REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2365/2022-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Bešliću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ER, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Boris Klemen, odvjetnik u Zagreba, protiv tuženika LI-AMY GRADNJA j.d.o.o., OIB: 22362331085, Zagreb, Bersečka 15, kojeg zastupa punomoćnica Iva Gavranović, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Barović & Gavranović j.t.d. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 9. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 954,69 eura sa zateznim kamatama tekućim od 9. travnja 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u odnosu na isplatu zateznih kamata na iznos od 954,69 eura za razdoblje od 24. ožujka 2020. do 8. travnja 2026.

III. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.972,61 eura sa zateznim kamatama tekućim od 9. travnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik garaže u Zagrebu na adresi [adresa], koja nije upisana u zemljišne knjige, a na koju je 7. listopada 2019. djelatnik tuženika, uslijed nepažljivog upravljanja unazad teretnim vozilom , naletio stražnjim dijelom istog vozila. Nalet na tužiteljeva garažna vrata dogodio se tijekom radova koje je tuženik obavljao po narudžbi upravitelja stambene zgrade , za koje radove je tuženik izdao račun br. 55/1/1 od 5. studenoga 2019. Uslijed naleta navedenog vozila na garažna vrata u vlasništvu tužitelja nastala su oštećenja koja nije bilo moguće ispraviti ili popraviti te je stoga tužitelj bio primoran zamijeniti plohu garažnih vrata. Na tužiteljev poziv, u studenom 2019., radi pregleda garažnih vrata, pristupili su predstavnik tuženika i još jedan tuženikov radnik, te se predstavnik obvezao ponovno doći kako bi pokušali popraviti vrata, ali se više nitko nije pojavio, niti se tuženik više odazivao na tužiteljeve pozive. S obzirom na to da se tuženik više nije odazivao na tužiteljeve pozive, tužitelj je zamijenio cjelokupna vrata, te je ista vratio trgovačkom društvu Hörmann Hrvatska d.o.o., osim plohe vrata koju zbog oštećenja isto trgovačko društvo nije željelo preuzeti. Nakon toga je tužitelj ugradio nova vrata te je dopisom od 24. ožujka 2020. od tuženika zatražio da mu naknadi štetu koju je pretrpio na predmetnim garažnim vratima.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te prvenstveno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije s obzirom na to da vozilo kojim je navodno prouzročena opisana šteta na garažnim vratima tužitelja nema nikakve veze s tuženikom. Nadalje, opreza radi, ukoliko sud ne prihvati prigovor promašene pasivne legitimacije, naglašava da šteta na koju se tužitelj poziva nije prijavljena, a niti tužitelj ičim dokazuje da su nova vrata koja je navodno ugradio plaćena društvu Takt d.o.o. iz Ljubljane, Slovenija . Nadalje, smatra da su tužiteljeva vrata bila pod garancijom, pa da je velika mogućnost da su ista i zamijenjena, a ukoliko nisu, tužitelj je u svakom slučaju trebao tražiti tko je vlasnik vozila koje je počinilo eventualnu štetu te isto prijaviti osiguravajućem društvu vlasnika vozila.

3.1. Tužitelj u podnesku od 17. studenog 2023. navodi da je temeljem ponude trgovačkog društva Hörmann Hrvatska d.o.o., godinu dana prije predmetnog štetnog događaja, na vrata svoje garaže ugradio vrata marke Hörmann Berry model N80, zajedno sa sustavom za automatsko daljinsko otvaranje istih vrata. S obzirom na to da ugrađena ploha nije bila odgovarajućih dimenzija tužitelj je postigao dogovor s gore navedenim trgovačkim društvom o povratu navedenih vra ta i sustava za automatsko daljinsko otvaranje vrata. Međutim, prije demontaže predmetnih vrata, djelatnik tuženika je uslijed nepažljivog upravljanja unazad teretnim vozilom naletio stražnjim dijelom istog vozila na predmetna zatvorena garažna vrata i pritom ih oštetio. O tom štetnom događaju je tužitelja obavijestio predstavnik suvlasnika stambene zgrade budući je upravo tuženik obavljao radove u odnosu na predmetnu stambenu zgradu. Tužitelj je od trgovačkog društva Hörmann Hrvatska d.o.o. primio povrat iznosa za sustav za automatsko daljinsko otvaranje od 5.930,00 kn, odnosno 787,05 EUR (prema fiksnom tečaju konverzije 1,00 EUR = 7,53450 kn), uslijed čega je djelovanjem tuženika pretrpio štetu u vrijednosti plohe vrata u utuženom iznosu.

3.2. Nakon provedenog vještačenja tužitelj je u podnesku od 9. travnja 2025. postavio konačni tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 954,69 eura sa zateznim kamatama od 24. ožujka 2020. do isplate. Sud je na ročištu održanom 9. travnja 2025. dopustio navedenu preinaku tužbe s obzirom na to da je tužitelj povisio zahtjev nakon nalaza i mišljenja vještaka, slijedom čega je preinaka dopuštena na temelju odredbe čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP).

4.1. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u rješenja o nasljeđivanju (listovi 6-11 spisa), dozvolu za useljenje (listovi 12-13 spisa), Ugovor o udruživanju sredstava za društveno-usmjerenu izgradnju garaža u naselju (listovi 14-18 spisa), fotografije garaže (listovi 21-26 spisa), račun br. 55/1/1 od 5.11.2019. (list 27 spisa), dopis tužitelja od 24.3.2020. s potvrdom o slanju pošiljke (listovi 33 -34 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Mladena Ožića (listovi- 71-76 spisa), dopis Euroherc osiguranja d.d. (list 100 spisa) te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka ZR (list 92 spisa), RR (list 92-93 spisa), TR (list 131 spisa) i tužitelja (list 93-94 spisa).

4.2. Sud je u skladu s odredbom čl. 265. st. 2. ZPP odustao od izvođenja dokaza saslušanjem zakonske zastupnice tuženika s obzirom na to da navedena nije pristupila na ročište za glavnu raspravu na kojem je trebala biti saslušana, niti je opravdala svoj nedolazak, dok je njezina punomoćnica na istom ročištu predložila zaključenje glavne rasprave bez njezinog saslušanja.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP -a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za naknadu imovinske štete koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju od 7. listopada 2019., kada je tijekom građevinskih radova na stambenoj zgradi došlo do oštećenja na plohi garažnih vrata u njegovom vlasništvu.

7. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8.1. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi da je tužitelj na temelju rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-6045/07, donesenog od strane javnog bilježnika Ilinke Lisonek od 30. srpnja 2007. i rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-5202/2021, donesenog od strane javnog bilježnika Jožice Matko -Ruždjak od 24. lipnja 2021., stekao vlasništvo na garaži koja je predmet ovoga postupka.

8.2. Iz dopisa tužitelja od 24. ožujka 2020. proizlazi da je o šteti koja mu je nastala na plohi garažnih vrata obavijestio tuženika te da ga je pozvao da mu nadoknadi štetu.

8.3. Iz računa tuženika br. 55/1/1 od 5. studenoga 2019. proizlazi da je tuženik ispostavio GSKG d.o.o. račun za obavljene radove na stambenoj zgradi u [adresa] na adresi [adresa].

8.4. Iz dopisa Euroherc osiguranja d.d. od 5. svibnja 2025. proizlazi da po predmetnom štetnom događaju nije izvršena isplata naknade.

8.5. Svjedok DR naveo je u svom iskazu da je predmetnog dana vozio kombi, kojega je i vlasnik, te je počinio predmetnu štetu. Naime, išao je kombijem u rikverc i prilikom zaokretanja je slučajno zadnjim krajem ogrebao garažna vrata. Tada je kontaktirao predstavnika zgrade koji je bio prisutan na licu mjesta i vidio je što se dogodilo te je on je pozvao tužitelja kao vlasnika garaže. Pogledali su zajedno ogrebana vrata te je ponudio da pozove autolimara koji bi popravio vrata. Naime, smatrao je da su se vrata mogla popraviti, Nakon nekoliko dana svjedok je tamo došao s limarom, no zatekao je nova vrata. Nedugo nakon toga kontaktirali su ga iz osiguranja navodeći da im se javio tužitelj i da je tražio naknadu štete, no s obzirom da su vrata bila zamijenjena, a tužitelj nije imao stara vrata, oni nisu mogli izvršiti procjenu štete. Smatra da nema njegove odgovornosti jer je šteta nastala slučajno te ju je bio voljan popraviti. Svjedok je naveo da je tuženik firma u vlasništvu njegove kćerke te je on na njezin zahtjev na navedenu adresu kombijem dostavio određene stvari. Na predmetnoj zgradi obavljali su se radovi na žlijebovima, radila ih je firma njegove kćeri te je on došao na lice mjesta jer ona nije stručnjak za tu vrstu radova, a njegov kombi jedini je bio tamo u vrijeme kada su se izvodili radovi promjene žlijeba.

8.6. Svjedok RR naveo je u svom iskazu da se predmetnog dana na zgradi radila neka limarija, odnosno izvodili su se radovi. Navodi da je on bio doma i da ga je pozvao predstavnik stanara TR rekavši da su oštećena garažna vrata. Sišao je i kontaktirao brata-tužitelja koji je također došao kasnije. Tamo je vidio oštećenje na visini od oko 1,5 m koje je bilo širine otprilike jedan metar, te su vrata bila udubljena. Ispred vrata stajao je kamion, a bio je prisutan i svjedok ZR. On je priznao da je udario u vrata i ponudio se da ta vrata poprave, međutim koliko mu je poznato to nije učinjeno. ZR tada mu je rekao da je na zgradi radio neku limariju. On se nudio da nešto popravi i koliko mu je poznato nešto je radio na tim vratima, ali to nije bilo dovoljno jer se radilo o potpuno novim vratima. Naime, nakon što je on popravio i dalje se vidjelo udubljenje što je bilo dovoljno da na vratima nije uvažena reklamacija.

8.7. Svjedok TR naveo je u svom iskazu da je on predstavnik stanara zgrade u kojoj se nalaze garaže na kojima su se izvodili radovi te je kao predstavnik stanara naručio radove preko GSKG-a kao upravitelja zgrade. Radove je vršio ovdje tuženik, a on je glede tih radova kontaktirao s ZR. Tuženik je radove izvršio, međutim dio kamiončića je zahvatio garažu u vlasništvu tužitelja i tom prilikom je ista oštećena. ZR prilikom razgovara s njim nije osporavao nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika. Sjeća se da je posljedica predmetnih radova bila ta da su na garaži u vlasništvu tužitelja nastala dva vidljiva udubljenja. Nije mogao procijeniti je li se šteta na garažnim vratima mogla popraviti.

8.8. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je on vlasnik predmetne garaže te da živi u stanu na istoj adresi. Na dan štetnog događaja predstavnik suvlasnika TR kontaktirao je njegovog brata, a onda je brat zvao njega i rekao mu da su oštećena garažna vrata. Kada je došao tamo više nije bilo kombija koji je oštetio vrata, a predstavnik suvlasnika dao mu je broj od čovjeka koji je izvodio radove. Rekao je da gospodin ZR radi limariju na našoj zgradi i da je odgovorna osoba za sve limarske radove. Navodi da ga je kontaktirao telefonom i on je rekao da će to popraviti, za par dana došao je s još jednim čovjekom, međutim nisu uspjeli dovesti vrata u prvobitno stanje. Radilo se naime o udubljenju širine oko 20 cm, oni su ga popravljali, ali oštećenje je i dalje bilo vidljivo. Nakon toga ZR je rekao da će ponovno doći, međutim nikada se više nije javio. Također, tužitelj je naveo da je kontaktirao firmu Hormann Hrvatska d.o.o. i oni su vrata pregledali te su ih odbili preuzeti jer su oštećena rekavši mu da ista zadrži. Račun o izvršenim limarskim radovima dobio je od predstavnika suvlasnika, a radi se o računu koji je priložio uz tužbu.

9.1. Sud je kao iskrene, neposredno uvjerljive te u bitnom međusobno suglasne prihvatio iskaze svjedoka ZR, RR, TR i samog tužitelja u dijelu iz kojeg kao bitno proizlazi da je predmetnog dana došlo do oštećenja na garaži u vlasništvu tužitelja te da je oštećenje nastalo kada je ZR, prilikom izvođenja radova na predmetnoj zgradi, vozeći kombi u rikverc ogrebao predmetna garažna vrata. Također, dovodeći u vezu iskaz svjedoka ZR s računom tuženika br. br. 55/1/1 od 5. studenoga 2019., koji se odnosi na obavljene radove na predmetnoj zgradi, ovaj sud je utvrdio da je ZR radove na predmetnoj zgradi obavljao po nalogu tuženika kao njegov podizvođač. Naime, navedeno proizlazi i iz iskaza samog svjedoka u dijelu gdje navodi kako je tuženik firma u vlasništvu njegove kćeri te je on na njezin zahtjev na navedenu adresu kombijem dostavio određene stvari te je došao na lice mjesta jer mu kćer nije stručnjak za radove koji se odnose na promjenu žljebova, a upravo su se ti radovi i obavljali prema gore navedenom računu kojeg je tuženik izdao upravitelju predmetne zgrade. Također, iz iskaza preostalih svjedoka i tužitelja, kao i pisane dokumentacije u spisu, sud je utvrdio da je upravitelj zgrade (u kojoj se nalazi i garaža u vlasništvu tužitelja) sklopio ugovor o izvođenju radova na predmetnoj zgradi s tuženikom.

9.2. Sud nije kao istinit prihvatio iskaz svjedoka ZR u dijelu u kojem isti navodi da je bio spreman u cijelosti popraviti predmetna garažna vrata s obzirom na to da navedeno ne proizlazi iz pisane dokumentacije u spisu, kao niti iz iskaza ostalih svjedoka i samog tužitelja, čiji iskaz je sud ocijenio uvjerljivim, potpunim i u skladu s pisanom dokumentacijom u spisu.

10. Odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema odredbi čl. 1108. ZOO naručitelj i izvođač radova na nekretnini solidarno odgovaraju trećoj osobi za štetu koja joj nastane u vezi s izvođenjem tih radova.

11.1. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda izvođač koji je posao povjerio podizvođaču odgovara trećoj osobi za štetu kao da ga je sam obavio. Naime, pod pojmom izvođača radova valja smatrati sve osobe koje izvode radove, dakle, i osobe koje su kao izvođači s naručiteljem radova ugovorile određene radove, ali i osobe koje u izvođenju radova sudjeluju na temelju ugovora s izvođačem kao podizvođači tih radova, te osobe koje u izvođenju radova sudjeluju na temelju ugovora s podizvođačem kao svojevrsni daljnji podizvođači radova. U predmetnom slučaju podizvođač radova ZR nije osporavao svoju odgovornost za nastanak štetnog događaja, pa s obzirom na to da ga je na predmetnim radovima angažirao tuženik, isti odgovara tužitelju za štetnu radnju podizvođača radova.

11.2. Slijedom navedenog, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, kao relevantno je utvrđeno da je do oštećenja na plohi garažnih vrata u vlasništvu tužitelja došlo za vrijeme izvođenja radova na Stambenoj zgradi u Zagrebu na adresi [adresa] te da je za štetnu radnju odgovaran ZR kao podizvođač tuženika. Zato je ovaj sud neosnovanim ocijenio prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika s obzirom na to da tuženik kao izvođač radova odgovara tužitelju za štetu koju mu je počinio njegov podizvođač radova.

12.1. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva valja reći da iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. Mladena Ožića proizlazi da sadašnji trošak vrata tip Hormann Berry N80, ne uključujući sustav za automatsko daljinsko upravljanje, iznosi 954,69 eura.

12.2. Stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

12.3. Sud je u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađen na temelju priložene dokumentacije te u skladu s pravilima struke, pri čemu je vještak dao vrlo jasne razloge kojima se rukovodio prilikom izrade nalaza i mišljenja.

12.4. Stoga je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odlučiti kao u s tavku I. izreke presude na temelju čl. 1108., čl.1045., čl.1049. i čl.1085. st. 4. ZOO s time da zatezna kamata, prema odredbi čl.1089.st.2. ZOO, teče od dana donošenja sudske odluke jer je visina štete utvrđena putem vještačenja provedenog u ovom postupku, pa je samim time valjalo odbiti dio zahtjeva za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos za razdoblje od 24. ožujka 2020. do 8. travnja 2026. te je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

13.1. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje Tarifa), a u skladu s vrijednosti predmeta spora do 9. travna 2025. u iznosu od 787,00 eura, a od tada pa nadalje u iznosu od 954,00 eura. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu pa mu je tuženik dužan naknaditi troškove parničnog postupka. Tako mu je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 75 bodova (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 2.2.2023., 17.11.2023., i 24.3.2025. u iznosu od po 75 bodova (x3) (Tbr. 8/1), trošak sastava podneska od 27.6.2025. u iznosu od 37,5 bodova (Tbr. 8/3), trošak zastupanja na ročištima održanim 9.11.2023., 11.11.2024., 9.4.2025. i 9.3.2026. u iznosu od po 75 bodova(x4) (Tbr. 9/1). Navedeno sveukupno iznosi 650 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 1.593,75 eura. Priznat mu je i trošak provedenog vještačenja u iznosu od 312,50 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,82 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 eura. Slijedom navedenog, tužitelju je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 1.972,61 eura sa zateznim kamatama od donošenja odluke do isplate na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po visini stope određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki III. izreke.

13.2. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podnesaka od 19.11.2023. i 8.4.2025. jer u smislu odredbe čl. 155. ZPP nisu bili potrebni za vođenje ove parnice, a sud prilikom odlučivanja o troškovima određuje naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice cijeneći pri tome brižljivo sve okolnosti i vodeći računa o pravilima za pripremanje glavne rasprave.

14. Iznosi u kunama pretvoreni su u eure prema službenom tečaju konverzije 7,5345 kn/1 euro.

U Zagrebu 9. travnja 2026.

Sudac:

Ivan Bešlić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelj po pun. s rj o plaćanju pristojbe na tužbu

- tuženik po pun.