Poslovni broj: Us I-3087/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĐS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po opunomoćeniku Nikoli Božikoviću, odvjetniku u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 3A, p.p. 339, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, OIB: 87892589782, Zagreb, Prisavlje 14, uz sudjelovanje zainteresirane osobe AS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi ukidanja rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, nakon javne i usmene rasprave zaključene 25. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenice zamjenice opunomoćenika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresirane osobe, objavljene 9. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-335- 06/25-01/125, Urbroj: 529-06-03-02/4-25-2 od 31. listopada 2025. i rješenja Splitsko- dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam, pomorstvo i promet, Odsjeka za turizam, Pododsjeka za kategorizaciju i minimalne uvjete, Supetar, Klasa: UP/I-335- 02/25-0801/0108, Urbroj: 2181/1-06-01-02/20-25-0008 od 29. kolovoza 2025. te da se predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužiteljice podnesenoj 18. prosinca 2025. protiv rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-335- 06/25-01/125, Urbroj: 529-06-03-02/4-25-2 od 31. listopada 2025., tužiteljica u bitnom najprije reproducira izreke osporenih rešenja tuženika i prvostupanjskog tijela, nakon čega ističe da je rješenje tuženika nezakonito jer je doneseno uz bitne povrede pravila postupka te pogrešnu primjenu materijalnog prava, budući da drugostupanjsko tijelo nije otklonilo nedostatke prvostupanjskog rješenja, već je prihvatilo činjenično i pravno pogrešne zaključke prvostupanjskog tijela te ih dodatno potvrdilo, iako je tužiteljica u svojoj žalbi jasno i argumentirano ukazala na sve nepravilnosti. Tuženik je u potpunosti zanemario žalbene navode, osobito one koji se odnose na sudsku nagodbu i njezin pravni značaj, iako se radi o odlučnim činjenicama za pravilno rješavanje stvari. Za napomenuti je da je ranije rješenje (koje je osporavanim rješenjima ukinuto) izdano upravo na temelju iste te sudske nagodbe iz koje se predmnijevala suglasnost svih suvlasnika. Sudska nagodba ima učinak pravomoćne sudske presude. Tuženik tvrdi da se nagodba „ne odnosi“ na tužiteljicu jer ona nije bila stranka nagodbe, međutim ispušta iz vida da tužiteljica crpi svoje pravo pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu upravo iz ovlaštenja ES i VS kojima su svi ostali suvlasnici člankom 6.3. nagodbe prepustili da predmetnu nekretninu „koriste na način kao što su to radile i do sada, sve dok se nekretnina ne proda.“ Nesporno je da je AS (koja je zatražila ukidanje predmetnog rješenja) pravna slijednica ranijeg suvlasnika LS, koji je bio stranka nagodbe, te da je upravo ona bila njegov punomoćnik u trenutku sklapanja nagodbe i zastupala ga pri davanju suglasnosti. Stoga je izveden pogrešan zaključak da nagodba ne proizvodi učinke prema ostalim suvlasnicima, budući da AS ulaskom u suvlasnički dio stupa u pravnu poziciju svog prednika, što podrazumijeva i stupanje u sve njegove obveze iz nagodbe. Sudska nagodba jasno određuje da svi suvlasnici pristaju da ES i VS koriste nekretninu na isti način kao i do tada. Među suvlasnicima ne bi trebalo biti sporno da je „korištenje kao i do tada“ uključivalo upravo turističku djelatnost – pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu. Tužiteljica predlaže u dokazne svrhe provesti dokaz njezinim saslušanjem i svih suvlasnika predmetne nekretnine, da bi se utvrdilo da su VS i PS jedine koristile nekretninu ranije te da je upravo takav način korištenja uključivao i bavljenje turističkom djelatnošću, pa nema prepreka da slijedom predmetne nagodbe isto to one prenesu na ovdje tužiteljicu. Ne bi trebalo biti sporno da su ostali suvlasnici ograničili svoja prava odlučivanja upravljanja zajedničkom stvari na način da su ih predmetnom nagodbom prenijeli upravo VS i PS (a njih dvije ih dalje prenose ovdje tužiteljici). S obzirom se predmetna nekretnina nije prodala (vidljivo pregledom vlasničkog lista) i s obzirom se činjenično stanje nije promijenilo, suglasnost i dalje proizvodi pravne učinke. Drugostupanjsko tijelo se o tim činjenicama nije očitovalo niti ih je ocijenilo, iako su bile izričito iznesene u žalbi, čime je počinjena bitna povreda postupka. Tužiteljica prihvaća stajalište prvostupanjskog tijela da je pružanje ugostiteljskih usluga posao izvanredne uprave za koji je potrebna suglasnost svih suvlasnika, pozivajući se na članke 39. i 41. ZV-a, međutim, pritom se u potpunosti zanemaruje odlučna činjenica da je takva suglasnost već dana sudskom nagodbom, a nije se ni pokušalo utvrditi niti obrazložiti zašto suglasnost koja je dana i koja traje do prodaje nekretnine više ne vrijedi. Naime, suglasnost iz sudske nagodbe, koja ima učinak pravomoćne presude ne može se jednostrano opozvati. Činjenično stanje je takvo da su PS i VS dugi niz godina koristile nekretninu na isti način, da se nekretnina nije prodala te da nitko od suvlasnika, uključujući i pravnog prednika AS, nije ulagao prigovore niti je osporavao danu suglasnost godinama. Tuženik odbacuje ove činjenice kao „nebitne“, iako su upravo one odlučne za primjenu čl. 41. ZV-a. Nadalje, u rješenju se navodi da tužiteljica „nije stranka nagodbe“, ali istodobno se priznaje da PS i VS i dalje koriste nekretninu, a tužiteljica djeluje upravo u ime i za račun suvlasnika čije je pravo korištenja regulirano nagodbom. U konačnici, nije razmotreno ni jedno od načela (načelo zakonitosti, razmjernosti i pravne sigurnosti). Potpuno ignoriranje sudske nagodbe, koja ima snagu presude, predstavlja nerazmjeran i nezakonit zahvat u stečena prava tužiteljice, pogotovo imajući u vidu da se činjenično stanje uopće nije promijenilo, te da tužiteljica djeluje temeljem valjano danih suglasnosti sadržanih u sudskoj nagodbi. S obzirom na sve navedeno, jasno je da tuženik nije pravilno i potpuno ocijenio žalbene navode, nije ispitao činjenice presudne za zakonitost rješenja, nije primijenio materijalno pravo na odgovarajući način te je potvrdio nezakonito i neobrazloženo rješenje prvog stupnja. Slijedom izloženog, tužiteljica je tužbenim zahtjevom predložila sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, a pored toga predložila je i da sud naloži tuženiku naknaditi joj trošak spora.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, pri čemu u bitnom ponavlja navode iznijete u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

3.Zainteresirana osoba iako je rješenjem ovog suda poslovni broj: UsI- 3087/2025-5 od 9. veljače 2026. pozvana da sudjeluje u sporu te da u roku od 30 dana dostavi odgovor na tužbu, koje rješenje je uredno zaprimila, međutim nije se uključila u spor niti je do zaključenja rasprave u ovom sporu dostavila odgovor na tužbu.

4.U sporu je održana rasprava 25. ožujka 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupila zamjenica zamjenice opunomoćenika tužiteljice, dok nisu pristupili uredno pozvani tuženik i zainteresirana osoba, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

5.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

6.Sud je odbio dokazne prijedloge tužiteljice i to da se nju i zainteresiranu osobu u ovom sporu sasluša u svojstvu stranaka, te da se u svojstvu svjedoka saslušaju PS, iz [adresa], VS, iz [adresa] i NS, iz [adresa], to na okolnosti koje su precizirane u tužbi i održanoj raspravi, kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu i spisu upravnog spora, imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

7.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

8.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

10.Naime, prvostupanjskim rješenjem Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam, pomorstvo i promet, Odsjeka za turizam, Pododsjeka za kategorizaciju i minimalne uvjete, [adresa], Klasa: UP/I-335-02/25-0801/0108, Urbroj:

2181/1-06-01-02/20-25-0008 od 29. kolovoza 2025. ukinuto je rješenje istog tijela Klasa: UP/I-335-02/21-01/00168, Urbroj: 2181/1-06/08/647-21-0004 od 27. svibnja 2021., kojim pak rješenjem je tužiteljici odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u 12 smještajnih objekata vrste soba u [adresa], to u bitnom iz razloga što je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da je tužiteljica prestala ispunjavati uvjet iz članka 34. stavka 2. točke 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (Narodne novine, broj 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20, 126/21 i 152/24).

11.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-335-06/25-01/125, Urbroj: 529-06-03-02/4-25-2 od 31. listopada 2025. postupajući po žalbi tužiteljice, njezina žalba je odbijena čime je potvrđeno naprijed citirano prvostupanjsko rješenje, u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo tijelo prvog stupnja u svom rješenju, odnosno što je i tuženik smatrao da su ispunjene sve zakonske pretpostavke da se ukine predmetno rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, uslijed čega je tuženik to rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.

12.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li tuženik pravilno i zakonito postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, konkretno jesu li bile ispunjene pretpostavke da se ukine predmetno rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, u svezi s čim i je li u tom pogledu pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje i potom na isto pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, uslijed čega je sporna zakonitost osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti.

13.Člankom 30. stavkom 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (Narodne novine, broj 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20, 126/21 i 152/24) propisano je da je za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu iznajmljivač dužan ishoditi rješenje nadležnog upravnog tijela o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu (u daljnjem tekstu: rješenje o odobrenju).

Člankom 34. stavkom 2. istog Zakona propisano je da će se rješenje o odobrenju izdati na zahtjev iznajmljivača uz sljedeće uvjete: 1. da je vlasnik objekta (objekt za robinzonski smještaj, soba, apartman ili kuća za odmor) ili vlasnik zemljišta za objekt za robinzonski smještaj, kamp ili kamp-odmorište, 2. da objekt u kojem će se pružati usluge ispunjava minimalne uvjete i uvjete za kategoriju sukladno tom Zakonu, 3. da građevina - objekt u kojem će se pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja, bez kojih, prema tom propisu, nadležno upravno tijelo ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti, 4. da objekt u kojem se pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu ispunjava uvjet koji se odnosi na prethodnu pisanu suglasnost suvlasnika za kratkoročni najam sukladno propisu kojim se uređuje upravljanje i održavanje zgradama.

Člankom 38. stavkom 1. točkom 3. istog Zakona propisano je da će se rješenje o odobrenju ukinuti rješenjem ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga propisanog člankom 34. stavkom 2. toga Zakona.

Člankom 39. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj, 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17) propisano je da svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu (upravljanje stvarju) zajedno s ostalim suvlasnicima.

Člankom 41. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna suglasnost svih suvlasnika.

Člankom 72. stavkom 1. istog Zakona propisano je da se vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine uspostavlja upisom u zemljišnu knjigu kao pravo povezano s određenim suvlasničkim dijelom te nekretnine

14.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja istu odbio, ovo stoga što je i ovaj sud stajališta kako su u predmetnoj upravnoj stvari bile ispunjene zakonske pretpostavke da se ukine predmetno rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, slijedom čega je prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo kada je svojim rješenjem isto ukinulo, kao i tuženik kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, pa stoga sud kako osporeni akt tuženika, tako i akt prvostupanjskog tijela cijeni u cijelosti pravilnima i zakonitima, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

15.Sud nalazi potrebnim prije svega navesti kako iz podataka spisa upravnog tijela dostavljenom od strane tuženika uz odgovor na tužbu proizlazi da tužiteljica iz ovog spora temeljem rješenja od 27. svibnja 2021. pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu u 12 smještajnih objekata vrste soba u nekretnini smještenoj na k. č. broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a za koju su kao suvlasnici te nekretnine u zemljišnoj knjizi upisani Ivana i PS, svaka za 3/10 suvlasničkog dijela, NS za 2/10 suvlasničkog dijela, te AS za 2/10 suvlasničkog dijela. Također, iz podataka spisa razvidno je i da je AS, zainteresirana osoba u ovom sporu, prvostupanjskom tijelu podnijela zahtjev za ukidanje rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu izdanog tužiteljici za smještajne objekte u predmetnoj nekretnini, jer se protivi da ona u nekretnini u njezinom suvlasništvu i dalje pruža takve usluge, kao i da je prvostupanjsko tijelo zaključkom od 4. lipnja 2025. odredilo održavanje usmene rasprave, koja rasprava je održana 23. lipnja 2025., a na kojoj je sudjelovala opunomoćenica tužiteljice. Konačno, iz upravnog spisa proizlazi da je prvostupanjsko tijelo nakon provedenog upravnog postupka utvrdilo kako je tužiteljica prestala ispunjavati uvjet iz članka 34. stavka 2. točke 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, zbog čega je donijelo svoje rješenje od 29. kolovoza 2025. naprijed citirane izreke, protiv kojeg je tužiteljica izjavila žalbu, koja je odbijena osporenim rješenjem tuženika, a u odnosu na koje je tužiteljica pokrenula predmetni upravni spor.

16.Sud nadalje primjećuje da su tužbeni prigovori koje tužiteljica ističe u tužbi identični onima koje je već istaknula u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, a koje je pak tuženik pravilno otklonio u obrazloženju svog akta, koje obrazloženje je u cijelosti prihvatljivo i ovom sudu, kod kojeg stanja stvari tužbeni prigovori tužiteljice koje ponavlja u ovom sporu nisu, niti mogu biti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u konkretnoj upravnoj stvari.

17.Glede tužbenih navoda koje tužiteljica iznosi u pogledu za ovu upravnu stvar ključnog pitanja i to s jedne strane ovlašćuje li sudska nagodba tužiteljicu na pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u predmetnoj nekretnini, odnosno s druge strane obvezuje li ista AS, zainteresiranu osobu u ovom sporu da trpi takvo ograničenje svoga prava vlasništva na istoj, za kazati je kako tužbeni navodi koje tužiteljica ističe u tužbi u pravcu tvrdnji da je ona i dalje ovlaštena na temelju sudske nagodbe pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu, kao i da je zainteresirana osoba i dalje dužna trpjeti takvo ograničenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, uz razloge koje tužiteljica detaljno elaborira u tužbi, za kazati je kao sud takve navode ne nalazi osnovanima.

18.Naime, s prethodnim u vezi najprije je za istaknuti kako je predmetna sudska nagodba na koju se poziva tužiteljica sklopljena između LS i NS s jedne strane te PS i VS s druge strane, te su se istom stranke između ostalog usuglasile da ostavinsku masu iza pok. RS čini k. č. broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te da se predmetna nekretnina dijeli na način da PS i CS pripada 60% suvlasničkog dijela, dok 40% pripada na jednake suvlasničke dijelove LS i NS, kao i da će razvrgnuti suvlasničku zajednicu prodajom predmetne nekretnine, te da će dok prodaja ne bude izvršena PS i VS koristiti nekretnine u k. o. [katastarska općina] na način kao što su to radile i do tada.

19.Međutim, od ključne je važnosti za konkretnu upravnu stvar kako s obzirom da je citirana sudska nagodba sklopljena u ostavinskom postupku, koji se vodio iza pok. RS, te da su predmetnom nagodbom zakonski nasljednici dogovorili podjelu ostavine, u kojoj se nalazila i k. č. broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ova nagodba nedvojbeno ne mijenja suglasnost suvlasnika koja je potrebna sukladno naprijed citiranoj odredbi članka 41. stavku 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, to pak stoga što iz predmetne sudske nagodbe neprijeporno ne proizlazi pravo tužiteljice, koja inače nije ni stranka te nagodbe, uslijed čega se ista na nju niti ne odnosi, da bi imala pravo u predmetnoj nekretnini pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu, s tim da je dodatno za navesti kako iz same sudske nagodbe ne proizlazi ni da bi bilo uspostavljeno pravo služnosti u korist tužiteljice, čiji sadržaj bi bilo pravo pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u predmetnoj nekretnini na teret svakodobnog vlasnika predmetnog suvlasničkog dijela, koja je sada u suvlasništvu AS, zainteresirane osobe u ovom sporu, niti je takvo pravo upisano u zemljišnim knjigama.

20.Stoga, kod izloženog stanja stvari, a kraj nedvojbene činjenice da na nekretnini u kojoj se nalaze predmetni smještajni objekti nije uspostavljeno etažno vlasništvo, te da je AS nesporna suvlasnica predmetne nekretnine, imajući u vidu da sukladno članku 39. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu (upravljanje stvarju) zajedno s ostalim suvlasnicima, u situaciji kada se AS izričito protivi tome da tužiteljica i dalje u toj nekretnini pruža ugostiteljske usluge smještaja u domaćinstvu, to je pak sasvim jasno da je prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo kada je svojim rješenjem sukladno članku 38. stavku 1. točki 3. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, a u svezi članka 34. stavak 2. točke 1. istog Zakona tužiteljici ukinulo citirano rješenje, kao i što je tuženik zakonito postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv tog rješenja uz razloge navedene u obrazloženju svog akta, koji su u cijelosti prihvatljivi i ovom sudu.

21.Ujedno, s prethodnim u vezi dodatno je za navesti kako je pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu posao izvanredne uprave za koji je, sukladno članku 41. stavku 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima potrebna suglasnost svih suvlasnika, jer se u sumnji smatra da posao premašuje okvir redovitoga upravljanja, te jer se rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu izdaje bez roka, odnosno važi sve dok iznajmljivač ispunjava sve uvjete propisane zakonom, slijedom čega je nesporno za predmetni posao potrebna suglasnost svih suvlasnika, pa tako i AS, koje stajalište je sukladno dugogodišnjoj upravno sudskoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženoj u većem broju presuda tog suda, pa tako primjerice i u presudi tog suda poslovni broj: Usž 3012/2022-3 od 12. listopada 2022., a sa kojim stajalištem je u cijelosti suglasan i ovaj prvostupanjski upravni sud.

22.Također, od nikakvog utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari nije ni tužbeni navod da se predmetna suvlasnička zajednica na nekretnini koja se daje u najam još nije prodala zbog čega da se ništa nije promijenilo u smislu prava ES i VS da i dalje koriste predmetnu nekretninu na isti način kao i do sada, to pak iz razloga što ES i VS u predmetnoj nekretnini niti ne pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu, već je u konkretnom slučaju ukinuto rješenje o odobrenju izdano upravo tužiteljici. Isto tako, za kazati je i da potpuno neutemeljeno tužiteljica smatra kako ona crpi svoje pravo pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu iz ovlaštenja ES i VS, to stoga što se rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu izdaje iznajmljivaču koji ispunjava sve zakonom propisane uvjete, te važi sve dok isti ispunjava propisane uvjete, zbog čega je potpuno jasno da se ispunjavanje tih uvjeta ne može crpiti iz bilo čijeg drugog ovlaštenja, pa tako niti iz eventualnog ovlaštenja ES i VS, kod kojeg stanja stvari tužiteljica neupitno pogrešno zaključuje da bi ES i VS „bavljenje turističkom djelatnošću“ prenijele na nju.

23.Sud s prethodnim u vezi nadalje nalazi potrebnim dodatno ukazati tužiteljici kako svakodobni vlasnik suvlasničkog dijela u svako doba može povući suglasnost danu drugom suvlasniku za pružanje ugostiteljskih usluga u nekretnini koja nije etažirana, s tim da se ovdje niti ne radi o tzv. stečenom pravu, s obzirom da pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu ne predstavlja stečeno pravo, već iznajmljivač ima pravo pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu za vrijeme dok ispunjava sve zakonom propisane uvjete, a kako je tužiteljica prestala ispunjavati jedan od propisanih uvjeta za obavljanje takve djelatnosti, to nedvojbeno znači da joj je zakonito ukinuto rješenje na osnovu kojeg je ona prethodno pružala ugostiteljske usluge u domaćinstvu.

24.Slijedom iznijetog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti onim prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa kako tužiteljica u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njezine tužbe.

25.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega je zakonito prvostupanjsko rješenje, kod kojeg stanja stvari je i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv tog rješenja, uslijed čega tužbeni prigovori tužiteljice nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

26.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanih rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

27.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njezin zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 9. travnja 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužiteljice Nikoli Božikoviću, odvjetniku u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 3A, p.p. 339, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu turizma i sporta Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, uz zapisnik od 25. ožujka 2026., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- zainteresiranoj osobi AS, iz [adresa], uz zapisnik od 25. ožujka 2026. i zapisnik o objavi,

- u spis.