REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-156/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja, kao predsjednice Vijeća, te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog ĐČ zbog kaznenog djela iz članka 243. stavka 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak - dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 2. prosinca 2022., broj K-729/2019 i presuda Županijskog suda u Vukovaru od 24. travnja 2025., broj Kž-243/2023-8, u sjednici Vijeća održanoj 9. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e :

Zahtjev osuđenog ĐČ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom, koju čine uvodno citirane presude osuđeni ĐČ proglašen je krivim zbog jednog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11 za koje mu je na temelju tog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, jednog kaznenog djela iznude iz članka 243. stavka 1. KZ/11 za koje mu je na temelju tog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci i jednog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 za koje mu je na temelju tog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci te je na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci.

2. Osuđenik podnosi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude po svom branitelju Toniju Vukičeviću, odvjetniku iz Splita, "pozivom na odredbe članka 515. i 517. stavak 1. ZKP-a […] protiv drugostupanjske presude Županijskog suda u Vukovaru br. Kž-243/22 od 24.4.2025. g. te je pobija zbog bitne povrede odredbi kaznenog postupka u žalbenoj proceduri, povrede kaznenog zakona i prava na obranu okrivljenika…", s prijedlogom da "…se prihvatiti uloženi zahtjev te pobijana odluka preinačiti na način što će se ista ukinuti te se okrivljeni u cijelosti osloboditi svakog tereta krivnje počinjenja predmetnog kaznenog djela".

3. Temeljem članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje: ZKP-25), zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Barbara Sandalj odgovorila je na zahtjev osuđenika s mišljenjem da isti nije osnovan. Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.

4. Zahtjev nije osnovan.

5. Osuđenik u zahtjevu izrijekom ne navodi iz koje konkretne zakonske osnove iz članka 515. stavka 1. i članka 517. stavka 1. točke 1. -3. ZKP-25 podnosi ovaj izvanredni pravni lijek, a u obrazloženju, nakon što je ponovio koje je to konkretne prigovore u odnosu na pitanja dokazanosti sva tri predmetna kaznena djela isticao u žalbi, na više mjesta (str. 2., 6. odlomak, str. 3.,1. i 2. odlomak, str. 4., 1. i 2. odlomak, str. 5., 1. i 2. odlomak, str. 6., 1. i 2. odlomak) ističe da se sud drugog stupnja na njih nije očitovao, odnosno da je u pitanju arbitrarna odluka kojom mu je povrijeđeno pravo na obranu. Osuđenik se u argumentaciji svojih navoda poziva na praksu Europskog suda za ljudska prava vezanu za pitanja povrede prava na pravično suđenje zbog arbitrarnosti sudskih odluka (presude Gafgen protiv Njemačke, Stormber protiv Danske, Brennan protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Ajdarić protiv Hrvatske), zatim u istom kontekstu i na odgovarajuću praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske (odluke U-III-38107/2009, U-III-41430/2009 U-III-5807/2010 i U-III-4335/2010), te praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, doduše iz građanske grane sudovanja u kontekstu nužnosti argumentiranja sudskih odluka (presude Rev-855/88 i Rev- 2732/88).

5.1. Iz izloženog proizlazi da osuđenik u biti pravomoćnu presudu pobija zbog toga što mu drugostupanjski sud nije odgovorio na njegove žalbene razloge čime da je drugostupanjski sud u žalbenom postupku povrijedio odredbu članka 487. stavka 1. ZKP-25 koja je mogla utjecati na presudu, te da se stoga radi o zakonskoj osnovi iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP-25 i zbog povrede prava na pravično suđenje zbog arbitrarnosti drugostupanjske presude iz članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. – dalje: Konvencija) i članka 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 55/01. – ispravak, 76/10., 5/14. - dalje: Ustav).6. Međutim, protivno tvrdnjama osuđenika sud drugog stupnja je osuđeniku u dovoljnoj mjeri odgovorio na sve njegove žalbene prigovore i presuda suda drugog stupnja nije arbitrarna jer je u obrazloženju svoje presude taj sud iznio dostatne razloge kojima je osuđeniku jasno ukazano zašto njegovi žalbeni prigovori nisu osnovani.

6.1. Ne radi se o paušalnom i proizvoljnom obrazloženju jer je drugostupanjski sud osuđeniku odgovorio (točke 9.-13.) zašto prihvaća kao ispravnu ocjenu prvostupanjskog suda da je obrana osuđenika nelogična, neživotna i iskonstruirana radi izbjegavanja kaznene odgovornost. Istaknuto je da su navodi osuđenikove obrane u potpunoj suprotnosti s korespondirajućim navodima svjedoka ŽČ, FČ, AČ, GČ, a koje je sud prvog stupnja prihvatio jer su u suglasju i s materijalnom dokumentacijom (poruke poslane putem aplikacije WhatsAppa, fotografija te osuđenikove izjave o dugovanju). Istaknuto je da iskaz oštećenog ŽČ koji je na detaljan način opisao sve bitne okolnosti potvrđen ne samo iskazima njegove majke i oca, već i nesrodnog svjedoka GČ. Kako je u žalbi osuđenik u biti ponavljao iste činjenične prigovore koje je već isticao i u tijeku rasprave i na koje mu je u opširnom obrazloženju svoje presude (16 stranica) sud prvog stupnja u dovoljnoj mjeri odgovorio, drugostupanjski je sud žalitelja pravilno, a bez potrebe ponavljanja istih razloga iz prvostupanjske presude, uputio na odgovarajući dio obrazloženja presude suda prvog stupnja (točku 7.).

6.2. Prema tome, drugostupanjski sud je osuđeniku u biti odgovorio na sve njegove žalbene prigovore, a razlozi koji su izneseni u pobijanoj presudi nisu proizvoljni i arbitrarni u smislu povrede ustavnog i konvencijskog prava na pravično suđenje, tako da zahtjev osuđenika u ovom dijelu nije osnovan.

6.3. Osim ovih prigovora iz zahtjeva koji su se odnosili na činjenična pitanja dokazanosti predmetnih kaznenih djela, osuđenik je u zahtjevu u istom kontekstu povrede prava na pravično suđenje zbog arbitrarnosti drugostupanjske odluke te zbog i povrede prava na obranu isticao i prigovor vezan za odbijanje njegovih dokaznih prijedloga. Naime, tvrdi da je do navedenih povreda došlo zbog toga što „…drugostupanjski sud nije pojasnio zbog čega neosnovanim smatra prijedlog obrane da se izvede dokaz saslušanjem predloženog oca RČ, zašto je suvišno da se izvede radnja predloženog vještačenja fotografija pištolja od strane ovlaštenog vještaka balističke struke, te da se pribavi i presluša snimka razgovora okrivljenika i oštećenog FČ.“

6.4. Ističe da je on u žalbi detaljno objasnio zašto je bilo potrebno izvesti ove dokaze, ali "[u]mjesto da se sukladno odredbi članka 365. ZKP -a remedijalni sud očituje o značaju tih dokaza o njima nema ni riječi u citiranoj presudi niti pojašnjava zašto je suvišno bilo njih prihvatiti za potrebe odlučivanja u ovoj pravnoj stvari, … [n]a taj način okrivljenom je uskraćena mogućnost da se u naslovnom predmetu aktivno brani, a što je u suprotnosti sa odredbama članka 9. ZKP-a pa proizlazi da sud nije manifestirao jednaku pažnju oko utvrđivanja svih bitnih činjenica za ishod ovog postupka. To osobito vrijedi za prikupljanje podataka koji idu u prilog okrivljenika jer je s procesno- pravno aspekta na osnovu odredbi članka 11. ZKP-a sud dužan spriječi svaku zloupotrebu i uskraćivanja prava sudionicima kaznenog postupka."

6.5. Međutim, niti ovaj prigovor istaknut u zahtjevu nije osnovan jer odluka suda drugog stupnja i u pogledu pitanja odbijanja dokaznih prijedloga nije manjkava u smislu da je o tom prigovoru izostalo obrazloženje i da je stoga njome povrijeđeno osuđenikovo pravo na pravično suđenje i pravo obrane.

6.6. Naime, u vezi ovog prigovora treba imati u vidu da je sud prvog stupnja u tijeku rasprave (ročište od 15. studenog 2022., list-204. i ročište od 1. prosinca 2022., list 208.) navedene osuđenikove dokazne prijedloge odbio na temelju članka 421. stavka 1. točke 4. ZKP-25, dok je u obrazloženju presude tu svoju odluku detaljno obrazložio (točka 9.) navodeći opširnu argumentaciju zašto smatra da se radi o odugovlačećim dokaznim prijedlozima.

6.7. Osuđenik nezadovoljan ovom odlukom o odbijanju navedenih dokaznih prijedloga u žalbi ponovno iznosi istovjetna obrazloženja zašto smatra da je bilo potrebno naveden dokaze izvesti, pa iako u žalbi tvrdi da su mu takvom odlukom povrijeđena prava iz članka 5. ZKP-25 i članka 29. Ustava, on je u biti na taj način osporavao pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja ukazujući da je bez provođenja ovih dokaza činjenično stanje ostalo pogrešno utvrđeno.

6.8. Stoga je sud drugog stupnja prema stvarnom sadržaju žalbenih navoda pravilno ocijenio da su osuđenikovi postupovni prigovori u biti činjeničnog karaktera, uključujući i ovaj prigovor vezan za odbijanje dokaznih prijedloga. U takvoj situaciji, kada drugostupanjski sud nije našao da bi utvrđeno činjenično stanje iz pobijane presude osuđenikovom žalbom bilo s uspjehom dovedeno u sumnju, nije se trebao na svaki pojedinačni činjenični prigovor iz žalbe, a o kojem se u obrazloženju svoje presude već bio očitovao sud prvog stupnja, ponovo očitovati na način da naprosto ponavlja iste razloge.

7. Prema tome, drugostupanjska presuda niti u ovom pogledu nije arbitrarna, niti je osuđeniku u vezi odbijanja dokaznih prijedloga povrijeđeno pravo na obranu, a okolnost da osuđenik s takvim obrazloženjem suda drugog stupnja nije zadovoljan je u kontekstu navedenog postupovnog prigovora irelevantno.

8. Osim navedenih postupovnih prigovora, u ostalom dijela zahtjeva osuđenik u biti nastoji osporiti pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

8.1. Naime, on na opširan način u obrazloženju zahtjeva ponavlja sve one činjenične tvrdnje i prigovore koje je isticao tijekom prvostupanjskog postupka i u žalbi, a odnose se na pitanje vjerodostojnosti iskaza svjedoka koji ga terete (str. 3., 2. odlomak), postojanja namjere da oštećenog IČ nedostavljanjem mobitela prevari (str. 3.,3. odlomak i str. 4., 1. -2. odlomak), na nelogičnosti da je s oštećenikom kojeg iznuđuje i kojem prijeti nesmetano komunicirao ( str. 4., 3. odlomak i str. 5., 1. -2. odlomak), na nelogičnosti da bi on oštećenom KČ prijetio, iako s njim normalno komunicira i to u vezi novčanog duga kojega je priznao (str. 5., 3. odlomak) i na proturječnosti u iskazima svjedoka koji ga terete (str. 6., 2. odlomak).

8.2. Dakle, osuđenik svim tim prigovorima u biti polemizira s činjeničnim utvrđenjima iz pravomoćne presude, a da je tome tako proizlazi i iz navoda osuđenika iznijetih na samom kraju zahtjeva (str. 7., 3. odlomak): "Uzevši u obzir navedenu sudsku praksu, sve ove okolnosti i citirane dokaze koji su izvedeni tijekom raspravljanja ne može se prihvatiti tumačenje suda drugog stupnja da je u konkretnom slučaju izvan svake sumnje potvrđeno da je došlo do počinjenja predmetnih kaznenih dijela. Razlog tome je što nije uspostavljeno postojanje potrebne uzročno-posljedična veza između radnji koje je odnosnih prigoda navodno poduzeo okrivljeni i onoga za što ga pobijana presuda tereti. U tim okolnostima u ovom predmetu imaju primijeniti odredbe članka 3. ZKP-a i pravila in dubio pro reo zbog čega se je okrivljenog trebalo osloboditi od svakog tereta sugeriranih učina."

8.3. Međutim, kako su odredbama članka 515. stavka 1. i stavka 517. stavka 1. ZKP - 25 taksativno popisane osnove iz koje se ovaj izvanredni pravni lijek može podnositi, a u koje ne ulazi i osnova pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, to zahtjev osuđenika niti u ovom dijelu nije osnovan.

9. Slijedom svega naprijed izloženog, nisu ostvarene u zahtjevu istaknute povrede pa je, temeljem članka 519. u vezi članka 512. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.), trebalo odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 9. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Ileana Vinja