REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1126/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja ĆŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], vl. obrta [obrt], za autolimarske, autolakirerske i prevoditeljske usluge, Bregana, Otruševec 53, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Juršetić & Aleksovski d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1829/2025-10 od 10. prosinca 2025., 9. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1829/2025-10 od 10. prosinca 2025. u točki III. izreke u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 138,27 EUR.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1829/2025-10 od 10. prosinca 2025. u točki III. izreke u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 187,50 EUR i sudi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 187,50 EUR (stoosamdesetsedam eura i pedeset centi) sa zateznim kamatama od 9. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1829/2025-10 od 10. prosinca 2025. u točkama I., II. i IV. izreke.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 17,15 EUR (sedamnaest eura i petnaest centi), u roku od petnaest dana.

V. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 98,43 EUR.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zagrebu presudom poslovni broj P-1829/2025-10 od 10. prosinca 2025. naložio je tuženiku platiti tužitelju iznos od 421,09 EUR sa zateznim kamatama od 9. siječnja 2025. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke). Točkom II. izreke naložio je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 289,91 EUR sa zateznim kamatama od 10. prosinca 2025. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose. Točkom III. izreke odbio je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 325,77 EUR sa zateznim kamatama od 10. prosinca 2025. do isplate. Točkom IV. izreke odbio je u cijelosti kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka.

2. Protiv presude žalbu su podnijele obje stranke.

3. Tužitelj pobija presudu u točki III. izreke ne navodeći zbog kojih žalbenih razloga ju pobija. Predlaže da ovaj sud preinači presudu u tom dijelu. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u vidu troška sastava žalbe u iznosu od 62,50 EUR i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,08 EUR.

4. Tuženik pobija presudu žalbom iz čijeg sadržaja proizlazi da je pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu (točke I., II. i IV. izreke) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači presudu i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka, podredno da ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 91,39 EUR.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Tužiteljeva žalba je djelomično osnovana, dok tuženikova žalba nije osnovana.

7. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba članka 365. Zakona o parničnom postupku, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. Zakona o parničnom postupku), osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku), imajući u vidu odredbu članka 467. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.

8. Kako je ovaj spor u smislu odredbe članka 502. stavka 1. Zakona o parničnom postupku spor male vrijednosti, presuda ili rješenje kojima se on završava može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (osim zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U smislu odredbe članka 467. stavka 1. Zakona o parničnom postupku žalba se ne može izjaviti zbog relativno bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa žalbeni navodi izneseni u tom pravcu nisu uzeti u razmatranje, kao ni takvi navodi izneseni u okviru dopuštenih žalbenih razloga.

9. Predmet spora je potraživanje tužitelja u iznosu od 421,09 EUR na temelju ugovora o cesiji koji je s tužiteljem sklopio AŽ čije vozilo je oštećeno u prometnoj nesreći za koju je odgovoran tuženikov osiguranik, prenijevši na tužitelja svoje potraživanje koje je imao prema tuženiku kao osiguratelju odgovorne osobe. Prvostupanjski sud je utvrdio spornim je li tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu isplate naknade štete na vozilu koje je oštetio njegov osiguranik, aktivnu i pasivnu legitimaciju te osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio da je 28. svibnja 2025. sklopljen Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja između AŽ kao ustupitelja i tužitelja kao primatelja, i to za tražbinu prema tuženiku u iznosu od 421,09 EUR po računu broj 35/1/1, broj predmeta tuženika 258110510020, po kojem računu je tuženik podmirio ustupitelju iznos od 923,16 EUR od ukupno 1.344,25 EUR, dok je ostao nepodmiren iznos od 421,09 EUR, koji je ustupljen tužitelju. Stoga je primjenom odredbe članka 80. stavka 1. i članka 88. stavaka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) zaključio da je tužitelj aktivno legitimiran potraživati isplatu utuženog iznosa od 421,09 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

11. Na temelju uvida u tuženikov izvid štete od 25. ožujka 2025. utvrdio je da je u nezgodi od 27. prosinca 2024. na vozilu marke Hyundai Kona, registarske oznake [registarska oznaka] te da je sam tuženik učinio nespornom odgovornost za štetu i dao ponudu naknade štete pri čemu je svoju obvezu utvrdio u iznosu od 923,16 EUR, koji je nesporno i isplaćen. Stoga je ocijenio neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije.

12. Imajući u vidu da je cijena sata rada u računu od 56,78 EUR/h uvećano za PDV (70,98 EUR) ispostavljena u skladu s tužiteljevim cijenom na tržištu i to u opsegu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete glede iste vrste i cijene potrošnog materijala te istog broja sati limara i lakirera, prvostupanjski sud je primjenom odredbe članka 1085. u vezi s odredbom članka 80. stavka 1., članka 91. stavka 1. i članka 88. stavaka 1. i 2. ZOO-a naložio tuženiku isplatu utuženog iznosa koji se odnosi na neplaćenu razliku cijene autolimara i autolakirera, kojeg tuženik nije ni posebno osporavao, u iznosu od 274,23 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama od 9. siječnja 2025., u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO -a te odredbe članka 12. stavka 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23; dalje: ZOOP).

13. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da mu prvostupanjski sud neosnovano nije priznao trošak pristupa na ročište za objavu presude. Smatra i da ima pravo na trošak sastava podneska od 31. listopada 2025. kojim se očitovao na odgovor na tužbu, kao i na sastav prigovora upućenog tuženiku u postupku koji se vodio radi naknade štete kod tuženika.

14. Tuženik u žalbi u bitnome navodi da tužitelj nije dokazao njegovu pasivnu legitimaciju jer tužitelj u tužbi ne navodi niti ne dostavlja podatke i dokaze o načinu na koji je oštećeno predmetno vozilo, na temelju čega bi tuženik bio odgovoran osiguratelj, u čemu se ogleda protupravnost i isključiva krivnja navodnog štetnika osiguranog kod tuženika. Ukazuje na odredbu članka 1092. ZOO-a koja oštećeniku pri ostvarenju prava naknadu štete nalaže obvezu poduzimanja razumnih radnji u cilju smanjenja štete. Stoga smatra da sama sloboda vlasnika vozila gdje će popraviti vozilo ne daje za pravo da svojim nerazumnim izborom optereti osobu koja je dužna naknaditi štetu. Smatra da su razlozi presude nedostatni, proturječni i nerazumljivi zbog čega je presuda zahvaćena bitnom povredom odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku.

15. U postupku donošenja pobijane presude, ni u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, na koju tuženik ukazuje u žalbi. Prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva. Razlozi iz obrazloženja pobijane presude u suglasnosti su s ispravama u spisu.

16. Analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je ovog suda da njima tuženik nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

17. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio neosnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije primijenivši odredbu članka 80. stavka 1., članka 81. stavaka 1. i 3., članka 82., članka 84. stavka 1. i članka 88. stavka 1. ZOO -a utvrdivši da je između oštećenika i tužitelja sklopljen Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja, i to za tražbinu prema tuženiku u iznosu od 421,09 EUR po računu broj 35/1/1 i na temelju izvida štete tuženika od 25. ožujka 2025. O tome presuda sadrži jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud. Pravilno je ocijenio i neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije budući da iz izvida štete od 25. ožujka 2025. (list 14. spisa) proizlazi da je upravo tuženik izvršio izvid štete na vozilu oštećenika AŽ u povodu predmetne prometne nesreće te je navedeno da je izvid štete izvršen na temelju police broj [broj police] i da se radi o djelomičnoj šteti, dok iz tuženikove obrazložene ponude od 28. ožujka 2025. (list 12. spisa) proizlazi da upravo tuženik tim dopisom obavještava oštećenika da je utvrdio postojanje njegove obveze na isplatu činidbe po predmetnom odštetnom zahtjevu te da visinu štete procjenjuje kao ukupnu osigurninu na iznos od 923,16 EUR. Slijedom toga uzimajući u obzir izvid štete i obrazloženu ponudu od 28. ožujka 2025. prvostupanjski sud je pravilno utvrdio povezanost predmetnog štetnog događaja i nastanka štete te tuženikovu obvezu po polici broj [broj police], pravilno utvrdivši da se sporan iznos štete odnosi na razlike u cijeni sata rada autolimara i autolakirera, koju tužitelj naplaćuje za svoje usluge i cijeni sata rada koju tuženik priznaje.

18. U odnosu na tuženikove žalbene navode glede odgovornosti njegovog osiguranika, ovaj sud navodi da je tuženik istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije paušalno, odnosno nije iznio nikakve činjenice u tom pogledu, a pogotovo nije iznio činjenicu da njegov osiguranik nije odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja, odnosno nije osporavao odgovornost svog osiguranika. Stoga ti navodi predstavljaju nove činjenice koje se ne mogu po prvi puta iznositi tek u žalbi u smislu odredbe članka 352. Zakona o parničnom postupku, osim ako se one odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se može izjaviti žalba, a što ovdje nije slučaj.

19. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo u mjestu svog boravišta, u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svojim klijentima, a ukoliko i postoje druge radionice s jeftinijom cijenom radnog sata, da nije riječ o eventualnom doprinosu oštećenika šteti iz odredbe članka 1092. ZOO-a kao i da tuženik nema ovlast niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada. Takav stav izražen je u mnogim sudskim odlukama sličnog predmeta spora.

20. Slijedom toga vlasnik oštećenog vozila, kojega je tuženik upućivao na servise na području stanovanja gdje bi trebao popraviti vozilo, nije doveo do nastanka štete ili veće štete za tuženika time što nije odabrao neku od strane tuženika preporučenu radionicu s povoljnijom cijenom sata rada.

21. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud pravilno nije izvodio dokaze na koje tuženik ukazuje u žalbi jer njihovo izvođenje nije bilo potrebno radi utvrđenja odlučnih činjenica jer su se one mogle utvrditi na temelju isprava u spisu.

22. S obzirom da sukladno odredbi članka 81. stavka 1. ZOO -a s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, pa tako i pravo na kamate, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zakonske zatezne kamate na temelju odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a i članka 12. stavka 6. ZOOP-a prema kojem oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa zakonskih zateznih kamata, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a kako je to tužitelju priznao i prvostupanjski sud, po stopi iz odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose (tako i u Pž-2221/2024-2 od 4. srpnja 2024.).

23. Odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točki II. izreke presude, na koju tuženik niti ne ističe neke posebne žalbene razloge, pravilna je i zakonita, te ju je prvostupanjski sud pravilno utemeljio na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, kao i na odredbi članka 155. istog Zakona.

24. Međutim, osnovano tužitelj u žalbi protiv točke III. izreke presude kojom je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 325,77 EUR ukazuje da mu prvostupanjski sud neosnovano nije priznao trošak sastava podneska od 31. listopada 2025. Naime, tužitelj se tim podneskom očitovao na tuženikove navode koje je iznio u odgovoru na tužbu. Stoga taj podnesak predstavlja obrazloženi podnesak u smislu Tbr. 8/1, 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) u iznosu od 125,00 EUR. Također, osnovano tužitelj u žalbi ukazuje da mu prvostupanjski sud neosnovano nije priznao ni trošak zastupanja na ročištu za objavu presudu. Prema shvaćanju izraženom u brojnim odlukama ovog suda, troškovi zastupanja na ročištu za objavu presude su parnični troškovi čiju naknadu može osnovano zahtijevati stranka koja je uspjela u parnici budući da se radi o troškovima učinjenim u povodu postupka. Stoga tužitelju za zastupanje na ročištu za objavu presude pripada trošak prema Tbr. 9/3., 46. i 54. Tarife u iznosu od 62,50 EUR.

25. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, prvostupanjski sud pravilno tužitelju nije priznao trošak sastava prigovora tuženiku od 18. lipnja 2025. koji je upućen tuženiku prije podnošenja tužbe. To iz razloga jer prigovor kojim tužitelj odgovara na tuženikovu ponudu za popravak vozila oštećeniku nije bio potreban za vođenje predmetne parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.

26. Stoga tužitelj ima pravo na daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 187,50 EUR slijedom čega je primjenom odredbe članka 373. točke 3. Zakona o parničnom postupku valjalo preinačiti presudu u točki III. izreke i naložiti tuženiku da tužitelju naknadi daljnje troškove parničnog postupka u tom iznosu sa zateznim kamatama od dana donošenja ove presude (članak 151. stavka 3. Zakona o parničnom postupku) po stopi iz odredbe članka 29. stavaka 1. i 2. ZOO-a propisanoj za ostale odnose. U dijelu koji prelazi taj iznos (138,27 EUR) valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu u točki III. izreke.

27. Tužitelj ima pravo i na naknadu troškova žalbenog postupka u vidu troška sastava žalbe prema Tbr. 10/4 i 46. i 54. Tarife u iznosu od 31,25 EUR i troška sudske pristojbe na žalbu prema Tar. br. 3. stavcima 2. i 4. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23) u visini od 13,27 EUR što ukupno iznosi 44,52 EUR. Kako je tužitelj uspio u žalbenom postupku s 38,52%, u tom omjeru ima pravo i na naknadu troškova žalbenog postupka, što iznosi 17,15 EUR. Stoga je valjalo odbiti tužiteljev zahtjev za naknadu daljnjih troškova žalbenog postupka u iznosu od 98,43 EUR.

28. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb 9. travnja 2026.

Sutkinja

doc. dr. sc. Jelena Čuveljak