Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-9091/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Ivane Bosnić-Kovačić kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika BONDADE d.o.o., kao pravne osobe i II okrivljenika MĆ, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl. 98. st. 1. t. 1. i st. 2. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) odlučujući o žalbama I okrivljenika BONDADE d.o.o. i II okrivljenika MĆ podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-3496/2023, od 10. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. travanja 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe I okrivljenika BONDADE d.o.o. i II okrivljenika MĆ i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje u tekstu PZ), I okrivljenik BONDADE d.o.o. i II okrivljenik MĆ dužni su platiti trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura (četrdeset eura), svaki, u roku od 60 (šezdeset) dana, računajući od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 eura, I okrivljenik i od 400,00 eura, II okrivljenik, zbog prekršaja iz čl. 98. st. 1. t. 1. i st. 2. Zakona o zaštiti na radu, činjenično opisanog u izreci, uz pravilno upozorenje da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako u roku za plaćanje plate dvije trećine izrečene novčane kazne.
2. Istom presudom okrivljenici su dužni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura, svaki.
3. Protiv navedene presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbe, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe.
4. Predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama, iste prihvate.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnost, te da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno i djelo okrivljenika pravilno pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog propisa.
7. Nadalje, na temelju obrane okrivljenika koji su priznali odlučne činjenice i provedenih dokaza prvostupanjski sud je osnovano zaključio da su okrivljenici počinili inkriminirani prekršaj, za koji su pravilno i zakonito proglašeni krivima i kažnjeni, o čemu je prvostupanjski sud dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud, a žalbenim navodima da su dobili rok od tri dana da se usklade sa zakonom što su i učinili u roku od pet dana iz razloga što je obuka za radnicu trajala pet dana, pa da su kažnjeni iako nemoguće rokove nisu mogli ispuniti, što je protivno logici i zakonu, žalitelji nisu doveli u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.
8. Naime, time što je poslodavcu na zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 29. ožujka 2023., kojem nadzoru nije bio nazočan II okrivljenik kao odgovorna osoba, ostavljen rok od tri dana da tužitelju dostavi, pored ostalog procjenu rizika za poslove na mjestu rada frizerke, okrivljenicima nije ostavljen rok za „usklađivanje sa zakonom“ u odnosu na predmetni prekršaj, kako to neosnovano smatraju žalitelji, nego rok da dostave dokaz da su tada, u vrijeme nadzora eventualno imali izrađenu navedenu procjenu, koju radnica nazočna nadzoru nije mogla predočiti, a u postupku je neprijeporno utvrđeno da je u vrijeme nadzora nisu imali izrađenu, što je bitno obilježje prekršaja koji im se stavlja na teret, s tim da naknadno otklanjanje propusta okrivljenike ne može osloboditi prekršajne odgovornosti za počinjeni prekršaj.
8. Izrečena kazna okrivljenicima u granicama je zakona, valjano je obrazložena i suprotno tvrdnji žalitelja, nije prestroga, tim više što je i I okrivljeniku i II okrivljeniku primjenom čl. 37. PZ znatno ublažena ispod doje granice propisane kazne za predmetni prekršaj (30.000,00 kuna, poslodavcu i 6.000,00 kuna, odgovornoj osobi pravne osobe), a koja kazna je i po ocjeni ovog suda primjerena težini prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ.
9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.
10. Iz navedenih razloga trebalo je žalbe okrivljenika odbiti kao neosnovane i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 9. travnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Ivana Bosnić-Kovačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
