REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-680/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja ČĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II. tužiteljice NĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa Neva Radelić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Stanić i Radelić, j.t.d. iz Zagreba, protiv I. tuženika ĐĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II. tuženice EĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa Zvonimir Perša, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 18. lipnja 2024., poslovni broj: P- 1317/2021-19., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

Žalba I. tuženika ĐĐ i II. tuženice EĐ oboje iz [adresa] djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 18. lipnja 2024. poslovni broj: P-1317/2021- 19 :

1. potvrđuje pod točkom I. izreke ;

2. ukida pod točkom II. izreke( odluka o troškovima parničnog postupka) i u tom dijelu se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se da su I- tužitelj ČĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužitelj NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u jednakim dijelovima stekli pravo vlasništva dosjelošću na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. 335312 Granešina, opisanoj kao ZK tijelo II, u naravi OBITELJSKA STAMBENA ZGRADA U [adresa] SAGRAĐENA NA ČKBR. [katastarska čestica] POP. BR. 20335, i to 3. suvlasnički dio: 3/14 te 4. suvlasnički dio: 3/14 te su tuženici dužni trpjeti upis prava vlasništva za korist tužitelja na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. 335312 Granešina, opisanoj kao ZK tijelo II, u naravi OBITELJSKA STAMBENA ZGRADA U [adresa] SAGRAĐENA NA ČKBR. [katastarska čestica] POP. BR. 20335, i to 3. suvlasnički dio: 3/14 te 4. suvlasnički dio: 3/14 i to u jednakim dijelovima.

II. Nalaže se tuženicima da naknade tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 17.982,52 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 18. lipnja 2024. do plateža, sve to u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude tuženici su pravodobno podnijeli žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točaka 1.–3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19

– dalje: ZPP).

2.1. U žalbi navode da su tijekom prvostupanjskog postupka istaknuli prigovor vrijednosti predmeta spora, prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja, prigovor nedostatka pasivne legitimacije, prigovor da posjed tužitelja nije pošten te prigovor presuđene stvari. Tvrde da se prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije očitovao o tim prigovorima, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

2.2. Nadalje navode da su u odgovoru na tužbu od 20. ožujka 2019. istaknuli da nisu u nikakvom pravnom odnosu s tužiteljima, da ne osporavaju navode tužbe te da priznaju povijesni dio, a podredno i sam tužbeni zahtjev, uz napomenu da nisu dali povod za podnošenje tužbe. Predložili su da sud na temelju stanja spisa donese presudu te da im prizna trošak sastava odgovora na tužbu.

2.3. Ističu da iz obrazloženja pobijane presude nije razvidno što je predmet utvrđenja prava vlasništva dosjelošću niti je obrazloženo vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti, odnosno radi li se o redovnoj ili izvanrednoj dosjelosti. Također nije utvrđeno radi li se o zakonitom posjedu, je li posjed stečen na način vi, clam ili precario te je li posjed pošten, pri čemu navedena pitanja u presudi nisu valjano obrazložena.

2.4. Smatraju da bi prvostupanjski sud, da je izvršio uvid u dokumentaciju koju su tužitelji dostavili u spis, donio drugačiju odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Navode da iz Kupoprodajnog ugovora koji su tuženici zaključili s CĐ **.**.2006., kao i iz kupoprodajnog ugovora koji su tužitelji zaključili s istom osobom 5. ožujka 2007., proizlazi da je predmet ugovora obiteljska stambena kuća, odnosno dvorišni objekt.

2.5. Nadalje ističu da iz rješenja zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda poslovni broj Z-49473/07 od 7. svibnja 2008. proizlazi da prijedlogu za upis nije moglo biti udovoljeno jer je u zemljišnim knjigama upisana obiteljska stambena zgrada na adresi [adresa] (sada [adresa]), ali ne i dvorišna stambena zgrada na adresi [adresa] (ranije [adresa]), koja je bila predmet kupoprodaje.

2.6. Navode da su tužitelji nakon kupoprodaje srušili predmetni dvorišni objekt te na tom mjestu rekonstruirali i dogradili stambenu zgradu, odnosno izgradili novi objekt na adresi [adresa]. To, prema njihovim navodima, proizlazi i iz rješenja o izvedenom stanju od 29. rujna 2017. koje su tužitelji dostavili u spis. Nadalje tvrde da su tužitelji potom zatražili novo rješenje o izvedenom stanju kojim je namjena objekta određena kao garaža, a koje rješenje je doneseno 29. siječnja 2018.

2.7. Iz navedenog zaključuju da su tužitelji rušenjem postojećeg objekta i izgradnjom novog izgradili građevinu koja ne odgovara predmetu kupoprodajnih ugovora iz 2006. i 2007. Budući da je tužba podnesena 7. rujna 2018. upravo na temelju tih ugovora, smatraju da tužbeni navodi ne odgovaraju stvarnom stanju te da tužbeni zahtjev nije mogao biti prihvaćen.

2.8. Smatraju i da prvostupanjski sud nije mogao prihvatiti preinaku tužbenog zahtjeva iz podneska od 19. listopada 2022., jer zbog rušenja objekta i izgradnje nove građevine nije bilo moguće utvrđivati dosjelost. Navode da su tužitelji mogli zatražiti upis u zemljišne knjige temeljem prijavnog lista i rješenja o izvedenom stanju, pa drže da je izabran pogrešan pravni put te da je presuda neprovediva u zemljišnim knjigama.

2.9. Posebno ističu da se zemljište na kojem se nalazi građevina nalazi u društvenom vlasništvu, zbog čega smatraju da postoji nepotpuna pasivna legitimacija jer u postupak nisu bili uključeni Grad Zagreb ili Republika Hrvatska. Ukazuju i na zemljišnoknjižno stanje iz kojeg proizlazi pravo korištenja zemljišta u korist vlasnika zgrade.

3. Nadalje navode da su tužitelji pokrenuli dva postupka ozakonjenja istog objekta, najprije kao stambene zgrade, a potom kao garaže, što prema njihovom mišljenju potvrđuje da se ne radi o istoj nekretnini. Ukazuju i na nesklad između katastarskog i zemljišnoknjižnog stanja te razlike u površini čestice, zbog čega smatraju da je bilo potrebno dostaviti odgovarajuće prijavne listove.

3.1. Ističu i da je za promjene na zemljištu potrebna suglasnost vlasnika, koja u ovom slučaju nije pribavljena, pa ponovno ukazuju na nedostatak pasivne legitimacije.

3.2. Nadalje navode da je prvostupanjski sud 15. veljače 2024. bez obrazloženja stavio izvan snage ranije rješenje kojim nije bila dopuštena preinaka tužbe, a potom bez obrazloženja dopustio preinaku, što smatraju neprihvatljivim.

3.3. Ističu i da se tužba može preinačiti samo iznimno, i to do zaključenja glavne rasprave.

3.4. Također ističu prigovor presuđene stvari, navodeći da je između istih stranaka već vođen postupak u predmetu P-274/02, u kojem su tužitelji pravomoćno odbijeni zbog nedostatka pravnog interesa.

3.5. Osporavaju i odluku o troškovima postupka, navodeći da nije odlučeno o prigovoru vrijednosti predmeta spora te da se radi o tužbi na utvrđenje, a ne na isplatu, uz činjenicu da je tužbeni zahtjev tijekom postupka bitno izmijenjen.

3.6. Predlažu da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije te da im se dosude troškovi parničnog postupka, uključujući trošak sastava žalbe.

4. Tužitelji se u odgovoru na žalbu protive žalbenim navodima te ističu da su tuženici legitimirani u ovom postupku jer su i dalje upisani u zemljišnim knjigama kao suvlasnici nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], opisane kao zk tijelo II, u naravi obiteljska stambena zgrada u [adresa], sagrađena na kč. br. [katastarska čestica], pop. br. 20335, i to kao nositelji 3. i 4. suvlasničkog dijela, svaki od 3/14, iako su predmetnu nekretninu prodali CĐ, primili kupoprodajnu cijenu te mu predali posjed.

4.1. Nadalje navode da su netočni žalbeni navodi o nedostatku njihove aktivne legitimacije jer su upravo oni od CĐ kupili predmetnu nekretninu, isplatili kupoprodajnu cijenu te stupili u posjed nekretnine 2007.. Ističu i da su tuženici izazvali potrebu vođenja ove parnice jer, unatoč pozivu CĐ i tužitelja, nisu htjeli sklopiti aneks Ugovora o kupoprodaji kuće od 25. srpnja 2006., već su njegovo sklapanje uvjetovali dodatnim plaćanjem iznosa od 8.000,00 kuna.

4.2. Tužitelji također navode da su netočni žalbeni navodi prema kojima prvostupanjski sud u obrazloženju presude nije utvrdio vrijeme početka i isteka dosjelosti.

4.3. U odnosu na prigovor nedostatka pasivne legitimacije ističu da ga tuženici prvi put iznose tek u žalbi te da je isti neosnovan, jer tijekom postupka nisu tvrdili da je vlasnik zemljišta na kojem je nekretnina izgrađena Grad Zagreb ili Republika Hrvatska. Naprotiv, smatraju da su upravo tuženici vlasnici zemljišta na kojem je nekretnina izgrađena, sukladno članku 362. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

4.4. Nadalje ističu da su tijekom cijelog postupka postavili jedan tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću te da se nije radilo o preinaci tužbe, već o preciziranju tužbenog zahtjeva.

4.5. Konačno, navode da je neosnovan i prigovor presuđene stvari jer je u predmetu poslovni broj P-274/02 tužba bila podnesena radi brisanja zemljišnoknjižnog upisa nastalog povodom ovršnog postupka poslovni broj I-1951/95, dakle radilo se o brisovnoj tužbi.

4.6. Predlažu da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda, uz dosudu troška sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba tuženika je djelomično neosnovana, a djelomično je osnovana.

6. Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi utvrdio da su tuženici kao prodavatelji 25. srpnja 2006. sklopili s CĐ kao kupcem Ugovor o kupoprodaji kuće, čiji je predmet bila nekretnina opisana kao obiteljska stambena kuća – prizemnica koja se sastoji od jednog stana (dvije sobe, kuhinja i nusprostorija) u Zagrebu, na adresi [adresa] (ranije [adresa]), sagrađena 1961. bez građevinske dozvole, na dijelu od 36/84 katastarske čestice broj [katastarska čestica] ukupne površine 84 čhv, upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da im je HĐ isplatio kupoprodajnu cijenu od 45.000,00 eura i da su mu oni predali ključeve predmetne kuće

6.1. Nadalje je utvrdio da je **.**.2007. CĐ kao prodavatelj sklopio s tužiteljima kao kupcima Ugovor o kupoprodaji kuće kojim je tužiteljima prodao navedenu nekretninu, pri čemu su tužitelji u cijelosti isplatili ugovorenu kupoprodajnu cijenu te stupili u posjed nekretnine. Prvostupanjski sud je utvrdio da se tužitelji nalaze u samostalnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine od dana sklapanja tog Ugovora, odnosno od 5. ožujka 2007..

6.2. Prvostupanjski sud je također utvrdio da su tužitelji na temelju navedenog Ugovora podnijeli zemljišnoknjižnom odjelu prijedlog za uknjižbu prava vlasništva, koji je odbijen rješenjem suda jer opis nekretnine u ugovoru nije odgovarao zemljišnoknjižnom opisu nekretnine, odnosno nisu bili ispunjeni uvjeti za upis prava vlasništva tužitelja.

6.3. Utvrđeno je i da je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama opisana kao zk. tijelo II – u naravi obiteljska stambena zgrada u [adresa], sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] pop. br. 20335, upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to kao 3. suvlasnički dio odnosno 3/14 suvlasničkog dijela I-tuženika te 4. suvlasnički dio odnosno 3/14 suvlasničkog dijela II-tuženika.

6.4. Nadalje, je utvrdio da tužitelji, zbog neusklađenosti opisa nekretnine u ugovoru i zemljišnoknjižnog stanja, nisu mogli ishoditi uknjižbu prava vlasništva, pa su s CĐ **.**.2018. sklopili Dodatak ugovoru o kupoprodaji kuće od 5. ožujka 2007., kojim je izmijenjen opis nekretnine, a potpise su istoga dana ovjerili kod javnog bilježnika.

6.5. Prvostupanjski sud je utvrdio i da tuženici, kao ni CĐ, nikada nisu osporavali da se tužitelji nalaze u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine. Tužitelji i CĐ predložili su tuženicima sklapanje dodatka Ugovoru o kupoprodaji od 25. srpnja 2006. radi ispravka opisa nekretnine, međutim tuženici su odbili potpisati navedeni dodatak, iako među strankama nije bilo sporno da su tužitelji u posjedu predmetne nekretnine.

6.6. Utvrđeno je i da je I-tuženik sklapanje navedenog dodatka uvjetovao isplatom iznosa od najmanje 8.000,00 kn u svoju korist. Tužitelji su dopisom od 21. svibnja 2018. dostavili punomoćniku tuženika usuglašeni tekst dodatka ugovoru te ih pozvali da dostave račune temeljem kojih bi im naknadili opravdane troškove potpisivanja i ovjere dodatka ugovora, no tuženici se na navedeni dopis nisu očitovali niti su potpisali dodatak ugovoru.

6.7. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio da se tužitelji nalaze u samostalnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine od 5. ožujka 2007. te da su protekom zakonom propisanog roka od 10 godina stekli pravo vlasništva dosjelošću u smislu članka 159. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. ( "Narodne novine" poslovni broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, i 81/15 dalje: ZV)

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, sukladno članku 365. stavku 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda u dijelu u kojem je odlučeno o tužbenom zahtjevu ( točka I. izreke) nije opterećena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7.1. Suprotno žalbenim navodima u dijelu presude u kojem je odlučeno o tužbenom zahtjevu tužitelja ( točka I. izreke) , nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP.

7.3. Naime, pobijana presuda u tom dijelu sadrži jasne i određene razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni niti su u proturječju sa sadržajem provedenih dokaza i stanjem spisa, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Prvostupanjski sud je naveo koje je činjenice utvrdio, na kojim dokazima temelji svoja utvrđenja te iz kojih razloga prihvaća pojedine dokaze, a druge ne prihvaća, postupajući u skladu s odredbom članka 8. ZPP.

8. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da su tužitelji podneskom od 19. listopada 2022. preinačili tužbu. Iz sadržaja navedenog podneska proizlazi da činjenična osnova tužbenog zahtjeva nije izmijenjena, već su tužitelji samo dodatno pravno kvalificirali ranije iznesene činjenice navodeći da je pravo vlasništva stečeno dosjelošću. Takvo preciziranje pravne osnove zahtjeva uz neizmijenjenu činjeničnu osnovu ne predstavlja preinaku tužbe u smislu članka 191. stavka 3. ZPP-a, pa prilikom donošenja presude nije počinjena bitan povreda postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 190. stavkom 2. ZPP-a.

8.1. Također su neosnovani žalbeni navodi o postojanju presuđene stvari, budući da se ranije vođeni postupci između parničnih stranka odnose na drukčiji pravni odnos, te su ti postupci okončani prije nego što je predmetna nekretnina prodana od strane tuženika CĐ, a potom tužiteljima, slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke za primjenu instituta presuđene stvari iz članka 333. ZPP-a, pa nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točka 9. ZPP-a.

9. U razlozima prvostupanjske presude prvostupanjski sud je utvrdio da su tuženici dana 25. srpnja 2006. sklopili s CĐ ugovor o kupoprodaji nekretnine koja se nalazi u Zagrebu, na adresi [adresa] (ranije [adresa]), te da je kupac isplatio ugovorenu kupoprodajnu cijenu i stupio u posjed nekretnine.

9.1. Nadalje je utvrđeno da su tužitelji dana 5. ožujka 2007. sklopili s CĐ ugovor o kupoprodaji iste nekretnine, temeljem kojeg su isplatili ugovorenu kupoprodajnu cijenu i stupili u posjed nekretnine.

9.2. Prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelji od 2007. nesmetano i samostalno drže predmetnu nekretninu u posjedu.

9.3.Utvrđeno je i da se HĐ nije upisao kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama, iako je nekretninu kupio od tuženika.

9.4. Tužitelji su pokušali ishoditi uknjižbu prava vlasništva temeljem kupoprodajnog ugovora, međutim njihov prijedlog za upis odbijen je rješenjem zemljišnoknjižnog suda zbog neusklađenosti opisa nekretnine u ugovoru s opisom nekretnine u zemljišnim knjigama.

9.5. Utvrđeno je da su tužitelji predlagali tuženicima sklapanje dodatka ugovoru, radi usklađenja opisa nekretnine, što su tuženici odbili.

9.6. Na temelju provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je zaključio da tužitelji od 2007. drže predmetnu nekretninu u samostalnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu.

10.Takva činjenična utvrđenja prihvaća i ovaj sud jer su rezultat pravilne ocjene dokaza u smislu članka 8. ZPP.

10. 1 . Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

10. 2. Prema odredbi članka 159. stavka 2. ZV, samostalni posjednik nekretnine stječe pravo vlasništva dosjelošću ako je njegov posjed zakonit, istinit i pošten te traje neprekidno deset godina.

10.3. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio da su tužitelji stupili u posjed predmetne nekretnine 2007., dok iz provedenih dokaza proizlazi i da je njihov pravni prednik HĐ stupio u posjed još 2006. na temelju ugovora o kupoprodaji sklopljenog s tuženicima. Tuženici su pritom CĐ predali nekretninu u posjed predajom njezinih ključeva, nakon čega je on na isti način predao posjed tužiteljima temeljem ugovora o kupoprodaji sklopljenog s njima. Budući da je HĐ tuženicima u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu ugovorenu navedenim ugovorom, dok su tužitelji potom u cijelosti isplatili kupoprodajnu cijenu CĐ, pravilno je utvrđeno da se predmetna nekretnina od 5. ožujka 2007., odnosno po ocjeni odvoga suda još od 2006. nalazi u kontinuiranom, samostalnom i poštenom posjedu tužitelja i njihovog pravnog prednika.

10.4. Polazeći od tako utvrđenih činjenica, pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da se radi o zakonitom, istinitom i poštenom posjedu. Naime, posjed pravnog prednika tužitelja stečen je na temelju valjanog pravnog posla – ugovora o kupoprodaji – te uz predaju nekretnine u posjed, slijedom čega takav posjed ima pravni temelj. Posjed je ujedno istinit jer nije stečen silom, potajno niti zlouporabom povjerenja, dok je pošten budući da iz utvrđenih okolnosti ne proizlazi da bi pravni prednik tužitelja, a potom ni tužitelji, u trenutku stjecanja i tijekom trajanja posjeda znali ili morali znati da im pravo na posjed ne pripada.

10.5. Na postojanje poštenog posjeda ne utječe činjenica da tužitelji nisu uspjeli ishoditi uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama niti okolnost što im je poznato da je njihov prijedlog za uknjižbu odbijen zbog neusklađenosti zemljišnoknjižnog stanja s podacima navedenim u ugovoru o kupoprodaji. Sama činjenica da uknjižba nije provedena zbog neusklađenosti zemljišnoknjižnog stanja, ne dovodi sama po sebi u pitanje poštenje posjeda ako je posjed stečen na temelju pravnog posla i uz predaju nekretnine u posjed. Stoga ni saznanje tužitelja o takvom zemljišnoknjižnom stanju ne znači da su znali ili morali znati da im pravo na posjed ne pripada.

10.6. Uzimajući u obzir i okolnost da su tuženici 21. svibnja 2018. odbili potpisati aneks kupoprodajnog ugovora iz 2006. sklopljenog s CĐ radi otklanjanja nesuglasja u zemljišnoknjižnom stanju, valja istaknuti da je u trenutku takvog očitovanja već bilo proteklo zakonom propisano vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Slijedom toga, pravo vlasništva tužitelja već je bilo stečeno po samom zakonu, pa naknadno osporavanje od strane tuženika ne može utjecati na već dovršeno stjecanje tog prava.

10.7. Kako su, dakle, tužitelji pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stekli dosjelošću prije pokretanja ovog postupka, a tužba je podnesena 7. rujna 2018., njihov zahtjev za utvrđenje prava vlasništva pravilno je ocijenjen osnovanim, sukladno članku 159. stavku 2. ZV.

11. Neosnovan je i žalbeni navod tuženika kojim osporavaju aktivnu legitimaciju tužitelja. Naime, kako je već prethodno obrazloženo, utvrđeno je da su tužitelji stupili u posjed predmetne nekretnine na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog s pravnim prednikom koji je nekretninu stekao od tuženika te im je nekretnina predana u posjed, slijedom čega su tužitelji nastavili posjedovanje nekretnine u pravnom slijedu svog pravnog prednika. U takvoj situaciji tužitelji su ovlašteni zahtijevati sudsku zaštitu radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću, pri čemu se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme posjedovanja njihova pravnog prednika. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelji imaju aktivnu legitimaciju za vođenje ovog postupka.

12. Neosnovani su žalbeni navodi da tuženici nisu pasivno legitimirani u ovom postupku zbog toga što je zemljište na kojem se nalazi predmetna nekretnina bilo upisano kao društveno vlasništvo.

12.1. U odnosu na žalbene navode tuženika da zemljište na kojem je izgrađen predmetni objekt nije bilo u njihovu vlasništvu, već u društvenom vlasništvu, valja navesti da iz zemljišnoknjižnog stanja proizlazi kako je predmetno zemljište bilo upisano kao društveno vlasništvo, dok je tuženicima na istom bilo upisano pravo korištenja.

12.2. Prema članku 362. ZV nositelji prava korištenja na građevinskom zemljištu u društvenom vlasništvu stupanjem na snagu toga Zakona postali su vlasnici tog zemljišta, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

12.3. Pritom treba imati u vidu i načelo jedinstva nekretnine iz članka 9. istog Zakona, prema kojem zemljište i zgrada čine jednu pravnu cjelinu, pa pravni režim zemljišta određuje i pravni režim zgrade izgrađene na tom zemljištu.

12.4. Slijedom navedenog, činjenica da je zemljište u zemljišnim knjigama bilo upisano kao društveno vlasništvo ne dovodi u pitanje pasivnu legitimaciju tuženika, budući da su upravo oni bili nositelji prava korištenja na tom zemljištu, a stupanjem na snagu ZV postali su njegovi vlasnici.

12.5. Stoga tužitelji u ovom postupku nisu bili dužni kao suparničare tužiti Republiku Hrvatsku, niti Grad Zagreb zajedno s tuženicima.

12.6. Iz stanja zemljišnih knjiga proizlazi da su tuženici i dalje upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine i to na 3/14 suvlasničkog dijela svaki, zbog čega su upravo oni osobe protiv kojih se može zahtijevati utvrđenje prava vlasništva i brisanje njihova zemljišnoknjižnog upisa.

12.7. Okolnost da su tuženici predmetnu nekretninu prodali CĐ, te mu predali posjed nekretnine ne dovodi u pitanje njihovu pasivnu legitimaciju u ovom postupku, budući da su isti i dalje zemljišnoknjižni suvlasnici predmetne nekretnine.

13. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika da tužitelji nisu mogli steći pravo vlasništva dosjelošću jer je predmetni objekt u međuvremenu srušen te je izgrađena nova građevina.

13.1. Naime, predmet dosjelosti je nekretnina kao zemljišnoknjižna čestica odnosno zemljište sa svim svojim sastavnim dijelovima, a ne pojedini građevinski objekt koji se na tom zemljištu nalazi.

13. 2. Stoga okolnost da je na predmetnom zemljištu tijekom vremena došlo do uklanjanja ranije građevine i izgradnje nove ne dovodi u pitanje kontinuitet posjeda niti utječe na mogućnost stjecanja prava vlasništva dosjelošću

14. U odnosu na žalbene navode tuženika da su u odgovoru na tužbu priznali tužbeni zahtjev te da nisu dali povod za podnošenje tužbe, valja istaknuti da iz sadržaja odgovora na tužbu proizlazi da su tuženici naveli kako nisu u pravnom odnosu s tužiteljima te da ne osporavaju povijesni dio tužbe, uz tvrdnju da nisu dali povod za vođenje parnice.

15. Međutim, sama okolnost da su tuženici tijekom postupka iznijeli takve navode ne znači da je tužiteljima bilo omogućeno ostvarenje njihovog prava izvan sudskog postupka, osobito imajući u vidu da su tuženici i dalje bili upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama te nisu poduzeli radnje potrebne za usklađenje zemljišnoknjižnog stanja sa stvarnim stanjem.

16. Stoga pravilno prvostupanjski sud zaključuje da su tužitelji imali pravni interes za vođenje ove parnice.

17. Žalbeni navodi tuženika u preostalom dijelu predstavljaju ponavljanje navoda iznesenih tijekom prvostupanjskog postupka, te izražavanje nezadovoljstva donesenom odlukom, ali ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

18. Slijedom navedenoga žalba tuženika u pogledu glavnog zahtjeva je odbijena u cijelosti i prvostupanjska presuda je potvrđena pod točkom I. izreke sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

19. U odnosu na žalbene navode tuženika koji se odnose na odluku o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da su isti osnovani.

20. Naime, iz stanja spisa proizlazi da su tuženici tijekom postupka istaknuli prigovor vrijednosti predmeta spora, međutim prvostupanjski sud o tom prigovoru nije donio posebnu odluku niti je u obrazloženju presude naveo razloge u odnosu na utvrđivanje vrijednosti predmeta spora.

21. Budući da vrijednost predmeta spora predstavlja relevantnu okolnost za odlučivanje o troškovima postupka u smislu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), odluka o troškovima postupka nije se mogla ispitati.

22. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a ukinuti odluku o troškovima postupka sadržanu u pobijanoj presudi te predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

23. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će odlučiti o prigovoru vrijednosti predmeta spora te potom ponovno odlučiti o troškovima postupka, uključujući i trošak žalbenog postupka.

Slavonski Brod, 9. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak