Broj: Ppž-7310/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća Roberta Završkog i Eufemije Nanković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. II, zbog prekršaja iz članka 13. i dr. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990. i 29/1994.), odlučujući o žalbi II, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 12. svibnja 2022., broj: 11. Pp - 5521/2022-4, u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe okr. II, a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela te odluci o kazni na način da se postupanje okr. II, činjenično i pravno opisano u točki a) izreke pobijane prvostupanjske presude, pravno označava kao prekršaj iz članka 13. („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990. 29/1994. i 114/2022.) za koji mu se na temelju tog zakonskog propisa, utvrđuje novčana kazna 50,00 (pedeset) eura te postupanje okrivljenika činjenično i pravno opisano u točki b) izreke pobijane prvostupanjske presude, pravno označava kao prekršaj iz članka 17. istog Zakona, za koji mu se na temelju tog zakonskog propisa, utvrđuje novčana kazna 50,00 (pedeset) pa se na temelju članka 39. stavak 1. točke 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), izriče ukupna novčana kazna 100,00 (sto) eura, u koju se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 8. svibnja 2022. do 9. svibnja 2022. prema Izvješću o uhićenju Policijske postaje Solin od 7. svibnja 2022. kao 79,64 eura u izrečenu novčanu kaznu pa je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu od 20,36 (dvadeset eura i trideset šest centi) koju je dužan platiti u roku od 15 dana od primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. Odbija se kao neosnovana žalbe okr. II te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
III. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okr. II je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 30,00 eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 12. svibnja 2022., broj: 11. Pp - 5521/2022-4, okr. II proglašen je krivim da je na način činjenično opisan u točki a) izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je utvrđena novčana kazna 756,00 eura, što je protuvrijednost 200 DEM odnosno 100 eura te da je na način činjenično opisa u točki b) izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 17. istog Zakona, za koji mu je utvrđena novčana kazna 756,00 kuna, što je protuvrijednost 200 DEM, odnosno 100 eura, pa mu je na temelju članka 39. stavak 1. točke 2. Prekršajnog zakona, izrečena ukupna novčana kazna od 1.512,00 kuna, u koju se uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 8. svibnja 2022. do 9. svibnja 2022. kao 79,64 eura pa je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu od 912,00 kuna, što je protuvrijednost 240 DEM, odnosno 120 eura, koju je dužan platiti u roku 60 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost uplate dvije trećine izrečene kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 200,00 kuna.
2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio okr. II ne naznačujući žalbene osnove, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik opisuje okolnosti počinjenja te ponavlja navode svoje obrane da je istina da je kritične zgode bio isprovociran od strane gostiju kafića te da je vikao kao što mu se i stavlja na teret. U žalbi okrivljenik opisuje razloge svojeg postupanja te dovodi u sumnju legalnost poslovanja ugostiteljskog objekta „Kambi“.
5.1. Međutim, iako niti žalbenim navodima, a niti u navodima obrane okrivljenik ne osporava da je inkriminirane prilike počinio prekršaje koji mu se stavljaju na teret budući da je u svojoj obrani iskazao da je točno da je utužene prigode vikao i galamio na sve oste ugostiteljskog objekta „Kambi“ govoreći im da su svi kurve i kuje te da je vrijeđao policijske službenike koji su postupali govoreći im da nisu I, nego K, a čime je ostvario sva bitna obilježja prekršaja iz članka 13. i 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
5.2. Žalbenim navodima kojima okrivljenik opisuje razloge svojeg postupanja, da je bio isprovociran ponašanjem gostiju kafića, nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda.
6. Odluka o novčanoj kazni razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela, kao i sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, budući da žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
6.1. Prije svega ističe se, da je u povodu žalbe, a ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrđeno da je pobijanom prvostupanjskom presudom, postupanje okrivljenika, činjenično opisano u točki 1. i 2. izreke pobijane presude, pravno označeno kao prekršaji iz članka 13. i 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990. i 29/1994.).
6.2. Međutim, nakon donošenja nepravomoćne presude, stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 114/2022.), koji je u konkretnom slučaju u odnosu na predmetne prekršaje blaži za počinitelja, budući da za predmetne prekršaje propisuje manji iznos najniže i najviše novčane kazne.
6.3. Naime, prema članku 10. i članku 14. tog Zakona o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, postupanja za koje je okrivljenik proglašen krivim predstavljaju ostvarenje prekršaja iz članka 13. i 17. Zakona, za koja je propisana novčana kazna od 20,00 do 100,00 eura (što je protuvrijednost od 150,69 do 753,45 kuna), dok je prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i za koji je okrivljenik proglašen krivim bila propisana novčana kazna od 50 do 200 DEM, što je protuvrijednost domaće valute od 188,50 kuna do 754,00 kuna, revalorizirano po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 31. prosinca 2001., odnosno od 25,56 do 102,26 eura prema obračunskom koeficijentu konverzije DEM-a u eure Hrvatske narodne banke na dan 1. siječnja 2002.
6.3.1. Prema odredbi članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je blaži za počinitelja.
6.3.2. Budući da je za prekršaje za koje je okr. II proglašen krivim, počinjene 7. svibnja 2022., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990., 29/1994.) te budući da je danom uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (1. siječnja 2023.) stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 114/2022.), koji je u odnosu na predmetne prekršaje blaži za počinitelja, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti.
6.4. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj drugostupanjski sud smatra da je okrivljeniku za počinjene prekršaje izrečena novčana kazna u previsokom iznosu.
6.4.1. Međutim, imajući u vidu da je u odnosu na dosadašnju osuđivanost okrivljenika, a koju okolnost je prvostupanjski sud cijenio kao otegotnu okolnost prilikom odmjeravanja kazne nastupila rehabilitacija, što proizlazi iz Izvatka iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa pa se sada okrivljenik smatra neosuđivanom osobom po ocjeni ovog suda, nema mjesta izricanju novčane kazne u visini zakonskog maksimuma novčane kazne za počinjene prekršaje. Stoga, ispravno ocjenjujući sve navedene olakotne okolnosti, uz činjenicu da nije utvrđena ni jedna otegotna okolnost te uvažavajući žalbene navode, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je stanovišta da je novčana kazna od 50,00 eura za prekršaj iz članka 13. i članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a potom i ukupna novčana kazna do 100,00 eura, primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
6.5. Iz naprijed opisanih razloga, ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti pravilnom primjenom zakona preinačio je pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja i odluci o kazni iz izreke pobijane presude, kako je to navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.
7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 30,00 eura predstavlja gotovo minimalno mogući iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao ni osoba koje je isti eventualno dužan uzdržavati.
8. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 9. travnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić,v.r.
Kristina Gašparac Orlić,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.
