Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-720/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Ivane Bosnić-Kovačić kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Mladena Genca kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika STUDENAC d.o.o., kao pravne osobe i II okrivljenika VN, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl. 228. st. 1. t. 18. i st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/20 i 64/23), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, broj: Pp-1256/2023, od 25. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i oduci o kazni, tako da se za učinjeno djelo prekršaja iz izreke pobijane presude iz čl. čl. 228. st. 1. t. 18. i st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23), na temelju tog propisa izriče novčana kazna I okrivljeniku STUDENAC d.o.o. u iznosu od 4.110,00 eura (četiritisućestodeseteura) i II okrivljeniku VN u iznosu od 530,00 eura (petstotrideseteura), koju kaznu su okrivljenici dužni platiti u roku od 60 (šezdeset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a ako u navedenom roku plate dvije trećine izrečene novčane kazne, sukladno čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje u tekstu PZ), novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 eura, I okrivljenik i od 400,00 eura, II okrivljenik, zbog prekršaja iz čl. 228. st. 1. t. 18. i st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19), činjenično opisanog u izreci.

2. Istom presudom okrivljenici su dužni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 eura, svaki.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog odluke o kazni.

4. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je osnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ, te da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, ali da je djelo okrivljenika pravno označena po propisu koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, iako je nakon počinjenja prekršaja, dana 1.1.2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu („Narodne novine“, broj 151/22), kojim je za predmetni prekršaj propisana blaža novčana kazna pravnoj osobi i odgovornoj osobi pravne osobe, u odnosu na raniji propis kojim je bila propisana novčana kazna od 31.000,00 do 60.000,00 kuna, pravnoj osobi i od 4.000,00 do 6.000,00 kuna, odgovornoj osobi pravne osobe, pa je ovaj sud po službenoj dužnosti, sukladno čl. 3. PZ izmijenio pravnu kvalifikaciju djela i primijenio izmijenjenu odredbu navedenog Zakona kao blažeg propisa, kao u izreci

7. Ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni, uz ocjenu navoda žalbe tužitelja, ovaj sud je ocijenio da u ovom slučaju nije bilo osnove za primjenu čl. 37. PZ i ublažavanje novčane kazne okrivljenicima ispod donje granice propisane kazne.

8. Naime, za predmetni prekršaj propisana je novčana kazna od 4110,00 do 7960,00 eura, poslodavcu pravnoj osobi i od 530,00 do 790,00 eura, odgovornoj osobi pravne osobe, a u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu čl. 37. PZ i ublažavanje novčana kazne okrivljenicima ispod najnižeg iznosa propisane kazne za predmetni prekršaj, na što osnovano u žalbi ukazuje žalitelj, pri čemu se naglašava da je prema prekršajnoj evidenciji I okrivljenik ranije višestruko kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o radu.

9. Stoga je prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačena pobijana presuda u odluci o kazni i okrivljenicima izrečena novčana kazna u minimalnom iznosu propisane kazne.

10. Ovaj sud smatra da je tako izrečena novčana kazna okrivljenicima razmjerna prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te da je ista pogodna da se njezinim izricanjem ostvari kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, odnosno da će se okrivljenici ubuduće kloniti činjenja prekršaja.

11. Slijedom navedenog trebalo je odlučiti kao u izreci, s tim da sukladno čl. 152. PZ, ako okrivljenici u roku koji je određen za plaćanje kazne, plate dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.

U Zagrebu 9. travnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Ivana Bosnić-Kovačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.