REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4833/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Lenke Ćorić, predsjednika vijeća, Ane Cvitković, suca izvjestitelja i Ivane Mlinarić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DODIG d.o.o., Split, 4. Gardijske brigade 28, OIB: 14902269535, kojeg zastupa punomoćnik Ante Rajčić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, Zagreb OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3115/2023 od 14. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3115/2023 od 14. lipnja 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi: „I Utvrđuje se da je tužitelj DODIG d.o.o. iz Splita, 4. Gardijske brigade 28, spram tužene REPUBLIKE HRVATSKE stvarni vlasnik za cijelo suvlasničkog dijela na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi koja se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu – Zemljišnoknjižni odjel Zagreb za katastarsku općinu [katastarska općina] u zemljišnoknjižnom ulošku broj: [broj ZK uloška] u listu A u zemljišnoknjižnom tijelu II (dva) kao stambena zgrada u [adresa] sagrađena na čkbr. [katastarska čestica] od 1/5 idealnog dijela cjeline upisanog na ime Republike Hrvatske, te u zemljišnoknjižnom tijelu III (tri) kao stambena zgrada u [adresa] sagrađena na čkbr. [katastarska čestica] upisanog suvlasništva na ime Republike Hrvatske za 1/5 idealnog dijela cjeline, što je tužena Republika Hrvatska dužna trpjeti, pa se ovlašćuje tužitelj DODIG d.o.o. temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti izvršiti upis prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi koja se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu – Zemljišnoknjižni odjel Zagreb za katastarsku općinu [katastarska općina] u zemljišnoknjižnom ulošku broj: [broj ZK uloška] u listu A u zemljišnoknjižnom tijelu II (dva) kao stambena zgrada u [adresa] sagrađena na čkbr. [katastarska čestica] za 1/5 idealnog dijela cjeline na svoje ime za cijelo uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena tužene REPUBLIKE HRVATSKE za cijelo, te u zemljišnoknjižnom tijelu III (tri) kao stambena zgrada u [adresa] sagrađena na čkbr. [katastarska čestica] za 1/5 idealnog dijela cjeline na svoje ime za cijelo uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena tužene REPUBLIKE HRVATSKE za cijelo.“. U točki II. izreke naloženo je tužitelju DODIG d.o.o., Split, 4. Gardijske brigade 28, da tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ naknadi parnični trošak u iznosu od 1.200,00 EUR, u roku od 15 dana.“
2. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi zaključak prvostupanjskog suda da tužbeni zahtjev kako je postavljen nije utemeljen jer idealni suvlasnički dio od kojega se sastoje sporne nekretnine nije moguće povezati sa stanom iz [broj poduloška] / zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] jer etažiranje stambene zgrade nije provedeno, niti se to povezivanje može učiniti u ovoj parnici provođenjem očevida te geodetskim i građevinskim vještačenjem, imajući u vidu predmet spora - zahtjev tužitelja prema tuženiku za utvrđenje da je tužitelj vlasnik 1/5 suvlasničkog dijela nekretnina zk. tijelo A II Stambena zgrada u [adresa] sagrađena na čkbr. [katastarska čestica] i zk. tijelo A III Stambena zgrada u [adresa] sagrađena na čkbr. [katastarska čestica], sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na kojim nekretninama je u navedenim suvlasničkim dijelovima od 1/5 dijela kao vlasnik uknjižen tuženik Republika Hrvatska. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), uz primjenu odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: OT).
3. Žalbu je podnio tužitelj pobijajući presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga. U bitnom navodi da je pogrešna odluka suda kojom nisu prihvaćeni dokazi dostavljeni nakon zaključenja prethodnog postupka jer se radi o ključnim ispravama, Kupoprodajni ugovor iz 1961. godine i procjena nekretnina. Nadalje, tuženik kao razlog protivljenja tužbenom zahtjevu iznosi samo tvrdnju kako predmetna nekretnina nije procijenjena u temeljni kapital društvenog poduzeća Tvornica metalnog namještaja „JADRAN“ iz Zagreba u postupku pretvorbe te je utvrđena kao vlasništvo Republike Hrvatske i to temeljem članka 23. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije. Druge činjenice ili okolnosti tužitelj ne navodi. Pravni status tužitelja stjecanja vlasništva i pravne osnove stjecanja vlasništva treba promatrati u ukupnosti odnosa svih osoba, dakle, ŠB kao izvorni i prvotni stjecatelj vlasništva na predmetnoj nekretnini, je prodao EB, vlasnici obrta za ugostiteljstvo, trgovinu i usluge „[obrt]“ iz [adresa] i tužitelj koji je predmetnu nekretninu kupio od EB, vlasnice obrta za ugostiteljstvo, trgovinu i usluge „[obrt]“ iz [adresa]. Tužitelj smatra kako je predmetnu nekretninu kupio od vlasnika iste te je uknjižbom prava vlasništva na predmetnom stanu na njega prešlo i pravo suvlasništva od 1/5 idealnog dijela cjeline predmetnih nekretnina što je prvotni vlasnik ŠB stekao temeljem članaka 368. i 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kao vlasnik stana upisanog u knjizi položenih ugovora, odnosno dosjelošću sukladno odredbi članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Predmetna nekretnina nije bila procijenjena u temeljni kapital tvornice Jadran jer je prema Zakonu o prodaji stanova sa stanarskim pravom („Narodne novine“ broj: 27/91, 54/91, 6/92, 8/92, 8/92, 33/92, 46/92, 49/92, 69/1992, 87/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 29/94, 44/94, 47/94, 58/95, 103/1995, 11/96, 76/96, 111/96, 11/97, 103/97, 68/98, 163/98, 22/99, 96/99, 120/00, 94/01, 78/02 i 113/02) otuđena prije provođenja pretvorbe navedenoga društvenoga poduzeća, pa je rješenje Centra za restrukturiranje i prodaju – CERP iz 2015. godine na koje se poziva tuženik u cijelosti protuzakonito jer je predmetna nekretnina od 1993. godine vlasništvo druge osobe pa nije bilo mjesta nakon 22 godine primjeni članka 23. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu. Zaključno smatra da proizlazi identitet i povezanost idealnog dijela od 1/5 sada upisanog na ime tuženika s realnim dijelom predmetnoga stana koji je bio predmet Ugovora o kupoprodaji stana sa stanarskim pravom, te da je tužitelj dokazao pravnu osnovu stjecanja vlasništva. Predlaže preinačiti podredno ukinuti pobijanu presudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP -a u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je presuda pravilna i zakonita.
6. Činjenično stanje prijepora među strankama je da je tužitelj kupio stan koji je upisan u [broj poduloška] / zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 13. ožujka 2018. od EB, vl. „[obrt]“ obrta za ugostiteljstvo, trgovinu i usluge iz Zagreba. Prethodno tome, EB je stan kupila na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 18. travnja 2016. od ŠB, koji je prije toga sklopio s JADRAN „Poduzeće metalnog namještaja p.o. Kroflinova 3 iz Zagreba Ugovor o kupoprodaji stana kojim je prodavatelj JADRAN“ Poduzeće metalnog namještaja p.o. Kroflinova 3 iz Zagreba kao prodavatelj i ŠB kao kupac kupio nekretnine u stambenoj zgradi u [adresa], sagrađenoj na kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to stan na mansardi koji se sastoji od jedne sobe, sobice i kuhinje, WC-a i predsoblja u ukupnoj površini od 39,93 m2, time da stanu pripada i pravo korištenja zajedničkih prostorija. Na temelju navedenog Ugovora o kupoprodaji stana i Ugovora o korištenju stana od 26. travnja 1977. kupac ŠB rješenjem poslovni broj Zs-9778/93 je izvršio uknjižbu prava vlasništva na predmetnom stanu na svoje ime u [broj poduloška] / zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a upis ŠB kao posjednika izvršen je u katastarskom operatu na 1/5 dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
7. Dakle, prednici tužitelja (tako i tužitelj) su stekli pravo vlasništva nad stanom (u stambenoj zgradi u [adresa], sagrađenoj na kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) opisan kao mansardi stan koji se sastoji od jedne sobe, sobice i kuhinje, WC-a i predsoblja u ukupnoj površini od 39,93 m2, time da stanu pripada i pravo korištenja zajedničkih prostorija jer su imali valjani pravni osnov za stjecanje vlasništva i izvršena je uknjižba prava vlasništva na predmetnom opisanom stanu u [broj poduloška] / zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
7.1. Knjiga položenih ugovora (dalje: KPU) je posebna vrsta javnog registra nekretnina sa svim učincima upisa u zemljišnu knjige. Iako je KPU formalno sastavni dio zemljišne knjige u stvarnosti se radi o dvije različite evidencije. Povezivanje knjige položenih ugovora i zemljišnoknjižnih uložaka uređeno je Pravilnikom o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine. Cilj tog postupka je ostvarenje načela pravnog jedinstva nekretnine iz članka 9. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZV). Knjiga položenih ugovora dio je zemljišne knjige i povezivanjem se usklađuju podaci o suvlasničkim dijelovima i vlasništvu posebnih dijelova nekretnine.
8. U odnosu na upis tuženika kao suvlasnika u 1/5 idealnog dijela stambene zgrade u [adresa] sagrađene na čkbr. [katastarska čestica] u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], proizlazi da je u zemljišnim knjigama suvlasnički dio od 1/5 idealnog dijela cjeline ostao upisan na ime Tvornice metalnog namještaja „Jadran“ Zagreb, nad kojom je 2011. godine otvoren stečajni postupak koji je okončan brisanjem navedenog društva iz sudskog registra. Tijekom navedenog stečajnog postupka Centar za restrukturiranje i prodaju – CERP je donio rješenje Klasa: UP/I-943-01/14-03/7, Ur. broj: 360-03-03/08-2015-9 od 8. siječnja 2015. kojim je utvrdio da predmetne nekretnine nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća „JADRAN“ Poduzeće metalnog namještaja s p.o. Zagreb i u zemljišnoj knjizi rješenjem br. Z-30553/15 izvršen je upis uknjižbe Republike Hrvatske kao suvlasnika 1/5 idealnog dijela cjeline umjesto dotadašnjeg upisanog suvlasnika Tvornice metalnog namještaja „Jadran“ Zagreb.
8.1. Tuženik osporava identitet opisanog stana kako je upisan u KPU kao vlasništvo tužitelja i suvlasništvo od 1/5 idealnog dijela stambene zgrade u [adresa] sagrađena na čkbr. [katastarska čestica] u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
9. Pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev jer sud ne može utvrditi tužitelja suvlasnikom u idealnom dijelu cijele nekretnine prema članku 370. ZV -a, ako na toj nekretnini nije uspostavljeno etažno vlasništvo. Članak 370. ZV -a uređuje povezivanje vlasništva posebnog dijela zgrade (etažno vlasništvo) s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, što pretpostavlja postojanje etažnog vlasništva. U slučaju da etažno vlasništvo nije uspostavljeno, fizički dijelovi nekretnine predstavljaju obično suvlasništvo svih suvlasnika a ne vlasništvo dijela cijele nekretnine pojedinačno. Zato tužbeni zahtjev za utvrđenje suvlasništva idealnog dijela cijele nekretnine nije utemeljen ako tužitelj tvrdi da je vlasnik određenog realnog dijela nekretnine. Jednako se to odnosi na stjecanje temeljem dosjelosti obzirom tužitelj navodi da je i po osnovi dosjelosti stekao pravo vlasništva stana, ne 1/5 suvlasništva idealnog dijela nekretnine.
10. Stoga je prvostupanjski sud dao pravilne razloge svojoj odluci, u odnosu na točku I. izreke te u odnosu na odluku o troškovima postupka tužitelj nije naveo određene razloge zbog kojih smatra da je ta odluka pogrešna nego taj dio presude pobija samo zbog odluke o glavnoj stvari. Stoga je ta odluka potvrđena bez ispitivanja je li donesena pravilnom primjenom materijalnog prava u skladu s odredbom članka 365. stavka 2. ZPP-a.
11. Temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a potvrđena je u cijelosti prvostupanjska presuda.
Zagreb, 9. travnja 2024.
Predsjednik vijeća
Lenka Ćorić
