Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-11614/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog NŠ, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenog NŠ, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Postaje prometne policije Vinkovci od 29. studenoga 2025., KLASA: 211-07/25-1/22016, URBROJ: 511-15-14-25-1, u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I U povodu prigovora okrivljenog NŠ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o novčanoj kazni, tako da se okrivljenom NŠ, za prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisan u izreci prekršajnog naloga, u izrečenu novčanu kaznu u iznosu od 1.240,36 eura (tisućudvjestočetrdeset eura i tridesetšest centi), na temelju članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uračunava vrijeme provedeno u posebnoj prostoriji do prestanka djelovanja opojnog sredstva počevši od 29. studenoga 2025. u 23,45 sati do 30. studenoga 2025. u 11,00 sati, kao 2 dana zatvora, odnosno iznos od 79,64 eura (sedamdesetdevet eura i šezdesetčetiri centa), pa je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu u iznosu od 1.160,72 eura (tisućustošezdeset eura i sedamdesetdva centa), koju je dužan platiti u 6 (šest) jednakih mjesečnih obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15. dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II U ostalom se dijelu prigovor okrivljenog NŠ odbija kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prekršajni nalog potvrđuje.

III Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni NŠ obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Postaje prometne policije Vinkovci od 29. studenoga 2025., KLASA: 211-07/25-1/22016, URBROJ: 511-15-14-25-1, okrivljeni NŠ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 282. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 282. stavku 9. istog Zakona, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.240,36 eura koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenik je na ime troškova prekršajnog postupka dužan naknaditi iznos od 104,85 eura.

1. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od tri mjeseca.

2. Okrivljeni NŠ je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog odluke o novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri, slijedom čega je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

3. Prigovor je djelomično osnovan.

4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 238. stavka 11. i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nalazi da prvostupanjsko prekršajno tijelo nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, kao i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

2. Međutim, ispitujući pobijani prekršajni nalog po službenoj dužnosti ovaj sud je utvrdio da je počinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika iz članka 196. točke 6. Prekršajnog zakona, jer su povrijeđene odredbe zakona o uračunavanju oduzimanja slobode u vezi s prekršajem, budući da vrijeme oduzimanja slobode nije uračunato u izrečenu kaznu u izreci prekršajnog naloga.

3. Naime, iz stanja prvostupanjskog predmeta proizlazi da je okrivljenik kritične zgode smješten u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva, i to od 29. studenoga 2025. u 23,45 sati do 30. studenoga 2025 u 11,00. Pri takvom stanju stvari prvostupanjsko prekršajno tijelo nije primijenilo odredbe članka 40. stavka 1. i stavka 2. Prekršajnog zakona jer vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem nije uračunalo u izrečenu kaznu, u smislu kojih se svaki započeti dan oduzimanja slobode te započetih 39,82 eura novčane kazne izjednačuje s jednim danom zatvora. Stoga je ovaj sud po službenoj dužnosti navedenu nepravilnost otklonio i preinačio odluku o kazni, tako da je okrivljeniku u izrečenu kaznu uračunao iznos od 79,64 eura, kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

5. Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja i izražava žaljenje zbog počinjenja istog. Ističe vrlo loše socioekonomske prilike u obitelji jer je nezaposlen i nalazi se u kategoriji socijalnog slučaja iz kojeg razloga nije u mogućnosti platiti izrečenu novčanu kaznu. Ističe kako mu je vozačka dozvola neophodna zbog traženja posla i osiguravanja egzistencije. Iz svih navedenih razloga predlaže da mu se ublaži izrečena novčana kazna ili zamjeni radom za opće dobro, a zaštitna mjera ukine.

6. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je navedena odluka pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za predmetni je prekršaj zakonom propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana pa novčana kazna u iznosu od 1.240,36 eura izrečena okrivljeniku po prvostupanjskom tijelu, predstavlja već ublaženu novčanu kaznu odnosno kaznu koja je izrečena ispod posebnog zakonskog minimuma propisanog za predmetno djelo (iako to očito nije bila namjera izdavatelja prekršajnog naloga). Ovaj sud je stava kako je navedena kazna primjerena stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

4. Cijeneći težinu počinjenog prekršaja, koja se ogleda i u tome što je sam zakonodavac predvidio da se za taj prekršaj, osim novčane, može izreći i kazna zatvora te imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti, ovaj drugostupanjski sud u konkretnom slučaju ne nalazi postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. Prekršajnog zakona. Uz navedeno, okrivljenik nije dokazno potkrijepio vlastite navode vezane za imovinsko stanje (primjerice dostavom potvrde o visini primanja, potvrde o ostvarivanju prava iz sustava socijalne skrbi, nezaposlenosti i sl.), a što je bio dužan učiniti sukladno članku 237. stavku 2. Prekršajnog zakona. Okrivljeniku se ujedno ukazuje kako priznanje prekršaja samo po sebi ne predstavlja olakotnu okolnost koja bi opravdala ublažavanje kazne.

5. Stoga je ovaj sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.

6. U odnosu na prijedlog okrivljenika da mu se novčana kazna zamijeni radom za opće dobro, valja navesti kako je takav zahtjev preuranjen. Naime, sukladno članku 5. stavku 1. i stavku 2. Prekršajnog zakona, rad za opće dobro ne izriče se odlukom o prekršajnopravnoj sankciji (u ovom slučaju prekršajnim nalogom), već se tek u fazi izvršenja novčane kazne, uz prethodno ostvarenje zakonom propisanih uvjeta, novčana kazna može zamijeniti radom za opće dobro (članak 34. Prekršajnog zakona).

7. Međutim, ovaj drugostupanjski sud smatra opravdanim u konkretnom slučaju dopustiti okrivljeniku da novčanu kaznu plati u šest jednakih mjesečnih obroka, što je sukladno odredbi članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona najdulji mogući rok obročne otplate novčane kazne, a što će okrivljeniku zasigurno olakšati plaćanje iste s obzirom na njegove ukupne socioekonomske prilike. Slijedom navedenog, sud je prekršajni nalog glede odluke o novčanoj kazni preinačio i odredio obročnu otplatu kazne na način i u roku navedenom u točki I. izreke ove presude, smatrajući da u predmetnom slučaju visina novčane kazne i ukupne socioekonomske prilike na strani okrivljenika, uz činjenicu da je okrivljenik izrazio svijest o štetnosti svog protupravnog ponašanja, opravdavaju takvu odluku.

7. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je odluka prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri zakonita i pravilna. Naime, inkriminirano ponašanje okrivljenika teži je oblik kršenja prometnih propisa te takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

8. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u gotovo zakonom propisanom minimalnom trajanju, po ocjeni ovog suda i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja.

9. Imajući u vidu prethodno navedeno te s obzirom da okrivljenik nije u smislu članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona dokumentirao vlastite navode vezane za neophodnost vozačke dozvole pa su takvi navodi ostali nedokazani, to navedena okolnost nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri.

8. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

9. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 238. stavka 11., u vezi sa člankom 207. i člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 9. travnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj, Postaji prometne policije Vinkovci u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.