rješenjem iz članka 140 Zakona o trošarinama, žalitelj predlaže ovom Sudu da zastane s postupkom i da se po svom nahođenju ili obrati Ustavnom sudu RH sa zahtjevom za ocjenu ustavnosti odredbe iz članka 140. Zakona o trošarinama ili uputi zahtjev za prethodnu odluku Sudu EU u odnosu na zaštitu prava okrivljenika iz Povelje o pravima EU u odnosu na pravo na pristup sudu koje je prekršeno cit. člankom Zakona o trošarinama. Također, žalitelj traži da mu se kao i njegovom branitelju omogući pristup sjednici vijeća ovog Suda. Žalitelj predlaže da Naslovno tijelo ukine svoju odluku i oglasi se nenadležnim, te da uputi predmet na odlučivanje nadležnom općinskom sudu, podredno da ovaj Sud stavi izvan snage pobijano rješenje i da uputi predmet nadležnom prekršajnom sudu na odlučivanje, podredno, da ovaj Sud ukine pobijano rješenje o prekršaju i oslobodi ga optužbe jer nije počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.
5. Žalba je bespredmetna.
6. Ispitujući pobijano rješenje o prekršaju po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona i u okviru žalbenih navoda okrivljenika, ovaj Sud je utvrdio da prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, donoseći pobijanu odluku nije pravilno primijenilo zakon.
7. Naime, člankom 202. stavkom 5. Prekršajnog zakona propisano je da „U korist okrivljenika podnesena žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, oduzimanju imovinske koristi i oduzimanju predmeta“, te je stoga ovaj Sud po službenoj dužnosti ispitao zakonitost odluke prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak o odluci o oduzimanju predmeta prekršaja.
8. U konkretnom predmetu u točki II izreke pobijanog rješenja o prekršaju oduzeto je od fizičke osobe Zorana Ždere 12 litara domaće rakije, te je određeno oduzimanje predmetne robe pozivom na članak 138. stavak 1. Zakona o trošarinama. Odredbom članka 138. stavak 1. Zakona o trošarinama propisana je obligatorna mjera oduzimanja predmeta prekršaja iz članka 137.a stavka 1. istog Zakona, a za koji prekršaj je okrivljenik proglašen krivim, iz čega proizlazi da je predmetnu mjeru oduzimanja predmeta prekršaja prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak primijenilo prema okrivljeniku samo iz razloga što je odredbom članka 138. stavak 1. Zakona o trošarinama, oduzimanje predmeta prekršaja propisano kao obligatorno. Nadalje, u obrazloženju pobijanog rješenja u dijelu u kojem se obrazlaže oduzimanje predmeta prekršaja navodi se samo „da roba koja je predmet prekršaja, a opisana je u izreci rješenja, na temelju članka 138. stavka 1. Zakona o trošarinama oduzima se od okrivljenika EŠ, jer je počinjen iz članka 137.a stavka 1. Zakona o trošarinama“.
9. U članku 76.a Prekršajnog zakona propisano je: „Predmeti i sredstva koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje prekršaja ili su nastali njegovim počinjenjem oduzet će se ako postoji opasnost da će se ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja. Sud može oduzeti predmete i sredstva i kada je njihovo oduzimanje potrebno radi zaštite opće sigurnosti, javnog poretka, zaštite zdravlja ljudi ili iz moralnih razloga (stavak 1.), dok je stavkom 3. cit članka propisano: „Predmeti koje prema zakonu okrivljenik ili druga osoba ne može posjedovati ili predmeti čije je posjedovanje ili promet zabranjen ili ograničen ili predmeti namijenjeni prometu, ali se u promet mogu pustiti samo pod posebnim uvjetima (s nadzornim markicama i slično), oduzet će se i kad postupak nije završen osuđujućom presudom. Sud može na prijedlog ovlaštenog tužitelja narediti njihovo uništenje i prije završetka postupka“.
10. Stoga je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak trebalo dati valjane razloge iz članka 76.a Prekršajnog zakona, koji bi opravdali odluku o oduzimanju predmeta prekršaja. Po ocjeni ovog Suda, oduzimanjem predmeta prekršaja od okrivljenika bez valjanih razloga o odlučnim činjenicama, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak povrijedilo je materijalno pravo na štetu okrivljenika.
11. Zbog navedenog, ovaj Sud ukinuo je pobijano rješenje o prekršaju i predmet vratio prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak koje će u ponovljenom postupku utvrditi radi li se o predmetima koji su regulirani odredbom članka 76.a stavka 1. ili stavka 3. Prekršajnog zakona i dati valjane razloge koji će opravdati odluku o oduzimanju predmeta prekršaja u ovom predmetu, te vodeći računa i o ostalim žalbenim navodima, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
12. Zbog navedenog, riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 9. travnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ksenija Šupe Vukadinović v.r.
Katica Lučić v.r.
Rješenje se dostavlja Ministarstvu financija RH, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Osijek, Vijeću za prekršaje u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.
