Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-362/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža kao predsjednika vijeća, te sudaca Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika NĐ, zbog dva kaznena djela iz članka 179a. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21, u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem K- 655/2023-52 od 23. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se optuženom NĐ za svako od kaznenih djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 zbog kojih je proglašen krivim presudom prvostupanjskog suda na temelju članka 179a. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine pa se optuženi NĐ na temelju odredbe članka 51. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci te mu se na temelju članka 57. stavak 1., 2. i 5. KZ/11. izriče djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 10 (deset) mjeseci i isti se ima izvršiti, dok se ostatak izrečene kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti, ako optuženik u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo s time da mu vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku se ima u neuvjetovani dio kazne uračunati vrijeme uhićenja kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. veljače 2023. do 17. svibnja 2024.

II. Uslijed odluke pod I/ preinačuje se pobijana presuda u odluci o sigurnosnoj mjeri na način da se na temelju članka 68. KZ/11 optuženom NĐ izriče sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne zatvora, a nakon toga će se za vrijeme trajanja vremena provjeravanja izvršavati u zdravstvenoj ustanovi uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, te može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a nakon toga do proteka roka provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne zatvora.

III. Uslijed odluke pod I/ preinačuje se pobijana presuda u odluci o sigurnosnoj mjeri na način da se na temelju članka 69. KZ/11 optuženom NĐ izriče sigurnosna mjera liječenja od ovisnosti o drogi i alkoholu koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne zatvora, a nakon toga će se za vrijeme trajanja vremena provjeravanja izvršavati u zdravstvenoj ili specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti iznad zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju koja mjera može trajati najdulje 3 (tri) godine.

IV. U preostalom dijelu, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje se presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim optuženog NĐ za počinjenje dva kaznena djela - nasiljem u obitelji - djelo opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11, te je istom za svako od počinjenih kaznenih djela nasilja u obitelji iz članka 179a KZ/11 na temelju članka 179.a KZ/11 u svezi sa člankom 48. stavak 2. KZ/11 i u svezi članka 48. stavak 1. i 2 KZ/11 utvrdio kazne zatvora u trajanju od po 10 (deset) mjeseci nakon čega je okrivljenika NĐ na temelju članka 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine nakon čega je istom na temelju odredbe članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda, i to na način da jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini neko novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora u slučaju opoziva iste ima u uračunati vrijeme uhićenja kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. veljače 2023. do 17. svibnja 2024.

1.1. Na temelju članka 68. KZ/11 optuženom NĐ je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se izvršavati uz navedenu uvjetnu osudu i to izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, a može trajati do proteka roka provjeravanja iz uvjetne osude. Na temelju članka 58. stavak 5. ZKP-a sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne optuženom koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu.

1.2. Na temelju članka 69. KZ/11 optuženom NĐ je izrečena i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogi i alkoholu koja će se izvršavati uz uvjetnu osudu u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, a može trajati najdulje tri godine. Na temelju članka 58. stavak 5. ZKP-a sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne optuženom koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točke 1. do 6. ZKP-a optuženi je djelomično dužan nadoknaditi sudu troškove kaznenog postupka i to u paušalnom iznosu 50,00 eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, dok se ostalih troškova oslobađa.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik, a žali se zbog odluke o kazni i predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i optuženiku osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. U Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku dostavljen je spis predmeta sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. te je isti vraćen bez očitovanja o uloženoj žalbi.

2.3. Nitko od stranaka nije zahtijevao da bude izvješten o sjednici, niti je drugostupanjski sud u smislu članka 475. stavak 1. ZKP/08 ocijenio da bi njihova prisutnost bila korisna za razjašnjenje stvari.

3. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

4. Sasvim određenom žalbenom argumentacijom državni odvjetnik osnovano napada odluku prvostupanjskog suda o izboru vrste i mjere kazne za optuženika i njegova kaznena djela. Kod toga državni odvjetnik ne osporava utvrđenje i ocjenu olakotnih okolnosti u pobijanoj presudi, već opravdano osporava davanje prevelikog značenja tim olakotnim okolnostima kao naročito olakotnim okolnostima.

4.1. Po stavu ovog vijeća prvostupanjski sud je zanemario činjenicu da je optuženik pravomoćno oglašen krivim zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona na štetu očuha ZĐ, ovdje oštećenog, te da je više puta prekršajno osuđivan između ostalog i zbog prekršaja iz članka 22. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počinjenog na štetu ovdje oštećenog ŠĐ, što je prvostupanjski sud trebao cijeniti u okviru veće pogibeljnosti kaznenih djela, pa navedeno, zajedno s stupnjem krivnje u okviru izravne namjere prvog stupnja i svrhom kažnjavanja u općem i posebnom smislu ne opravdava zaključak o mogućnosti ublažavanja pojedinačne kazne za kaznena djela za koja je optuženik oglašen krivim. Osim toga, utvrđene olakotne okolnosti, ne predstavljaju naročito izražene olakotne okolnosti, a preostali skup olakotnih okolnosti nije takav da bi opravdavao utvrđivanje pojedinačne kazne blaže od zakonskog minimuma. Ovo posebno iz razloga jer je tijekom postupka izostao pozitivan odnos optuženika prema žrtvama, kao osobiti kriterij iz članka 48. stavak 2. KZ/11 za utvrđivanje blaže kazne od zakonom propisane. Kada se okolnostima o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne dodaju i kriteriji iz članka 51. stavak 1. KZ/11 o ocjeni počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti, za izricanje jedinstvene kazne zatvora, dolazi se do jednostavnog zaključka kako je optuženiku prvostupanjski sud utvrdio preblage pojedinačne kazne, odnosno izrekao mu preblagu jedinstvenu kaznu zatvora.

4.2. Pri tome je takvo rezoniranje prvostupanjskog suda, a glede ublažavanja kazne, sasvim neprihvatljivo kada se ima u vidu da optuženik nije priznao počinjenje kaznenog djela, nije se pokajao niti iskazao žaljenje, a cijeneći pri tom i kriminalnu količinu u vidu okolnosti kaznenih djela.

4.3. Kada se tome doda i činjenica da je prvostupanjski sud kao otegotno cijenio prijašnji život optuženika (raniju prekršajnu kažnjavanost i kaznenu osuđivanost), u pravu je državni odvjetnik kada smatra da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je sudskim ublažavanjem kazne za svako od kaznenih djela iz članka 179.a KZ/11 optuženiku utvrdio kazne zatvora ispod zapriječenog minimuma u trajanju od deset mjeseci (zapriječena je kazna zatvora u trajanju od jedne do tri godina), kao i jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a na kraju kada mu je izrekao uvjetnu osudu s rokom kušnje od pet godina.

4.4. Stoga, imajući sve prethodno u vidu, ovaj sud smatra da će se utvrđenim kaznama zatvora za svako od kaznenih djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 u trajanju od po jedne godine a potom primjenom odredbi za stjecaj osudom na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci, te na temelju članka 57. KZ/11 izricanjem djelomične uvjetne osude na način da neuvjetovani dio kazne koji se ima izvršiti iznosi 10 (deset) mjeseci, a uvjetovani dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine, s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

4.5. Takva vrsta i mjera kazne i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (članak 41. i članak 47. KZ/11). Upravo takvom kaznom će se postići svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 u smislu izražavanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kazneno djelo.

5. Nadalje, valjalo je po službenoj dužnosti preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni u dijelu kojom se određuje mjesto i vrijeme trajanja sigurnosne mjere obveznog liječenja iz članka 68. KZ/11. Naime, prvostupanjskom presudom trajanje i mjesto izvršavanja predmetne sigurnosne mjere određeno je u svezi sa izrečenom uvjetnom osudom, koje više ne egzistira pa je valjalo na temelju članka 68. stavak 2. i 3. KZ/11., odrediti da se sigurnosna mjera ima izvršavati u okviru zatvorskog sustava za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne zatvora, a nakon toga će se za vrijeme trajanja vremena provjeravanja izvršavati u zdravstvenoj ustanovi uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, te može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a nakon toga do proteka roka provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne zatvora. Zbog istih razloga, valjalo je preinačiti i odluku o sigurnosnoj mjeri liječenja od ovisnosti o drogi i alkoholu iz članka 69. KZ/11i to u dijelu kojim je određeno trajanje i mjesto izvršavanja te mjere pa će se ta sigurnosna mjera izvršavati u okviru zatvorskog sustava za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne zatvora, a nakon toga će se za vrijeme trajanja vremena provjeravanja izvršavati u zdravstvenoj ili specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti iznad zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju koja mjera može trajati najdulje 3 (tri) godine.

6. Kako je sud našao da je žalba državnog odvjetnika osnovana, na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08. je prihvaćena žalba državnog odvjetnika i presudom je preinačena pobijana presuda zbog odluke o kazni.

7. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Dubrovnik, 9. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Domagoj Raguž