REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3574/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednika vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, suca izvjestitelja i Mirne Maržić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, protiv tuženika GRAD MALI LOŠINJ, OIB 72167903884, Mali Lošinj, Riva lošinjskih kapetana 7, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kovačević, Koren i Partneri d.o.o. u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva i trpljenja uknjižbe, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude zbog ogluhe Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-220/2025-7 od 16. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda zbog ogluhe Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-220/2025-7 od 16. srpnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom zbog ogluhe poslovni broj P-220/2025-7 od 16. srpnja 2025. Trgovački sud u Rijeci utvrdio je da je tužiteljica vlasnica nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, Zemljišnoknjižnog odjela Mali Lošinj, u k. o. [katastarska općina]-grad, z. k. ul. [broj ZK uloška] i to k. č. br. [katastarska čestica] šuma, neplodno površine 2668 m2, k. č. br. [katastarska čestica] šuma, neplodno površine 609 m2, l-č-br- 2046 šuma neplodno površine 7577 m2, k. č. br. [katastarska čestica] šuma, neplodno površine 630 m2, k. č. br. [katastarska čestica] šuma površine 380 m2, k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak, šuma, neplodno površine 1683 m2, u 1/1 dijela te da je tužitelja temeljem presude ishodi u zemljišnoj upis prava vlasništva, što je tuženik dužan trpjeti (točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 400,00 EUR sa zateznim kamatama od 16. srpnja 2025. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose.

2. Prvostupanjski je sud tako odlučio na temelju članka 331.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje: ZPP), nakon što tuženik nije udovoljio pozivu suda za dostavu odgovora na tužbu iako su mu poziv i tužba uredno dostavljeni 30. travnja 2025. i jer osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a činjenice na kojima tužiteljica temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužiteljica podnijela, niti postoje općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika opravdani razlozi spriječili podnijeti odgovor na tužbu.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv presude zbog svih dopuštenih žalbenih razloga s prijedlogom ovom sudu da presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. U žalbi u bitnom navodi da u konkretnom slučaju nije bilo udovoljeno donošenju presude zbog ogluhe iz razloga što osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, odnosno činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev su u protivnosti s dokazima koje je sama tužiteljica podnijela ili s činjenicama koje su općepoznate. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u vidu troška sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR.

4. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu. U bitnome navodi da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, odnosno da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužiteljica podnijela ili s činjenicama koje su općepoznate. Stoga predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi presuda uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je sukladno odredbi članka 365. ZPP -a, u granicama žalbenih razloga, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14.

ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Odredbom članka 331.b ZPP-a propisan je procesni institut presude zbog ogluhe. Sud ovakvu presudu donosi kada tuženik propusti u određenom roku odgovoriti na tužbu i osporiti tužbeni zahtjev. U tom slučaju prvostupanjski sud donosi presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev, ako bude udovoljeno ovim uvjetima: 1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

8. Presuda zbog ogluhe donosi se na temelju apsolutne presumpcije da je tuženik time što je propustio u određenom roku dati pisani odgovor na tužbu i u njemu osporiti tužbeni zahtjev, priznao činjenične navode tužiteljice na kojima se temelji tužbeni zahtjev i sam zahtjev. Ova presuda se zasniva na tuženikovoj pasivnosti na temelju koje se presumira da on priznaje istinitost tužiteljičinih činjeničnih navoda s kojima je prethodno bio upoznat.

9. Tuženik ne osporava da su mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni te da nije dao odgovor na tužbu u određenom roku.

10. Predmet spora je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica vlasnica opisanih nekretnina uz nalog tuženiku trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužiteljice na predmetnim nekretninama.

11. Iz spisa proizlazi da je tužitelj podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva i trpljenja uknjižbe u kojoj navodi da je stvarni vlasnik nekretnina koje su opisane u točki I. izreke prvostupanjske presude, a koje su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, upisane kao vlasništvo tuženika. Sve navedene nekretnine bile su obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske u Gospodarskoj jedinici Čikat koji je važio u razdoblju od 1993. do 2002. godine, a koji je sastavljen prema popisu odnosno gospodarenju prije 1990. godine. Naime, iako na dan 16. listopada 1990. nije bilo važećeg programa gospodarenja šumama i šumskim zemljištem, za predmetno područje je još 1963. godine izrađena šumsko-privredna osnova za Gospodarsku jedinicu „Čikat“ s početnim popisom nekretnina koji je kasnije nadopunjavan. Sukladno podacima Hrvatskih šuma vidljivo je da se na svim ovim nekretninama na dan 16. listopada 1990. nalazila šuma. Uz to tužiteljica navodi da iz očitovanja Hrvatskih šuma od 29. siječnja 2025. proizlazi da su predmetne nekretnine i danas obuhvaćene važećim Programima gospodarenja u Gospodarskim jedinicama „Lošinj“ i „Park šume Lošinj“ te da iz digitalne ortofoto karte proizlazi da su one i dalje obrasle šumama. Iz navedenoga proizlazi da su sve nekretnine koje su predmet ovog spora na dan 16. listopada 1990. kao dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 41/90, članak 6.) predstavljale u naravi šumu pa su stoga na temelju članka 18. (proč. tekst članak 16.) Zakona o šumama („Narodne novine“ broj: 54/83, 32/87, 47/89, 41/90, 5/91, 9/91, 61/91, 26/93, 76/93, 29/94, 76/99, 8/00, 13/02 i 160/04), s obzirom na to da su bile u društvenom vlasništvu, postale vlasništvo Republike Hrvatske.

12. Iz potvrde Hrvatskih šuma - Uprave šuma, Podružnica Buzet od 29. siječnja 2025. proizlazi da su sve utužene čestice bile obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske u gospodarskoj jedinici Čikat koji je važio od 1993. do 2002. godine. U potvrdi se navodi da je popis čestica koje su ušle u navedeni Program sastavljen prema popisu odnosno gospodarenju prije 1990. godine, jer da, iako na dan 16. listopada 1990. nije bilo važećeg Programa gospodarenja šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske za to područje da je još 1963. godine izrađena šumsko -privredna osnova za gospodarsku jedinicu Čikat s početnim popisom nekretnina obuhvaćenih istom, koja je onda kasnije nadopunjavan.

13. Slijedom navedenog, nije osnovan žalbeni navod da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, odnosno da su činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev u protivnosti s dokazima koje je sama tužiteljica podnijela ili s činjenicama koje su općepoznate.

14. U odnosu na tuženikove žalbene navode da je njegov upisa prava vlasništva dodatno potvrđen nagodbom iz lipnja 2009. kojom su stranke uredile svoje međusobne odnose vezano uz status nekretnina koje se nalaze na području tuženika, ovaj sud ukazuje da se tužiteljica na tu nagodbu nije pozvala u tužbi niti ju je dostavila uz tužbu. Stoga u tom slučaju tuženik ne može ukazivati da je postojanje nagodbe, na koju se tužiteljica nije pozvala u tužbi, niti je glede postojanja te nagodbe iznosila bilokakve činjenice, u suprotnosti s činjenicama na kojima tužitelj ica temelji tužbeni zahtjev.

15. Pretvorba društvenog vlasništva na nekretninama koje su do 16. listopada 1990. predstavljale šume odnosno šumsko zemljište, izvršena je ZIDZŠ-a tako da su stupanjem na snagu tog Zakona, šume i šumsko zemljište, koje je bilo u društvenom vlasništvu, po sili Zakona postale vlasništvo Republike Hrvatske, dok su Hrvatske šume d.o.o. osnovane kao javno društvo za gospodarenje šumama i šumskim zemljištima, te su preuzeli druga sredstva, prava i obveze bivših društveno pravnih subjekata u gospodarenju šumama. Odredbom članka 6. stavka 1. ZIDZŠ -a propisano je da šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike, osim šuma i šumskog zemljišta u privatnom vlasništvu, jesu u državnom vlasništvu. Dakle, šumsko zemljište koje se na dan stupanja na snagu ZIDZŠ 16. listopada 1990. nalazilo u društvenom vlasništvu, neovisno o tome da li se nalazilo u zoni građevinskog zemljišta ili izvan nje, postalo je temeljem samog zakona vlasništvo Republike Hrvatske.

16. Kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a koje nisu u suprotnosti s dokazima koje je podni jela sama tužiteljica, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnesu odgovor na tužbu, to je prvostupanjski sud pravilno na temelju odredbe članka 331.b stavka 1. ZPP-a donio presudu zbog ogluhe.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka je donesena pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, a žalitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost tog dijela prvostupanjske presude.

18. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbio tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu jer ne postoje razlozi zbog kojih se pobija niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (točka I. izreke ove presude).

19. Tužiteljica nema pravo na naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR jer to nije bila radnja potrebna za vođenje žalbenog postupka u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a (točka II. izreke ove presude).

Zagreb, 9. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Tatjana Kujundžić Novak