REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2502/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja Grad Zagreb, OIB 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, protiv tuženika HAFIEL d.o.o., OIB 67653498908, Ulica Hrvatskog sokola 79, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Krsnik & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate iznosa od 1.764,95 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-180/2024 od 18. ožujka 2025., 9. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv -180/2024 od 18. ožujka 2025. u točkama I. i II. izreke te predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-180/2024 od 18. ožujka 2025. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Stanislave Galović u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-52398/2022 (UPP/OS-Ovrv-777/2022) od 19. srpnja 2022., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.764,95 EUR sa zateznim kamatama na pojedinačno određene iznose kako je pobliže navedeno u izreci, po stopi koja je propisana za odnose iz trgovačkih ugovora (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 91,25 EUR sa zateznim kamatama od 18. ožujka 2025. do isplate po stopi koja je propisana za ostale odnose (točka II. izreke). Odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđene troškove parničnog postupka preko stope određene u točki II. izreke presude (točka III. izreke).

2. U obrazloženju presude prvostupanjski sud u bitnome navodi da su stranke bile u ugovornom odnosu na temelju Ugovora o plaćanju naknade za postavljanje reklama KLASA: 363-02/2010-016/091 od 20. srpnja 2010. i dva dodatka tom ugovoru. Utvrđuje da je na temelju predmetnog ugovora i njegovih dodataka, tuženik postavljao reklame na reklamne panoe na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu drugih, te je za to bio dužan tužitelju plaćati ugovorenu naknadu u skladu s odredbom članka 39. Odluke o komunalnom redu („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj: 4/08, 5/08, 8/09, 17/09. 17/10, 5/11, 8/11,5/12, 18/13 i 24/13; dalje: Odluka o komunalnom redu). Smatra da nije ovlašten ispitivati ustavnost niti zakonitost predmetne Odluke o komunalnom redu te zaključuje da predmetna odluka nije protuustavna niti protuzakonita sve do drugačijeg utvrđenja Ustavnog suda Republike Hrvatske, odnosno Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Stoga ocjenjuje da predmetni ugovor nije ništetan u smislu odredbe članka 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) te da se radi o određenoj vrsti ograničenja vlasnikovih prava na temelju zakona. Otklanja tuženikov prigovor zastare, kao i prigovor da bi tuženik u smislu odredbe članka 343. ZOO -a trebao biti oslobođen od predmetne obveze zbog posljedica pandemije COVID-19 te prihvaća tužiteljev tužbeni zahtjev.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv presude. Iz tuženikovih žalbenih navoda proizlazi da pobija presudu u dijelu u kojem nije uspio u sporu, odnosno u točkama I. i II. izreke. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) te pogrešno primijenio materijalno pravo. Ukazuje da sporna Odluka o komunalnom redu, na temelju koje je sklopljen predmetni ugovor, više nije na snazi te da je u takvoj situaciji prvostupanjski sud bio dužan preispitati zakonitost predmetne odluke, a o čemu je već ranije Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje u odlukama poslovni broj Rev-901/2022 i Rev-2169/2019. Smatra da drugačije tumačenje dovodi do nerazmjernog ograničenja prava na pristup sudu. Tvrdi da je odredba članka 39. Odluke o komunalnom redu nezakonita. Obrazlaže da sporna odredba ne razlikuje postavljanje reklama na privatnom zemljištu od postavljanja reklama na površinama u vlasništvu tužitelja. Ukazuje da je tužitelj nesporno ovlašten donijeti podzakonski propis kojim će regulirati pitanje postavljanja reklama na površinama u njegovom vlasništvu, ali nema pravo naplaćivati naknadu za postavljanje reklama na privatnom zemljištu (na površinama u vlasništvu drugih fizičkih ili pravnih osoba) niti to ulazi u djelokrug komunalnog reda. Ukazuje da takvo ovlaštenje ne proizlazi niti iz jedne odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu, Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi niti Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Ukazuje na odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usoz-8/2016 i Usoz-118/2020, kojima su ukinute sadržajno istovjetne odredbe odluka o komunalnom redu Grada Vodnjana i Grada Velike Gorice. Isto tako, smatra da je predmetna odredba i protuustavna iz razloga što ograničava poduzetničku slobodu protivno članku 50. stavku 2. Ustava Republike Hrvatske. Obrazlaže da tuženik na temelju odredbe članka 39. Odluke o komunalnom redu i ugovora sklopljenog na temelju te nezakonite odredbe, mora plaćati naknadu tužitelju za postavljanje reklama na privatnom zemljištu, dok drugi poduzetnici u drugim jedinicama lokalne samouprave ne moraju plaćati takvu nezakonitu naknadu. Slijedom svega navedenog zaključuje da je ugovor sklopljen između stranaka ništetan u smislu odredbe članka 322. ZOO-a jer je sklopljen na temelju protuzakonite i protuustavne odredbe članka 39. Odluke o komunalnom redu. Stoga prvenstveno predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u cijelosti, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR (uključujući PDV od 25%), uvećano za sudsku pristojbu za žalbu u iznosu od 100,00 EUR, odnosno ukupno iznos od 412,50 EUR.

4. Žalba je osnovana.

5. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. ZPP -a, u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka te uzevši u obzir razloge zbog kojih je dopušteno pobijati presudu donesenu u sporu male vrijednosti (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Ovaj sud je utvrdio da je presuda nepravilna i nezakonita s obzirom na to da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 1.764,95 EUR na ime naknade za postavljanje reklama po osnovi Ugovora o plaćanju naknade za postavljanje reklama KLASA: 363-02/2010-016/091 od 20. srpnja 2010. i dva dodatka tom ugovoru.

7. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nije ovlašten ispitivati zakonitost sporne Odluke o komunalnom redu. Naime, nesporno je da predmetna Odluka o komunalnom redu više nije na snazi i da Visoki upravni sud Republike Hrvatske nije ocijenio zakonitost predmetnog općeg akta. U situaciji kada nisu ispunjene pretpostavke za postupak ocjene zakonitosti općeg akta iz razloga što je taj akt već izvan snage, ali očito proizvodi pravne učinke (kao što je ovdje slučaj), prvostupanjski sud, koji vodi postupak dužan je ispitati zakonitost tog akta na kojem tužitelj temelji svoj zahtjev. Pritom je sud dužan ispitati zakonitost općeg akta na način kako bi to ispitao Visoki upravni sud Republike Hrvatske da taj opći akt nije u međuvremenu stavljen izvan snage (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev-901/2022-2 od 19. listopada 2022. i Rev-2169/2019-4 od 1. ožujka 2023.). Dakle, prvostupanjski sud je bio dužan ispitati i odgovoriti na sva sporna pitanja glede zakonitosti Odluke o komunalnom redu.

8. Zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud nije ispitivao zakonitost sporne odredbe članka 39. Odluke o komunalnom redu, o kojoj ovisi ocjena osnovanosti prigovora o ništetnosti ugovora. Stoga presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i odgovoriti na žalbene navode žalitelja.

9. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP -a valjalo je ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, a kako je odlučeno u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

10. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o odluci o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti presudu i u dijelu odluke o parničnom trošku.

11. U ponovnom suđenju nadležni sud će imati na umu primjedbe iznesene u ovom drugostupanjskom rješenju te ispitati zakonitost predmetne Odluke o komunalnom redu kao prethodno pitanje ili primjenom odredbe članka 213. stavka 1. točke 1. ZPP-a prekinuti predmetni postupak do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem P-414/2025 između HEIFEL d.o.o. kao tužitelja i Grada Zagreba kao tuženika, radi utvrđenja ništetnosti predmetnog ugovora o plaćanju naknade za postavljanje reklama i njegovih dodataka, a kako je to predlagao tuženik tijekom postupka. Nakon ponovnog suđenja, prvostupanjski sud će donijeti pravilnu i zakonitu presudu, koju će valjano obrazložiti u smislu odredbe članka 338. stavka 4. ZPP-a.

12. Na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a ostavljeno je da sud o troškovima u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci, a kako je odlučeno u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

Zagreb, 9. travnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Zubović