Poslovni broj: Us I-81/2026-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Mladenu Kuzmaniću, odvjetniku u Splitu, Zoranićeva 1, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, OIB: 33706439962, Zagreb, Šubićeva 29, radi uklanjanja građevine, nakon javne i usmene rasprave zaključene 26. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 9. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/25-02/64, URBROJ: 443-02-03-09-25-12 od 9. prosinca 2025., te da se predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 14. siječnja 2026. protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/25-02/64, URBROJ: 443-02-03-09-25-12 od 9. prosinca 2025., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega ističe kako tužbu podnosi iz svih zakonom predviđenih razloga i to zbog toga što u pobijanom aktu nije pravilno primijenjen zakon te radi toga što se u postupku koji je pobijanom aktu prethodio nije postupilo prema pravilima postupka, a osobito radi toga što činjenično stanje nije pravilno utvrđeno. Pobijanim rješenjem nadležnog tijela naloženo je tužitelju uklanjanje dijelova stambene građevine, iako su predmetni dijelovi izvedeni rekonstrukcijom još tijekom 1980-ih godina, u razdoblju kada nije postojalo važeće rješenje Ministarstva kulture kojim bi predmetno područje bilo proglašeno zaštićenim, niti je isto imalo svojstvo kulturnog dobra u smislu tada važećih propisa. Naime, rekonstrukcija predmetne građevine izvršena je u skladu s tada važećim Zakonom o prostornom planiranju i uređenju prostora, što je razvidno i iz samog očitovanja tužitelja od 18. veljače 2025., u kojem je izričito navedeno da su radovi provedeni zakonito i u skladu s propisima koji su bili na snazi u vrijeme izvođenja zahvata. Važno je naglasiti da je investitor predmetne rekonstrukcije bila ZB, koja je navedene radove izvela tijekom 1980-ih godina, dakle više desetljeća prije donošenja rješenja Ministarstva kulture kojim se predmetno područje stavlja pod zaštitu. Slijedom toga, primjena kasnije donesenih propisa o zaštiti kulturnih dobara na radove izvedene u ranijem razdoblju predstavlja nedopuštenu retroaktivnu primjenu prava, protivnu temeljnim načelima pravne sigurnosti i zakonitosti. Slijedom svih ranije navedenih činjenica se postupanje tuženika može proglasiti subjektivnim i okarakterizirati kao postupanje suprotno odredbama Zakona o općem upravnom postupku. Takvim postupanjem, tuženik je učinio bitnu povredu odredbi upravnog postupka, koju tužitelj nalazi u tome što se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koje su bile od utjecaja na rješenje stvari. Iz prethodno navedenog proizlazi da su prethodno opisanim postupanjem tuženika povrijeđene odredbe članaka 7. i 9. Zakona o općem upravnom postupku (dalje: ZUP). Stoga se može zaključiti da tuženik nije na pravilan i zakonit način utvrdilo sve činjenice od utjecaja na konačan ishod postupka te se doneseno rješenje ne može smatrati pravilnim i zakonitim. U upravnom postupku tuženo tijelo nije utvrdilo sve relevantne činjenice, posebno one koje bi išle tužitelju u korist, a isto tako i određenim dokazima nije poklonjena vjera bez pravog obrazloženja. Dapače, činjenice u provedenom postupku nisu utvrđene na potpun i nesumnjiv način. U skladu sa svim gore navedenim u ovoj tužbi, razvidno jest da je u pobijanom rješenju tuženik propustio utvrditi potpuno i točno činjenično stanje pa je na tako nepotpuno i netočno utvrđeno činjenično stanje isto tako pogrešno primijenio i odredbe materijalnog prava. Do pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja je došlo uslijed postupovno pravnih pogrešaka i propusta tuženog tijela koja su bila od utjecaja na rješavanje stvari jer je ono propustilo navesti sve potrebne radnje radi utvrđivanja svih činjenica bitnih za odlučivanje. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika i predmet mu vratiti na ponovni postupak, pored toga predložio je i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju, te je konačno predložio da sud donese rješenje o odgodnom učinku tužbe.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom naveo kako osporava tužbene navode tužitelja jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 26. ožujka 2026., čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupila zamjenica opunomoćenika tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

6.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

8.Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/25-02/64, URBROJ: 443-02-03-09-25-12 od 9. prosinca 2025., točkom 1. naređeno je tužitelju kao vlasniku da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog rješenja ukloni dijelove stambene građevine koja je izgrađena na lokaciji Meštrovićevo šetalište 71, Split, na k.č.z. 5272 i 5279/1 k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja, u zaštićenom području, (kulturni krajolik poluotoka Marjan) koje ima svojstvo kulturnog dobra, (rješenje Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine KLASA: UP/I-612-08/14- 06/0244 22. listopada 2014.), a na kojoj je izvedena rekonstrukcija - prenamjena, bez pravomoćne odnosno izvršne građevinske dozvole, i to: stolariju - balkonska vrata dimenzija širine cca 1,60 m, visine cca 2,00 m, koja su postavljena na lođi u sjevernom dijelu građevine u razini 2. kata, čime je dio otvorenog prostora lođe tlocrtnih dimenzija cca 1,65 x 2,40 m prenamijenjen u zatvoreni stambeni prostor, dok je točkama od 2. do 5. tužitelj upozoren o posljedicama ukoliko ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke ovog rješenja, sve na način kako je to precizno navedeno u naznačenim točkama izreke osporenog rješenja.

9.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li u provedenom upravnom inspekcijskom postupku činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i potom na isto primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

10. Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) propisano je da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano.

Odredbom čl. 101. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ovlašten je utvrditi zakonitost građenja i uporabe građevina te provedbu stručnog nadzora građenja, održavanja i uporabe građevina te narediti mjere propisane ovim Zakonom.

Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23) propisano je da inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju se rješenjem investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranki određenoj ovim Zakonom.

St. 2. da ako se investitor odnosno vlasnik građevine ne može utvrditi, rješenje o uklanjanju građevine i obustavi građenja donosi se protiv nepoznate osobe. St. 3. da rješenje na temelju ovoga odjeljka donosi građevinski inspektor. St. 4. da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke.

St. 5. da protiv rješenja koje donosi građevinski inspektor ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

St. 6. da kada je protiv rješenja koje je donio građevinski inspektor pokrenut upravni spor, on može do okončanja spora poništiti ili izmijeniti svoje rješenje zbog onih razloga zbog kojih bi sud mogao poništiti takvo rješenje.

Odredbom čl. 108. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ima pravo i obvezu u skladu s ovim Zakonom strankama narediti poduzimanje sljedećih inspekcijskih mjera: 1. otklanjanje nepravilnosti tijekom građenja, 2. zabranu ugradnje građevnog proizvoda, 3. otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini, 3. usklađivanje građenja, 4. uklanjanje građevine, 5. zabranu uklanjanja građevine i 6. obustavu građenja.

Odredbom čl. 113. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku: 1. ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole, 2. ako se gradi ili je izgrađena bez glavnog projekta odnosno drugog akta, s tim da se smatra da se gradi odnosno da je građevina izgrađena bez glavnog projekta ako je glavni projekt izrađen protivno prostornom planu, 3. ako tijekom građenja utvrdi neotklonjive nepravilnosti zbog kojih je ugrožena stabilnost građevine, stabilnost okolnih građevina, stabilnost tla ili je na drugi način ugrožen život ljudi, 4. koja nije uklonjena u roku propisanom posebnim zakonom kojim se uređuje gradnja i 5. u drugim slučajevima propisanim ovim Zakonom (članak 110. stavak 2., članak 111. stavak 2. i članak 112. stavak 3.).

Odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23) propisano je da rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe.

St. 2. da rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju iz stavka 1. ovoga članka ne može biti kraći od devedeset dana niti duži od sto dvadeset dana. St. 3. da prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne. Odredbom čl. 115. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18. , 117/21. i 67/23) propisano je da u rješenju kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području i u rješenju o uklanjanju donesenom nepoznatoj osobi, bez obzira na kojem se području građevina nalazi, rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju ne može biti duži od 15 dana. Stavkom 3. istog članka propisano je da rješenjem kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području i rješenje o uklanjanju nepoznatoj osobi bez obzira na kojem se području građevina nalazi, izvršava se putem treće osobe bez prethodnog izricanja novčane kazne iz članka 114. stavak 3. ovog Zakona.

11.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe tuženik pravilno i zakonito donio rješenje kojim je naredio tužitelju kao vlasniku da u roku od 15 dana od dana zaprimanja ovog rješenja ukloni predmetnu građevinsku rekonstrukciju opisanu točkom 1. izreke rješenja, ovo stoga što i ovaj sud drži da su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve pretpostavke da bi se tužitelju naredila citirana inspekcijska mjera s obzirom da je u upravnom postupku nedvojbeno utvrđeno kako je on vlasnik konkretne građevinske rekonstrukciju koja je izvedena bez potrebnog akta za građenje, u konkretnom slučaju bez pravomoćne građevinske dozvole, što pak predmetnu rekonstrukciju čini nezakonitom, uslijed čega sud nalazi da osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, kao i da su u konkretnoj upravnoj stvari pravilno primijenjene mjerodavne materijalno pravne odredbe.

12.Prvenstveno je za naglasiti kako u upravnom postupku tužitelj nije osporavao da je on vlasnik predmetne građevinske rekonstrukciju u odnosu na koju mu je naređeno uklanjanje, što predstavlja prvu pretpostavku da bi mu se mogla narediti predmetna inspekcijska mjera u smislu odredbe čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu, a isto tako tužitelj nije osporavao da za konkretnu građevinsku rekonstrukciju nije ishodio potrebni akt za građenje tj. pravomoćnu građevinsku dozvolu , koja činjenica nije ni prijeporna, što pak predstavlja drugu pretpostavku za naređivanje inspekcijske mjere kakvu u vidu ima odredba čl. 108. st. 1. t. 4. istog Zakona, pa kod neprijepornog utvrđenja da su u konkretnoj upravnoj stvari na strani tužitelja kumulativno ispunjene obje navedene pretpostavke, to je jasno kako je tuženik pravilno postupio kada je svojim rješenjem tužitelju naredio uklanjanje predmetne rekonstrukcije, zbog čega je isto zakonito.

13.Glede tužbenih prigovora u kojima tužitelj navodi kako je predmetna rekonstrukcija izvedena još tijekom 1980-ih godina i to u razdoblju kada nije postojalo važeće rješenje Ministarstva kulture kojim bi predmetno područje bilo proglašeno zaštićenim, niti je isto imalo svojstvo kulturnog dobra u smislu tada važećih propisa, za kazati je kako ovakvi navodi nisu od utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari.

14.Naime, u svezi prethodno izloženog za naglasiti je kako da bi se stranci naredila inspekcijska mjera uklanjanja dostatno je utvrditi da se radi o nezakonitoj gradnji, a koja mjera se može narediti investitoru ili vlasniku, s tim da je u provedenom upravnom postupku nedvojbeno utvrđeno da je upravo tužitelj vlasnik predmetne građevine na kojoj je izvedena nezakonita rekonstrukcija, dakle rekonstrukcija bez da je za istu prethodno ishođena pravomoćna građevinska dozvola, slijedom čega vrijeme donošenja rješenja Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine KLASA: UP/I-612-08/14-06/0244 22. listopada 2014., kojim je područje na kojem je izvedena predmetna građevinska rekonstrukcija steklo svojstvo kulturnog dobra nije od važnosti za konkretnu upravnu stvar. S tim u vezi dodatno je za kazati, kako iz podataka upravnog spisa, kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, nedvojbeno proizlazi da je građevina na kojoj je izvedena nezakonita rekonstrukcija u odnosu na koju je tužitelju naređena inspekcijska mjera uklanjanja izgrađena u granicama obuhvata Generalnog urbanističkog plana Grada Splita („Službeni glasnik Grada Splita broj: 1/06, 15/07, 3/08, 3/12, 32/13, 52/13, 41/14 i 55/14-pročišćeni tekst), ali izvan građevinskog područja. Stoga, kod nedvojbenog stanja stvari i to da je predmetna rekonstrukcija izvedena izvan građevinskog područja, pitanje je li građevina izgrađena samo izvan granica građevinskog područja ili pak dodatno i na nekom drugom posebno zaštićenom području uopće nije relevantno za utvrđenje radi se o zakonitoj ili nezakonitoj gradnji, već je takvo što relevantno isključivo za određivanja roka u kojem je investitor dužan ukloniti nezakonito izgrađene građevine te kod donošenja rješenja o izvršenju rješenja o uklanjanju, o čemu se ovdje ne radi jer je osporenim aktom tuženika tužitelju tek naređena inspekcijska mjera uklanjanja, te će se rješenje o izvršenju donijeti samo ukoliko tužitelj ne postupi po inspekcijskom rješenju. Stoga, imajući u vidu da je odredbom čl. 115. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu propisano da u rješenju kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju ne može biti duži od 15 dana, kao i da je odredbom stavka 3. istog članka propisano da rješenjem kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području izvršava se putem treće osobe bez prethodnog izricanja novčane kazne iz članka 114. stavak 3. ovog Zakona, to je nedvojbeno da je rok od 15 dana za uklanjanje predmetne rekonstrukcije građevine iz točke 1. izreke osporenog rješenja sukladan odredbi čl. 115. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu s obzirom da se ovdje radi o izvedbi rekonstrukcije građevine izvan granica građevinskog područja, kao i da je točka 2. izreke osporenog rješenja kojom je tužitelj upozoren da će se izvršenje naredbe o uklanjanju provesti putem treće osobe na njegovu odgovornost i trošak, ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke, bez prethodnog izricanja novčanih kazni, u cijelosti u suglasju s odredbom stavka 3. istog članka spomenutog Zakona, kod kojeg stanja stvari okolnost koju tužitelj problematizira i to kada je područje na kojem je izvedena predmetna rekonstrukcija steklo svojstvo kulturnog dobra je potpuno pravno irelevantno za konkretnu upravnu stvar.

15.Vezano za navode tužitelja kako je predmetna rekonstrukcija građevine izvedena još tijekom 1980-ih godina kada da je sukladno tada važećim propisima takva rekonstrukcija bila zakonita, prije svega za istaknuti je kako je tuženik kao nadležno tijelo kada donosi rješenje kojim se investitoru, odnosno vlasniku naređuje inspekcijska mjera uklanjanja dužan primijeniti onaj propis koji je na snazi u vrijeme provođenja inspekcijskog postupka, na koji način je tuženik u konkretnom slučaju i postupio, s tim da je tuženik dužan utvrditi radi li se o nezakonitoj gradnji koja bi bila nezakonita i u vrijeme građenja građevina, koji kriterij je ovdje isto tako zadovoljen s obzirom da ni sukladno mjerodavnim odredbama ranijih propisa, pa tako i zakona koji je bio na snazi u vrijeme kada je rekonstrukcija izvedena, a na koji se tužitelj poziva, rekonstrukcija kakva je izvedena u konkretnom slučaju nije bila moguća bez prethodno ishođenog akta za građenje, kojeg tužitelj, odnosno njegova pravna prednica nesumnjivo nisu ishodili, kako sukladno zakonskim propisima koji su bili na snazi u vrijeme izvođenja rekonstrukcije, tako niti u smislu sada važećeg Zakona o gradnji, pa je nedvojbeno da se u konkretnom slučaju radi o nezakonitoj rekonstrukciji, kao i da u konkretnoj upravnoj stvari nije došlo do retroaktivne primjene zakona. K navedenom u prilog ide i nedvojbena činjenica i to da je upravo tužitelj nadležnom tijelu podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju u odnosu na predmetnu rekonstrukciju, pa da se u konkretnom slučaju radilo o zakonitoj rekonstrukciji, odnosno o rekonstrukcijski koja bi bila moguća bez prethodno ishođenog akta za građenje tada tužitelj zasigurno ne bi ni podnosio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju. Ujedno, s tim u vezi dodatno je za navesti i kako je Grad Split, Upravni odjel za urbanizam i izgradnju rješavajući o predmetnom zahtjevu tužitelja donio rješenje KLASA: UP/I-361-03/13- 04/9625, URBROJ: 2181-1-10-3/26-23-7 od 9. veljače 2023. kojim je odbijen njegov zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju nezakonito izgrađene građevine na k.č.z. 5272 i 5279/1 k. o. [katastarska općina].

16.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, s tim da u provedenom upravnom postupku nije došlo do povrede niti jednog od načela upravnog postupka kakva u vidu ima mjerodavni Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) pa tako niti onih koje tužitelja neutemeljeno problematizira u tužbi, u kojim smislu ovaj sud takve navode cijeni paušalnim i ničim argumentiranim, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznose pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

17.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

18.Potom, u odnosu na prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, za navesti je kako je odredbom članka 42. stavka 2. ZUS-a propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, pa kako u konkretnoj upravnoj stvari tužitelj nije dokazao, niti učinio vjerojatnim da bi mu izvršenjem osporenog rješenja nastupila teško popravljiva šteta, kod stanja stvari da s obzirom da je donošenju osporenog rješenja prethodila nezakonita gradnja i to izvan građevinskog područja, kojom se devastira prostor, odgoda bi stoga bila i protivna javnom interesu, stoga ovaj sud drži da nisu ispunjene pretpostavke za donošenjem traženog rješenja, tim prije što je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, slijedom čega je takav zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. u izreci rješenja.

19.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 9. travnja 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Mladenu Kuzmaniću, odvjetniku u Splitu, Zoranićeva

1, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Građevinskoj inspekciji, Zagreb, Šubićeva 29, uz zapisnik od 26. ožujka 2026. i zapisnik o objavi,

- u spis.