Poslovni broj: Us I-3174/2025-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćenici Jasminki Franić, odvjetnici iz Splita, Trg Hrvatske bratske zajednice 8/II, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, OIB: 76767369197, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, P.P. 1034, radi naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, nakon javne i usmene rasprave zaključene 1. travnja 2026. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 9. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, KLASA: UP/II-320-02/22-21/76, URBROJ: 525- 06/195-24-2 od 25. travnja 2024., te da sud naloži tuženiku u roku od 30 dana donijeti rješenje kojim se tužitelj kao investitor stambene građevine bruto površine do 400 m2 sukladno odredbi čl. 26. st. 1. toč.g) Zakona o poljoprivrednom zemljištu oslobađa plaćanja naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, podredno da naknadu utvrdi sukladno odredbi čl. 23. st.1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, prema površini zemljišta ispod zgrade ozakonjene rješenjem o izvedenom stanju.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 29. prosinca 2025. protiv rješenja tuženika Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, KLASA: UP/II-320-02/22-21/76, URBROJ: 525- 06/195-24-2 od 25. travnja 2024., te u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 1. travnja 2026., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreke osporenog rješenja tuženika te prvostupanjskog rješenja, nakon čega navodi kako se naknada temelji na izvršnoj građevinskoj dozvoli KLASA: UP/I-361-03/19-01/000030, URBROJ: 2181/1-11-00- 06/06-20-0013 od 21. travnja 2020., a visina naknade utvrđena je za ukupnu površinu zemljišta od 556,00 m2 uz prosječnu vrijednost građevinskog zemljišta od 685,73 kn/m2 u omjeru od 2,5% utvrđene vrijednosti zemljišta. Iz prvostupanjskog rješenja, kao i pobijanog rješenja tuženika, razvidno je da upravno tijelo prilikom utvrđenja jednokratne naknade nije raspolagalo sa podatkom o tlocrtnoj površini građevinskog objekta, na koju se, sukladno odredbi čl. 23. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine br. 20/18, 115/18, 98/19) plaća jednokratna naknada s osnova prenamjene zemljišta. Naime, člankom 23. st. 1. citiranog Zakona propisano je da se jednokratna naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta zbog umanjenja vrijednosti i površine poljoprivrednog zemljišta kao dobra od interesa za Republiku Hrvatsku, plaća prema površini građevinske čestice utvrđene na temelju izvršnog akta kojim se odobrava građenje, odnosno prema površini zemljišta ispod zgrade ozakonjene rješenjem o izvedenom stanju. Iz Glavnog projekta predmetne stambene zgrade od 15. prosinca 2017. razvidno je da se radi o površini zgrade od 168 m2, te je jednokratna naknada iz pobijanog rješenja utvrđena protivno zakonskoj odredbi čl. 23. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Čak štoviše, ostvarene su pretpostavke za oslobađanje investitora za plaćanje predmetne naknade iz čl. 26. st. 1. toč. g) budući se radi o stambenoj građevini, bruto građevinske površine do 400 m2 koja se gradi unutar građevinskog područja/poljoprivredno zemljište na kojemu je dopušteno građenje. Budući je dakle, pobijanim upravnim aktom, pogrešno utvrđeno pravo tužitelja to isti ima pravni interes zaštitu svojih prava tražiti putem suda u upravnom sporu. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu na način kako je to navedeno u izreci ove presude, a također predložio je i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda 1. travnja 2026. tužitelj je u bitnome naveo kako u osporenom rješenju, odnosno dopisu nadležne Porezne uprave nije naveden niti jedan relevantan podatak na temelju kojeg bi se moglo zaključiti da je tržišna vrijednost poljoprivrednog zemljišta upravo ta, niti dopis porezne uprave sadrži razloge i obrazloženja za tako utvrđenu tržišnu vrijednost zemljišta. Ujedno da je sporno u pobijanom aktu određuje li se ta naknada od procijenjenog građevinskog ili poljoprivrednog zemljišta, dok sukladno odredbi čl. 21. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, jasno proizlazi da se visina naknade utvrđuje u iznosu od 2,5 % tržišne vrijednosti poljoprivrednog zemljišta koju utvrđuje nadležna porezna uprava na području gdje se zemljište nalazi, prema cijenama u trenutku donošenja rješenja, s čim u vezi tužitelj u privitku ovog podnesak dostavlja odluku Ustavnog suda RH br. U-III/3759/2018 od 12. prosinca 2019.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu, u bitnom ističe kako u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 1. travnja 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupila opunomoćenica tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja i to da se u ovom sporu izvede dokaz vještačenjem po vještaku građevinske struke, to na okolnosti precizirane u tužbi i održanoj raspravi kao nepotreban i suvišan, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9.Naime, prvostupanjskim rješenjem Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu, KLASA: UP/I-320-02/21-02/347, URBROJ: 2181/1-05/506-21-01 od 17. svibnja 2021., tužitelju iz ovog spora kao investitoru za građenje građevine mješovite namjene (stambeno - poslovna - montaža namještaja), na poljoprivrednom zemljištu, na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 556,00 m², kulture "oranica", određuje se visina jednokratne naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u iznosu od 9.531.65 kuna, u bitnom iz razloga što je tijelo prvog stupnja smatralo da su za utvrđenje naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko ispunjene pretpostavke propisane Zakonom o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" broj 20/18, 115/18 i 98/19), te je isto donijeto pozivom na odredbe čl. 23. st. 1. i čl. 25. st. 1. navedenog Zakona.

10.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, KLASA: UP/II- 320-02/22-21/76, URBROJ: 525-06/195-24-2 od 25. travnja 2024., postupajući po žalbi tužitelja, njegova žalba je odbijena čime je potvrđeno naprijed citirano prvostupanjsko rješenje, u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo i tijelo prvog stupnja u svom rješenju, odnosno što je i tuženik smatrao da je tužitelju pravilno utvrđena naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, slijedom čega je tuženik naznačeno rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.

11.Iz podataka upravnog spisa, kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, proizlazi kako je Splitsko-dalmatinska županija, Upravni odjel za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Solin, temeljem članka 25. stavak 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, a radi određivanja visine naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, prvostupanjskom tijelu 29. lipnja 2020. dostavila građevinsku dozvolu, KLASA: UP/I-361-03/19-01/000030, URBROJ: 2181/1- 11-00-06/06-20-0013 od 21. travnja 2020., koja je postala izvršna i pravomoćna 21. svibnja 2020., kojom se investitoru tužitelju u ovom sporu, dozvoljava građenje građevine u otvorenom načinu gradnje, mješovite namjene (stambeno - poslovna - montaža namještaja), na novoformiranoj kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Prema podacima upravnog spisa nadalje proizlazi kako prema pregledniku katastarskih podataka Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Odjela za katastar nekretnina Solin, sa stanjem podataka na dan 25. travnja 2021., da se kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u katastru zemljišta vodi kao kultura "oranica", ukupne površine 556,00 m², kao i da je dopisom prvostupanjskog tijela, KLASA: 320-02/20- 02/1005, URBROJ: 2181/1-05/506-21-02, od 28. travnja 2021. stranka pozvana radi očitovanja na okolnosti predmetnog postupka prenamjene zemljišta te da dostavi dokumentaciju, koja ovom javnopravnom tijelu nije poznata, a koja bi dovela do drugačijeg rješenja ove upravne stvari, kakva dokumentacija od strane tužitelja nije dostavljena. Nadalje, prema dopisu Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Solin, KLASA: 945-02/21-01/02, URBROJ: 513-07-17-10-21-02, od 5. svibnja 2021., koji prileže upravnom spisu, prosječna vrijednost zemljišta unutar građevinskog područja na području gdje se to zemljište nalazi iznosi 685,73 kn/m². Slijedom navedenih utvrđenja za poljoprivredno zemljište označeno kao kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - kulture "oranica", za površinu zemljišta od 556,00 m², procijenjenog iznosa 381.265,88 kuna, na propisanu visinu naknade od 2,5% prosječne vrijednosti zemljišta koje se nalazi unutar granica građevinskog područja, prvostupanjsko tijelo svojim rješenjem od 17. svibnja 2021. odredilo je visinu naknade u iznosu od 9.531,65 kuna, protiv kojeg rješenja je tužitelj izjavio žalbu, koja je odbijena osporenim rješenjem tuženika , a u odnosu na koje je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

12.Među strankama ovog spora nije sporno da je Splitsko-dalmatinska županija, Upravni odjel za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Solin, u smislu odredbe čl. 25. st. 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, a radi određivanja naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko dostavila prvostupanjskom tijelu naprijed citiranu izvršnu i pravomoćnu građevinsku dozvolu, uslijed čega nije sporno ni da je tužitelj obveznik plaćanja naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko.

13.Međutim, među strankama ovog spora ukazuje se spornim je li u konkretnoj upravnoj stvari tužitelju pravilno utvrđena naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, s čim u vezi je li u pogledu utvrđenja naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i potom na isto pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, slijedom čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

14.Odredbom čl. 23. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine broj 20/18, 115/18 i 98/19) propisano je da se jednokratna naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta zbog umanjenja vrijednosti i površine poljoprivrednog zemljišta kao dobra od interesa za Republiku Hrvatsku plaća prema površini građevinske čestice utvrđene na temelju izvršnog akta kojim se odobrava građenje, odnosno prema površini zemljišta ispod zgrade ozakonjene rješenjem o izvedenom stanju.

Odredbom članka 3. st. 1. istog Zakona propisano je da se poljoprivrednim zemljištem u smislu ovoga Zakona smatraju poljoprivredne površine: oranice, vrtovi, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare kao i drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji.

Člankom 24. stavak 3. istog Zakona propisano je da se za poljoprivredno zemljište na kojem je dopuštena gradnja sukladno prostornom planu visina naknade određuje u iznosu od 2,5% prosječne vrijednosti tog zemljišta unutar granica građevinskog područja.

Člankom 25. st. 1. istog Zakona, propisano je da rješenje o naknadi donosi nadležni ured državne uprave u županiji odnosno upravno tijelo Grada Zagreba nadležno za poljoprivredu, na temelju podataka iz modula eNekretnine informacijskog sustava prostornog uređenja o prosječnoj vrijednosti zemljišta unutar građevinskog područja.

Člankom 98. st. 13. istog Zakona propisano je da do uspostave sustava eNekretnine u svrhu dobivanja podataka iz članka 25. stavka 1. i članka 59. stavka 3. ovog Zakona, podatak o kretanjima vrijednosti građevinskog i poljoprivrednog zemljišta s približno istog područja u približno isto vrijeme daje Ministarstvo financija, nadležna ispostava Porezne uprave.

15.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužitelja izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja istu odbio, ovo stoga što je i ovaj sud stajališta kako u su u predmetnoj upravnoj stvari bile ispunjene sve pretpostavke da se tužitelj obveže na plaćanje naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko u smislu naprijed citiranih mjerodavnih odredbi Zakona o poljoprivrednom zemljištu, koja je ujedno pravilno i zakonito određena, uslijed čega sud cijeni pravilnim i zakonitim kako prvostupanjsko rješenje kojim je takva obveza utvrđena, tako i osporeno rješenje tuženika kojim je odbijena njegova žalba izjavljena protiv tog rješenja, slijedom čega sud zaključuje kako osporenim aktom nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

16.Glede tužbenih navoda tužitelja u kojima ističe kako je naknadu za prenamjenu poljoprivrednog zemljišta u građevinsko u konkretnom slučaju trebalo utvrditi prema tlocrtnoj površini građevine, za kazati je kako su takvi navodi u cijelosti neosnovani, to pak iz razloga što je naprijed citiranom odredbom čl. 23. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu izričito propisano da se jednokratna naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta zbog umanjenja vrijednosti i površine poljoprivrednog zemljišta kao dobra od interesa za Republiku Hrvatsku plaća prema površini građevinske čestice utvrđene na temelju izvršnog akta kojim se odobrava građenje, odnosno prema površini zemljišta ispod zgrade ozakonjene rješenjem o izvedenom stanju. Stoga, kako je tužitelj u svojstvu investitora ishodio građevinsku dozvolu, KLASA: UP/I-361-03/19-01/000030, URBROJ: 2181/1-11-00-06/06-20-0013, od 21. travnja 2020., koja je postala izvršna i pravomoćna 21. svibnja 2020., to nedvojbeno znači da se naknada u konkretnoj upravnoj stvari plaća prema površini građevinske čestice koja je pravilno utvrđena na temelju citiranog akta kojim se odobrava građenje, slijedom čega je jasno kako nema mjesta primjeni dijela odredbe na koju se tužitelj poziva, odnosno da bi se naknada plaćala prema površini zemljišta ispod zgrade, ovo iz razloga što se naknada prema površini zemljišta ispod zgrade ozakonjene rješenjem o izvedenom stanju utvrđuje samo u slučaju ako je riječ o zgradi ozakonjenoj rješenjem o izvedenom stanju, no o tome se ne radi u ovoj upravnoj stvari jer se ovdje naknada obračunava na temelju prethodno citirane izvršne i pravomoćne građevinske dozvole i to prema površini građevinske čestice utvrđene na temelju tog akta, dakle akta kojim se odobrava građenje.

17.Što se pak tiče navoda tužitelja u kojima ističe kako je on u predmetnoj upravnoj stvari trebao biti oslobođen plaćanja naknade za prenamjenu poljoprivrednog zemljišta u građevinsko pri čemu se poziva na odredbu članka 26. stavak 1. točku g.) Zakona o poljoprivrednom zemljištu, za kazati je kako su i takvi navodi u cijelosti neosnovani, to stoga što je naznačenom odredbom propisano da se investitor oslobađa plaćanja naknade pri gradnji stambene građevine razvijene građevinske (bruto) površine do 400 m2 ako se gradi unutar građevinskog područja, no kako je tužitelj investitor građevine koja je stambeno-poslovne namjene, to je nedvojbeno da se ova odredba ne može primijeniti na tužitelja jer se ista odnosi isključivo na stambene građevine, o čemu ovdje nije riječ.

18.Vezano za navode tužitelja iz podneska zaprimljenog kod ovog suda 1. travnja 2026. u kojem problematizira pitanje određuje li se predmetna naknada od procijenjenog građevinskog ili poljoprivrednog zemljišta, te ukazuje kako u dopisu nadležne Porezne uprave nije naveden niti jedan relevantan podatak na temelju kojeg bi se moglo zaključiti da je tržišna vrijednost poljoprivrednog zemljišta upravo ta, niti dopis porezne uprave sadrži razloge i obrazloženja za tako utvrđenu tržišnu vrijednost zemljišta, s čim u vezi se tužitelj poziva na odluku Ustavnog suda RH br. U- III/3759/2018 od 12. prosinca 2019., koju je dostavio u privitku ovog podneska, za navesti je kako sud niti ove prigovore ne nalazi osnovanima.

19.Naime, u odnosu na pitanje određuje li se predmetna naknada od procijenjenog građevinskog ili poljoprivrednog zemljišta, za kazati je kako je upravo naprijed citiranom odredbom članka 24. stavak 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu propisano da se za poljoprivredno zemljište na kojem je dopuštena gradnja sukladno prostornom planu visina naknade određuje u iznosu od 2,5% prosječne vrijednosti tog zemljišta unutar granica građevinskog područja, pa kako je prvostupanjsko tijelo predmetnu naknadu u ovom slučaju utvrdilo u iznosu od 2,5% prosječne vrijednosti konkretnog zemljišta unutar granica građevinskog područja, to je nedvojbeno da je naknada utvrđena na način kako to propisuje citirana odredbe. Ujedno, vezano na navode iz istog podneska koji se odnose na pitanje prema kojim cijenama će se naknada utvrditi, pri čemu tužitelj navodi da se ista ima utvrditi prema cijenama u trenutku donošenja rješenja, za kazati je kako je naprijed citiranom odredbom čl. 23. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu propisano da se jednokratna naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta zbog umanjenja vrijednosti i površine poljoprivrednog zemljišta kao dobra od interesa za Republiku Hrvatsku plaća prema površini građevinske čestice utvrđene na temelju izvršnog akta kojim se odobrava građenje, pa uzimajući o obzir ovu odredbu, jasno je da se naknada ima utvrditi prema cijenama koje su bile na dan izvršnosti akta kojim se odobrava građenje, što je i logično budući je upravo to trenutak kada dolazi do prenamjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, slijedom čega je jasno da se naknada ne utvrđuje prema cijenama koje su bile u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja, a kako to pogrešno tvrdi tužitelj, pa kako je visina naknade u ovoj upravnoj stvari utvrđena upravo prema cijenama koje su vrijedile u trenutku izvršnosti akta kojim se odobrava građenje, to znači da je naknada pravilno i zakonito utvrđena.

20.Konačno, sud ne nalazi utemeljenim niti navode tužitelja iz istog podneska u kojima ističe kako u dopisu nadležne Porezne uprave nije naveden niti jedan relevantan podatak na temelju kojeg bi se moglo zaključiti da je tržišna vrijednost poljoprivrednog zemljišta upravo ta, niti dopis porezne uprave sadrži razloge i obrazloženja za tako utvrđenu tržišnu vrijednost zemljišta, s čim u vezi se tužitelj poziva na odluku Ustavnog suda RH br. U-III/3759/2018 od 12. prosinca 2019., koju je dostavio u privitku ovog podneska. S tim u vezi najprije je za kazati kako iz dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Solin, KLASA: 945-02/21-01/02, URBROJ: 513-07-17-10-21-02, od 5. svibnja 2021., koji prileže upravnom spisu, proizlazi da se to tijelo pozvalo na odredbu članka 20. stavak 1. Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine br. 115/16) kojom je određeno da se podaci iskazani u ispravi o stjecanju nekretnina evidentiraju u Evidenciju prometa nekretnina i odredbu članka 21. stavak 1. istog Zakona kojom je propisano da se podaci iz Evidencije prometa nekretnina iz članka 20. stavka 1. ovog Zakona izdaju na zahtjev tijela državne uprave, tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave, sudova i drugih institucija, ako takva obveza proizlazi iz posebnog propisa. U svrhu provedbe članka 25. stavak 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, a sukladno odredbi članka 98. stavak 13. i 14. istog Zakona, Porezna uprava prvostupanjskom tijelu dostavlja prosječnu vrijednost zemljišta unutar građevinskog područja na približno istom području u približno isto vrijeme, za svibanj 2020. koja za interval površine od 0-1000 m2 iznosi 685,73 kn/m2, a koji podatak se temelji na evidentiranim prometima nekretnina u Evidenciji prometa nekretnina, aplikativnom podsustavu "Uvid u prosječne cijene" za traženu vrstu nekretnina i to za sve intervale površine uz napomenu da promjene cijena ovise o broju prijavljenih kupoprodajnih ugovora i intenzitetu prometa na svakoj lokaciji. Ujedno se u ovom dopisu napominje da Porezna uprava koristi vlastitu bazu podataka generiranih vrijednosti nekretnina (Evidencija prometa nekretnina) za potrebe oporezivanja nastalih prometa nekretnina te da se radi o bazi formiranoj na vrijednostima nekretnina iskazanih u ugovorima o kupoprodaji nekretnina koje se vrijednosti koriste kao usporedba je li stjecatelj nekretnine isplatio iznos naknade približno jednak vrijednostima koje se postižu ili mogu postići na tržištu za sličnu nekretninu s približno istog područja i u približno isto vrijeme te se podaci ne mogu koristiti u druge svrhe. Konačno se u dopisu navodi kako isto nije službena evidencija tržišnih vrijednosti nekretnina te dana vrijednost ne odražava nužno i vrijednost predmetne nekretnine već je ista prikaz generiranih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja, postignutih na tržištu nekretnina u traženom vremenskom razdoblju.

21.Kod izloženog stanja stvari, ovaj sud smatra da je Porezna uprava dostatno i argumentirano obrazložila na temelju čega je prosječnu vrijednost zemljišta unutar predmetnog građevinskog područja utvrdila za interval površine od 0-1000 m2 u iznosu 685,73 kn/m2, koje obrazloženje je prihvatljivo i ovom sudu, te je dodatno za navesti kako u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja (17. svibnja 2021.) informacijski sustav modul eNekretnine još nije bio u funkciji, kod kojeg stanja stvari je neupitno da je bilo mjesta primjeni odredbe čl. 98. st. 13. Zakona o poljoprivrednom zemljištu kojom je propisano da do uspostave sustava eNekretnine u svrhu dobivanja podataka iz članka 25. stavka 1. i članka 59. stavka 3. ovoga Zakona, podatak o kretanjima vrijednosti građevinskog i poljoprivrednog zemljišta s približno istog područja u približno isto vrijeme daje Ministarstvo financija, nadležna ispostava Porezne uprave, što znači da je prvostupanjsko tijelo postupilo upravo u skladu s citiranom odredbom, te je pravilno utvrdilo visinu naknade na temelju obrazloženih podataka nadležnog tijela, na koji način nije došlo do povrede zakona na štetu tužitelja.

22.Slijedom iznijetog, a kako iz obrazloženog dopisa Porezne uprave u bitnome proizlazi da je prosječna vrijednost zemljišta unutar građevinskog područja s približno istog područja u približno isto vrijeme, što je pak sukladno članku 25. stavak 1. i članku 98. stavak 13. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, u katastarskoj općini [katastarska općina] za mjesec svibanj 2020., kada je građevinska dozvola postala izvršna (21. svibnja 2020.) za interval površine od 0-1000 m2 iznosila 685,73 kn/m2, te nadalje kako se radi o prosječnoj vrijednosti zemljišta jer je utvrđena uvidom u aplikativni podsustav "uvid u prosječne cijene" za traženu vrstu nekretnina, što nedvojbeno znači da su uzete u obzir kao one najviše, tako i one najniže cijene u k. o. [katastarska općina], te da se navedeni podatak temelji na evidentiranim prometima nekretnina u Evidenciji prometa nekretnina, kako je to i propisano člankom 98. stavak 14. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, slijedom čega je i ovaj sud stajališta kako se radi o vjerodostojnom podatku nadležne Porezne uprave, na temelju kojeg je bilo moguće utvrditi naknadu koju je tužitelj obvezan platiti prema prvostupanjskom rješenju. Također, za naglasiti je kako je prvostupanjsko tijelo predmetnu naknadu utvrdilo na temelju prosječne vrijednosti usporednih zemljišta unutar građevinskog područja, na približno istom području u približno isto vrijeme, dakle baš na način kako to u vidu ima odredba čl. 24. st. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu kojom je propisano da za poljoprivredno zemljište na kojem je dopuštena gradnja sukladno prostornom planu visina naknade određuje se u iznosu od 2,5% prosječne vrijednosti tog zemljišta unutar granica građevinskog područja, pa kako je predmetno poljoprivredno zemljište upravo izvršnošću akta za građenje, u konkretnom slučaju građevinske dozvole, postalo građevinsko, potpuno je jasno da se naknada utvrđuje u iznosu od 2,5% prosječne vrijednosti tog zemljišta, dakle zemljišta unutar granica građevinskog područja.

23.Zaključno, za navesti je kako je uslijed prethodno obrazloženog neutemeljeno pozivanje tužitelja na odluku Ustavnog suda RH br. U-III/3759/2018 od 12. prosinca 2019., to pak iz razloga što ista nije primjenjiva na konkretan slučaj jer je Ustavni sud RH u citiranoj odluci ukazao da naknadu za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta nije moguće utemeljiti na dopisu Ministarstva financija, Porezne uprave koji ne sadrži niti jedan relevantan podatak na temelju čega bi se moglo zaključiti da je tržišna vrijednost poljoprivrednog zemljišta upravo ta koja se u istom navodi, koji također ne sadrži razloge i obrazloženja za na takav način utvrđenu tržišnu vrijednost poljoprivrednog zemljišta, međutim s obzirom da predmetni dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Solin, KLASA: 945-02/21-01/02, URBROJ: 513-07-17-10-21-02, od 5. svibnja 2021. nedvojbeno sadrži podatke na temelju čega se može osnovano zaključiti da je tržišna vrijednost poljoprivrednog zemljišta upravo ona koja se u ovom dopisu navodi, koji također sadrži relevantne razloge i obrazloženje za na takav način utvrđenu tržišnu vrijednost poljoprivrednog zemljišta, to je neprijeporno da se u konkretnoj upravnoj stvari ne radi o dopisu kakav u vidu ima Ustavni sud RH u citiranoj odluci, već je riječ o dopisu koji sadrži sve relevantne i obrazložene podatke koje evidentira Porezna uprava kao nadležno javnopravno tijelo, pa je ovaj sud stajališta kako se radi o vjerodostojnom podatku nadležne Porezne uprave, na temelju kojeg je bilo moguće utvrditi naknadu koju je tužitelj obvezan platiti prema prvostupanjskom rješenju i koji je mogao poslužiti kao valjana i zakonita osnova za utvrđivanje visine predmetne naknade.

24.Slijedom iznijetog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti onim prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

25.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega je zakonito prvostupanjsko rješenje, kod kojeg stanja stvari je i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv tog rješenja, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

26.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

27.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 9. travnja 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćenici tužitelja Jasminki Franić, odvjetnici iz Splita, Trg Hrvatske bratske zajednice 8/II, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu poljoprivrede Republike Hrvatske, Upravi za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, P.P. 1034, uz zapisnik od 1. travnja 2026., zapisnik o objavi i povrat upravnog spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.