Poslovni broj: Pn-2060/2023-49

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužiteljice BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva ulica 71, OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, 9. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.975,85 eura sa zateznim kamatama na iznos od:

- 1.440,00 eura od 22. prosinca 2022. do isplate

- 2.130,85 eura od 10. siječnja 2025. do isplate

- 1.405,03 eura od 23. listopada 2025. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje od 22. prosinca 2022. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos od:

- 2.130,85 eura od 22. prosinca 2022. do 9. siječnja 2025.

- 1.405,03 eura od 22. prosinca 2022. do 22. listopada 2025.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.999,30 eura sa zateznim kamatama od 9. travnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi podnesenoj 4. kolovoza 2023. ističe da je 20. rujna 2022. kao vozačica sudjelovala u prometnoj nezgodi za koju odgovara vozač neosiguranog vozila, koji joj je prolaskom kroz crveno svjetlo oduzeo prednost, zadobila tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji. Ističe da je u štetnom događaju pretrpjela neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 3.200,00 eura kao i imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 170,00 eura. Kako joj je tuženik u mirnom postupku isplatio iznos od 1.930,00 eura, tužbenim zahtjevom iz tužbe traži isplatu ukupnog iznosa od 1.440,00 eura sa zateznim kamatama od 22. prosinca 2022. do isplate. Traži i naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim pasivnu legitimaciju i odgovornost za nastanak štetnog događaja. Smatra da je isplatom iznosa od 1.930,00 eura u cijelosti naknadio tužiteljici pretrpljenu štetu. Osporava visinu tužbenog zahtjeva. Osporava uzročno posljedičnu vezu između ozljeda tužiteljice i štetnog događaja. Protivi se zatraženom tijeku zateznih kamata. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenje presude do isplate.

3. Tužbenim zahtjevom uređenim u podnesku od 10. siječnja 2025. (list 225-226 spisa) tužiteljica traži isplatu iznosa od 5.250,00 eura po osnovi pretrpljene neimovinske štete te iznosa od 250,85 eura po osnovi tuđe pomoći i njege. Kako je tuženik u mirnom postupku isplatio iznos od 1.930,00 eura, tužbenim zahtjevom traži isplatu ukupnog iznosa od 3.570,85 eura sa zateznim kamatama od 22. prosinca 2022. do isplate. Dakle, tužiteljica je ovim podneskom preinačila tužbu isticanjem zahtjeva za isplatu daljnjeg iznosa od 2.050,00 eura po osnovi neimovinske štete te isticanjem zahtjeva za isplatu daljnjeg iznosa od 80,85 eura po osnovi tuđe pomoći i njege.

4. Tužiteljica konačno uređuje tužbeni zahtjev u podnesku od 23. listopada 2025. (list 278-280 spisa) na način da traži isplatu iznosa od 6.655,03 eura po osnovi pretrpljene neimovinske štete te iznosa od 250,85 eura po osnovi tuđe pomoći i njege. Kako je tuženik u mirnom postupku isplatio iznos od 1.930,00 eura, tužbenim zahtjevom traži isplatu ukupnog iznosa od 4.975,88 eura sa zateznim kamatama od 22. prosinca 2022. do isplate. Dakle, tužiteljica je ovim podneskom preinačila tužbu u odnosu na zahtjev iz podneska od 10. siječnja 2025. isticanjem zahtjeva za isplatu daljnjeg iznosa od 1.405,03 eura po osnovi neimovinske štete.

5. Tuženik se usprotivio opisanim preinakama tužbe iz podnesaka od 10. siječnja 2025. i 23. listopada 2025.

6. Sukladno čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25 dalje ZPP) tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Kako je tužiteljica preinačila tužbu nakon zaključenja prethodnog postupka, a medicinsko vještačenje također je izvedeno nakon zaključenja prethodnog postupka, zaključak je ovog suda da tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Stoga je sud na ročištu održanom 4. studenog 2025. dopustio preinaku iz podnesaka tužiteljice od 10. siječnja 2025. i 23. listopada 2025.

7. Sud je izveo dokaz čitanjem pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu, dokaz medicinskim vještačenjem i dokaz saslušanjem medicinskih vještaka.

8. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

9. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, aktivna legitimacija tužiteljice niti odgovornost tuženika za štetu koju je pretrpjela tužiteljica. Sporna je uzročno posljedična veza između štetnog događaja i pretrpljenih ozljeda kao i visina pretrpljene štete.

10. Na tuženiku leži teret dokaza da ne postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda koje je zadobila tužiteljica (dakle, da tužiteljica nije mogla u štetnom događaju zadobiti ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji). Sud je na tu okolnost, raspravnim rješenjem od 23. svibnja 2024., odredio izvođenje dokaza kombiniranim prometno sudsko medicinskim vještačenjem te je naložio tuženiku da u roku 30 dana uplati predujam za izvođenje tog dokaza u iznosu od 400,00 eura. Sud je ujedno upozorio tuženika na čl. 153. st. 3. ZPP-a. Kako tuženik u opisanom sudskom roku, a ni do zaključenja glavne rasprave, nije uplatio predujam, sud je odustao od izvođenja tog dokaza (čl. 153. st. 3. ZPP-a). Stoga sud na temelju čl. 221. a ZPP-a zaključuje da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji.

11. Radi utvrđenja relevantnih činjenica (da li je tužiteljica pretrpjela fizičke bolove i strah, jesu li trajne posljedice njezinih ozljeda umanjile njezinu životnu, a koje činjenice predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade) kao i radi utvrđenja činjenice je li tužiteljici i u kojem opsegu bila potrebna tuđa pomoć i njega sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. Božidaru Šebečiću i dr. Gordanu Makariću.

12. Iz njihovog nalaza i mišljenja 18. prosinca 2024. (list 203-208 spisa) proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu, natučenje glave, natučenje desnog kuka, natučenje lijevog koljena i natučenje lijeve natkoljenice. Također proizlazi da je tužiteljica na psihičkom planu razvila simptomatiku akutne stresne reakcije te nastavno simptomatiku reakcije na stres, s obzirom da je u štetnom događaju bila izložena situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet što je dovelo do razvoja psihičkog poremećaja (što proizlazi iz medicinske dokumentacije te aktualnog psihijatrijskog ispitivanja). S psihijatrijskog aspekta kod tužiteljice je životna aktivnost smanjena za 5%. Nadalje, iz nalaza i mišljenja također proizlazi da su kod tužiteljice nakon završetka liječenja zaostale česte glavobolje, kronični bolovi u vratu s širenjem u lijevu ruku, trnci u lijevoj ruci, da su kretnje vratne kralježnice bolne, ograničene u srednjem stupnju, da EMNG ukazuje na srednje tešku kroničnu radikularnu leziju C6-C7 lijevo, lakšu C6-C7 desno, da MR vratne kralježnice ukazuje na degenerativne promjene i.v. diskusa, protruziju diskosteofit kompleksa u razini C4/C5 i C5/C6 i protruziju i.v. diska u razini C6/C7. S kirurškog aspekta opisane trajne posljedice umanjuju životnu aktivnost tužiteljice –za 10%, ali s obzirom da je dio sadašnjih trajnih posljedica uzrokovan degenerativim promjenama kralježnice, ozljede iz štetnog događaja i degenerativne promjene vratne kralježnice u podjednakim omjerima pridonose sadašnjim trajnim posljedicama. Stoga je zaključak vještaka da smanjenje životnih aktivnosti s kirurškog aspekta zbog ozljede vrata iz štetnog događaja iznosi 5%. Nadalje, kod tužiteljice su zaostali kronični bolovi u lijevom koljenu, kretnje u koljenu su ograničene u srednjem stupnju i bolne te se tužiteljica otežano kreće. U trenutku štetnog događaja kod tužiteljice su već bile izražene degenerativne promjene lijevog koljena. Ozljeda iz štetnog događaja je dovela do pogoršanja funkcionalnog stanja lijevog koljena, odnosno do smanjenja životne aktivnosti od 5%. Stoga ukupno smanjenje životne aktivnosti iznosi 12% (jer se ne primjenjuje se jednostavno matematičko zbrajanje). Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpjela fizičke bolove jakog intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta 10 dana, manjeg intenziteta 3 mjeseca kumulativno kao i da je trpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 3 dana, potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 2 tjedna, a nakon toga slabiji oscilirajući strah sveukupno do 6 tjedana. Tuđa pomoć bila joj je potrebna sata 3 dnevno tjedan dana, nakon toga 2 sata dnevno 2 tjedna i jedan sat dnevno 2 tjedna za obavljanje kućnih poslova (kuhanje, peglanje, spremanje), nabavku, pripremu hrane i slično. Liječenje tužiteljice s kirurško-traumatološkog stajališta završeno je 14. studenog 2024., dok je status psihičkih funkcija stabiliziran 27. listopada 2022.

13. Tuženik je prigovorio ocjeni smanjenja životnih aktivnosti zbog trzajne ozljede vrata u omjeru sa 5% uz obrazloženje da nije dokazana ligamentarna ozljeda, odnosno instabilitet te da se degenerativne promjene ne mogu pripisati posljedicama ozljeđivanja. Također prigovara ocjeni smanjenja životnih aktivnosti zbog ozljede lijevog koljenja uz obrazloženje da nema dokaza za niti jedan patološki supstrat koji bi bio osnov za trajne posljedice. Ističe da vještak nije uzeo u obzir podatke iz zdravstvenog kartona tužiteljice o artrozi koljena, o obostranoj lumboishijagiji zbog koje tužiteljica provodi fizikalne terapije, o bolesti cervikalnog diska zbog kojeg proodi fizikalne terapije, i koje bolesti utječu na zdravstveno stanje tužiteljice, ali nisu posljedica ozljeda iz predmetne nesreće. Također ističe da ocjena vještaka psihijatra o postojanju trajnih posljedica nakon tri učinjena pregleda nije objektivna s obzirom da kod tužiteljice nema nastavka terapije, niti je ista uzimala bilo kakvu terapiju. Prigovara i ocjeni pretrpljenog straha, fizičkih bolova te potrebe za tuđom pomoći i njegom.

14. Sud je izveo dokaz saslušanjem vještaka na ročištu održanom 10. ožujka 2026. (list 322-324 spisa). Vještak dr. Gordan Makarić iskazao je da se ocjena smanjenja životnih aktivnosti s psihijatrijskog aspekta temelji na medicinskoj dokumentaciji i analizom podataka iz iste, uzimajući u obzir tijek liječenja te na temelju rezultata vlastitog psihijatrijskog ispitivanja. Iskazao je da to što se u spisu nalaze tri nalaza psihijatra nije odlučno za ocjenu trajnih posljedica jer se ta ocjena temelji na svim naprijed spomenutim podacima. U zdravstvenom kartonu za razdoblje od 12. veljače 2008. do 27. svibnja 2024. koji je imao na uvid prilikom izrade pisanog nalaza i mišljenja nema podataka o potrebi psihijatrijskog liječenja. Na ročištu na kojem je saslušan, vještak je razgledao presliku zdravstvenog kartona za razdoblje od 12. siječnja 1993. do 29. travnja 2010. te je naveo da u istom nema podataka o potrebi psihijatrijskog liječenja, da se 9. ožujka 1994. bilježi propisivanje anksiolitika oksazepama, ali radi osjećaja ubrzanog rada srca te je preporučena obrada štitnjače, tako da to ne utječe na ocjenu iz nalaza i mišljenja. Također je iskazao da je tužiteljica izjavila da povremeno koristi normabel za spavanje, a da osim toga ništa drugo ne koristi. Iskazao je da je na zadnjem nalazu psihijatra od 27. listopada 2022. tužiteljici preporučena terapija anksiolitikom Alprazolam po potrebi i blažim hipnotikom Sanval po potrebi, koja preporuka je vezana uz liječenje tužiteljice radi psihičkih tegoba proizašlih iz predmetnog štetnog događaja. Vještak Božidar Šebečić je odnosu na prigovor ocjeni smanjenja životne aktivnosti zbog ozljede vratne kralježnice u iznosu 5% odgovorio da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila trzajnu ozljedu vratne kralježnice, da je imala kontinuirane bolove u vratu, da je provodila je fizikalnu terapiju te da je ukupno liječenje trajalo više od 2 godine, a da su po završetku liječenja kod tužiteljice zaostale česte glavobolje, kronični bolovi u vratu sa širenjem u lijevu ruku, trnci u lijevoj ruci, da su kretnje vratne kralježnice bolne i ograničene u srednjem stupnju te da EMNG pretraga ukazuje na srednje tešku kroničnu radikularnu leziju C6- C7 lijevo i lakšu C6-C7 desno. Stoga vještak smatra da sve navedene trajne posljedice umanjuju životnu aktivnost tužiteljice u omjeru od 10%, iako nije dokazan instabilitet. Upravo zbog toga što je tužiteljica u trenutku štetnog događaja već imala degenerativne promjene kralježnice ocijenio je da su ozljede iz štetnog događaja i degenerativne promjene vratne kralježnice u podjednakim omjerima odgovorne za sadašnje smanjenje životne aktivnosti odnosno da smanjenje životne aktivnosti zbog ozljede vrata iz štetnog događaja iznosi 5%. U odnosu na prigovor tuženika ocjeni smanjenja životne aktivnosti zbog ozljede koljena vještak je odgovorio da je iz priložene medicinske dokumentacije vidljivo da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila natučenje lijevog koljena i lijeve potkoljenice, da se nakon ozljeđivanja kontinuirano liječila zbog bolova u koljenu, a u nalazu fizijatra od 14. studenog 2024. navedeno je da je VAS boli čak 7/10. Vještak je uzeo u obzir da je tužiteljica u trenutku štetnog događaja već imala izražene degenerativne promjene lijevog koljena, a da je ozljeda iz štetnog događaja dovela do daljnjeg pogoršanja funkcionalnog stanja odnosno do smanjenja životnih aktivnosti od 5%. Odgovorio je da je kod ocjene smanjenja životne aktivnosti uzeo u obzir da je tužiteljica imala artrozu koljena jer da ju nije imala postotak smanjenja životne aktivnost bio bi veći. Na daljnji upit da li je i samo natučenje koljena koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju, a na kojem koljenu je već dijagnosticirana artroza, moglo dovesti do pogoršanja stanja i funkcije, vještak je odgovorio da natučenje kod zdravog koljena najčešće ne dovodi do trajnih posljedica, ali natučenje već degenerativno promijenjenog koljena može dovesti do pogoršanja postojećeg funkcionalnog stanja odnosno do smanjenja životne aktivnosti. Iskazao je da je imao na uvid zdravstveni karton tužiteljice i da je uzeo u obzir sve podatke iz istog. Vještaci su zajednički iskazali da ostaju kod ocjene svih vidova štete kao i kod objedinjene ocjene smanjenja životne aktivnosti u opsegu od 12%.

15. Sud je u cijelosti prihvatio pisani nalaz i mišljenje vještaka kao i njihovo usmeno očitovanje kao istinito jer je jasno i obrazloženo. Nije osnovan prigovor tuženika ocjeni smanjenja životnih aktivnosti tužiteljice zbog trzajne ozljede vrata u omjeru sa 5%, samo zbog toga što nije dokazana ligamentarna ozljeda, odnosno instabilitet i zato što se degenerativne promjene ne mogu pripisati posljedicama ozljeđivanja. Naime, vještak je jasno obrazložio da trajne posljedice vezano uz vratnu kralježnicu umanjuju životnu aktivnost tužiteljice u omjeru od 10% (uzevši u obzir da je zadobila trzajnu ozljedu vratne kralježnice, da je imala kontinuirane bolove u vratu, da je provodila je fizikalnu terapiju te da je ukupno liječenje trajalo više od 2 godine, a da su po završetku liječenja kod tužiteljice zaostale česte glavobolje, kronični bolovi u vratu sa širenjem u lijevu ruku, trnci u lijevoj ruci, da su kretnje vratne kralježnice bolne i ograničene u srednjem stupnju te da EMNG pretraga ukazuje na srednje tešku kroničnu radikularnu leziju C6-C7 lijevo i lakšu C6-C7 desno), neovisno o tome što nije dokazan instabilitet. Vještak je cijenio činjenicu da postoje degenerativne promjene kralježnice i upravo zbog toga je ocijenio da smanjenje životne aktivnosti zbog ozljede vrata iz štetnog događaja iznosi 5% (a ne 10%). Isto tako, vještak je obrazložio da je prilikom ocjene smanjenja životnih aktivnosti tužiteljice zbog ozljede koljena u opsegu od 5% uzeo u obzir činjenicu da je tužiteljica imala artrozu koljena jer da ju nije imala postotak smanjenja životne aktivnost bio bi veći. Vještak je objasnio da upravo zbog postojeće artroze koljena, natučenje koljena koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju može dovesti do pogoršanja postojećeg funkcionalnog stanja. Naime, natučenje kod zdravog koljena najčešće ne dovodi do trajnih posljedica. Nadalje, nije osnovan prigovor tuženika ocjeni smanjenja životnih aktivnosti s psihijatrijskog aspekta. Naime, to što su učinjena tri pregleda ne znači da tužiteljica nije razvila simptomatiku akutne stresne reakcije te nastavno simptomatiku reakcije na stres, zbog čega je njezina životna aktivnost smanjena. Naime, vještak psihijatar uzeo je u obzir i medicinsku dokumentaciju kao i rezultate vlastitog psihijatrijskog ispitivanja. Po ocjeni ovog suda, to što tužiteljica ne uzima lijekove, osim povremeno normabela za spavanje, iako joj je preporučena u nalazu psihijatra od 27. listopada 2022. terapija anksiolitikom Alprazolam te po potrebi i blažim hipnotikom Sanval, ne dovodi u sumnju činjenicu da je životna aktivnost tužiteljice umanjena za 5% zbog posljedica koje trpi s psihijatrijskog aspekta. Slijedom svega navedenog, kako su po ocjeni ovog suda vještaci jasno obrazložili svoj nalaz i mišljenje te argumentirano odgovorili na sva pitanja tuženika te kako prigovorima tuženika njihov nalaz i mišljenje nije dovedeno u sumnju, sud kao neodlučan nije izveo dokaz novim medicinskim vještačenjem.

16. Slijedom svega navedenog, na temelju nalaza i mišljenja medicinskih vještaka i njihovog usmenog očitovanja, sud nalazi utvrđenim:

- da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu, natučenje glave, natučenje desnog kuka, natučenje lijevog koljena i natučenje lijeve natkoljenice

- da je tužiteljica na psihičkom planu razvila simptomatiku akutne stresne reakcije te nastavno simptomatiku reakcije na stres pa da je njezina životna aktivnost s ovog aspekta umanjena za 5%

- da je životna aktivnost tužiteljice zbog ozljede vrata, uzimajući u obzir da je dio sadašnjih trajnih posljedica uzrokovan degenerativim promjenama kralježnice, zbog ozljeda iz štetnog događaja umanjena za 5% (inače bi ta ocjena iznosila 10%)

- da je životna aktivnost tužiteljice zbog pogoršanja postojećeg funkcionalnog stanja lijevog koljena, na kojem su postojale degenerativne promjene u trenutku štetnog događaja, umanjena za 5% (dakle uzeto je u obzir stanje koljena u trenutku štetnog događaja)

- da ukupno smanjenje životne aktivnosti tužiteljice iznosi 12% (ne primjenjuje se jednostavno matematičko zbrajanje)

- da je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpjela fizičke bolove jakog intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta 10 dana, manjeg intenziteta 3 mjeseca kumulativno

- da je tužiteljica pretrpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 3 dana, potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 2 tjedna, a nakon toga slabiji oscilirajući strah sveukupno do 6 tjedana

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom opsegu od 63 sata

- da je liječenje tužiteljice s kirurško-traumatološkog stajališta završeno 14. studenog 2024., dok je status psihičkih funkcija stabiliziran 27. listopada 2022.

17. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) čime joj je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO.

18. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Sud je vodio računa i o dobi tužiteljice u vrijeme stradavanja (47 godina) te činjenici da će ostatak života trpjeti trajne posljedice koje nastale zbog štetnog događaja i ozljeda zadobivenih u štetnom događaju.

19.1. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti pa po ocjeni ovog suda tužiteljici pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u iznosu od 6.655,03 eura.

19.2. Tužiteljici je trebala tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 63 sati. Sud nalazi da je primjerena cijena sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 3,99 eura (čl. 223. ZPP). Između stranaka nije sporno da su tuđu pomoć i njegu tužiteljici pružali ukućani (ročište 23. svibnja 2024., list 110 spisa). Stoga tužiteljici po ovoj osnovi, na temelju čl. 1089. toč. 2. ZOO, unutar granica tužbenog zahtjeva pripada iznos od 250,85 eura.

20. Slijedom navedenog, tužiteljici pripada pravo na naknadu štete u ukupnom iznosu od 6.905,85 eura što umanjeno za nesporno isplaćenih 1.930,00 eura iznosi 4.975,85 eura. Stoga je odlučeno kao pod toč. I izreke.

21. Tužiteljici sukladno čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) pripadaju zatezne kamate na iznos naknade štete koju je tražila tužbenim zahtjevom iz tužbe od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate. Tužiteljica je odštetni zahtjev podnijela 21. prosinca 2022. (list 57 spisa). Po mišljenju ovog suda, kamate teku od podnošenja odštetnog zahtjeva, neovisno o tome što je liječenje tužiteljice završeno 14. studenog 2024. jer je šteta u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva bila predvidiva. Ovakvo pravno shvaćanje izraženo je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 373/2022-3 od 29. studenog 2022. Dakle, osnovan je zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos od 1.440,00 eura sa zateznim kamatama od 22. prosinca 2022. do isplate pa je o tijeku kamata odlučeno kao u toč. I izreke.

22. Što se pak tiče zahtjeva koji je po prvi put istaknut u podnesku od 10. siječnja 2025. (list 225-226 spisa) kojim je tužiteljica preinačila tužbu isticanjem zahtjeva za isplatu daljnjeg iznosa od 2.130,85 eura (2.050,00 eura po osnovi neimovinske štete te 80,85 eura po osnovi tuđe pomoći i njege) treba reći da tužiteljici pripadaju zatezne kamate od podnošenja odgovarajućeg zahtjeva (10. siječnja 2025.) do isplate, a ne od podnošenja odštetnog zahtjeva (ovakvo pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-50/2022 od 24. siječnja 2023.). Stoga je osnovan zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos od 2.130,85 eura do isplate, dok nije osnovan zahtjev za isplatu zateznih kamata od 22. prosinca 2022. do 9. siječnja 2025. Isto tako, što se tiče zahtjeva koji je po prvi put istaknut u podnesku od 23. listopada 2025., kojim je tužiteljica istaknula zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 1.405,03 eura po osnovi neimovinske štete, zatezne kamate na taj iznos joj pripadaju od 23. listopada 2025. do isplate, dok nije osnovan zahtjev za isplatu istih od 22. prosinca 2022. do 22. listopada 2025.

23. O kamatnoj stopi odlučeno je na temelju čl. 29. st. 2. ZOO.

24. Odluka o parničnim troškovima temelji se i na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, vrijednosti predmeta spora te priloženom troškovniku.

25. Tako je tužiteljici priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu 100 bodova (Tbr. 28.), trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 13.11.2023., 10.01.2025. i 23.10.2025. za svako po 100 bodova (Tbr. 8/1), trošak sastava podnesaka od 11.06.2024., 14.06.2024., 08.10.2024., 17.02.2025. i 27.05.2025. za svaki po 25 bodova (Tbr. 8/4), trošak pristupa na ročište 04.11.2025. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9/2), trošak pristupa na ročište 11.12.2025. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 9/5) te trošak pristupa na ročišta 23.05.2024. i 10.03.2026. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1). Navedeno sveukupno iznosi 900 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 2.250,00 eura. Nadalje, priznat joj je trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 600,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura te na presudu u iznosu od 96,21 eura. Dakle, sveukupni troškovi parničnog postupka tužiteljice iznose 2.999,30 eura. Priznat je i zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na troškove postupka od dana donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

U Zagrebu 9. travnja 2026.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.