REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-186/2026-9

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednika vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, suca izvjestitelja i Mirne Maržić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Dalma d.d. u stečaju, OIB 64479860853, Split, Kopilica 5, kojeg zastupa stečajna upraviteljica Mira Hajdić, a nju punomoćnica Petra Dulčić Kardum, odvjetnica u Splitu, protiv 1. tuženika Centar za restrukturiranje i prodaju, OIB 38083028711, Zagreb, Ivana Lučića 6, i 2. tuženika Stečajna masa iza Dalma Nova d.o.o. u stečaju, OIB 37410691441, Omiš, Brzet 13, kojeg zastupa stečajni upravitelj Kristijan Galić, a njega punomoćnica Tanja Bota, odvjetnica u Splitu, radi pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-269/2023-10 od 20. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P -269/2023-10 od 20. svibnja 2024. u točkama I. i II. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-269/2023-10 od 20. svibnja 2024. u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi Ugovor o zajmu i Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini broj 2-2013-K od 25. siječnja 2013. solemniziran kod javnog bilježnika Vlaste Zajec iz Zagreba pod brojem OV-1093/13 od 25. siječnja 2013. kojim je stečajni dužnik kao založni dužnik kao sredstvo osiguranja da će vratiti tražbinu na ime zajma, u korist tuženika zasnovao pravo zaloga na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk tijelo II., označenoj kao kat. čest. [katastarska čestica] poslovna zgrada, površine 1915 m2 te da se odredi uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu kakvo je bilo prije provedbe upisa založnog prava na način da se u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] briše upis založnog prava kao osiguranja novčane tražbine u iznosu od 690.000,00 kn uvećano za pripadajuće kamate i troškove upisano u korist tuženika temeljem rješenja Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split broj Z-1294/13 pa da se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu naloži brisanje upisa zabilježbe založnog prava upisanog na temelju Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 25. siječnja 2013. solmeniziranog pod brojem OV -1093/13 od 25. siječnja 2013. dopuštenog pod brojem Z-1294/13; da se utvrdi da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi Ugovor o cesiji od 25. siječnja 2013. sklopljen između tužitelja kao cedenta i tuženika Centra za restrukturiranje i prodaju kao cesusa i tuženika Stečajna masa iza Dalma Nova d.o.o. u stečaju kao cesionara, kao i Ugovor o upućivanju (asignaciji) sklopljen 7. ožujka 2013. između tužitelja kao uputioca i tuženika Stečajna masa iza Dalma Nova d.o.o. u stečaju kao upućenika pa da se naloži tom tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 690.000,00 kn sa zateznim kamatama od 7. ožujka 2013. do isplate po stopi prema odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima, kao i da se naknade tužitelju troškovi parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose. U točki II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku Stečajnoj masi iza Dalma Nova d.o.o. u stečaju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.292,50 EUR sa zateznim kamatama od 20. svibnja 2024. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose. U točki III. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika Stečajnoj masi iza Dalma Nova d.o.o. u stečaju za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.832,520 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Presudu žalbom pobija tužitelj u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači, odnosno ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u vidu troška sastava žalbe u iznosu od 1.725,00 EUR i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.328,00 EUR.

3. Tuženik Centar za restrukturiranje i prodaju je podnio odgovor na žalbu. Predlaže da ovaj sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi pobijanu presudu.

4. Žalba je osnovana.

5. Prvenstveno valja napomenuti da je u ovoj pravnoj stvari već donesena presuda ovog suda poslovni broj Pž-2998/2024-3 od 25. rujna 2024. kojom je odbijena tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda poslovni broj P-2341/22 od 13. listopada 2023. u točkama I. i II. izreke. Rješenjem pod istim poslovnim brojem odbačena je kao nedopuštena tužiteljeva žalba protiv te presude u točki III. izreke. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1045/2025-2 od 21. listopada 2025. povodom tužiteljeve revizije ukinuta je navedena presuda ovog suda i predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje s obrazloženjem da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s odredbom članka 221.a ZPP -a jer je ovaj sud donio odluku na temelju stanja spisa i o postojanju činjenica koje smatra nedokazanim odlučio primjenom pravila o teretu dokaza.

6. Presuda u pobijanim točkama I. i II. izreke ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj : 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Iz obrazloženja pobijane presude i podataka u spisu proizlazi da je predmet spora pobijanje pravne radnje stečajnog dužnika i to konkretno Ugovora o zajmu i Sporazuma o osiguranju te uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije upisa založnog prava te Ugovora o cesiji i Ugovora o upućivanju (asignaciji) i isplata iznosa od 690.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da nije sporno da je 21. kolovoza 2012. tom sudu podnesen prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad dužnikom Dalma d.d.; da je taj stečajni dužnik 3. siječnja 2013. podnio prijedlog za otvaranje postupka predstečajne nagodbe te da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj St-156/2012 od 7. ožujka 2013. određen prekid postupka do pravomoćnog dovršetka postupka predstečajne nagodbe; da je 25. travnja 2013. nagodbeno vijeće Financijske agencije donijelo rješenje o otvaranju postupka predstečajne nagodbe; da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj St-156/12 od 3. travnja 2019. odbačen prijedlog dužnika za sklapanje predstečajne nagodbe koje rješenje je potvrđeno rješenjem ovog suda od 5. srpnja 2019.; da je Financijska agencija 26. kolovoza 2019. donijela rješenje o obustavi predstečajne nagodbe te da je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj St-156/2012 od 22. kolovoza 2019. nastavio postupak ispitivanja uvjeta za otvaranje stečaja; da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj St-156/2012 od 22. siječnja 2020. nad dužnikom Dalma d.d. otvoren stečajni postupak; da su tužitelj i prednik tuženika Centra za restrukturiranje i prodaju sklopili 25. siječnja 2013. Ugovor o zajmu i Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini broj 2-2013-K na temelju kojeg je prednik tuženika tužitelju pozajmio 690.000,00 kn, a tužitelj kao sredstvo osiguranja omogućio upis založnog prava na nekretnini kat. čest. [katastarska čestica], upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; da je između tužitelja kao cedenta, prednika tuženika Centra za restrukturiranje i prodaju kao cesusa i tuženika Stečajna masa iza Dalma Nova d.o.o. u stečaju kao cesionara sklopljen 25 siječnja 2013. Ugovor o cesiji kojim je ugovoreno da će prednik tuženika Centra za restrukturiranje i prodaju iznos od 690.00,000 kn isplatiti na račun društva Dalma Nova d.o.o. kao društva kćeri tužitelja; da je prednik tuženika Centra za restrukturiranje i prodaju taj iznos uplatio na račun tog društva, a koje je sukladno Ugovoru o upućivanju (asignaciji) sklopljenim 7. ožujka 2013. s tužiteljem iznos od 455.735,00 kn uplatio djelatnicima pravnog prednika tužitelja; da su pravni prednik tuženika Stečajna masa iza Dalma Nova d.o.o. u stečaju i društvo Dalmina d.o.o. 7. ožujka 2013. sklopili Ugovor o ispunjenju duga kojim se društvo Dalma Nova d.o.o. obvezalo podmiriti obvezu društva Dalmina d.o.o. u iznosu od 217.436,56 kn na ime neto plaće djelatnika društva Dalmina d.o.o.

9. Prvostupanjski sud je na temelju činjeničnih navoda tužitelja iznijetih u tužbi i tijekom postupka utvrdio da tužitelj smatra kako su na gore opisani način oštećeni njegovi vjerovnici i da je tuženiku Centru za restrukturiranje i prodaju omogućeno da svoju tražbinu namiri prije ostalih vjerovnika iako on na to nema pravo jer novac kojeg se obvezao isplatiti tužitelju s osnove ugovora o zajmu nije uplaćen tužitelju.

10. Na temelju uvida u zaključak prvostupanjskog suda poslovni broj St-156/2012-182 od 22. travnja 2021. utvrdio je da je taj sud stečajnoj upraviteljici tužitelja kao stečajnog dužnika dao odobrenje za podnošenje tužbe za pobijanje pravnih radnji u ovom predmetu te da je tužba podnijeta 22. siječnja 2022. Stoga je zaključio da su ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 141. stavaka 1.-4. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 44/96, 161/98, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 116/10, 25/12, 133/12; dalje: SZ).

11. Nadalje je utvrdio da je do sklapanja predmetnih pravnih poslova došlo nakon podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka kada je taj postupak bio u prekidu do odlučivanja o prijedlogu tužitelja za sklapanje predstečajne nagodbe. Prvostupanjski sud izvodi zaključak da je tuženicima bilo poznato da je tužitelj u vrijeme poduzimanja tih radnji bio nesposoban za plaćanje kao i činjenica podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka.

12. Uvidom u Ugovor o zajmu i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini utvrdio je da je ugovoreno da pravni prednik tuženika Centra za restrukturiranje kao vjerovnik pozajmljuje pravnom predniku tužitelja kao dužniku iznos od 690.000,00 kn za financiranje financijskog i operativnog plana u cilju stabilizacije likvidnosti te financiranja troškova pripreme nefunkcionalne imovine za postupak predstečajne nagodbe, uz redovnu kamatu obračunatu na iznos iskorištenog zajma po promjenjivoj kamatnoj stopi koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 13,58% godišnje. Utvrdio je da je odredbom članka 2. Ugovora ugovoreno da će vjerovnik na temelju Ugovora o cesiji isplatiti taj novac dužniku na račun društva kćeri Dalma Nova d.o.o., a odredbom članka 3. da su vjerovnik i dužnik suglasni da se radi osiguranja novčane tražbine vjerovnika iz odredbe članaka 1. i 2. Ugovora sukladno Odluci nadzornog odbora dužnika zasnuje založno pravo u korist vjerovnika uknjižbom založnog prava na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zk tijelo II, kč. br. [katastarska čestica] u naravi hladnjača, ukupne površine 1.992 m2.

13. Uvidom u Odluku pravnog prednika tuženika Centra za restrukturiranje i prodaju od 31. listopada 202. utvrdio je da je na temelju odredbe članka 21. Zakona o upravljanju državnom imovinom upravno vijeće tog pravnog prednika donijelo odluku kojim se odobrava kratkoročni zajam tužitelju u iznosu od 690.000,00 kn za financiranje financijskog i operativnog plana u cilju stabilizacije likvidnosti te financiranja troškova pripreme nefunkcionalne imovine za postupak stečajne nagodbe, a da će kao sredstvo osiguranja povrata duga društvo izdati mjenice i zadužnicu i omogućiti upis zaloga na navedenoj nekretnini procijenjene na iznos od 2.585.120,02 EUR.

14. Na temelju Ugovora o cesiji utvrdio je da tužitelj kao cedent ustupio svoje potraživanje od pravnog prednika tuženika Centra za restrukturiranje i prodaju društvu Dalma Nova d.o.o. kao cesionaru te je na temelju uvida u potvrdu Splitske banke od 6. ožujka 2013. utvrdio da je taj pravni prednik ovdje tuženika isplatio iznos od 690.000,00 kn na račun cesionara. Na temelju Ugovora o asignaciji od 7. ožujka 2013. utvrdio je da pravni prednik tuženika Dalma Nova d.o.o. daje tužitelju uputu da na temelju uplate novčanih sredstava s osnova Ugovora o pozajmici uplati iznos od 455.735,00 kn primatelju upute djelatnicima tužitelja te se izvršenjem upute upućenik oslobađa svog duga prema uputitelju, a uputitelj prema primatelju upute. Nadalje je utvrdio da je na temelju Ugovora o ispunjenju od 7. ožujka 2013. društvo Dalma Nova d.o.o. preuzeo obvezu podmiriti društvu Dalmina d.o.o . iznos od 217.436,56 kn na ime plaćanja obveza za neto plaće djelatnika društva Dalmina d.o.o. te da na taj način Dalma Nova d.o.o. prima ispunjenje duga prema tom društvu koje ima na temelju odobrene kratkoročne pozajmice i za taj iznos smanjuje svoju obvezu prema tom društvu.

15. Po ocjeni prvostupanjskog suda ne radi se o radnji kojom se vjerovnici izravno oštećuju u smislu odredbe članka 130. SZ-a, ni o radnji poduzetoj radi namjernog oštećenja vjerovnika u smislu odredbe članka 131. SZ-a.

16. Prvostupanjski sud kao obrazloženje te svoje ocjene navodi da je do sklapanja Ugovora o zajmu i Sporazuma o osiguranju došlo u vrijeme kada je stečajni postupak nad tužiteljem bio u prekidu jer je pokrenuo postupak pred Financijskom agencijom radi sklapanja predstečajne nagodbe, dok su prema navedenim Odlukama pravnog prednika tuženika Centra za restrukturiranje i prodaju i nadzornog odbora tužitelja sredstva koja su prema Ugovoru o zajmu pozajmljena tužitelju u iznosu od 690.000,00 kn pozajmljena namjenski radi isplate osam minimalnih plaća za 20 radnika tužitelja, podmirenja troškova postupka predstečajne nagodbe i osiguranja troškova eventualne potrebe izrade analize financijskog poslovanja društva po nalogu nadzornog odbora tužitelja. Stoga je zaključio da iz toga proizlazi kako se radi o namjenskim sredstvima nakon pokretanja postupka predstečajne nagodbe s ciljem spašavanja tužitelja kao društva od strateškog interesa za Republiku Hrvatsku, a ne s ciljem oštećenja vjerovnika tužitelja ni s ciljem da se tuženiku Centru za restrukturiranje i prodaju omogući stjecanje osiguranja koje nema pravo zahtijevati. Ukazuje i da sama činjenica što je do otvaranja stečajnog postupka došlo sedam godina nakon sklapanja tog Ugovora govori u prilog činjenici da je i cilj samog tužitelja bilo izbjegavanje otvaranja stečajnog postupka i pokušaj održavanja njegovog poslovanja.

17. Osim toga, prvostupanjski sud zaključuje i da ni rezultat pobijanja ne bi bio takav da bi se u slučaju uspješnog pobijanja uspjeli namiriti vjerovnici tužitelja. To iz razloga jer je sama stečajna upraviteljica u svom iskazu navela kako bi se u slučaju uspješnog pobijanja namirio veći dio tražbina prvog višeg isplatnog reda. Međutim po ocjeni prvostupanjskog suda to nije dovoljno za izvođenje zaključka da su sklapanjem predmetnih ugovora izravno oštećeni vjerovnici, već iz njenog iskaza proizlazi vjerojatnost nedostatnosti stečajne mase.

18. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je utvrdio kako sklapanjem Ugovora o zajmu i Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama tužitelja pa i kasnije sklapanjem Ugovora o cesiji i Ugovora o upućivanju (asignaciji) nije postojala namjera tuženika oštetiti vjerovnike tužitelja, ni namjera tuženika Centra za restrukturiranje i prodaju na bio koji način zaobići te vjerovnike i sebi osigurati pravo na odvojeno namirenje u slučaju otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem.

19. Tužitelj u žalbi u bitnom navodi da prvostupanjski sud nije primijenio odredbu članka 128. SZ-a iako iz točaka 63.-66. obrazloženja proizlazi da su ispunjene zakonske pretpostavke iz te odredbe. Ističe da je u trenutku sklapanja Ugovora o zajmu i Sporazuma tužitelj bio prezadužen i nesposoban za plaćanje slijedom čega su bili ostvareni stečajni razlozi iz odredbe članka 4. SZ-a te da je u vrijeme sklapanja pobojnih pravnih radnji imao i druge vjerovnike čija su potraživanja dospjela, a koja nije mogao namiriti zbog nesposobnosti za plaćanje. Navodi da novčana sredstva nisu korištena namjenski, već se ugovaranjem zajma, načinom isplate zajma na temelju Ugovora o cesiji i načinom korištenja primljenih sredstava isplatama temeljem Ugovora o upućivanju i Ugovora o ispunjenju duga nastavilo s dotadašnjom praksom pogodovanja pojedinih vjerovnika. U odnosu na pretpostavku mogućnosti namirenja ostalih vjerovnika navodi da je prvostupanjski sud dao nejasno obrazloženje. Ukazuje da je suprotno zaključku prvostupanjskog suda potrebno da pobojna radnja ima širu posljedicu-smanjenju mogućnosti namirenja ostalih vjerovnika te ukazuje da je trebalo provesti dokaz financijskim vještačenjem. Ističe da je prvostupanjski sud propustio izvesti dokaze na temelju kojih bi se sa sigurnošću utvrdile sporne činjenice. Smatra da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer su razlozi presude nejasni i proturječni izvedenim dokazima, na koji način je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

20. Prvotuženik u odgovoru na žalbu u bitnome navodi da tužitelj ponavlja navode iznijete u tužbi i svoje viđenje stanja stvari. Navodi da je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako tužitelj nije dokazao osnovne pretpostavke pobijanja, koje moraju biti kumulativno ispunjene.

21. Ocjena je ovog suda da su tužiteljevi žalbeni navodi osnovani.

22. Za pobijanje pravnih radnji u stečajnom postupku bitno je jesu li ispunjene opće i posebne pretpostavke propisane odredbama SZ-a. Pobijanje može biti uspješno samo u situaciji kada su navedene pretpostavke ispunjene.

23. Odredbom članka 127. SZ-a, čije se odredbe primjenjuju u konkretnom slučaju, propisano je da pravne radnje poduzete prije otvaranja stečajnoga postupka kojima se remeti ujednačeno namirenje stečajnih vjerovnika (oštećenje vjerovnika), odnosno kojima se pojedini stečajni vjerovnici stavljaju u povoljniji položaj (pogodovanje vjerovnika), stečajni upravitelj u ime stečajnoga dužnika i stečajni vjerovnici mogu pobijati u skladu s odredbama toga Zakona. Navedenom odredbom propisane su opće pretpostavke za pobijanje pravnih radnji koje moraju biti ispunjene neovisno o kojoj se vrsti pobojnih pravnih radnji radilo, a koje pretpostavke mora dokazati tužitelj. Te pretpostavke su da je otvoren stečajni postupak; da je prije otvaranja stečajnog postupka poduzeta pravna radnja koja može biti predmetom pobijanja; da je radnja dovela do oštećenja ili pogodovanja vjerovnika i da se krajnji rezultat pobijanja mora očitovati u povećanju mogućnosti namirenja stečajnih vjerovnika.

24. Tužba radi pobijanja pravnih radnji je institut kojim se, u stečajnom postupku, omogućava pobijanje pravnih radnji dužnika prije otvaranja stečajnog postupka s ciljem boljeg namirenja stečajnih vjerovnika.

25. Budući da se mogu pobijati pravne radnje poduzete (u pravilu) prije otvaranja stečajnoga postupka kojima se (stečajni) vjerovnici oštećuju, odnosno neki od njih pogoduju, treba uzeti da se pobijati može svaka radnja kojom se oštećuje ukupnost stečajnih vjerovnika. Svrha kojom se pobijanjem pravne radnje želi postići je vratiti u stečajnu masu ono što je iz nje pobojnom radnjom izašlo da bi se povećala mogućnost boljeg namirenja stečajnih vjerovnika.

26. Kako oštećenje vjerovnika pretpostavlja da je pravnom radnjom, ekonomski gledano, smanjena mogućnost namirenja stečajnih vjerovnika, ne bi bile pobojne radnje kojima se na prvi pogled smanjuje imovina dužnika, ako se stečajni vjerovnici, i kad ona ne bi bila poduzeta, ne bi mogli bolje namiriti. Ne bi bile pobojne ni radnje kojima se otuđuju ili opterećuju predmeti, osobito nekretnine, koji su već tako opterećene nepobojnim stvarnim pravima pa tim pravima neosigurani vjerovnici (stečajni vjerovnici) ne bi mogli očekivati da bi bili iz njih namireni.

27. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je do sklapanja predmetnih pravnih poslova došlo nesporno nakon podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka nad tužiteljem.

28. Međutim, nejasan je zaključak prvostupanjskog suda da na strani tuženika nije postojala namjera oštećenja vjerovnika tužitelja niti da se radi o radnjama kojima su vjerovnici tužitelja izravno oštećeni.

29. Razloge za takav zaključak prvostupanjski sud temelji na utvrđenju da je do sklapanja Ugovora o zajmu i Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini došlo u vrijeme kada je stečajni postupak nad tužiteljem bio u prekidu radi pokrenutog postupka predstečajne nagodbe nad tužiteljem, da su novčana sredstva koja su predmet Ugovora o zajmu dana namjenski (radi isplate osam minimalnih plaća za 20 radnika tužitelja, podmirenja troškova postupka predstečajne nagodbe i osiguranja troškova eventualne potrebe izrade analize financijskog poslovanja društva po nalogu nadzornog odbora tužitelja), s ciljem spašavanja tužitelja kao društva od strateškog interesa za Republiku Hrvatsku, a da činjenica što su pozajmljena sredstva isplaćena na račun tuženika Dalma Nova d.o.o. ide u prilog tome da je tužitelj ta sredstva pokušao iskoristiti namjenski kako je ugovoreno, što ne bi mogao da su ona isplaćena na račun koji je u blokadi.

30. Međutim, kako to i tužitelj osnovano ukazuje u žalbi, na taj način prvostupanjski sud nije dao razloge o odlučnoj činjenici, jesu li te pravne radnje dovele do oštećenja ili pogodovanja vjerovnika tužitelja kao jedne od općih pretpostavki za pobijanje pravnih radnji stečajnog dužnika. Tužitelj osnovano ukazuje u žalbi da želja tužitelja u vidu izbjegavanja otvaranja stečajnog postupka i želja sudionika predmetnih pravnih poslova da mu pomognu u toj namjeri, nisu pravno relevantni za ocjenu jesu li poduzimanjem tih pravnih radnji oštećeni ili pogodovani vjerovnici tužitelja. Stoga je prvostupanjski sud bio dužan, u okviru iznesenih činjenica i predloženih dokaza od strane tužitelja, ispitati odlučnu činjenicu - jesu li ti pravnim radnjama oštećeni ili pogodovani vjerovnici tužitelja kao jedne od općih pretpostavki pobijanja u smislu odredbe članka 127. SZ-a, te o tome navesti jasne i valjane razloge, što nije učinio zbog svog pogrešnog pravnog pristupa.

31. Pravilno tužitelj u žalbi navodi i da je prvostupanjski sud u odnosu na opću pretpostavku da se krajnji rezultat pobijanja mora očitovati u povećanju mogućnosti namirenja stečajnih vjerovnika, dao nejasno obrazloženje. Nejasan je njegov zaključak kako rezultat pobijanja ne bi bio takav da bi se u slučaju uspješnog pobijanja uspjeli namiriti stečajni vjerovnici tužitelja. Naime, stečajna upraviteljica tužitelja je u svom iskazu navela da bi se u slučaju pobijanja predmetnih pravnih radnji namirio veći dio tražbina prvog višeg isplatnog reda. Stoga, kako bi se rezultat pobijanja tih pravnih radnji očitovao u namirenju većeg dijela tražbina prvog višeg isplatnog reda, nejasan je i proturječan iskazu stečajne upraviteljice tužitelja, zaključak prvostupanjskog suda da rezultat pobijanja ne bi bio takav da bi se u slučaju uspješnog pobijanja uspjeli namiriti vjerovnici tužitelja. Također, nejasan je i zaključak prvostupanjskog suda da namirenje većeg dijela tražbine prvog višeg isplatnog reda nije dovoljno za zaključak da su sklapanjem tih pravnih poslova oštećeni vjerovnici tužitelja. Naime, kako to tužitelj pravilno navodi u žalbi, potrebno je da pravna radnja ima širu posljedicu - smanjenje mogućnosti namirenja ostalih vjerovnika, bilo putem smanjenja imovine koja ulazi u stečajnu masu, bilo nj ihovim dovođenjem u nepovoljniji pravni položaj, a koje činjenice prvostupanjski sud nije uopće ispitivao zbog svojeg pogrešnog pravnog pristupa.

32. Nadalje, prvostupanjski sud je glede ispunjenja posebne pretpostavke u smislu odredbe članka 128. stavka 2. te članaka 130. i 131. SZ-a - znanja vjerovnika za nesposobnost za plaćanje i za otvaranje stečajnog postupka, samo u točki 66. obrazloženja naveo da sud smatra kako je tuženicima bilo poznato da je tužitelj u vrijeme poduzimanja radnji nesposoban za plaćanje i da je podnesen prijedlog za otvaranje stečajnog postupka. Međutim, na taj način prvostupanjski sud nije dao nikakve razloge o tome na temelju kojih utvrđenih činjenica je izveo taj zaključak. Stoga presuda ni u tom dijelu nema razloga o odlučnim činjenicama.

33. Budući da prvostupanjski sud nije ispitao odlučne činjenice te o svojoj ocjeni neosnovanosti tužbenog zahtjeva nije dao valjane i dostatne razloge, pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati slijedom čega je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

34. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a pobijanu presudu valjalo je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kako je odlučeno u izreci ovog rješenja.

35. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će imajući u vidu propuste ukazane ovom odlukom, otkloniti opisanu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, ispitati će odlučne činjenice u okviru dokaznih prijedloga stranaka, nakon čega će donijeti pravilnu i zakonitu odluku u kojoj će o odlučnim činjenicama dati jasne i valjano obrazložene razloge, uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

36. Odluka iz točke II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi članka 166. stavka 3. ZPP-a.

Zagreb, 9. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Tatjana Kujundžić Novak