REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3517/2020-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Nataliji Horvatić, u parničnom predmetu VG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Tomislav Nagy odvjetniku u Zagrebu, protiv II. tuženika AG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Gojko Ivaniću odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, vraćanja u posjed i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, a po objavi presude dana 9. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice, a koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je Ugovor o kupnji nekretnine zaključen dana 26. rujna 1998. između ĐG, JMBG: [jedinstveni matični broj građana] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i ČG, JMBG: [jedinstveni matični broj građana] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz Zagreba, ništetan u cijelosti.

II. Obvezuje se II. tuženik vratiti u posjed dio stana vlasništvo tužiteljice VG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], slobodan od osoba i stvari, u naravi jedna soba površine 20,625 m2, koja se nalazi u istočnom dijelu stana, lijevo od ulaza u stanu tužiteljice, upisan u Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, ZK odjel Zagreb, u knjige položenih ugovora za Grad Zagreb, [broj poduloška], zk. ul. [broj ZK uloška], stan u III. katu, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice s wc-om i predsoblja u površini od 62,36 čm, koji se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], sagrađenoj na čest.br. 3337, po novoj izmjeri čest.br. 2621, k. o. [katastarska općina], kao i vratiti ga u njegov prvotni građevinski izgled na način da zatvori ulaz iz svog stana i otvori ulaz u stan tužiteljice.

III. Obvezuje se II. tuženik na ime nezakonitog korištenja dijela stana s pripadajućim dijelom režijskih troškova, isplatiti tužiteljici iznos od 132,72 eura mjesečno, počev od 27. listopada 2017. godine i ubuduće do stupanja tužiteljice u posjed nekretnine, s tim da dospjele obroke plati odjednom sa zakonskim kamatama na svaki mjesečni iznos dospijevajući do 30. -tog u mjesecu, po stopi do 31. prosinca 2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

II. Nalaže se tužiteljici VG, OIB: [osobni identifikacijski broj], da II. tuženiku ČG, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 (petnaest) dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.125,00 eura (dvijetisućestodvadesetpet eura) sa zateznim kamatama tekućim od 9. travnja 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev II. tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom iznosu, sa zateznim kamatama.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka, sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je vlasnica nekretnine, stana u [adresa], na adresi [adresa], upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, stan u III. katu, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje , kupaonice s wc-om i predsoblja u površini od 62,36 čm, koji se nalazi stambenoj zgradi [adresa], sagrađenoj na čest.br. 3337, po novoj izmjeri čest.br. 2621, k. o. [katastarska općina]. Tuženik je vlasnik stana u [adresa], upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, stan u III. katu, ulaz I, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaone-WC-a, predsoblja, hodnika, degažmana, ukupne površine 49,60 m2, koji se nalazi izgrađen u zgradi [adresa], sagrađenoj na čest.br. 3337, po novoj izmjeri čest.br. 2621, k. o. [katastarska općina].

Tužiteljica je vlasništvo na svom stanu stekla Ugovorom o darovanju nekretnina od 27. listopada 2017., kojim je IG, njezina baka, darovala tužiteljici, a IG je vlasništvo iste nekretnine stekla Ugovorom o prodaji nekretnina od 27. siječnja 2009. zaključenim između ĐG kao prodavatelja i IG kao kupca.

ĐG je 26. rujna 1998. zaključio s tuženikom Ugovor o kupnji nekretnina kojim je dogovorena prodaja 1/3 dijela (33%) stana, tada u njegovom vlasništvu, što je u naravi opisano kao jedna soba površine 20,625 m2, koja se nalazi u istočnom dijelu stana, lijevo od ulaza u stanu prodavatelja. Kupoprodajna cijena je dogovorena u iznosu od 20.173,86 eura, s time da je kupac trebao isplatiti prodavatelju iznos od 10.485,10 eura odmah nakon potpisa i ovjere ugovora, a iznos od 8.892,43 eura isplatu stupanjem u posjed, a iznos od 1.592,67 eura nakon etažiranja i provedbe u zemljišnim knjigama. Iznos kupoprodajne cijene tuženik nikada nije platio.

Tužiteljica smatra da je predmetni Ugovor od 26. rujna 1998. ništetan jer je činidba iz ugovora pravno nemoguća, nedopuštena te protivna Ustavu i prisilnim propisima RH-a. Stan u vlasništvu tada ĐG predstavlja jednu samostalnu uporabnu cjelinu i nije dozvoljeno odvajanje i pripadanje dijela jedne cjeline u drugu. Ugovor je predan na zemljišnoknjižni odjel suda te je doneseno rješenje poslovni broj Zs-7438/05 od 6. veljače 2006. u kojem se ukazuje na pravnu nedopuštenost ugovora i nemogućnost provedbe. Stoga tuženik koristi tuđu stvar bez zakonske osnove te ne plaća režijske i druge troškove. Pored toga, tužiteljica potražuje i štetu koju trpi zbog nezakonitog korištenja dijela stana s pripadajućim režijskim troškovima u iznosu od 132,27 eura, počev od dana stjecanja vlasništva i ubuduće do vraćanja u posjed.

Slijedom svega navedenog tužiteljica predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva s više osnova.

Smatra da tuženik ima pravo odbiti predaju u posjed obzirom je temeljem valjanog pravnog posla (Ugovora o kupnji nekretnina od 6. rujna 1998.) stekao suvlasnički dio od 1/3 dijela stana u odnosu na cijeli stan na trećem katu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaone-WC-a, predsoblja, hodnika, degažmana, ukupne površine 62,36 m2, [broj poduloška], k. o. [katastarska općina]. U navedenom Ugovoru su ugovorne strane tada zasnovanu suvlasničku zajednicu - ĐG kao suvlasnik u 2/3 dijela, a tuženik u odnosu na 1/3 dijela u odnosu na cijelo i fizički podijelili na način da su utvrdili da u naravi suvlasnički dio koji je prodavatelj prodao, predstavlja jednu sobu površine 20,625 m2, koja se nalazi u istočnom dijelu stana, lijevo od ulaza u stan prodavatelja. Također je od strane prodavatelja tuženik, kao kupac, uveden u posjed tog dijela stana, i to isključivi, neporedan i samostalan posjed, obzirom je predmet kupoprodaje u naravi odvojen od preostalog suvlasničkog dijela prodavatelja, na način da je tuženik probio ulaz u predmetni suvlasnički dio i ujedno zazidao ranija vrata koja su iz te sobe vodila u ostale prostorije stana prodavatelja, sukladno pravoj volji stranaka te se radi o zakonitom, istinitom i poštenom posjedu, u kojem se tuženik nalazi više od 20 godina. Namjera ugovornih stranaka je bila i provesti etažiranje i provedbu u zemljišnim knjigama (u tu svrhu zaključen je i Diobni ugovor), a navedeni ugovor tuženik je prijavio poreznoj upravi i platio porez, kao i ishodio Potvrdu nadležnog tijela uprave za graditeljstvo da predmetni stanovi, svaki za sebe, nakon odvajanja, čine uporabne cjeline. Također navodi da je ugovor u cijelosti realiziran te je plaćen dogovorena kupovina, tuženik je ishodio Rješenje o izvedenom stanju 18. rujna 2019., a obitelj IG je bila upoznata sa Ugovorom od 26. rujna 1998., zabilježba je bila vidljiva u zemljišnim knjigama, pa tuženik smatra da spornim ugovorom prodavatelj ĐG nije mogao prodati više prava od onog koje je imao .

Također osporava i visinu tužbenog zahtjeva.

Stoga predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u preslik [broj poduloška] i 1683, k. o. [katastarska općina] (l. 6.-7. spisa), Ugovora o darovanju nekretnina od 27. listopada 2017. (l. 8.-10. spisa), Ugovora o prodaji nekretnine od 27. siječnja 2009. (l. 11.-12. spisa), Ugovora o kupnji nekretnina od 26. rujna 1998. (l. 13.-14., l. 26.-30. spisa), rješenja Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Zs-7438/05 od 6. veljače 2006. (l. 15.- 16. spisa), opomena pred tužbu (l. 17. -17. spisa), rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave od 5. prosinca 1998. sa uplatnicom (l. 31. -32. spisa), potvrdu Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove i promet od 16. ožujka 2005. (l. 33. spisa), Diobeni elaborat od 4. ožujka 2005. (l. 34.-48. spisa), Diobni ugovor od 7. travnja 2005. (l. 49. -50. spisa), Međuvlasnički ugovor od 7. travnja 2005. (l. 51. -52. spisa), Rješenje o izvedenom stanju od 18. rujna 2019. (l. 53. -59. spisa), spis Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove i promet broj: UP/I-350-05/18- 007/7325 (l. 1140.-177. spisa), zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] s podacima po utrnutom podulošku (l. 190. -195., l. 199.-211. spisa) te je proveo dokaz saslušanjem svjedoka UG i VGL te tužiteljice i tuženika kao stranke.

4. Podneskom od 20. siječnja 2021. tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev na način da je naznačila i I. tuženika ĐG, kao stranku predmetnog ugovora, a sud je rješenjem od 8. veljače 2022. odbacio tužbu protiv I. tuženika ĐG, obzirom je isti preminuo prije podnošenja tužbe, dana 4. rujna 2018., temeljem odredbe čl. 82. ZPP-a.

5. Nadalje, među strankama nije sporno da je tužiteljica zemljišnoknjižni vlasnik stana na III. katu u stambenoj zgradi na adresi u [adresa], upisanog u [broj poduloška], knjiga PU Grad Zagreb (sada stana E- 14, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]), a tuženik zemljišnoknjižni vlasnik stana upisanog u [broj poduloška], knjiga PU Grad Zagreb (sada stana E- 13, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]) te da su ĐG i V: tuženik dana 26. rujna 1998. sklopili Ugovor o kupnji 1/3 dijela nekretnine u vlasništvu ĐG.

6. Sporno je u ovom predmetu da li je Ugovor o kupnji 1/3 dijela nekretnine sklopljenim između tuženika i ĐG od 26. rujna 1998 . ništetan, obveza vraćanja u posjed 1/3 dijela predmetne nekretnine, osnovanost korištenja 1/3 dijela predmetne nekretnine, kao i visina tužbenog zahtjeva.

7. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP-a), sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. U odnosu na sporne okolnosti sud je saslušao tužiteljicu i tuženika te svjedoke UG i VGL.

9. Tužiteljica VG iskazala je ona vlasnica stana od 2017., stekla ga je darovanjem od svoje bake, koja ga je kupila 2009. Stan ima jednu spavaću sobu, dnevni boravak s blagovaonicom i kuhinjom, kupaonu s WC -om i malo predsoblje. U zemljišnim knjigama opisan je kao veći stan s većom kvadraturom. Stan je kupljen od g. ĐG koji je u međuvremenu preminuo. Njima je bilo poznato u vrijeme kupnje da postoje problemi s kvadraturom stana, no g. ĐG je rekao da je to u fazi rješavanja i da će biti riješen kroz najdulje godinu dana, ali on i njena baka zbog njihovih bolesti i starije životne dobi nisu mogli riješiti i to je glavni razlog zbog kojeg je stan darovan njoj. Svoj stan ne može prodati jer kupac ne bi dobio u posjed kvadraturu koju prodaje, a ne može ga založiti za stjecanje stambenog kredita iz istog razloga i jedina je opcija ova tužba. Posljednjih pet godina, a prije toga njena baka, plaćamo pričuvu za punu kvadraturu stana, a isto tako plaća sve režijske i ostale troškove kao da koristi punu kvadraturu stana od 62 m2, a zapravo koristi oko 42 m2 jer je soba koja je pregrađena ima oko 20 m2. Kako iz ugovora koji je zaključen 1998. g. proizlazi da će se dio kupoprodajne cijene isplatiti prilikom uknjižbe kupca na dio stana koji se kupuje, a do čega nije došlo, ona pretpostavljam da cijena nije plaćena a neposrednih saznanja o tim okolnostima nema jer je u to vrijeme bila dijete u dobi od 4 godine.

10. Tuženik AG je iskazao da je g. ĐG bio njegov susjed koji mu je ponudio da će prodati sobu od svog stana koji je do našeg stana (jer mu je trebalo za obitelj) te je ugovorena kupoprodajna cijena od 52.500,00 DEM. Oni smo htjeli to platiti na način da barem dio kupoprodajne cijene ostave za uknjižbu, no ĐG je htio sav novac odmah i tako mu je i plaćeno. Bez toga ne bi pustio majstore u stan da se napravi fizičko razdvajanje sobe iz njegovog stana i pripajanje našem. Radovi su započeli u rujnu te godine i bili gotovi do Božića 1998. kad se sa suprugom i kćeri uselilo u taj dio. U siječnju 1999. plaćen je i porez za kupnju te sobe u iznosu od 9.900,00 kn. Prvi put su pokušali uknjižiti vlasništvo na tom dijelu tužiteljičinog stana 1999. i prikupili su potrebne isprave, no dobili su odbijenicu. Oko 2003. godine su sve manje viđali g. ĐG u stanu, više je dolazio g. VG. On je 2005. pomogao da urede situaciju i pronašao je ured koji je radio elaborat te je odnio Međuvlasnički ugovor g. ĐG na potpis. Ponovo su zatražili uknjižbu na temelju tih novih isprava, a u tome nam je pomagao otac tužiteljice i tad su dobili odbijenicu. Kasnije se počelo pričati da bi se stvar mogla riješiti kad bi se etažirala cijela zgrada, no to je jako teško bilo za izvesti. 2019. pokušali smo treći put. Radili su novi elaborat i tražili su legalizaciju koju su i dobili jer su mislili da je kroz legalizaciju najlakši način ishoditi upis u gruntovnicu. Gospodin iz ureda za graditeljstvo i uređenje je rekao da mora izaći na očevid kako bi pogledao oba stana i ocijenio jesu li zasebne stambene jedinice. Supruga je nazvala g. VG, ali on je odbio otvoriti vrata. Zvali su i tužiteljicu, a ona je rekla da nema veze s tim da sve to vodi njen otac. Podnijeli su treći zahtjev za uknjižbu bez te isprave jer g. VG nije htio dozvoliti očevid.

Ni baka tužiteljice, ni tužiteljica, ni njen otac do ove tužbe nikad nisu tražili predaju u posjed dijela stana dapače, g. VG je 2005. pomagao da se knjiže na taj dio. Točno je da nam kod obračuna troškova pričuve i ostalog ne ulazi taj prostor od 22 m2. Doduše više su puta bili u GSKG i tražili da nam se obračuna stvarna površina, no oni su rekli da bez gruntovnog izvatka to ne mogu. Tražio je g. VG da skupa odu u GSKG i da to tamo riješe, ali on to nije htio. Nisu ga nikad tražili da plati.

11. Svjedok UG, otac tužiteljice, iskazao je da je s ŽG bio dugogodišnji prijatelj i kum, nakon 2000. godine g. ĐG mu je ponudio svoj stan, koji je bio u jako lošem i derutnom stanu, neodržavan je i u staroj zgradi, pošto tada nije imao boljih opcija on je to prihvatio i tamo je živio, plaćao je režije, negdje oko 2008. godine pitao ga je da mu pomogne oko prodaje stana, g. ĐG rekao mu je da ima probleme sa gospodom kojima je prodao sobu (za koju je poslije iz ugovora vidio da je prodana 1998.), a posjećivao ga je u [adresa], on nije mogao biti u Hrvatskoj da sredi posao sa stanom, ljudi koji su kupili sobu nisu pokazivali interes da riješe situaciju, nisu komunicirali telefonskim putem iako je A pokušavao kontaktirati tuženika ali mu se isti nije javljao. Ipak je kupio stan, tu misli na svoju majku IG, iako je poznavao problematiku vezanu za stan kada je kupovao stan ali mu je g. A obećao da će to riješiti, ali se njegovo zdravstveno stanje pogoršavalo i situacija sa stanom se nije riješila. Platio je sve zaostatke počevši od 1998. godine, uključujući kompletnu pričuvu i režije za kompletni stan kakav je kupio, sa tuženikom nije komunicirao osim što sam ga jednom pozvao da se dogovori sa g. ŽG i da plati troškove režije za dio stana odnosno sobu koju nije koristio ali on mu je rekao da ga može tužiti, a cijelo to vrijeme živio je u tom stanu, osim sporne sobe. Nisu točni navodi da je pomagao tuženiku oko knjiženja djela stana i sređivanja papira. Prilikom kupnje stana predano mu je 42 kvadrata, a drugi ugovori između g. A i tuženika nisu mu poznati.

12. Svjedokinja VGL, supruga tuženika, je iskazala da su kupili sobu za kćerku koja je tada imala 3 godine i to 1998. godine, susjed g. A je ponudio tu spornu sobu, to je bilo u jesen 1998. godine, sastavili su ugovor, isplatili mu punu svotu i tek onda im je dopustio da rade radove na preinaci, probili su vrata iz svog stana a sa njegove strane je postavljen knauf, pogletani su zidovi i pofarbani, ti radovi su trajali do Božića 1998. godine kada su ušli u posjed sobe, u siječnju 1999. godine platili su porez na kupnju, porezni inspektori su došli pogledati sobu i odredili su visinu poreza, prvi upis u zemljišne knjige pokušali su 1999. godine, no on je odbijen, nadali smo se da će kroz etažiranje moguć biti upis koji bi održavao stvarno stanje, ali zgrada do danas nije etažirana, drugi pokušaj upisa je bio 2005 . godine u to vrijeme g. A je odselio, u stanu je živio g. IG, koji je kontaktirao njenog muža i ponudio pomoć pri novom pokušaju upisa, koji je uključivao slijedeće: pronašao je arhitektonski ured koji je izradio diobni elaborat, uz pomoć odvjetnice sastavljen je međuvlasnički ugovor i diobni ugovor između A i Virovca, g. IG je nosio ta dva ugovora g. A u [adresa] i vratio ih. Kada je predmet bio kompletan predan je na ZK, tada su dobili potvrdu od ZK odjela da su ta dva stana čine dvije zasebne cjeline i to po novom stanju, prijedlog upisa je odbijen, treći pokušaj pokrenut je u veljači 2019. godine, obratili su se istom arhitektonskom uredu (njen suprug i ona) radi legalizacije, nakon manje od mjesec dana došla je opomena pred tužbu, nakon čega je bio sa g. IG i kćeri, usmeni dogovor da će ona i suprug napraviti legalizaciju i etažiranje za oba stana i da će ona i suprug snositi trošak, a jedini pisani trag o tome je e mail o troškovima iz odvjetničkog ureda Olujić, postupak legalizacije je proveden i plaćen uz suradnju g. IG koji je pustio dakle arhitekticu u dio stana koji je on koristio da napravi izmjere, nakon legalizacije isti arhitektonski ured napravio je etažni elaborat koji smo oni platili (suprug i ona), bilo je dogovoreno da u prosincu 2019. god na uviđaj dođe djelatnik iz Gradskog prostora za prostorno planiranje radi izrade potvrde da ta dva stana čine zasebnu cjelinu a o tome sam obavijestila g. IG kako bi netko bio u stanu i otvorio vrata ali on je odgovorio da neće doći nitko. Za cijenu u ugovoru navodi da je drugi dio trebao biti plaćen kada se oni upišu u zemljišne knjige a na što g. A nije pristao, rekao je da moraju platiti sve odmah na ruke i tako su učinili, a tuženik nije tražio da se ugovor izmijeni sukladno plaćanju.

13. Sud prihvaća iskaze tuženika JG i svjedokinje VGL da je kupoprodajna cijena isplaćena u cijelosti (obzirom u svom iskazu tužiteljica suprotno niti ne tvrdi, već samo navodi da pretpostavlja da kupoprodajna cijena nije isplaćena u cijelosti, a neposrednih saznanja nema jer je u to vrijeme bila dijete od 4 godine, dok svjedok UG također niti ne tvrdi u svom iskazu da cijena nije plaćena u cijelosti), kao i da su se tijekom godina pokušali uknjižiti ali nisu uspjeli zbog nedostatka potrebnih isprava obzirom je isto u skladu s priležećim ispravama u spisu, pa ih stoga sud ocjenjuje uvjerljivim i istinitim, budući da isti imaju neposredna saznanja o odlučnim činjenicama, kao i iskaze stranaka i svjedoka UG i VGL u dijelu da je stan E-14 kupljen od strane IG, koja ga je poklonila unuci, ovdje tužiteljici, te da je obitelj IG u trenutku kupnje stana 2009. godine bila upoznata sa situacijom sa kvadraturom stana te da je obitelj IG plaćala režije i za dio stana kupljen Ugovorom od 26. rujna 1998., obzirom se iskazi podudaraju u tom dijelu, dok je preostali dio iskaza stranaka i svjedoka bez utjecaja na predmet spora.

14. Uvidom u Ugovor o kupnji nekretnina sklopljen između ĐG, kao prodavatelja i JG, kao kupca, od 26. rujna 1998. (l. 26. -28. spisa), vidljivo je da je istim tuženik kupio 1/3 dijela stana u vlasništvu prodavatelja, koji se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa], ukupne površine 62,36 m2, a predmetna 1/3 dijela stana prodavatelja u naravi predstavljaju jednu sobu površine 20,625 m2, koja se nalazi u istočnom dijelu stana, lijevo od ulaza u stanu prodavatelja. Kupoprodajna cijena je dogovorena u iznosu od 20.173,86 eura, s time da je kupac trebao isplatiti prodavatelju iznos od 10.485,10 eura odmah nakon potpisa i ovjere ugovora, a iznos od 8.892,43 eura isplatu stupanjem u posjed, a iznos od 1.592,67 eura nakon etažiranja i provedbe u zemljišnim knjigama. Također je ugovoreno da kupac stupa odmah u posjed kupljenih nekretnina, odnosno najkasnije do 5. listopada 1998. godine te da porez na promet nekretnina snosi u cijelosti kupac.

15. Iz rješenja Ministarstva financija, Porezna uprava, klasa: UP/I-410- 20/1998/001/16965 od 5. prosinca 1998. i uplatnice od 15. siječnja 1999. (l. 31. -32. spisa), vidljivo je da je tuženik AG platio porez na promet nekretnina po Ugovoru od 26. rujna 1998. (za 1/3 dijela stana, površine od 20,625 m2).

16. Iz Diobnog ugovora od 7. travnja 2005. i Međuvlasničkog ugovora od 7. travnja 2005., sklopljenima između ĐG i tuženika (l. 49. -52. spisa), vidljivo je da su isti ugovorili suvlasništvo predmetne nekretnine čija je 1/3 dijela stana prodana.

17. Iz spisa odnosno rješenja o izvedenom stanju Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, klasa: UP/I-350-05/18-007/7325 od 18. rujna 2019. (l. 53. -59. i l. 110.-177. spisa), vidljivo je da je ozakonjen nezakonito rekonstruiran dio postojeće zahtjevne stambene, stambene jedinice S1 - proširena je na sobu površine 20,94 m2 koja je pripadala stambenoj jedinici oznake S2.

18. Uvidom u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (l. 190. -195. spisa) vidljivo je da je stan u vlasništvu tuženika (E-13), u naravi dvosobni stan na III. katu, upisan s površinom od 70,23 m2, a stan u vlasništvu tužiteljice (E-14), u naravi dvosobni stan na III. katu, upisan s površinom od 41,74 m2, odnosno da predstavljaju samostalne uporabne cjeline s novo utvrđenim površinama, sukladno čl. 73. st. 3. ZV-a koji propisuje da se vlasništvo posebnog dijela ne može uspostaviti dok nadležno tijelo ne potvrdi da je određeni stan ili druga prostorija u određenoj zgradi i na određenoj zemljišnoj čestici samostalna uporabna cjelina.

19. Nadalje, odredbom čl. 6. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje: ZV-a) propisano je da bila stvar fizički djeljiva ili ne, nju se može pravno razdijeliti na sadržajno jednake dijelove kojima je veličina računski odvojena njihovim razmjerom prema cijeloj stvari (idealni dijelovi), ako nije što drugo određeno, svaki idealni dio stvari njezin je odvojeni dio, dok je čl. 37. istog zakona određeno da se u pravnom prometu uzima da je idealni dio stvari samostalna stvar kojom se može samostalno raspolagati .

20. Odredbom čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje: ZOO-a) propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na drugu pravnu posljedicu ili iako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo.

21. Navodi tužiteljice da je sporni Ugovor o kupnji nekretnine od 26. rujna 1998. godine ništetan u smislu čl. 322. ZOO-a, jer je istim predmet kupoprodaje bio 1/3 dijela stana (što u naravi odgovara jednoj sobi u predmetnom stanu površine 20,625 m2 koju je tuženik fizički odvojio), a ne cijeli stan kao jedna zasebna samostalna uporabna cjelina odnosno jedna zemljišna čestica u smislu čl. 9. ZV-a, nisu osnovani obzirom idealan dio stvari može biti samostalna stvar u pravnom prometu (u smislu čl. 37. ZV-a), kako je to prodavatelj ĐG raspolagao Ugovorom od 26. rujna 1998. te Diobnim ugovorom i Međuvlasničkim ugovorom od 7. travnja 2005. koji pokazuju pravu volju vlasnika stana ĐG kao prodavatelja i tuženika kao kupca, u odnosu na 1/3 dijela stana sukladno čl. 36. i 37. ZV-a, pa je stoga ocjena ovog suda da prodaja idealnog dijela nekretnine nije u suprotnosti sa Ustavom Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.

22. Treba uzeti u obzir i da su prijašnji razlozi odbijanja upisivanja novoformirane stambene cjeline u zemljišne knjige, u vidu nedostataka potrebnih pribavljenih isprava (razlozi navedeni u rješenju ovog suda, zk odjel, poslovni broj Zs- 7438/05 od 6. veljače 2026., l. 15. -16. spisa) otpali te da je u trenutku donošenja odluke suda stan tuženika, sa površinom od 70,23 m2, etažiranjem u smislu čl. 66. ZV-a utvrđen kao samostalna uporabna cjelina (uključujući kupljen dio od 1/3 stana prednika tužiteljice ĐG), pa se stoga navodi o nemogućnosti odvajanja i pripajanja dijela jedne cjeline u drugu, bez poštivanja zakonom predviđene procedure i postupka po ZV-a i Zakona o zemljišnim knjigama također ocjenjuju kao neosnovni.

23. U odnosu na tužbeni zahtjev kojim se traži vraćanje u posjed i isplata iznosa od 132,72 eura mjesečno počev od 27. listopada 2017. i ubuduće do stupanja tužiteljice u posjed (na ime štete zbog nezakonitog korištenja stana i pripadajućih režijskih troškova), valja napomenuti da obzirom je ocjena suda da Ugovor o kupnji nekretnine od 26. rujna 1998. godine nije ništetan, pa posljedično tome da je tuženik u posjedu dijela stana na temelju valjane pravne osnove, to se i tužbeni zahtjev u dijelu za vraćanje dijela stana u posjed i isplatu štete zbog nezakonitog korištenja dijela stana ne ocjenjuje osnovanim, dok u odnosu na visinu režijskih troškova, iako je tuženik u svom iskazu učinio nespornim činjenicu da iste nije plaćao, za utvrđivanje visine režijskih troškova nije predložen niti jedan dokazni prijedlog (nisu dostavljene nikakve isprave, računi, nije predloženo vještačenje i sl.) po tužiteljici tijekom postupka, pa je stoga taj dio tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a. ZPP-a) valjalo odbiti kao neosnovan.

24. Nadalje, odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. i 2. ZPP -a. Trošak zastupanja tuženika po punomoćniku je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa).

Tuženiku je stoga, uz primjenu odredbi čl. 151. i 155. ZPP-a, dosuđena naknada za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak sastava podnesaka od 28. siječnja 2021. i 17. studenog 2025. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) te trošak zastupanja na ročištima dana 1. prosinca 2022., 9. ožujka 2023., 8. rujna 2023., 6. veljače 2026., i 17. ožujka 2026. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), svaka radnja u iznosu od 200,00 eura, kao i trošak zastupanja na ročištu dana 29. siječnja 2021. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. toč. 2. Tarife), uzevši u obzir da vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura, uvećano za pripadajući pdv od 25%, što iznosi 2.125,00 eura.

Ostale radnje nisu priznate jer su ocjenjene da nisu bile potrebne u smislu čl. 155. ZPP-a (trošak sastava podnesaka od 5. ožujka 2021., dok ročište na dan 8. rujna 2022. nije niti zakazano niti održano u ovom predmetu).

25. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate.

U Zagrebu, 9. travnja 2026.

Sutkinja

Natalija Horvatić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku